|
|
| < | prosinac, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Gdje leptiri na najbolji način iskoriste dan?!
- blog.hr
- i kornjace lete!
- Bjele-lanetove misli..
- sensitive starlight :)
EYESBURN - Shine
Mind my own inna disya madz one food to eat clothes fi wear love fi share message in the music so they gotta be aware who you deal who you trust who you swear
I like you like you know what is true to be strong get along nothing’s wrong hope they never disrespect you take you for a fool cause I’m thinking that you’re really kind a cool
when I see you coming my way I greet life today
climb on a tree just we reach a little energy leaving you be like a bird you haffe free nobody ruler of your destiny turn it to light shine it’s now it never could be forever the very last time
GLUP - Petar Popovic
kako volim biti glup
zabiti oštricu svog jezika u mjesec
i poljubiti hladan vjetar u usta
nesvjesno se igrati prstima
i,kao Bill Gates na tripu,
otpuhnuti zvjezdanu prašinu sa svog šala
rugati se svojim uspomenama
iznervirati do kraja svoje prijatelje
onda ih dovesti na moj teritorij gluposti
postavljati glupa pitanja bivšim curama
razgovarati sa budućim
dok me neki slučajni prolaznik
ne probudi i osmjehom
rasprsne mjehurić u kojem
zaboravljam i opet učim hodati
dok me vlastita savjest
ne prelije iz šupljeg u prazno
kako volim biti mlad
...
tisuće anđela
baterijskim svjetiljkama
traže nas na nebu
budi tiho
možda se ne sjete
da bi mogli biti
na zemlji
...
kako su smiješne
pokvarene neonke
dok zastarjelo trepere
i smiješna si
dok pokušavaš shvatiti
koji mi je vrag večeras
treba mi cijeli život
da bih ti objasnio
što možeš sama
shvatiti u jednoj sekundi
tišine
ostavljam kompas
pored tvornice aluminija
i bacam u rijeku
trenutak u kojem
sam se već predugo zadržao
10 minuta
prije zadnjeg autobusa
voliš me
i ne prepoznaješ
dok grlim
uličnu lampu
OTKAZANA PREDSTAVA - Slaven Slipčević - Slija
Pitala si što se s nama događa
i da li imam vremena
da te u oči pogledam
Htio sam ti ruku uzeti
Ti si se tiho bojala
da je opet ne izgubim
Ima li u ovom proljeću još mjesta za nas?
Loša društva su nam uvijek na suncu stajala
Otkazana predstava, zbog neuke publike
Pod usnama još čuvaš lijeve poljupce
Ponekad ih pronađem
zataškane,
bačene
Pitala si zašto kiša uvijek padne subotom
I da li imam snage da o svemu pričamo
Prehladno je, malena, za dobar odgovor
Odšetali smo skupa mnogo slijepih ulica
Htio bih ti nešto reći
Al' ne znam što osjećam
Možda te još volim,
Možda sam ponosan
Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.
- ovo je jedna, meni jako draga pjesma.. morala sam je podijeliti sa svijetom, makar se tek sacica njih osvrce na mene (zasad!)..
hvala prijatelji.. znate da vas volim!
ELEMENTAL - Male stvari
Čudan osjećaj u trbuhu, al nemoj mi ga kvarit
I danas mi je uspjelo – zaljubit se u male stvari
Neki put krivo je jutro, ili stranac što te pozdravi
neki put je kriv hiphop beat ili rif na gitari
Sunce, hvala ti, što si izašlo za mene
Sunce, obećajem, misli su mi pozitivne
Zakoračim u dan bez suvišnih očekivanja
pitanja, nadanja, sita sam skrivanja.
Ljudi su opet sivi, njihov pogled grebe pod
i šutke gaze ubrzano, ne vide plavi svod.
Prezirno se smiju kad skuže da sam sanjar
jer su svjesni di žive i kako žive – jasna stvar.
I znam da je crnjak i da smo zapeli u sridu
u rukavu nosim osmjeh pa ga imam u vidu.
Dopusti mi... da te razoružam
Otpuhni brige, primi sunce što ti pružam
Dobro skriveni u kockice,
mjesto što zovu dom
s crnim povezom prek očiju
ne žude za slobodom
Zrake udare u njih al otpor je uvijek jak
ljudi izvana obasjani u sebi nose mrak
zbog njih nebo se zatvori
zaplače kao dijete
šalje buru da ošamari,
protrese
da se sjete onih malih stvari
zraka i sunca nad njima
da shvate
još uvijek pozitivnih stvari ima
EYESBURN - All Right
No one is divine seems like we all need some time
rocky road we crawling through this heavy land
when you ever lied your friend slowly dying friendship ends mentally we/you slipp to no one
yes we know it’s often still you can’t pretend and emptiness is something that is hard to bend
no I won’t reveal them no like I don’t care them know what the them doing if them think its fair
A unity I greet
A levity I choose
A life prosperity hope we never gonna loose
wish everything is allright please lord have mercy never let them from your sight we all did some wrong from bad we go to worse please give I streight while we movin on
Originally…….
Tih sam dana grčevito
napadala zimu i zaustavljala je
svojim nejakim željama.
Grčevito su se i pahulje hvatale
za tvoja ramena
(gotovo kao ja!).
Moji dobri vojnici su bili
nasmijani, opijeni i radoznali,
jele su se «šibice», keksíći i čvarci,
sati su pošteno odlazili,
i vino, dakako.
Svi smo bili različite krajnosti,
uklopljene savršeno u
studentske minijature.
No tvoja ramena su ostala
negdje u ranoj jeseni,
daleko od besplatnih paprenjaka
i vladavine strijelaca.
Pa ipak, ponekad te volim
crnim kuglama na bijelom boru,
šahtovima i onim smiješnim
životinjama velikih ušiju.
SRETAN BOZIC!
Vjerujem da ste svi danas dobili brdo cestitki tako da ja necu duljiti s tim.. :)
Da rezimiram…
Ljeto sam vam izrekla u jednoj jedinoj rijeci sto bas i nije fer prema ZAPRAVO tako DOBROM ljetu! No dobro, bilo je prilicno hladno za to doba godine, bilo je jako naporno, i bilo je zacudjujuce kontrastno, ali posto se sjecamo samo lijepih stvari – ispalo je fenomenalno!
A onda sam dosla u zagreb..kojega btw. puno volim! I nastao je kaos u mojoj glavi i srcu i glavi! :) totalni shok za jednu «provincijalku» kao sto sam ja..ipak.. bolonjska deklaracija je unistila nase fakultete i ucinila nas brucose pokusnim kunicima.. naravno da nitko nikad nije upucen u ono sto se dogadja jer vrijeme leti i covjek se boji da ce propustiti ono drugo zbog onog prvog.. i tako sve u krug..
Ucenja ima brdo, imam 6 ispita u veljaci od kojih 5 MORAM dati jer inace padam SEMESTAR!
Ipak, pronadje se vremena za sve..
Tako sam bila na par koncerata i brucosijadi: marijan ban (brucosijada arhitekture, geodezije, prometa, edukacijskog itd. – totalni promasaj, al pice i frendovi su bili dobri!), brucosijada pmf-a (edo maajka, elvis jackson, vatra i jos brdo njih); yammat, nan deSKA, brain holidays i totem sova; brucosijada fer-a (justin's johnson, cinkusi, debeli precjednik, leut magnetik, edo maajka itd.); svjetski dan borbe protiv aidsa (ramirez, vatra, svadbas, elemental, massimo i urban)… nadam se da nisam nesto zaboravila..:)
I bila sam na dosta terenske nastave na etnologiji – najbolje nam je bilo jedne subote u slavoniji: zupanji, djakovu, gradistu i vodjincima :))
Kolege su super.. imam jedan svoj klan kro-etno i jos onih pojedinacnih masu.. najznacajniji su marija (d. andrijevci) i ivan (subotica) koji su isto na savi kao ja, pa cesto radimo mikro-pijanke i super mi je s njima! tu su jos i jelena (bjelovar), karla (labin), ivana (zg), maja (zagorje) itd.,itd.
Vidjam se i sa starim svojim klasicarima.. ile, luce i ines su u mom paviljonu, s M sam u sobi :)) a s ostalima se isto nalazimo – «opium» kao javno okupljaliste..
Uglavnom, preko tjedna sam slobodna samo navecer a tada sam obicno preumorna ili moram pisat fakin' zadace.. mislim, tko je vidio zadace na faksu?! Grrr..
Eto, to je otprilike moj zivot u zagrebu samo visestruko ubrzaniji i s puno vise intriga i dozivljaja koje nema smisla opisivat.. :)
Za moj prvi post nakon toliko vremena, strasna sam, ne? :)
I za kraj jedna moja novija «pesma»:
ONA ZAGASITA – ŽUTA
«..at the first look at the morning sun..»
Chris Rea
Ubijam svjesno
stvaralačku krizu ljeta
dok riječi krvare
žutu nemoć ostvarenih percepcija.
Najprije ukrašavam
salvete oko kolona,
zatim sjedam na,
točno za mene određeno,
mjesto u tramvaju
i zaključujem kako
kosa ipak ima
svoju snagu.
Zovu me moj žuti
paviljon, optimizam posteljine
i Chris.
Moje boje su odjednom
postale jedna.
je li, nesto vam dugujem?? ma neee..
ja sam samo maaalcice neodgovorna na ovom blogu, ali zato in the real world funkcioniram strasno! stvarno nemam vremena.. metropola ne dopusta cetvrtu dimenziju, a ja sam tamo da se uklopim, da prihvatim pravila..
ipak, zadrzavam i njegujem onaj dio mene stvoren za ljude koje volim - dakle, nisam se promijenila!! sad sam napokon kod kuce.. pa ce vjerojatno biti postova :) (alli mene ne smijete drzati za rijec :))
pusa onima koji provjeravaju ovo cudo, sretna sam sto to jos uvijek cine!
love ya!
