Pregled posta

.:kako se nositi s tom zagrebackom maglom..:.

nije to dobro. razocaravam sebe, ali za mene lako - problem je sto razocaravam i sve oko sebe.
neprestano grijesim, a trudim se ispravljati sve krive Drine. ponavljam greske.
zapravo, uopce nisam jaka ni u cemu. gubim dostojanstvo, gubim vjeru u sve davne ideale, postajem sve ono sto sam mrzila kod drugih. vise nemam morala ni za isprike jer se precesto moram ispricavati. one gube snagu nakon toliko puta.
plakati je lako, tesko je cekati da se sve ponovo vrati na staro.
a bjezati je jedino moguce. od sebe i od svoje krivnje. u maglu.



to je trebao biti savrsen date.
magla, kasna vecer, zima, bozicne lampice, Trg "koji je za mene srediste svijeta i srediste moga srca" i dvoje divnih ljudi - on u crnom dugackom kaputu, svecanim hlacama i crnoj kosulji, preslatkih kovrca i gotovo uplasenog pogleda; a ona smrznuta iza tankog kaputica, u svojim najdrazim smedjim hlacama, s netom opranom kosom ispod kapice na koju je ionako ponosna.
taj date je i bio savrsen dok ga je ona cekala kod prve drvene kucice na trgu misleci da ce doci iz smjera Istarskog kluba, a on se vracao s nekakvog fancy primanja. bio je savrsen i kad ju je iznenadio dolazeci polako iz drugog smjera i kad ju je poljubio nevjerojatno njezno...
(ona je vec ranije toga dana pomisljala na njega: zasto joj se ne javlja, zasto ne bi on bio taj koji ce ju napokon smiriti, zasto mu ne bi dopustila da je upozna, da sve ide polako i polako. za promjenu.
a onda ju je nazvao.)
...ipak, vec kod tog iznimnog poljupca, osjetila je okus vina.
nakon par koraka, urusila se ta iluzija savrsenog datea, teturali su zagrljeni i pricali o bezvezarijama kojih se ni ne sjecaju vise. ona je razmisljala o prijateljevom pozivu za van i jedva cekala da nahrani ovoga i odvede ga kuci spavati. on je razmisljao o izgubljenim kljucevima i nekakvom poklonu, takodjer zagubljenom. i tko zna jos o cemu.
valjda ju voli alkoholom..? i to je nesto..



stvar je u tome sto, iako nevjerojatno zvuci, jos uvijek volim istu osobu. nije to tako dugo - nekih pola godine.
i otkako je gotovo, smisljam nacine da zaboravim. i ne mogu.
i tako se potkopavam, pa pijem, izlazim, ne razmisljam. moji postupci su tada proturjecni.
i sama se pitam zasto mi ne moze biti dovoljna moja ljubav prema njemu (ona koju nazivaju bezuvjetnom). i njegovo, i vise nego korektno, ponasanje.
i sama se pitam zasto je jos uvijek tako dobar prema kretenu kakav jesam.
i sama se pitam zasto sam radila tolike gluposti njemu na ocigled.
i sama se pitam zasto se ne otkacim jer ionako znam da nije covjek za mene. ni ja za njega.
i sama se pitam zasto sam cijelo vrijeme na blogu kamuflirala price o njemu kad on to ionako nece citati. znam to.
a demit, zasto ga uopce gotivim? i da li ga stvarno volim? pa na neki nacin sigurno da. imam teoriju da svakoga volimo na drukciji nacin. njega valjda volim na nacin stranca :)
u svakom slucaju, dobro je imati ga za prijatelja. predrag je. i uvijek imam "nekog slatkog" kojeg cu gledat u drustvu :) i fora je skroz. i moji (sad vec zajednicki) prijatelji ga vole. i bas nam je super kad izadjemo. i volim prespavat kod njega (bez primisli, molim!).

ja sam pukla, jelda?! a shit, sta ako ipak procita?! uhvatila me paranoja. necu vise. dosta. magla!
a opusteno.. sve on to zapravo zna...




*stihovi iz: Darko Rundek - Zagrebacka magla





Post je objavljen 15.12.2006. u 19:57 sati.