
Pogledati unatrag... Kako je to moguće kada svi vjetrovi pušu suprotno i cijelo pleme leti naprijed..?
njena šesnaestogodišja glavica bila je puna nadanja. ideali su bili uredno složeni između redova razočaranja i netom kupljenih iluzija. nije voljela zimu jer joj je odnijela neke drage ljude. nije voljela psihologe jer ih je smatrala propalim kvazi-stručnjacima. bila je uvjerena da je krivo procijenjeno vrijeme smrti njenog bratića i to ju je strašno ljutilo. nije voljela raspade prijateljstava zbog kraja ljubavi. glazba ju je oživljavala i budila u njoj buntovnicu koju ni sama nije shvaćala ozbiljno.
ona je bila ta koja je potisnula predratna sjećanja.
ona koju još uvijek pomalo plaši grmljavina.
ona koja s vremena na vrijeme želi otići daleko kako bi se smirila i porazmislila o svemu.
ona koja vjeruje da ju čeka nešto posebno.
ona koja ne krivi druge ljude za svoju patnju.
ona koja voli bezuvjetno.
ona koja razumije svoje roditelje.
ona koja je beskrajno zahvalna svojim prijateljima.
ona koja ne vara.
ona koja zna što se ne smije.
bila je sigurna u svoja moralistička uvjerenja i poteze koje nikada ne bi povukla u životu. bila je naivna. i zapravo je strašno voljela život. težila je višim dostignućima, obožavala svoje uspomene i sanjala ispunjenje.
Nju nisi poznavao.
danas nije puno starija.
ali za jednu sezonu ipak malo previše razočaranja.
danas su njene lutke popadale s polica i razbile se. iz omiljenih knjiga stranice su poderane. toplinu vlastitog djevojačkog kreveta je odavno napustila. "Zelena knjiga" više ne pruža utjehu kao nekad. pisanje više ne pruža utjehu.
danas čini ono što nikad nije htjela.
danas ju ne zanimaju posljedice.
danas ne želi razmišljati o svome ponašanju.
danas se gubi u prosječnosti.
danas nema volje.
danas nema vjere u one divne ideale.
danas bježi od sebe i svoje krivnje.
danas si ne dopušta da ostane sama jer bi to značilo suočavanje sa svime što je postala.
danas se ne nada, ne sanja, ne teži.
ipak, danas VOLI.
Ni nju ne poznaješ.
Otišla sam, Glineni Golube.