Marketing
.:oni razumiju bez rijeci..:.
..oni vide sve bez oka..
Ispocetka..
Iselila sam iz zagreba u cetvrtak. Uf, to je bilo bolno – zbog manjka vremena, radne snage i sl. ponovno zahvaljujem Replayu sto mi je beskrajno pomogao! Stvarno ne znam sta bih bez njega!
S montenom se rastala u 9 ujutro…
A u 7 i po navecer bila doma.
Naravno da mi sve fali.. no navikavam se polako, ali sigurno.
Lijepo je..
Lijepo je s Marinom sjedit na njihovoj parceli ili u konobi. Slusati njene vjecite zudnje za vjencanjem i planove za isto, moliti boga da ja ne budem kuma jer to ipak nosi sa sobom odredjene obveze (a ja sam jedna od dvije potencijalne – ne kazem da mi ne laska :)).. piti pivo usred nicega i lebdjeti svojim drukcijim mislima znajuci da sam 8 osnovnoskolskih godina provela s njom u klupi i voljeti je jer se toliko razlikujemo. Stresti se svaki put kad spomene djecu, kucne poslove tamo s roditeljima svog buduceg muza, pa biranje vjencanice (na koje sam opet ja pozvana!) itakodalje.
Lijepo je s roditeljima sjediti u sjenici, piti kavu, mahnito zderat kekse jer zna se sta uz kavu ide… pricati svoje dogodovstine iz zga dok ono drveno indijsko klepetalo shuti dokazujuci uporno kako nema ni daska vjetra iako je vec vecer. Jucer je dosla i sestra, pa smo sad svi na okupu – lijepa sretna obitelj… uskoro ce pasti rostilj, lubenica se hladi od sinoc – moj dragi stari zna da sam luda za lubenicama. :)
Lijepo je s Nelicom derati se na shumu i livadu u njoj. Malo mi je ona u banani, pa se i razboljela, tuzna je, sjetna, bijesna, luda.. donekle ju shvacam i dijelim misljenje o nekakvim daljinama, ali to je to – zarobljene smo u krugu analiziranja tudjih postupaka nesposobne pomaknuti se s mrtve tocke. Svaku vecer negdje iza 7..
A onda opet… prije spavanja procitam koju pricu Romana Simica, ili koju sentenciju Jakobsona, a da se Culler zove isto Roman – gdje bi mi bio kraj :)) navecer me uhvati strasna nesanica, pa se dizem, pijem vode, na kraju shmugnem na net grceci se samo da starci ne cuju kako nabijam racun, ali modem je uvijek jednako glasan.. (i jos me nisu uhvatili, wahaha)
„Ujutro“ se ustanem oko podne, pa dorucak, pa zujanje po kuci. Jos uvijek nisam bila na moru, al valjda u cetvrtak idem s Bi, upravo sad me zvala.
Danas mi dolazi moj Miki (svima poznat kao najfrend Nenos) u posjet, negdje popodne. Bas sam sretna sto cu ga napokon vidjet. On valjda odlazi u umag jer je dobio otkaz na Lanterni – bas bed, cujem po glasu da je u klincu. Al ja njega obozavam (jelda Merry?)! ;)
i tako – more od olova i nebo od borova – malo izmijenjeno doduse.
I nista nije kao sto se cini.
Stravicno sam ljetogrozna, oduvijek. Zbrkana.
Lijepo je, ali…
Uvijek postoji ali!
p.s. veliki pozdrav svim mojim studenticima i ostalima, npr. Maxu…….
(poseban pozz Montenu, naravno)
Post je objavljen 18.07.2006. u 12:23 sati.