Pregled posta

.:Leptir se probudio sa sretno prosharanim krilima!:.

* Tribute to Hrvatska usmena knjizevnost, srpnja 2006:

Basma: samo da prodjem te ispite!
samo da mi nista ne ostane za 9. mjesec!
(bajanje do iznemoglosti…)
Brojalica: en ten tini, sava raka tini..
eci peci pec, ti si mali zec!
(ti ispadas, ti ostajes…)
Rugalica: tu si samo da bi bio iskoristen. jer treba mi cigareta sada, i ne mozes na msn.
i nemas najboljeg prijatelja. i ne znas zagrliti kako treba. nego, jesi ikad cuo za predigru?!

Citiram: I kornjace lete

a onda su dosli ONI.

ON se vratio.
On se vratio da bi mi dokazao da mu je bilo stalo. javio mi se kako bi se oduzio za jedan besplatni poziv negdje pocetkom godine. utakmica kao razlog. a ja kao cura sa stavom. njegova „malecka“. sada odrjesita. fizicki ista. danas ga moze i zbuniti. nije ocekivao da ce ispasti toliko smotan. ja kao svoja na svome. manipuliram rijecima i tjeram ga na zamuckivanje. ma naravno da je to zbog alkohola.
On je moj, zauvijek veliki dio moga srca. sretna sam sto se vratio nakon godinu i po dana tako poznato-nepoznat, ociju zavodnika, ruku zastitnika i zagrljaja koji lijeci.
„kad se sjetim tvog bjezanja od mene!“
„nemoj se sjecat'!“
ne poznajem vjestinu postavljanja pitanja 26-ogodisnjem zvjezdanom blizancu, ali ostajem drsko-slatka do kraja: „staris, duso…“

ONA se vratila.
nakon tocno godinu dana, ovo divno cudo elektronike vratilo mi je kariku koja je nedostajala. obje snene u pidzami oko 2 popodne silujemo tipku Refresh, pa drhteci izlazimo iz zgrada koje su u susjedstvu. zagrljaj je bio dovoljan. isprike smo ostavile za kasnije, nesporazumi nisu bili vazni.

Jinx

na kavi prepricale cijela dva odvojena zivota. veljaca nas je zivjela, vikend obuhvacao smijehom. unijela je svoj svijet u moj stvorivsi dimenziju koju vec dugo trazim, a to je mir. ucinila je da zaboravim svoju patnju, priblizila je knjige nanovo, pustala dobru glazbu i hodala sa mnom preko pola grada da ne moram sama. upoznala je nase nove prijatelje i uklopila se. Ona me spasila od mene nove i lose. izvukla je na vidjelo sve ono dobro sto smo medjusobno gradile svih onih godina. sad sam ispunjena! hvala ti, cimerice!
Sad smo opet neponovljiv trio!


ŠTA JE U MALOM VELIKO

Svaka prava toplina ima u sebi bezbroj
prisnih malih toplota.
Svako veliko dete nosi u sebi bezbroj
balavaca i švrća.

Ovaj ogromni život prepun je kao saće
običnih malih života
i mnogo nekakvih toplih
i nežnih predvečerja.
I dobrih vedrih svanuća.

I sve te buvice sreće
i sumnji
i slutnji
i snova
- armija nežnosti cela,
moli nas da im svakom po jedno zrno srca
šušnemo krišom pod krilo.

Jer bez tih malenih srca
što drhte duboko u nama
šćućurena i bela,
ne bi ni velikog srca, ne bi ni velikog belog,
- ničega ne bi bilo.

Pa i nas,
evo,
ovakvih:
čudnih i lepo ludih,
zar misliš da bi nas bilo?

Nikad nas ne bi bilo.

Miroslav Antić

- ova pjesma je za sve te moje divne prijatelje. neki su u nasem velikom studentskom gradu, neki su kod kuce. ma samo neka svi uzivaju.
- mozda da Keira nauci ovu pjesmu napamet, pa mi je recitira kad se vratim..? :)

Kod kuce je divno! (btw) :)







Post je objavljen 03.03.2007. u 23:03 sati.