<	prosinac, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (3)
Studeni 2006 (2)
Listopad 2006 (3)
Rujan 2006 (2)
Kolovoz 2006 (4)
Srpanj 2006 (5)
Lipanj 2006 (4)
Svibanj 2006 (4)
Travanj 2006 (4)
Ožujak 2006 (4)
Veljača 2006 (2)
Siječanj 2006 (4)
Prosinac 2005 (3)
Rujan 2005 (1)
Kolovoz 2005 (2)
Srpanj 2005 (2)
Lipanj 2005 (6)
Svibanj 2005 (8)
Travanj 2005 (11)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Blog Leptirića Lou....

Gdje leptiri na najbolji način iskoriste dan?!

Linkovi+blogici neophodni za zivot na netu!

- blog.hr


- i kornjace lete!
- Bjele-lanetove misli..
- sensitive starlight :)

EYESBURN - Shine


Mind my own inna disya madz one food to eat clothes fi wear love fi share message in the music so they gotta be aware who you deal who you trust who you swear
I like you like you know what is true to be strong get along nothing’s wrong hope they never disrespect you take you for a fool cause I’m thinking that you’re really kind a cool
when I see you coming my way I greet life today
climb on a tree just we reach a little energy leaving you be like a bird you haffe free nobody ruler of your destiny turn it to light shine it’s now it never could be forever the very last time




GLUP - Petar Popovic

kako volim biti glup
zabiti oštricu svog jezika u mjesec
i poljubiti hladan vjetar u usta
nesvjesno se igrati prstima
i,kao Bill Gates na tripu,
otpuhnuti zvjezdanu prašinu sa svog šala
rugati se svojim uspomenama
iznervirati do kraja svoje prijatelje
onda ih dovesti na moj teritorij gluposti
postavljati glupa pitanja bivšim curama
razgovarati sa budućim
dok me neki slučajni prolaznik
ne probudi i osmjehom
rasprsne mjehurić u kojem
zaboravljam i opet učim hodati
dok me vlastita savjest
ne prelije iz šupljeg u prazno
kako volim biti mlad
...
tisuće anđela
baterijskim svjetiljkama
traže nas na nebu
budi tiho
možda se ne sjete
da bi mogli biti
na zemlji
...
kako su smiješne
pokvarene neonke
dok zastarjelo trepere
i smiješna si
dok pokušavaš shvatiti
koji mi je vrag večeras
treba mi cijeli život
da bih ti objasnio
što možeš sama
shvatiti u jednoj sekundi
tišine

ostavljam kompas
pored tvornice aluminija
i bacam u rijeku
trenutak u kojem
sam se već predugo zadržao

10 minuta
prije zadnjeg autobusa
voliš me
i ne prepoznaješ
dok grlim
uličnu lampu





OTKAZANA PREDSTAVA - Slaven Slipčević - Slija

Pitala si što se s nama događa
i da li imam vremena
da te u oči pogledam

Htio sam ti ruku uzeti
Ti si se tiho bojala
da je opet ne izgubim

Ima li u ovom proljeću još mjesta za nas?
Loša društva su nam uvijek na suncu stajala

Otkazana predstava, zbog neuke publike

Pod usnama još čuvaš lijeve poljupce
Ponekad ih pronađem
zataškane,
bačene

Pitala si zašto kiša uvijek padne subotom
I da li imam snage da o svemu pričamo

Prehladno je, malena, za dobar odgovor

Odšetali smo skupa mnogo slijepih ulica
Htio bih ti nešto reći
Al' ne znam što osjećam
Možda te još volim,
Možda sam ponosan

Simonov - Čekaj me

Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.



- ovo je jedna, meni jako draga pjesma.. morala sam je podijeliti sa svijetom, makar se tek sacica njih osvrce na mene (zasad!)..

hvala prijatelji.. znate da vas volim!





ELEMENTAL - Male stvari


Čudan osjećaj u trbuhu, al nemoj mi ga kvarit
I danas mi je uspjelo – zaljubit se u male stvari

Neki put krivo je jutro, ili stranac što te pozdravi
neki put je kriv hiphop beat ili rif na gitari


Sunce, hvala ti, što si izašlo za mene
Sunce, obećajem, misli su mi pozitivne


Zakoračim u dan bez suvišnih očekivanja
pitanja, nadanja, sita sam skrivanja.
Ljudi su opet sivi, njihov pogled grebe pod
i šutke gaze ubrzano, ne vide plavi svod.
Prezirno se smiju kad skuže da sam sanjar
jer su svjesni di žive i kako žive – jasna stvar.
I znam da je crnjak i da smo zapeli u sridu
u rukavu nosim osmjeh pa ga imam u vidu.
Dopusti mi... da te razoružam
Otpuhni brige, primi sunce što ti pružam


Dobro skriveni u kockice,
mjesto što zovu dom
s crnim povezom prek očiju
ne žude za slobodom
Zrake udare u njih al otpor je uvijek jak
ljudi izvana obasjani u sebi nose mrak
zbog njih nebo se zatvori
zaplače kao dijete
šalje buru da ošamari,
protrese
da se sjete onih malih stvari
zraka i sunca nad njima
da shvate
još uvijek pozitivnih stvari ima






EYESBURN - All Right


No one is divine seems like we all need some time
rocky road we crawling through this heavy land
when you ever lied your friend slowly dying friendship ends mentally we/you slipp to no one
yes we know it’s often still you can’t pretend and emptiness is something that is hard to bend
no I won’t reveal them no like I don’t care them know what the them doing if them think its fair
A unity I greet
A levity I choose
A life prosperity hope we never gonna loose
wish everything is allright please lord have mercy never let them from your sight we all did some wrong from bad we go to worse please give I streight while we movin on
Originally…….

.:This is how I spent my summer, Luke:.

..wanting you!

Stigla sam kuci! Ajmo ovacije publike – ne zato sto sam NAPOKON stigla, nego sto sam izdrzala gotovo tri mjeseca kontinuirano u zagrebu.. ne da me iscrpio, nego sam, dosavsi kuci, samo jednom udahnula i vec imala toliko snage koliko tamo ne bih skupila ni u godini dana. ma osjecaj je nevjerojatan. Obiteljska divna atmosfera cak i dok usisavam cijeli stan (a hvala bogu, imamo otprilike 100 kvadrata), i dok me bude ujutro jer moram docekati nove ormare, i dok me bude da mi jave da su rijesili sve u bolnici i da idu na rucak..
da, znam da sad ispada da me tlace, ali – trebam li reci da su me docekali na stanici, da sam dobila ananas-tortu (samo za mene, jer seka bas ne voli), da sam dobila omiljeni dorucak - pohani kruh i palacinke jutros kad sam se digla (oko podne), da me na stolu cekaju sve knjige koje trebam za fax (jeij, bas super podsjetnik), da gledam telku non-stop, da sam na netu kad god pozelim, da su me pustili da sama okitim bor kako zelim (i gle cuda, svidja im se :)), da sam dobila bon od 100para…
da, moram priznati da mi je falio i zajednicki obiteljski rucak, mamina sarma (umjesto one odvratne tvrde u menzi), svadjanje s tatom za dvosjed (necete vjerovat, al udobniji je od trosjeda – polozaj je bitan, ne?), moj kreveeet!! (o da, vidis, moram pitat mamu di mi je moj jastucic bez kojeg spavam vec dvije noci :( smrc), moje frendice i njihova konoba s amarom i vinom uz kamin, moja kada (iako je u kupatilu hladno za umrijet..)..
a najvise od svega, falilo mi je ono sto ce se tek veceras ostvariti – da smo svi 4 zajedno. U miru. da se smijemo, salimo, pricamo, gledamo tv, komentiramo. Brijem da od toga stvarno nista ljepse! I jos je Bozic – moj najdrazi blagdan! ;)
weew, u mom selu sve minimalisticki svjetluca, tu i tamo se cuje koja petarda, nerijetko i koji trach, sunce sja kao da ne zna koje je doba godine, motovun kao i obicno visi u zraku toliko da ga pozelim ubrati s prozora i NAPOKON ekšli VIDIM zvijezde nocu – vec sam zaboravila i kako izgleda nebo puno zvijezda.. ispred kuce sijeku drva, pa ih slazu, pa uglavnom vazda nesto s njima prtljaju.. ja samo cekam priliku da se nekud odvezem, pa makar i po sestru i tatu na stanicu za nekih pola sata (nisam neki manijak u voznji, ali volim..)
i da, otkrila sam da se prikazuju One Tree Hill i Gilmore girls na telki. Inace, ja sam ovisnik o teen-serijama, al me tjesi sto je i Keira slicna :) i tako da sam sad luda za onim Chad M-om (Lucas ilivam Luke) kojeg Replay ima na predlosku bloga. U je…, tip je stvarno…..plav! :) i stoga ovakav naslov posta...

ma ljudi moji, divno je biti doma!

naravno, sasvim ce dovoljno biti tih 9 dana – onda cu vec pozeljeti i povratak onom kaosu koji me zacudno usrecuje, i onim ljudima koji su pred Bozic bili lagano napeti zajedno sa mnom i s kojima prozivljavam sve divote i nedaće studentskog zivota.

zasad, pusa svima i uzivajte u nadolazecim danima!

.:kako se nositi s tom zagrebackom maglom..:.

nije to dobro. razocaravam sebe, ali za mene lako - problem je sto razocaravam i sve oko sebe.
neprestano grijesim, a trudim se ispravljati sve krive Drine. ponavljam greske.
zapravo, uopce nisam jaka ni u cemu. gubim dostojanstvo, gubim vjeru u sve davne ideale, postajem sve ono sto sam mrzila kod drugih. vise nemam morala ni za isprike jer se precesto moram ispricavati. one gube snagu nakon toliko puta.
plakati je lako, tesko je cekati da se sve ponovo vrati na staro.
a bjezati je jedino moguce. od sebe i od svoje krivnje. u maglu.



to je trebao biti savrsen date.
magla, kasna vecer, zima, bozicne lampice, Trg "koji je za mene srediste svijeta i srediste moga srca" i dvoje divnih ljudi - on u crnom dugackom kaputu, svecanim hlacama i crnoj kosulji, preslatkih kovrca i gotovo uplasenog pogleda; a ona smrznuta iza tankog kaputica, u svojim najdrazim smedjim hlacama, s netom opranom kosom ispod kapice na koju je ionako ponosna.
taj date je i bio savrsen dok ga je ona cekala kod prve drvene kucice na trgu misleci da ce doci iz smjera Istarskog kluba, a on se vracao s nekakvog fancy primanja. bio je savrsen i kad ju je iznenadio dolazeci polako iz drugog smjera i kad ju je poljubio nevjerojatno njezno...
(ona je vec ranije toga dana pomisljala na njega: zasto joj se ne javlja, zasto ne bi on bio taj koji ce ju napokon smiriti, zasto mu ne bi dopustila da je upozna, da sve ide polako i polako. za promjenu.
a onda ju je nazvao.)
...ipak, vec kod tog iznimnog poljupca, osjetila je okus vina.
nakon par koraka, urusila se ta iluzija savrsenog datea, teturali su zagrljeni i pricali o bezvezarijama kojih se ni ne sjecaju vise. ona je razmisljala o prijateljevom pozivu za van i jedva cekala da nahrani ovoga i odvede ga kuci spavati. on je razmisljao o izgubljenim kljucevima i nekakvom poklonu, takodjer zagubljenom. i tko zna jos o cemu.
valjda ju voli alkoholom..? i to je nesto..



stvar je u tome sto, iako nevjerojatno zvuci, jos uvijek volim istu osobu. nije to tako dugo - nekih pola godine.
i otkako je gotovo, smisljam nacine da zaboravim. i ne mogu.
i tako se potkopavam, pa pijem, izlazim, ne razmisljam. moji postupci su tada proturjecni.
i sama se pitam zasto mi ne moze biti dovoljna moja ljubav prema njemu (ona koju nazivaju bezuvjetnom). i njegovo, i vise nego korektno, ponasanje.
i sama se pitam zasto je jos uvijek tako dobar prema kretenu kakav jesam.
i sama se pitam zasto sam radila tolike gluposti njemu na ocigled.
i sama se pitam zasto se ne otkacim jer ionako znam da nije covjek za mene. ni ja za njega.
i sama se pitam zasto sam cijelo vrijeme na blogu kamuflirala price o njemu kad on to ionako nece citati. znam to.
a demit, zasto ga uopce gotivim? i da li ga stvarno volim? pa na neki nacin sigurno da. imam teoriju da svakoga volimo na drukciji nacin. njega valjda volim na nacin stranca :)
u svakom slucaju, dobro je imati ga za prijatelja. predrag je. i uvijek imam "nekog slatkog" kojeg cu gledat u drustvu :) i fora je skroz. i moji (sad vec zajednicki) prijatelji ga vole. i bas nam je super kad izadjemo. i volim prespavat kod njega (bez primisli, molim!).

ja sam pukla, jelda?! a shit, sta ako ipak procita?! uhvatila me paranoja. necu vise. dosta. magla!
a opusteno.. sve on to zapravo zna...




*stihovi iz: Darko Rundek - Zagrebacka magla

.:Leptiric Lou snagom posrtanja:.

zabranjeno mi je, usta su mi zacepljena, dakle pokusavaju izlijeciti moju kardiovaskularnu smetnju.



bilo mi je lose, ali sve su popravila dva zgodna doktora, dvije boce infuzije, dva uboda u ruke, dva sata iscekivanja nalaza i dva-puta-dvije prijateljice.
odsad navodno manje Pijem, a vise pijem - kavu, vino, vodu, vodu i vodu!
eh, jos kad ne bih bila zensko gdje bi mi bio kraj!? sljedeci put GejM lider mi vadi jajnike! obavezno! i iza mene je barem 8 sati dobrog sna.. i cure ne pricaju horore za kavom koju ja ne pijem jer nemam para! sto ce reci da stedim za crne - posljednje dane u mjesecu..
i onda ce tlakomjer pokazivati normalnih 110/65, puls ce se moci izmjeriti bez aparata i biti veci od 50 otkucaja u minuti!

It was a long time ago
when I was first in Berlin
the wall was still up
and John LeCarré was in my mind
his books were breaking through this Berlin avenue
but when I came there later
the wall was razed to the ground

ne znaju da su me razocarali.. da sam dosla kuci iz Vinogradske i plakala zbog Njih.
nijedna bol ne moze se mjeriti s onom socioloskog karaktera, onom kada trebas razgovor a ne dopustaju ti; onom kada vidis kolutanje ocima svojih prijatelja s kojima prakticki zivis; onom kada znas da te Oni ne zele slusati.
koliko god bili kolegijalni i divni u svemu, to mi nisu smjeli zabraniti.
tzv. tabui ne bi smjeli postojati medju nama. ali...trudim se ciniti sto hoce. ne znam koliko mi uspijeva.



i tako, sad cekam da mi dodje sve od Rundeka na jednom mjestu. navecer odmaram, mozda poigram Simse malo, procitam bar dio Plandovanja, pa hrkanac. kisa vise ne pada. Helga je divna pjesma. rodjendani su prosli. sad smo u iscekivanju i planiranju nove godine. koncert za dan borbe protiv aids-a je takodjer prosao.
panta rei, ne?
bit ce sve u redu zauvijek! :)





*stihovi iz: Darko Rundek - Helga