..od nasih bijegova i zasjeda!
nemam previse snage za sve to..
zaokupljena sam faxom. u redu, to je valjda i jedino na sto smijem misliti u ovom trenutku.
nekako mi se atomi energije samo trose i trose. nikako da nadoknadim one koji su nepovratno baceni.
vecer u gradu ti donese neki lijek, u nekom kutu gdje samoca se zbraja...
i ovaj post nastaje samo zato jer dugo nisam pisala ili u krajnjem slucaju - da pobjegnem od problema koji me cekaju.
svakodnevno si zadajem trenutke u bliskoj buducnosti za koje vrijedi zivjeti.
danas sam, recimo, bila na kavi s Bjele nakon sto godina. i svejedno nisam progovorila s njom ni tri suvisle recenice.
dakle, propao je jedan navedeni trenutak za kojeg je vrijedilo zivjeti.
sada si zadajem jedan rucak koji ce Merry praviti u petak kod Zagrebacke Vukovarke. dotad ucenje i povremeno hranjenje na Savi..
bilo je rano jutro tada kad je ostavio sve. culo se samo kako ptice pjevaju...
uprskala sam, da (vidi prosli post). zapravo sam to pripremala dugo, dugo.
bravo ja! forsiram, forsiram, forsiram! gusim, gusim, gusim! ga.
a zapravo nisam ni zeljela imati ikoga na lancu. god demit, pa svi znaju da ne vjerujem u veze. vise ne.
ma kao da je bitno!
al' cesto cak i kad je vesela opaze plavu sjenu u crnim ocima
sestra ide kuci sljedeci tjedan. jeeeij, i taj dan se blizi. bas mi je drago.
jucer smo bile malo po gradu. trebale obaviti nesto kod doktora, al nismo uspjele.
al barem je kava u Kicu bila ukusna!
i vozila sam se s Ripperom u tramvaju. i kupila sam kartu za Pipse. i pala sam stariju. i cimerica se vratila. i kalendar za danas kaze da je sreca stanje duha. i sad je 2 : 1 za polozene ispite. i strah me. i nisam rucala danas. i trenutno slusam Apokalipso. i jedem stapice.
i moj svijet je kaos. i jebeno sam tuzna.
Post je objavljen 07.02.2007. u 14:30 sati.