|
|
| < | listopad, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Gdje leptiri na najbolji način iskoriste dan?!
- blog.hr
- i kornjace lete!
- Bjele-lanetove misli..
- sensitive starlight :)
EYESBURN - Shine
Mind my own inna disya madz one food to eat clothes fi wear love fi share message in the music so they gotta be aware who you deal who you trust who you swear
I like you like you know what is true to be strong get along nothing’s wrong hope they never disrespect you take you for a fool cause I’m thinking that you’re really kind a cool
when I see you coming my way I greet life today
climb on a tree just we reach a little energy leaving you be like a bird you haffe free nobody ruler of your destiny turn it to light shine it’s now it never could be forever the very last time
GLUP - Petar Popovic
kako volim biti glup
zabiti oštricu svog jezika u mjesec
i poljubiti hladan vjetar u usta
nesvjesno se igrati prstima
i,kao Bill Gates na tripu,
otpuhnuti zvjezdanu prašinu sa svog šala
rugati se svojim uspomenama
iznervirati do kraja svoje prijatelje
onda ih dovesti na moj teritorij gluposti
postavljati glupa pitanja bivšim curama
razgovarati sa budućim
dok me neki slučajni prolaznik
ne probudi i osmjehom
rasprsne mjehurić u kojem
zaboravljam i opet učim hodati
dok me vlastita savjest
ne prelije iz šupljeg u prazno
kako volim biti mlad
...
tisuće anđela
baterijskim svjetiljkama
traže nas na nebu
budi tiho
možda se ne sjete
da bi mogli biti
na zemlji
...
kako su smiješne
pokvarene neonke
dok zastarjelo trepere
i smiješna si
dok pokušavaš shvatiti
koji mi je vrag večeras
treba mi cijeli život
da bih ti objasnio
što možeš sama
shvatiti u jednoj sekundi
tišine
ostavljam kompas
pored tvornice aluminija
i bacam u rijeku
trenutak u kojem
sam se već predugo zadržao
10 minuta
prije zadnjeg autobusa
voliš me
i ne prepoznaješ
dok grlim
uličnu lampu
OTKAZANA PREDSTAVA - Slaven Slipčević - Slija
Pitala si što se s nama događa
i da li imam vremena
da te u oči pogledam
Htio sam ti ruku uzeti
Ti si se tiho bojala
da je opet ne izgubim
Ima li u ovom proljeću još mjesta za nas?
Loša društva su nam uvijek na suncu stajala
Otkazana predstava, zbog neuke publike
Pod usnama još čuvaš lijeve poljupce
Ponekad ih pronađem
zataškane,
bačene
Pitala si zašto kiša uvijek padne subotom
I da li imam snage da o svemu pričamo
Prehladno je, malena, za dobar odgovor
Odšetali smo skupa mnogo slijepih ulica
Htio bih ti nešto reći
Al' ne znam što osjećam
Možda te još volim,
Možda sam ponosan
Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.
- ovo je jedna, meni jako draga pjesma.. morala sam je podijeliti sa svijetom, makar se tek sacica njih osvrce na mene (zasad!)..
hvala prijatelji.. znate da vas volim!
ELEMENTAL - Male stvari
Čudan osjećaj u trbuhu, al nemoj mi ga kvarit
I danas mi je uspjelo – zaljubit se u male stvari
Neki put krivo je jutro, ili stranac što te pozdravi
neki put je kriv hiphop beat ili rif na gitari
Sunce, hvala ti, što si izašlo za mene
Sunce, obećajem, misli su mi pozitivne
Zakoračim u dan bez suvišnih očekivanja
pitanja, nadanja, sita sam skrivanja.
Ljudi su opet sivi, njihov pogled grebe pod
i šutke gaze ubrzano, ne vide plavi svod.
Prezirno se smiju kad skuže da sam sanjar
jer su svjesni di žive i kako žive – jasna stvar.
I znam da je crnjak i da smo zapeli u sridu
u rukavu nosim osmjeh pa ga imam u vidu.
Dopusti mi... da te razoružam
Otpuhni brige, primi sunce što ti pružam
Dobro skriveni u kockice,
mjesto što zovu dom
s crnim povezom prek očiju
ne žude za slobodom
Zrake udare u njih al otpor je uvijek jak
ljudi izvana obasjani u sebi nose mrak
zbog njih nebo se zatvori
zaplače kao dijete
šalje buru da ošamari,
protrese
da se sjete onih malih stvari
zraka i sunca nad njima
da shvate
još uvijek pozitivnih stvari ima
EYESBURN - All Right
No one is divine seems like we all need some time
rocky road we crawling through this heavy land
when you ever lied your friend slowly dying friendship ends mentally we/you slipp to no one
yes we know it’s often still you can’t pretend and emptiness is something that is hard to bend
no I won’t reveal them no like I don’t care them know what the them doing if them think its fair
A unity I greet
A levity I choose
A life prosperity hope we never gonna loose
wish everything is allright please lord have mercy never let them from your sight we all did some wrong from bad we go to worse please give I streight while we movin on
Originally…….
..everything comes down to memories of you..
ipak nisam pobjegla ovaj vikend.
ostali jesu. ja bjezim sljedeci. moram posjetiti jedne svatove, pa zato :) i jedva cekam.
ovo mi je 69. p(r)ost :)
sad bih mozda trebala biti u skladu i napisati nesto za kategoriju 'seks'. ali necu.
krevet mi je ove godine super :) cim legnem, odmah zaspem, a ujutro (ili u neko drugo doba dana) probudim se odmorna. i sanjam dobro i shareno i ludo i zabavno.
kad spavam kod drugih, iduceg dana me boli glava. i sanjam obichnu neposrednu buducnost koja se ne ostvari. dosadnu. tipa da mi dolazi poruka, a kad se probudim nema je. i takve gluposti. totalno anti-kreativne.
Miki moj najdrazi dolazi sljedeci tjedan. imam obvezu docekati ga s dva suncokreta. bas mi fali taj covjek! nisam ga vidjela od ljeta.
Bi je danas trebala doci, ali su joj planovi na kraju propali. steta! a bas sam se veselila!
u ponedjeljak dolaze pare. napokon!
ajme! ja moram OBUSTAVIT s pisanjem bloga! vise ne znam pisati. a to ubijaaa...
P.S. upravo je nenadano postalo sve u redu. mogu mirno zaspat. ;)
prijatelji znaju u cemu je stvar.
ko mnogo puta do sada
ti si cula moj glas
vratila sam se malo prije, pripita kao i obicno. s mjesta na kojem ima vise glasova koje poznajem nego sto sam mislila. nevjerojatno. sada sama u sobi, pijem vodu jer voda se jedina lako otiskuje u grlo, i dalje. netko mi je danas rekao da je imao cir na zelucu. nisam previse obracala paznju. sram me bilo!
ponovno osjecam tok misli. ne razmisljam o tome sto pisem. daklem, volim ljude koji me okruzuju. i bojim se sutrasnjeg dana, tj. danasnjeg. ajme strashno!
kisa uporno pada
sad je vrijeme za nas
dobila sam jedan telefonski broj. zapravo, danas sam ih dobila vise. ali jedan je bitan. jedan kojeg nisam potrazila vec vise od 3 godine. sutra ga trazim. nisam normalna, al na to su vec svi navikli. volim ovu vrtnju u glavi i lakocu postojanja. i nebrigu. i smijeh koji odjekuje svim hodnicima moje svijesti.
a u ocima teske iskre stvarnosti koja nas zeli "smrviti svojim finim sistemima". svakim danom sve vise gradim. svakim danom, sve se vise te gradnje rushe. ni na to ne obracam paznju...
ti si navukla zavjese
al je ostao sum
dani su mi dobri. gubim ih polako, ali sigurno. i nikako ih ne provodim uzaludno. mozda tek u ovo gluho doba noci kada bih vec trebala sanjati neke ljepse dogadjaje i kada bih trebala biti uvjerena da su ti snovi stvarnost. jer uvijek izgledaju tako.
bojim se svojih ovisnosti. bojim se gubitka kontrole. bojim se sama sebe ponekad.
tvoje njezno i spremno tijelo kaze
on je sad tu
ovaj post ce biti nesto najzbunjenije od svega sto sam ikad napisala. mozda prvo sto sam napisala u ovakvom stanju!?
a vrijeme ide i ide i ide
jednog dana, mozda vec sutra, smijat cu se ovom postu jer je toliko besmislen da ga nitko normalan ne bi objavio. ali ja sam oduvijek nesto drugo. ona koja se smije i kad place. ona koja je opijena i kad ne konzumira. ona koja sanja i dok je budna. to nisu dobre odlike. jer se onda dogode dani kada pucam po savovima.
ko mnogo puta do sada
ja sam ponovo tu
13:43h, 22. listopada, nedjelja, Zagreb
ova noc je jos mlada
stvari ne idu po zlu
noc je prosla. probudila sam se trijezna kao nista zivo u mojoj sobi, a cima je tu. sto ce reci da je noc bila previse luda. iako smo se u jednom trenutku razdvojile da bismo Replay i ja otisli jednim putem, a ostali drugim.
s pijanstvom je otisao i moj poriv za pisanjem. samo trkeljam. sputana sam.
ne mogu.
noc je podigla zavjese
tako kratak je put
svi su poceli pushit. upravo zato cu ja presta(ja)ti! (samo cekam da dodje moj Miki jer smo se dogovorili da cemo zajedno prestati)
svi su poceli pisati blog. upravo zato ja mozda prestanem...
nisam znao da cu tako brzo opet
biti u Zagrebu
Zagreb je nesto predivno! ali trebam se maknuti. trebam pobjeci od svega sto me tjera, boli, nasmijava, muchi, sputava, ohrabruje. jednostavno ima previse proturjecnih radnji kojima me grad pokusava zadrzati.
iduci vikend bjezim! od svega ovoga. samo malo da se smirim i porazmislim o svemu. da napokon budem sama par dana. jer u ovom gradu to nemam snage. ovdje se bojim i na trenutak ostati sama. a to mi je potrebno!
u Zupanju bjezim...
jer vrijeme ide i ide
i ide
*stihovi iz: Darko Rundek - Tranzit
..i skok preko duge!
ju!
:)
predobro je!
ne mogu napisati tako dobar post kao sto je to Replay ucinio, ali potrudit cu se iz svojeg kuta opisati sto se trenutno dogadja.
u stilu "wake me up when september ends", ja sam polozila ispit i pocela zivjeti normalnije u smislu da sam ispunila obveze zbog kojih i jesam ovdje u zagrebu. na sve veselje mojih roditelja. i moje veselje, naravno. :) *trenutak kontemplacije*
ALI! obicno biva tako da polozis sve na fakultetu, poslu, karijeri i inim materijalnostima, ali u zivotu padnes na dno dna (sto bi katjuska rekla), sto ce reci da sam sama sebi narusila ugled i u jednom trenutku postala ono sto nikad nisam mislila postati. a sve zbog nemogucnosti kontrole nad sobom, zbog trenutacne labilne psihe i ravnodusnosti uzrokovane alkoholom. strashno!
no dobro, pokusavam zaboraviti sve lose!
drustvo mi je ludo. nismo normalni! :) svaki svakcati dan se druzimo, dakle cugamo, zafrkavamo se, ma slavimo sve moguce trazeci dobar izgovor za svaku vecer. ali to vec imate kod Replaya i Montena, pa nema smisla da i ja ponavljam koliko nam je dobro ;)
i jos nesto, moram naglasiti da je i nasa Lostica ilivam Princeza ilivam Manijak ilivam moja najdraza cimerica i prijateljica - takodjer otvorila blog. i mogu sa sigurnoscu reci da ce to biti jedno divno osvjezenje za cijelu blog-populaciju!
nista, nemam vise inspiracije ni volje za pisanje, a i moram na savu uskoro, pa bolje da idem sushiti kosu i odjuriti na kavu! 
