|
|
| < | siječanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Gdje leptiri na najbolji način iskoriste dan?!
- blog.hr
- i kornjace lete!
- Bjele-lanetove misli..
- sensitive starlight :)
EYESBURN - Shine
Mind my own inna disya madz one food to eat clothes fi wear love fi share message in the music so they gotta be aware who you deal who you trust who you swear
I like you like you know what is true to be strong get along nothing’s wrong hope they never disrespect you take you for a fool cause I’m thinking that you’re really kind a cool
when I see you coming my way I greet life today
climb on a tree just we reach a little energy leaving you be like a bird you haffe free nobody ruler of your destiny turn it to light shine it’s now it never could be forever the very last time
GLUP - Petar Popovic
kako volim biti glup
zabiti oštricu svog jezika u mjesec
i poljubiti hladan vjetar u usta
nesvjesno se igrati prstima
i,kao Bill Gates na tripu,
otpuhnuti zvjezdanu prašinu sa svog šala
rugati se svojim uspomenama
iznervirati do kraja svoje prijatelje
onda ih dovesti na moj teritorij gluposti
postavljati glupa pitanja bivšim curama
razgovarati sa budućim
dok me neki slučajni prolaznik
ne probudi i osmjehom
rasprsne mjehurić u kojem
zaboravljam i opet učim hodati
dok me vlastita savjest
ne prelije iz šupljeg u prazno
kako volim biti mlad
...
tisuće anđela
baterijskim svjetiljkama
traže nas na nebu
budi tiho
možda se ne sjete
da bi mogli biti
na zemlji
...
kako su smiješne
pokvarene neonke
dok zastarjelo trepere
i smiješna si
dok pokušavaš shvatiti
koji mi je vrag večeras
treba mi cijeli život
da bih ti objasnio
što možeš sama
shvatiti u jednoj sekundi
tišine
ostavljam kompas
pored tvornice aluminija
i bacam u rijeku
trenutak u kojem
sam se već predugo zadržao
10 minuta
prije zadnjeg autobusa
voliš me
i ne prepoznaješ
dok grlim
uličnu lampu
OTKAZANA PREDSTAVA - Slaven Slipčević - Slija
Pitala si što se s nama događa
i da li imam vremena
da te u oči pogledam
Htio sam ti ruku uzeti
Ti si se tiho bojala
da je opet ne izgubim
Ima li u ovom proljeću još mjesta za nas?
Loša društva su nam uvijek na suncu stajala
Otkazana predstava, zbog neuke publike
Pod usnama još čuvaš lijeve poljupce
Ponekad ih pronađem
zataškane,
bačene
Pitala si zašto kiša uvijek padne subotom
I da li imam snage da o svemu pričamo
Prehladno je, malena, za dobar odgovor
Odšetali smo skupa mnogo slijepih ulica
Htio bih ti nešto reći
Al' ne znam što osjećam
Možda te još volim,
Možda sam ponosan
Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.
- ovo je jedna, meni jako draga pjesma.. morala sam je podijeliti sa svijetom, makar se tek sacica njih osvrce na mene (zasad!)..
hvala prijatelji.. znate da vas volim!
ELEMENTAL - Male stvari
Čudan osjećaj u trbuhu, al nemoj mi ga kvarit
I danas mi je uspjelo – zaljubit se u male stvari
Neki put krivo je jutro, ili stranac što te pozdravi
neki put je kriv hiphop beat ili rif na gitari
Sunce, hvala ti, što si izašlo za mene
Sunce, obećajem, misli su mi pozitivne
Zakoračim u dan bez suvišnih očekivanja
pitanja, nadanja, sita sam skrivanja.
Ljudi su opet sivi, njihov pogled grebe pod
i šutke gaze ubrzano, ne vide plavi svod.
Prezirno se smiju kad skuže da sam sanjar
jer su svjesni di žive i kako žive – jasna stvar.
I znam da je crnjak i da smo zapeli u sridu
u rukavu nosim osmjeh pa ga imam u vidu.
Dopusti mi... da te razoružam
Otpuhni brige, primi sunce što ti pružam
Dobro skriveni u kockice,
mjesto što zovu dom
s crnim povezom prek očiju
ne žude za slobodom
Zrake udare u njih al otpor je uvijek jak
ljudi izvana obasjani u sebi nose mrak
zbog njih nebo se zatvori
zaplače kao dijete
šalje buru da ošamari,
protrese
da se sjete onih malih stvari
zraka i sunca nad njima
da shvate
još uvijek pozitivnih stvari ima
EYESBURN - All Right
No one is divine seems like we all need some time
rocky road we crawling through this heavy land
when you ever lied your friend slowly dying friendship ends mentally we/you slipp to no one
yes we know it’s often still you can’t pretend and emptiness is something that is hard to bend
no I won’t reveal them no like I don’t care them know what the them doing if them think its fair
A unity I greet
A levity I choose
A life prosperity hope we never gonna loose
wish everything is allright please lord have mercy never let them from your sight we all did some wrong from bad we go to worse please give I streight while we movin on
Originally…….
zimski san je u pitanju, srce spava..
Vrijeme je za oprostaj.. u nedjelju (a to se primaknulo vrlo blizu) odlazim Bijelom Gradu.. napustam SVOJE tlo, napustam Istru, Vizinadu, svoj dom! Koliko god voljela sirinu velikog grada, one ispunjene dane i trenutke kada nas smijeh totalno uzima – toliko jos vise volim osuncano moje malo selo «u planinama», ljude koji me unatoc dugom izbivanju ne zaboravljaju, kave u porechu, i sva mjesta koja me podsjecaju na neke druge tocke proslosti.. covjek se uvijek zali na ono sto ga trenutno okruzuje, a kasnije (kad ode) shvati koliko je bio sretan u tom okolisu..
Np: coldplay – green eyes
I sada tako pokusavam na svoj nacin zahvaliti ovoj zemlji sto me prekrasno primi svaki put kad se zasitim one guzve, ucenja, manjka vremena.. i svaki put kad joj prilazim blize, imam osjecaj da cu umrijeti od srece cim mi noga stane na tako poznatu cestu..
Dakle, hvala Istri i njenim dragim stanovnicima kojima cu se uvijek vracati! Obecajem!
Vrijeme je da vam predstavim svog prijatelja MIKIJA!
Neki ga zovu i Neno i Nenos, ali ja sam ga nazvala odmah Mikijem jer mi je to tada bilo prvo palo na pamet, a cinio se kao drag decko, sto se na kraju (a mozda i na pocetku) ispostavilo istinitim… upoznali smo se ovog ljeta.. negdje pred kraj sezone, znaci pocetkom mjeseca rujna, on je dosao na ispomoc jer se moj hotel precijenio i primio vise od 1000 gostiju (ne, nisam fulala nulu!).. buduci da se i Zodiak (disco gdje je on radio cijelo ljeto) zatvarao bas tih dana, mome Mikiju je dobro dosao taj novi posao..
Uglavnom, cim je on dosao, moj je prvi komentar bio: «da bar radi kao sto izgleda!» i svi su prasnuli u smijeh.. kasnije su to mnogi povezali s nasim dobrim odnosom i zakljucili da mi se svidja, da ga barim, ma neke nebuloze.. ali znali su i da ja imam decka, pa su im sve zamisli tek upotpunile vrijeme dosade i stresa u priprostom drustvu personala Tamarisa (napokon i reklama mog hotela! koji je btw. na Lanterni – turisticko naselje blizu Tara i Vabrige)..
Miki je bio jedan od lijekova moje poslovne sezone jer sam imala toliko kriza, ljudi su bili strasno sebicni, bili smo na rubu iznemoglosti, Bi i ja smo cesto plakale, stalno smo ponavljale da se vise nikad necemo vratiti u tamaris itd.
A onda je dosao Miki – covjek s kojim sam se pocela smijati! Zafrkavali smo se vjecito, poceo je biti gust i taj nas naporni posao.. i kad smo se bolje upoznali, postali smo super frendovi.. karikirali smo nasu vezu u ocima drugih, pa smo poceli oslovljavati jedno drugo tipa «ljubavi moja jedina» i slicne fore.. ali sto je vrijeme odmicalo, to sam vise povjerenja imala u njega, imala sam feeling da mu mogu reci sve.. I.. postali smo krinka nekih novih «poslovnih» veza koje su se stvorile :)
20.og rujna bio je moj zadnji radni dan.. zapravo sam bila bas sjetna kad sam odlazila.. i pozdravljala sam se s njima jos danima nakon sto sam dokrajcila sezonu.. a 1. 10. bilo je vrijeme da krenem u zg! mnogi su obecali da ce doci ponekad, s curama iz istre se nalazim kad dodjem doma, pogotovo s Bi koja je takodjer ovog ljeta dobila status jedne od mojih najdrazih prijateljica.. i tako ja 1. 10. dodjem u zg, i javi mi Bi da je Miki dobio otkaz i da sutradan dolazi u zg trazit novi posao… i tako je ispalo da se nismo ni trebali pozdravljati jer smo se opet vidjeli nakon dva dana :) (trebam li reci da je jedini ispunio obecanje dolaska meni u posjet!?)
duboko smo, zatim, krocili u jesen.. ja sam bila prilicno zauzeta.. Mikiju se pojacala psorijaza – ona kozna bolest, kad bi me zvao u centar – ili mi se ne bi dalo, ili ne bih imala vremena, on nije nalazio posao, rijetko smo se vidjali.. a onda je pred kraj listopada on morao otici, imao je problema sa zdravstvenim osiguranjem a mora na terapije, nije mogao vise stanovati kod frenda (koliko god frend bio dobar), ponestalo mu para od ljeta itd., itd.
tek tada sam skuzila da sam mu trebala malo vise vremena posvecivat jer mi je poceo falit tek kad je otisao (naravno, to se uvijek tako dogodi).. i opet smo se (ali ovaj put zaozbiljno) rastali, on je otisao svome domu u medjimurje, ja sam ostala u metropoli! bacio je mobitel u zid i razbio ga (za jedne svadje sa starcima), nije dobio posao, nema zdravstveno, sa starcima je koma situacija, a o bolesti da ne pricam!
I tako, sad svaki put kad se cujem s njim, taj me razgovor skroz potrese jer je u prilicno nezavidnoj situaciji..
ali ovaj put je rekao da se vidimo jos istog mjeseca! Jer ce najvjerojatnije na terapiju u zagreb..
pa me razveselio!
MIKI, «ZIVIO TI MENI 100 GODINA»! Volim te puno!
iiiiiiii…….. SRETNA NOVA GODINA!!! :)
moram priznati da je 2005.a bila jako dobra! Obicno su mi neparne godine odlicne.. pa tako se puno toga dogodilo, puno promjena, puno neocekivanih dozivljaja, puno novih prijateljstava i ostalih medjuljudskih odnosa, puno zabave, puno dobrog raspolozenja, puno cuge i hrane, puno smijeha i placa, puno glazbe i tisine, ma skupilo se stvarno previse toga i kutija s brojem 2005 je prije 2 dana bila spremna za kremiranje! Pa sam to i ucinila, lagano opijena, u svakom pogledu sita i donekle zadovoljna… javilo se puno ljudi, pa sam bila sretna, cula sam se i s lauricom i mikijem.. on me malo rastuzio, ali zavrjedjuje poseban post pa cu o njemu nekom drugom prilikom.. zasad da znate – to je moj jedan jako dobar prijatelj..
i tako, to je ukratko moj pocetak ove, parne godine, nadam se da ce biti dobra pa da skinem taj neki urok..
cuvajte se, nakon ovog intenzivnog razdoblja krenite na stednju za neke nove crne dane, mozete poceti i vjezbati zbog viska kilograma (ja sam digla 4kg!), volite svoje roditelje, zaljubite se (ako ste free), volite svoje partnere (ako ste u vezi) i odljubite se (ako ste nesretno zaljubljeni).. jer sad je pravo vrijeme za sve to – velike odluke, velike poteze i velike osjecaje! I iskoristite jos ovo malo bozicnog ugodjaja za setnju gradom ispod lampica, za odmor i izlezavanje u svome domu!!
Eto, moj post je, kao i uvijek, zbrda – zdola! K'o i vlasnik, doduse :)
Ajde pusa i sve najbolje jos jednom!
