|
|
| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Gdje leptiri na najbolji način iskoriste dan?!
- blog.hr
- i kornjace lete!
- Bjele-lanetove misli..
- sensitive starlight :)
EYESBURN - Shine
Mind my own inna disya madz one food to eat clothes fi wear love fi share message in the music so they gotta be aware who you deal who you trust who you swear
I like you like you know what is true to be strong get along nothing’s wrong hope they never disrespect you take you for a fool cause I’m thinking that you’re really kind a cool
when I see you coming my way I greet life today
climb on a tree just we reach a little energy leaving you be like a bird you haffe free nobody ruler of your destiny turn it to light shine it’s now it never could be forever the very last time
GLUP - Petar Popovic
kako volim biti glup
zabiti oštricu svog jezika u mjesec
i poljubiti hladan vjetar u usta
nesvjesno se igrati prstima
i,kao Bill Gates na tripu,
otpuhnuti zvjezdanu prašinu sa svog šala
rugati se svojim uspomenama
iznervirati do kraja svoje prijatelje
onda ih dovesti na moj teritorij gluposti
postavljati glupa pitanja bivšim curama
razgovarati sa budućim
dok me neki slučajni prolaznik
ne probudi i osmjehom
rasprsne mjehurić u kojem
zaboravljam i opet učim hodati
dok me vlastita savjest
ne prelije iz šupljeg u prazno
kako volim biti mlad
...
tisuće anđela
baterijskim svjetiljkama
traže nas na nebu
budi tiho
možda se ne sjete
da bi mogli biti
na zemlji
...
kako su smiješne
pokvarene neonke
dok zastarjelo trepere
i smiješna si
dok pokušavaš shvatiti
koji mi je vrag večeras
treba mi cijeli život
da bih ti objasnio
što možeš sama
shvatiti u jednoj sekundi
tišine
ostavljam kompas
pored tvornice aluminija
i bacam u rijeku
trenutak u kojem
sam se već predugo zadržao
10 minuta
prije zadnjeg autobusa
voliš me
i ne prepoznaješ
dok grlim
uličnu lampu
OTKAZANA PREDSTAVA - Slaven Slipčević - Slija
Pitala si što se s nama događa
i da li imam vremena
da te u oči pogledam
Htio sam ti ruku uzeti
Ti si se tiho bojala
da je opet ne izgubim
Ima li u ovom proljeću još mjesta za nas?
Loša društva su nam uvijek na suncu stajala
Otkazana predstava, zbog neuke publike
Pod usnama još čuvaš lijeve poljupce
Ponekad ih pronađem
zataškane,
bačene
Pitala si zašto kiša uvijek padne subotom
I da li imam snage da o svemu pričamo
Prehladno je, malena, za dobar odgovor
Odšetali smo skupa mnogo slijepih ulica
Htio bih ti nešto reći
Al' ne znam što osjećam
Možda te još volim,
Možda sam ponosan
Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.
- ovo je jedna, meni jako draga pjesma.. morala sam je podijeliti sa svijetom, makar se tek sacica njih osvrce na mene (zasad!)..
hvala prijatelji.. znate da vas volim!
ELEMENTAL - Male stvari
Čudan osjećaj u trbuhu, al nemoj mi ga kvarit
I danas mi je uspjelo – zaljubit se u male stvari
Neki put krivo je jutro, ili stranac što te pozdravi
neki put je kriv hiphop beat ili rif na gitari
Sunce, hvala ti, što si izašlo za mene
Sunce, obećajem, misli su mi pozitivne
Zakoračim u dan bez suvišnih očekivanja
pitanja, nadanja, sita sam skrivanja.
Ljudi su opet sivi, njihov pogled grebe pod
i šutke gaze ubrzano, ne vide plavi svod.
Prezirno se smiju kad skuže da sam sanjar
jer su svjesni di žive i kako žive – jasna stvar.
I znam da je crnjak i da smo zapeli u sridu
u rukavu nosim osmjeh pa ga imam u vidu.
Dopusti mi... da te razoružam
Otpuhni brige, primi sunce što ti pružam
Dobro skriveni u kockice,
mjesto što zovu dom
s crnim povezom prek očiju
ne žude za slobodom
Zrake udare u njih al otpor je uvijek jak
ljudi izvana obasjani u sebi nose mrak
zbog njih nebo se zatvori
zaplače kao dijete
šalje buru da ošamari,
protrese
da se sjete onih malih stvari
zraka i sunca nad njima
da shvate
još uvijek pozitivnih stvari ima
EYESBURN - All Right
No one is divine seems like we all need some time
rocky road we crawling through this heavy land
when you ever lied your friend slowly dying friendship ends mentally we/you slipp to no one
yes we know it’s often still you can’t pretend and emptiness is something that is hard to bend
no I won’t reveal them no like I don’t care them know what the them doing if them think its fair
A unity I greet
A levity I choose
A life prosperity hope we never gonna loose
wish everything is allright please lord have mercy never let them from your sight we all did some wrong from bad we go to worse please give I streight while we movin on
Originally…….
voljela bih izvana vidjeti nepogresivu scenu njegovog pogleda prema meni dok citajuci tonem u novu dimenziju.
kao i kadar u kojem ga gledam dok se svirajuci odvaja od gomile i mjesavine dima sa zamorom.
moja vrsta romantike. dvije udubljenosti.
voljela bih...
pipnicari to ne bi razumjeli.
JESAM, JESAM, ZALJUBILA SAM SE! 
hm..da.. nije da bas imam inspiracije za post, ali cisto da se zna da sam napokon, nakon skoro godinu dana ponovno dozivjela leptirice u trbuhu i u glavi i sva sam luda i blesava i tako...hehe..bas sam k'o malo dijete..jeeeij, obozavam taj feeling!
reci cu samo da je kriv Purgeraj u petak.. toliko od mog osvrta na tu lijepu vecer. sorry, Keira!
prošlo je dugo vrijeme
prošlo je zauvijek
sve se pomiješalo, nekud nestalo
i nemam pojma gdje sam sad
ne razumijem ni riječ
pijano vrijeme, kasni sat
pričaj mi o.....
Svadbas
jos par napomena:
- idemo na dosta terena ovaj semestar 
- fax mi je super (jos kad bih isla na manje kava, bilo bi i vise para u dzepu)
- mislim/nadam se da sam se uspjela rijesiti onoga koji mi je dugo zaokupljao misli
- nadimak ovom novome je Said, smislile ga Merry i ja (alternativno: Klaro/Clarô)
- ukljucila sam se u FRAmu i bas sam hepi, imam cilj u svakome danu
- proljece je stiglo, toplo je, daje energiju to sunce i veselim se svim divnim stvarima koje me okruzuju
- plus, vrlo sam eager i optimisticna prema buducnosti, a to se odrazava pozitivnoscu u sadasnjosti
- plus, neka sramezljivost me puca u zadnje vrijeme (is that me?!)
- i u fazi sam kupovanja mobitela (kad zele promijeniti svoj zivot, cure promijene frizuru ili tipa; ja mijenjam mobitel i tipa, hehe)
- stvarno imam osjecaj da sam spasena!!!
udahni zrak koji dolazi
sve je gotovo i MI SMO SPAŠENI!!!
Svadbas
uz citanje posta preporuca se:
sifra: 278064
vino: FAUST
sorta: više sorti
kvaliteta: ST
slador: suho
alkohol: 12,2
godiste: 2004
litara: 1,00
srijeda..
kisa citav dan propaduje kao da nije sigurna u svoju odluku. drustvo je u nezanimljivoj fazi razilazenja. ja sam prisiljena ostati vani zbog visih ciljeva. naime, dragi otac stize u zagreb oko 4 iza ponoci... stupam u kontakt sa svojom Mađaricom nakon dugo vremena sto je cudno buduci da su nam medjusobne kave i izlasci postali ucestali. mozda cak mjesec dana proslo je od zadnjeg susreta. odlazim do dragog Gabija gdje se okupilo zgodno drustvance. Gabi, moja Mađarica, Dervencanin (nevjerojatna slucajnost), njegov "rodjo" i jos jedan. piju. i tako dalje. vrlo ugodno cavrljanje i nemogucnost dogovora za izlazak. vijecanje. i pokret. kombijem prelazimo jednu tramvajsku stanicu "jer je hladno i jer kisnemo". Big-brother-boy je unutra. situiranje. boca Fausta na stolu. ples. osjecaj je sasvim dobar. konstantno "zivjeli!". poneki namig. opustencija. bez obzira sto mi Gabi prolijeva vino po majici i govori da cemo pjevati pjesme za Glinenog Goluba.
oni su...ma doista divni stranci!
cekam tramvaj na stanici svjesna da sam ga upravo propustila.
prolaze stranci koji to nisu.
poneki cak imaju moj broj.
ponedjeljak..
u jednoj od soba nabrijavanje za kratki izlet. pardon, ponovno izlazak. sa mnom tri stranca. Najdrazi, Vojvodina. Onaj koji ne razumije, Indija. Onaj koji bi MOZDA htio razumjeti, Mađarska. naime, Glineni Golub nakon toliko vremena. prosvjedujem ostro protiv njegovog razumijevanja. jer nije prijatelj. jer je nedostojan te titule. jer u prijateljstvo treba ulagati, a on to ne cini. Ne vise... i ne, ne zanimaju me opravdanja jer mi smo se dovoljno trudili oko njega!
sjedamo za stol. Faust i 4 case. skliznula je jedna suza. cigareta za cigaretom. trudim se ostati vesela i raspjevana zbog Onog koji ne razumije tugu i Onog koji bi MOZDA htio razumjeti tu istu tugu. ipak, i dalje pale te sugave cigarete. u tisini i mom pokojem znakovitom stihu.
"Htio, ne htio, sad me MORAS zagrliti!"
prema Glinenom Golubu ni pogleda. jer je nedostojan te paznje. jer u prijateljstvo treba ulagati, a on to ne cini. Ne vise... i ne, ne zanima me sto je bilo kasnije jer sigurno nije ucinio dovoljno!
citat interne fore: stranac = tupav
predosjecaj: sljedece akademske Glineni Golub vise nece biti stranac. barem ne u ovoj drzavi.
Posljednji gutljaj Fausta. (prijevod: Zavjesa pada)
* Tribute to Hrvatska usmena knjizevnost, srpnja 2006:
Basma: samo da prodjem te ispite!
samo da mi nista ne ostane za 9. mjesec!
(bajanje do iznemoglosti…)
Brojalica: en ten tini, sava raka tini..
eci peci pec, ti si mali zec!
(ti ispadas, ti ostajes…)
Rugalica: tu si samo da bi bio iskoristen. jer treba mi cigareta sada, i ne mozes na msn.
i nemas najboljeg prijatelja. i ne znas zagrliti kako treba. nego, jesi ikad cuo za predigru?!
Najtuzniji covjek na svijetu i otprilike najtuznija zena na svijetu.
Citiram: I kornjace lete
a onda su dosli ONI.
ON se vratio.
On se vratio da bi mi dokazao da mu je bilo stalo. javio mi se kako bi se oduzio za jedan besplatni poziv negdje pocetkom godine. utakmica kao razlog. a ja kao cura sa stavom. njegova „malecka“. sada odrjesita. fizicki ista. danas ga moze i zbuniti. nije ocekivao da ce ispasti toliko smotan. ja kao svoja na svome. manipuliram rijecima i tjeram ga na zamuckivanje. ma naravno da je to zbog alkohola.
On je moj, zauvijek veliki dio moga srca. sretna sam sto se vratio nakon godinu i po dana tako poznato-nepoznat, ociju zavodnika, ruku zastitnika i zagrljaja koji lijeci.
„kad se sjetim tvog bjezanja od mene!“
„nemoj se sjecat'!“
ne poznajem vjestinu postavljanja pitanja 26-ogodisnjem zvjezdanom blizancu, ali ostajem drsko-slatka do kraja: „staris, duso…“
ONA se vratila.
nakon tocno godinu dana, ovo divno cudo elektronike vratilo mi je kariku koja je nedostajala. obje snene u pidzami oko 2 popodne silujemo tipku Refresh, pa drhteci izlazimo iz zgrada koje su u susjedstvu. zagrljaj je bio dovoljan. isprike smo ostavile za kasnije, nesporazumi nisu bili vazni.
Bilo nam je vazno da na horizontu svijetle nase strijele… Jinx
na kavi prepricale cijela dva odvojena zivota. veljaca nas je zivjela, vikend obuhvacao smijehom. unijela je svoj svijet u moj stvorivsi dimenziju koju vec dugo trazim, a to je mir. ucinila je da zaboravim svoju patnju, priblizila je knjige nanovo, pustala dobru glazbu i hodala sa mnom preko pola grada da ne moram sama. upoznala je nase nove prijatelje i uklopila se. Ona me spasila od mene nove i lose. izvukla je na vidjelo sve ono dobro sto smo medjusobno gradile svih onih godina. sad sam ispunjena! hvala ti, cimerice!
Sad smo opet neponovljiv trio!
ŠTA JE U MALOM VELIKO
Svaka prava toplina ima u sebi bezbroj
prisnih malih toplota.
Svako veliko dete nosi u sebi bezbroj
balavaca i švrća.
Ovaj ogromni život prepun je kao saće
običnih malih života
i mnogo nekakvih toplih
i nežnih predvečerja.
I dobrih vedrih svanuća.
I sve te buvice sreće
i sumnji
i slutnji
i snova
- armija nežnosti cela,
moli nas da im svakom po jedno zrno srca
šušnemo krišom pod krilo.
Jer bez tih malenih srca
što drhte duboko u nama
šćućurena i bela,
ne bi ni velikog srca, ne bi ni velikog belog,
- ničega ne bi bilo.
Pa i nas,
evo,
ovakvih:
čudnih i lepo ludih,
zar misliš da bi nas bilo?
Nikad nas ne bi bilo.
Miroslav Antić
- ova pjesma je za sve te moje divne prijatelje. neki su u nasem velikom studentskom gradu, neki su kod kuce. ma samo neka svi uzivaju.
- mozda da Keira nauci ovu pjesmu napamet, pa mi je recitira kad se vratim..? :)
Kod kuce je divno! (btw) :)
