MODESTI BLEJZ

< srpanj, 2012 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

hej!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.




- Lovci na krzno
- Crkva protiv golotinje – kako perverzno
- Lampedusa
- O grešnosti smijeha...
- Evo što činite svojoj djeci
- Verbalne manipulacije kao način komunikacije
- Zvijezda Smrti
- Paunovi
- Fight club
- Pocijepane zastave
- Kada tučeš tuci u glavu
- Ovisnost o tehnologiji i njene posljedice
- Gnjevna rulja, nova platforma
- Kultura ulizništva
- Čini zlo, ali nipošto o njemu ne govori
Ja mislim kao ti, ali
XXX
Tko to (po)tura Turcima?
po aboridžinima

Slijepa sljedba toboženizma
Papanstvo kao star-novo paganstvo
tri slova
Kad veliki padnu
Ime poze

da? SLUŠAONICA 1


Justin Timberlake - Say Something ft. Chris Stapleton

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Al Jazeera Balkan
HRT

*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail



"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega.
"


SLUŠAONICA 2


Kristina Train - Dark Black

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

- Obdukcija divljaštva
- O projekciji projektora
- Da, to je spin
- Yodin poučak
- Egzibicionisti
- Rasizam i svi njegovi preračuni

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?


SERIJE





Manhunt: Unabomber

GoT

The Handmaid's Tale

American Gods

Legion

Stranger Things

The Young Pope

Black Sails

Sherlock

The Man in the High Castle

SS-GB

Westworld

Horace and Pete

The Crown

Lethal Weapon

Designated Survivor

Taboo

Grantchester

The Big Bang Theory





FILMOVI




Tajna broja sedam / What Happened To Monday

Geostorm

Blade Runner 2049.

Victoria i Abdul

War for the Planet of the Apes (2017)

Spider-Man: Homecoming (2017)

Unbroken (2014)

Čuvari galaksije Vol. 2

Viceroy's House

Valerian and the City of a Thousand Planets / Valerian i grad tisuću planeta

Dunkirk

Denial (2016)

Saving Mr. Banks / Kako je spašen gospodin Banks

Wonder Woman (2017)

The Boss Baby

Patriots Day

The Mummy

The Space Between Us (2017)

Kongens nei / The King’s Choice (2016)

King Arthur: Legend of the Sword

The Exception (2016)

To Walk Invisible: The Bronte Sisters

Colossal (2016)

A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen


Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10





Što se zadnje pročitalo?




KNJIGE


Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo
*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...


Star Wars: The Rise of Skywalker (2019)

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Lee Child - Jack Reacher Novels
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?I'm
a Gryffindor!


Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer




komad mjeseca
Kit Harington (aka Jon Snow)



sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

27.07.2012., petak

Igre

Ne mogu onako gosparski uskliknuti Neka Igre počnu!, jer su pojedina sportska natjecanja već počela. Ali mogu reći - Neka sa svečanim otvaranjem Igara XXX. olimpijade London počne teći nova olimpijada. A njene Igre neka budu bogate pozitivnim duhom olimpizma i dobrim rezultatima.

Nema smisla gajiti iluzije da će za trajanja Igara tekući ratovi stati, krvava neprijateljstva nestati, zavladati primirje, a sportska borilišta zamijeniti ona ratna, jer ovim se planetom svakodnevno valjaju mnogo zloćudnije igre, igre bez milosti i suosjećanja, igre gladi, patnje i beskrupuloznih interesa koji ne uzimaju pauze. No mio i dragocjen melem je čak i nakratko vidjeti jedan malen kutak ovog ludog svijeta kako svijetli bakljom čovještva, funkcionirajući pod istom zastavom u areni fair-playa, pa makar to bilo simbolično i nažalost samo svake 4 godine. Natjecatelji olimpijci sretno! Iz arhiva: Olimpikalije, Olimpijada

- 00:01 - Reci da se čuje (7) - Isprintaj - #

25.07.2012., srijeda

Ludilo brale

Ma nisam ni sumnjala da će proći baš nešto puno vremena prije nego krenu, ali ovaj put su me zaista zatekli svojom nevjerojatnom brzinom. Čini se da ta ekipa uopće ne spava. Mislim na teoretičare urota sa svojim urotničkim teorijama, konstrukcijama čudesnih zavjera i tajnim planovima još tajnijih centara moći. Nisu prošla niti dva-tri dana poslije pokolja u aurorškoj kino-dvorani, a popratne teorije su već krenule. Tijela poginulih još praktički nisu ni pokopana, neki od ranjenih se još uvijek po bolnicama bore za život, a teorije se već nemilice rasparčavaju i distribuiraju po netu i u obliku klasičnih forwarduša obilato zatrpavaju e-mail sandučiće.

I pazite, to nikad nisu dva-tri retka sažeto obrazložene ideje koja je nekome možda u trenutku inspiracije pala na pamet. To su redovito cijeli eseji, znanstveni radovi, koje treba skrolati i skrolati da bi se doseglo daleko dno stranice, to su doktorati natrpani kojekakvim citatima navodnih stručnjaka i dr.mr. pr. autoriteta, nakrcani kopipejstanim odlomcima tko zna odakle iskopanih članaka, naslovima knjiga i pseudoznanstvenih radova (koji naravno potkrepljuju trenutno popularnu teoriju), morem poveznica na nove jednako upitne šarlatanske stranice koje jednako opsežno teoretiziraju urote, intrigantnim sličicama s mjesta događaja koje bacaju novo svjetlo na taj i taj slučaj, i tako dalje i tako bliže...

Pa ni sam Shakespeare u svoje vrijeme, ili Dumasi u duetu, unatoč svoj svojoj silnoj produktivnosti i talentu, ne bi uspjeli sve to skapirati, uočiti, povezati, posložiti, napisati i naštancati u tako kratkom roku. Da su teoretičati zavjera zaista toliko genijalni i sposobni poslije nekog događaja istog trena sve skužiti, momentalno sjesti i zapisati sve te zavjere, plus istraživanje, skupljanje materijala i barem nekakvo dokazivanje, za prvu bi objavu trebalo proći najmanje nekoliko mjeseci, a ne samo par dana ili sati.

Ponekad mislim da teoretičari urota zapravo već imaju pripremljen jedan te isti tekst, onaj tekstovni kostur svake teorije zavjere. Zapravo imaju zalihu kojekakvih pseudoznanstvenih tekstova, citata i poveznica na lageru, pohranjeno na kakvom USBu ili CDu, koje onda po potrebi samo malo poslože, preformuliraju, nabace koji aktualni link, fotkicu, u par poteza dorade (ovisno o sadržaju i i temi teorije koja je trenutno potrebna ili u điru) i počnu nemilice rasparčavati kao da im o tome ovisi život. Ali kostur je isti i na njega se s vremenom i potrebom nabacilo štošta. I tako teorije zavjera već godinama cirkuliraju u raznim mutiranim inačicama jednog te istog metastaziranog teksta. Kakvo zadovoljstvo teoretičari u tome nalaze, bloga pitaj.

A prosječan čitatelj Moje tajne ili 24, u te će derivate ludosti ozbiljno povjerovati, zagrist će čvrsto kao mlado na sisu barem u djelić (ako ne i sve) tih svepokrivajućih teorija koje suvereno objašnjavaju apsolutno sve što je potrebno, od postanka svemira do migracije pataka u suptropskim krajevima, i već sutra uz kavicu mudro i potpuno ozbiljno negdje u nevezanom razgovoru izvaliti mega budalaštinu o chemtrailsima kao znanstveno dokazanu činjenicu. Ljudi su takvi, oni i dalje vjeruju da krugove u žitu prave svemirci i da je onaj tip u Zadru stvarno sposoban čitati misli.

Amerikancima je, na primjer, najčešće za sve kriva vlada iliti po njihovom government. U tome nisu puno drukčiji od nas. Government je naravno srušila Blizance, ubila Kennedya, svi znaju da je sakrila i male zelene u Area 51, a sad je i mentalno programirala tipa da pokoka ljude na premijeri Batmana. Ova me zadnja teorija zaista oduševila na prvu. Teoretičarima je u trenu bilo jasno da jedan tako normalan, tih i drag dečko, dobar ko` kruh i duša od čovjeka, koji ne bi ni mrava zgazio (prvi susjed veli, a kad prvi susjed veli - to je amen), nije mogao sam od sebe prolupati iz čista mira jer je recimo bio pacijent, nestabilan, fanatik, na rubu, nego da je to sve od kompjutorskih igrica koje je on toliko volio igrati i uz pomoć kojih su najtajnije od tajnih službi američkog governmenta zapravo izvršile njegovo mentalno reprogramiranje u tajnom programu istraživanja neuroznanosti odnosno mijenjanja uma i upravljanja mislima kroz ekran i tako tog milog mladića i cvijetak nevinosti navele da nagomila oružje, ofarba kosicu, nafarba facu, odšeta u kino, i posmica američki narod, kako bi za mjesec dana zastrašeni ostatak američkog naroda glasao za zabranu nošenja oružja eek Ajdeee!

Ne, ni luđak više ne može biti samo luđak. Otvoreno reći čovjeku da je puko ko kokica i potpuno lud?! E svašta! Ne može to tako, nije on jadničak kriv, jer ako netko pokazuje čudan odmak od stvarnosti, to vam više ne znači da on nije pri zdravoj pameti. To je danas prejednostavna dijagnoza, prenaivna, predosadna i politički prenekorektna da bi je tek tako izgovorili. To može značiti samo da je taj inače normalan breivik-dečko i oksi moronski militantni pacifist upao u tajni program upravljanja mislima na daljinu, telekineza od Kineza, koje su ga preko ekrana njegova laptopa nadrogirale, hipnotizirale, popile mu pamet i obučile da postane masovni ubojica. On vam inače nije lud ko` šlapa i psihopat, to je znate samo mjesečina.

Droge su sve krive, jupi! Droge i hipnoze, i kompjutorske igrice, Internet, televizija, puni Mjesec, Procter & Gamble, Marilyn Manson i naravno Government.



A i ovaj tip, puno mi je sumnjiv, puno! Ne možeš od njega pobjeći, to se vrti u jutro, večer, podne, ponoć, non-stop, gdje god dođeš, kafić, posao, tv, radio, dućan, gdje god kreneš ovaj manijak svuda, assim voce me mata, stalno nešto iritantno mantra i manta, pa to je očigledno program ispiranja mozga! Što se tu ima uopće sumnjati, subliminalne poruke, krv curi na uši, curice vrište, izazivanje vidljive agresije, buđenje ubilačkih nagona, mentalna kontrola, mučenje, plivanje, potop, Vlada, krastavci, kvasina, ljeto, požar, bura, most, gost, kokice, pucati, ai aj aj aj se eu te pego črč..krlj..črčkrljfrrbfbblvlvlččkkkkkkkkccccccccc... puć-puć.

Brale ludilo.

- 01:30 - Reci da se čuje (14) - Isprintaj - #

23.07.2012., ponedjeljak

hej

Projurio kroz GP Goričan, probio rampe i sletio s ceste kod Bregane...



- 08:30 - Reci da se čuje (5) - Isprintaj - #

21.07.2012., subota

Ani Veni Vidi

"Egzistencijalni vakuum široko je rasprostranjen fenomen dvadesetog stoljeća. Što je razumljivo; posljedica je dvostrukog gubitka kojeg je čovjek morao pretrpjeti otkako je doista postao ljudsko biće. Na početku ljudske povijesti čovjek je izgubio neke temeljne životinjske instinkte koji koče i osiguravaju ponašanje životinje. Takva sigurnost, poput one rajske, čovjeku je zauvijek nedostupna; on mora odlučivati. Međutim čovjek je usto u svojem novijem razvoju pretrpio još jedan gubitak jer tradicija koja je podupirala njegovo ponašanje naglo slabi. Nema instikata koji bi mu govorili što mora raditi ni tradicije koja bi mu rekla što treba raditi; katkad ne zna ni što bi želio raditi. Umjesto toga, ili želi raditi ono što drugi ljudi rade (konformizam) ili čini ono što drugi ljudi od njega očekuju (totalitarizam).

...

Jasno da čovjekovo traganje za smislom prije može stvoriti unutarnju napetost nego ravnotežu. Međutim upravo je ta napetost neophodan preduvjet mentalnog zdravlja. Ne postoji ništa na svijetu, usudio bih se reći, što bi tako učinkovito pomoglo čovjeku da preživi i najgore uvjete, kao što je spoznaja da vlastiti život ima smisao. Mnogo je mudrosti u Nietzscheovim riječima: „Onaj koji ima zašto živjeti može se nositi s gotovo svakim kako.“

...

Smisao života

Sumnjam da liječnik na ovo pitanje može dati općenit odgovor. Zato što se smisao života razlikuje od čovjeka do čovjeka, iz dana u dan, iz sata u sat. I stoga nije važan smisao života općenito već smisao života određenog pojedinca u danom trenutku. Općenito postavljeno pitanje moglo bi se usporediti s pitanjem postavljenim šahovskom prvaku: „Recite mi majstore, koji je najbolji potez na svijetu?“ Ne postoji najbolji pa čak ni dobar potez, a da nije vezan za određenu situaciju u partiji i za određenu osobnost čovjekova protivnika. Isto vrijedi za ljudsko postojanje. Čovjek ne bi trebao tražiti apstraktan smisao života. Svatko ima svoj specifičan poziv ili misiju u životu da ispuni konkretan zadatak. Zato se nijedan pojedinac ne može nadomjestiti niti se njegov život može ponoviti. I zato je pojedinčev zadatak jedinstven baš kao i njegova sposobnost da ga ispuni.
Budući da je svaka situacija u životu izazov i problem koji mora riješiti, pitanje smisla života moglo bi se zapravo obrnuti. Čovjek, u konačnici, ne bi trebao pitati što je smisao života nego bi trebao shvatiti da je on taj kojeg se pita. Jednom riječju, život svakom čovjeku postavlja pitanje; a on životu može odgovoriti jedino odgovarajući za svoj vlastiti život; on životu može odgovoriti jedino tako da bude odgovoran...

...

Naglasak na odgovornosti odražava se u kategoričkom imperativu koji glasi: „Živi kao da već živiš drugi put i kao da si prvi put griješio kao što se sad spremaš pogriješiti!“ Čini mi se da ništa ne bi bolje potaknulo čovjekov osjećaj odgovornosti od ove maksime koja ga poziva da, prvo, zamisli da je sadašnjost prošlost i, drugo, da se prošlost može promijeniti i ispraviti...

...

I zato je na pacijentu da odluči treba li svoj životni zadatak shvatiti kao odgovornost prema društvu ili svojoj vlastitoj savjesti.

...

I zato prolaznost postojanja nikako ne čini postojanje besmislenim. Ali u njoj leži naša odgovornost: zato što sve ovisi o našem ostvarenju u biti prolaznih mogućnosti. Čovjek neprestano izabire između mnoštva postojećih mogućnosti: koje će od njih biti osuđene na nepostojanje, a koje će biti aktualizirane? Koja će odluka jednom zauvijek biti ostvarena, postati besmrtan „otisak stopala u pijesku vremena“? Čovjek u svakom trenutku mora odlučivati, bilo dobro ili loše, što će biti spomenik njegovu postojanju.

...

Jasno, čovjek je zaokupljen samo strništem prolaznosti, a promiču mu pune žitnice prošlosti u koje je jednom zauvijek pohranio sva svoja djela, radosti pa i patnju...

...

Svako doba ima svoju kolektivnu neurozu i svako doba treba svoju psihoterapiju da se s njome nosi. Egzistencijalni vakuum, koji je masovna neuroza sadašnjeg vremena, može se opisati kao privatni i osobni oblik nihilizma; naime, nihilizam se može definirati kao tvrdnja da postojanje nema smisla.

...

... Ja sam jedan od onih koji sumnja u opravdanost tog prigovora. Međutim postoji nešto što mi se čini čak i netočnijom i opasnijom pretpostavkom, naime, nešto što ja nazivam „panderteminizmom“. Pritom mislim na viđenje o čovjeku koje zanemaruje njegovu sposobnost da zauzme stajalište o bilo kakvim uvjetima. Čovjek nije sasvim uvjetovan i određen nego sam sebe određuje time što popušta uvjetima ili im se odupire. Drugim riječima, čovjek je u konačnici samoodrediv. Nije da čovjek samo postoji; on uvijek odlučuje što će biti njegovo postojanje, što će on postati u sljedećem trenutku.

...

Po istom načelu, svako ljudsko biće ima slobodu u svakom se trenutku promijeniti. Stoga njegovu budućnost možemo predvidjeti samo u širem okviru statističke ankete koja obuhvaća čitavu skupinu; pojedinac, međutim, ostaje u biti nepredvidljiv. Temelj za bilo kakva predviđanja činili bi biološki, psihološki ili sociološki uvjeti. No jedna od glavnih osobina ljudskog postojanja sposobnost je izdizanja iznad takvih uvjeta, njihova nadrastanja. Čovjek je u stanju promijeniti svijet na bolje, ako je to moguće, i promijeniti sebe na bolje, ako je to potrebno."




- 04:00 - Reci da se čuje (5) - Isprintaj - #

19.07.2012., četvrtak

Čovjek ostade



"U srijedu navečer oko 22.30 sati Šteficu Galić, suprugu pokojnog Neđe Galića, je u šetnji od kuće do samostana presrela grupa napadača i pretukla je...

...napad na Galić dogodio se samo dva dana nakon prikazivanja filma "Neđo od Ljubuškog", o građanskoj hrabrosti njenog pokojnog supruga Nedeljka Galića, koji je u vrijeme rata pomagao svojim sugrađanima, Bošnjacima, da ne završe u hrvatskom logoru Heliodrom."


Nedjeljko Galić, Isus, Josip Reihl-Kir, Josip Reihl-Kir, Isus, Nedjeljko Galić - istim imenom Čovjek. Od kada je svijeta i vijeka istu sudbinu osamljeni Čovjek kao breme svoga čovještva nosi - da mu sude Kaife. Da mu sude bezbrojni bezimeni kaifa šušci, glavaši, merčepi, tute, mate i bobani... Da mu pre/sudi učoporeni neljud, proračunata zvijer, krvoločno razulareni stvor. Isključivo zato jer je kao Čovjek ljubio čovjeka.

- 10:15 - Reci da se čuje (4) - Isprintaj - #

18.07.2012., srijeda

Izbaci uljeza

Osluškujem razgovor mladih, propituju se međusobno, što si gledao, što ti gledaš? Punu kuću, Zabranjenu ljubav, Tree Hill... to su ta jalova i usahla polja sa kojih žanju znanje i saznanje. A kultura, pitam se, gdje je kultura, obrazovne emisije, kvalitetni dokumentarci? Imaju li ta djeca izbor kakvog poučnog sadržaja? Sapunice, dezinformativne emisije, lažni dokumentarci, reality, lifestile, talk show-ovi, postoji li uopće, u tom moru naplavljenog otpada civilizacije, onog mrskog kulturno-obrazovnog uljeza, pa da i njega konačno izbacimo?



- 20:15 - Reci da se čuje (12) - Isprintaj - #

15.07.2012., nedjelja

Houston... !?!



- 20:30 - Reci da se čuje (9) - Isprintaj - #

13.07.2012., petak

zemlja znanja


prenosim sa portala Jutarnjeg (www.jutarnji.hr):

Bela Tarr doista voli Sarajevo i njegov festival. Kultni mađarski redatelj u Sarajevu je do sada bio već tri puta: 2006. godine kao gost programa Posvećeno, zatim prošle godine kada je predstavio svoj posljednji film “Torinski konj”, a ove godine došao je u ulozi producenta filma “Mađarska 2011”, omnibusa 11 mađarskih redatelja, uglavnom studenata, u kojem progovaraju o ulozi desničarske mađarske vlade koja sve više ograničava kulturu i film.

Kada imate priliku razgovarati s redateljem poput Tarra, onda se, naravno, nastojite dobro pripremiti za intervju. No, moj intervju s Belom Tarrom sveo se na jednu jedinu temu o kojoj je pričao svih deset minuta. I to s razlogom.

Pompozni odjek

Početkom godine u hrvatskim je medijima pompozno odjeknula vijest da će Tarr u sklopu Splitskog sveučilišta na jesen pokrenuti doktorski studij filma na kojim će, osim njega, predavati velika filmska imena poput Jima Jarmuscha, Tilde Swinton, Akija Kaurismakija, Gusa Van Santa i brojnih drugih.

Na konferenciji za novinare održanoj sredinom svibnja u Zagrebu vijest je i službeno potvrđena, a uz Tarra na njoj su sudjelovali pomoćnik ministrice kulture Vladimir Stojsavljević, rektor Sveučilišta u Splitu Ivan Pavić, prodekan za međunarodnu suradnju na ADU Bruno Gamulin te ravnatelj HAVC-a Hrvoje Hribar. Nitko od njih nije krio oduševljenje i zadovoljstvo da će Split i Hrvatska dobiti filmski studij na svjetskoj razini. Ivan Pavić tom je prilikom izjavio da je dobiti Belu Tarra veliki privilegij za Hrvatsku. Tarr je, pak, rekao da se za Split odlučio jer je shvatio da grad zrači kulturom i dostojanstvom te da ne može zamisliti da bi projekt pokrenuo negdje drugdje.

Životna misija

Dva mjeseca poslije, oduševljenja, dostojanstva i kulture nema ni u tragovima. Ogorčen, tužan i, kako sam kaže, ponižen, Bela Tarr ispričao nam je kako se prema njemu posljednjih tjedana odnosi Splitsko sveučilište, s kakvim se ignoriranjem suočava te zašto razmišlja da studij otvori u nekom drugom gradu ili državi.

Nakon “Torinskog konja” izjavili ste da ste zauvijek završili redateljsku i da započinjete profesorsku karijeru. U Splitu ste odlučili pokrenuti doktorski studij filma. Kako to da ste se baš odlučili za Split?

- Prije dvije godine večerao sam s Brankom Karabatićem, direktorom Split film festivala, i pitao sam ga: “Zašto ne bismo pokrenuli školu ovdje u Splitu?” On je bio oduševljen idejom. U rujnu prošle godine u sklopu Splitskog festivala održao sam dvotjednu međunarodnu radionicu koja je trebala poslužiti kao svojevrstan test - da li i kako mogu raditi tamo. I moram vam reći da sam nakon toga ozbiljno odlučio da je to moja životna misija. I do danas sam doista mislio da je taj studij u Splitu moja misija, ali više ne mislim tako.

Zašto?

- Lokalni uvjeti koji dolje vladaju za mene su veoma čudni. Moram vam objasniti priču. Ovaj projekt veoma se svidio redatelju Hrvoju Hribaru i on ga je odmah podržao. Projektom se oduševila i ministrica kulture Andrea Zlatar Violić. Koliko je projekt oduševio nju, toliko je ona oduševila mene. Mislim da nikada nisam upoznao niti jednog ministra kulture neke države koji je toliko inteligentan kao ta žena. Ona je nevjerojatna osoba. Upoznao sam i predsjednika. Čak su i političari rekli da je projekt odličan. Zatim sam potpisao dokument s gospodinom Pavićem, rektorom Splitskog sveučilišta, i odlučili smo pokrenuti školu. Onda je nastao prvi problem. Sveučilište nema pravni identitet u okviru bolonjskog sustava i gospodin Pavić me uputio na Umjetničku akademiju u Splitu. No, oni nisu bili tako ljubazni kao ostali i nisu mi u stanju reći što su odlučili. Goran Golovko, koji je prodekan Umjetničke akademije za umjetnost, znanost i međunarodnu suradnju, obećao mi je poslati službeno pismo i očitovanje jer ja imam rokove koje moram ispoštovati. Cijeli dan gledam u mobitel i provjeravam mail. Prošlo je 18 sati, a ja još uvijek nisam dobio ništa. Dosta mi je. Dopustite da vam nešto kažem. Mnogi ljudi i mnogi gradovi pozdravljaju ovaj projekt i zainteresirani su za njega. Ja nisam dijete. Sam sam sve pripremio, od sadržaja, suradnji, do detaljnog rasporeda. Osobno sam odabrao stanove za profesore koji dolaze, čak znam datum kada Gus Van Sant treba doći na svoje prvo predavanje. I šta da mu sada kažem? Znate što ću mu reći? Neka se jebu, mijenjamo lokaciju.

Nema odgovora

A namjera je bila da projekt započne u rujnu?

- Da, u rujnu smo namjeravali otvoriti natječaj za prijave i namjeravali smo početi s radom početkom veljače 2013. Mi nemamo zgradu, nemamo pravni identitet, nemamo bankovni račun. Jednom riječju, nemamo ništa. Kako da počnemo raditi?

Jeste se obratili nekome?

- Pokušao sam, ali mi nitko ništa ne govori već dva mjeseca. Pisao sam gospodinu Paviću i nisam dobio nikakav odgovor. Pisao sam gospodinu Hribaru i također nema odgovora. Što se dešava?! Da li mi vi možete reći što se to događa u Hrvatskoj?

Je li novac problem?

- Ne, ovo nije problem novca. Ovo je problem akademije u Splitu i nekih ljudi koji je žele zadržati samo za sebe i nekog je očigledno strah.

I što sad? Odustajete od Splita? Odlazite nekamo drugo?

- Postoji plan B naravno. Ne mogu vam reći o kojem se gradu radi. Ne želim napustiti Balkan, ali ne želim ni prihvatiti ovakvo ponašanje. To je apsurdno. Žao mi je, ali prestar sam za ovakve stvari. Želio sam raditi s mladima, dijeliti svoje iskustvo i brinuti se o njima. Žao mi je što to u Hrvatskoj nije moguće, moje srce krvari, ali što da učinim? Ponizili su me kao čovjeka.

Autor: Ines Tanović

Objavljeno: 12.07.2012

- 22:00 - Reci da se čuje (15) - Isprintaj - #

12.07.2012., četvrtak

mladići

Sumnjam da njihovim obiteljima, ženama, majkama, išta može pružiti utjehu, dok oplakuju svoje muškarce, dječake, mladiće. Ipak i ove godine upućujem misli k njima, neka im Alah donese mir, ako ga u njemu traže... i ako može.

Voljela bih znati što je danas s jednim drugim mladićima, koji se većinom mole istom bogu. Kako su, jesu li stupili u kontakt sa svojim obiteljima, koje su njihove priče, strahovi, nade. Znam da sam prateći tu priču ostala zbunjena, uočila sam detalj kojeg nisam shvatila, nisam razumjela njegov smisao. A ne razumijem ga ni sada, iako me cijelo vrijeme muči, iako svo vrijeme razmišljam o tome i pokušavam shvatiti, pronaći objašnjenje i nekakav racionalan razlog.



Čemu rukavice? Ne razumijem. Šezdeset i šest imigranata, većinom mladića, koji su umjesto u Italiji, zbog kvara motora na jedrilici završili u dubrovačkoj luci Gruž, i koje su potom iz privremenog prihvatnog mjesta par dana kasnije proslijedili dalje u Prihvatni centar za strance u Ježevu nedaleko od Ivanić Grada, policajci su do autobusa (koji će ih tamo dovesti) proveli, primijetila sam, u medicinskim rukavicama. Prije ulaska u autobus, koji će ih prevesti u centar za azilante Ježevo, policajci su ih čak pretresli poredane uza zid kao što se pretresaju kriminalci, nad njima vršeći novu kontrolu. Zašto?

Ne razumijem. Ako su te iscrpljene ljude u Dubrovniku nahranili, napojili, pružili im prvu pomoć, neke hospitalizirali zbog dehidracije, omogućili im okrjepu, tuš, čistu odjeću iz Caritasa i nekakav osnovni paketić hrane za put (sudeći po Konzumovim vrećicama koje su nosili sa sobom), sve što je ljudski normalno, razumljivo, pohvalno i potrebno – čemu onda rukavice u ophođenju s njima? Zar su ti ljudi kužni?

Ako odgovor leži u činjenici da tim ljudima, u tih par dana u prihvatilištu, nisu omogućili okrjepu, tuš, čistu odjeću, pranje odjeće (u što ne vjerujem), pa ih provode s rukavicama jer ih smatraju prljavima, zašto im to nisu omogućili?

Ako pak razlozi za rukavice nisu bili sanitarne prirode, već je to nešto što se smatra normalnim operativnim postupkom, ako je to uobičajena policijska procedura prilikom kriminalističkog postupka zbog izuzeća bilo kakve neželjene kontaminacije poprišta zločina (kako nas uče svi američki tv CSI-i), kakav su to zločin ti ljudi počinili? Zar su ti ljudi u potrazi za boljim životom zločinci?

Što može opravdati takvu proceduru s rukavicama? I pretres uza zid? Par dana nakon spašavanja? Sumnja na nešto? Što? Zašto? Ovo mi je neshvatljivo, strano. Hoćemo li spominjati ljudsku obvezu prema očuvanju dostojanstva drugog, manje sretnog čovjeka, čiji se “zločin” svodi na potragu za srećom i boljim životom? Tražim čovječno postupanje kao prema sebi ravnom, ne kao prema manje vrijednom ili opasnom, tražim senzibilitet prema čovjeku u nevolji, koji je slučajno pri tom stranac i obilježen od sistema kao neželjeni ilegalni imigrant, ali to ne znači da je samo zbog toga automatski i kriminalac?

S radošću pronalazim i od srca pozdravljam humanost u pripadnicima Obalne straže RH, u organizaciji Stožera za zaštitu i spašavanje Dubrovačko-neretvanske županije, Caritasu Dubrovačke biskupije, Crvenom križu, Gradu i Općoj bolnici Dubrovnik, dečkima u plavom (i sami velikim dijelom mladići), svima koji su brodolomcima spremno i ažurno pritekli u pomoć, pružili ruku, donirali hranu, smještaj. Sav taj ujedinjeni napor da se ljudima pomogne mogu samo pohvaliti.

Možda zbog te iskazane agilnosti i ljudskosti tražim nekakav smisao i u ovom detalju, ali on mi uporno izmiče?

Bilo kako bilo, sretno mladići, ne znam kamo će sve vas i sve nas životni putevi odvesti, život piše čudne i vrlo često tragične priče, ali želim vam da ih izbjegnete i pronađete taj bolji život, i želim vam ponajviše od svega da vas sretne majke dočekaju sretne zagrliti. Želim vam to od srca.

- 22:00 - Reci da se čuje (10) - Isprintaj - #

11.07.2012., srijeda

"napredak"

...s kamenja na metke.

UZNEMIRUJUĆI VIDEO!



Talibanski ljubavni trokut - Žena hladnokrvno smaknuta jer se dvojica vođa nisu mogla dogovoriti čija će biti!

Ljubavni trokut? Gdje je tu ljubav?

- 23:00 - Reci da se čuje (6) - Isprintaj - #

10.07.2012., utorak

nešto lijepo

Image and video hosting by TinyPicKratak predah od zamornih tema sulude stvarnosti. Kad je život predstava, drugi pogled na predstavu života potražimo na daskama koje život znače. U okviru „Kulturnog ljeta 2012." prvi se put u našem malom mistu održao Festival kazališnih amatera. Svake su večeri proteklog vikenda stanovnici našeg vrelog gradića mogli pogledati po jednu amatersku predstavu koje se održavala na teraci bivšeg Ljetnog kina Pučkog otvorenog učilišta. Ulaz je bio slobodan, a interes građana žednih kazališnih događaja velik. Posebno je bilo lijepo u gledalištu vidjeti obitelji s razdraganom i vrlo zainteresiranom djecom koja su možda i prvi put u životu gledala neku kazališnu predstavu.

U goste su nam tako došle četiri simpatične amatersko-glumačke ekipe sa četiri predstave u naramku. Naoko skroman, ali dobrim namjerama bogat početak, nadam se jedne lijepe tradicije.

Led je razbila i festival otvorila predstava „KAKO JE NEW YORK DOČEKAO KRISTA" - Gradskog kazališta „Mali princ" iz Omiša. Autor, ovog na sceni premijerno izvedenog dramskog teksta, je Ivan Raos, a redatelj Otokar Levaj.

Uslijedila je „DAJ ČEKIĆ" - Dramske grupe Proložac. Suvremena komedija autora i režisera Marijana Grbavca. Priča govori o dvojici lopova koji upadnu u pogrešnu kuću čiji su vlasnici jadniji od njih.

Zatim „ČEKAONICA" - Amaterskog kazališta Opuzen. Autorica predstave je Marina Vujčić, režiju potpisuje Velimir Ključe. Riječ je o svima dobroj poznatoj situaciji u kojoj pacijenti čekaju red ispred liječničke ordinacije. Opuzenci se ovime, nakon duže stanke, ponovo vraćaju na scenu, a bili su jedna od najboljih amaterskih grupa u bivšoj i sadašnjoj državi.

I na koncu „ŠKERAC SA SV. MARIJE" - autora Borisa Njavre, poznatog dubrovačkog novinara i pisca. Redateljica je Žuža Egrenyi. Komedija govori o prodaji nekretnina u Dubrovniku bogatim Rusima.

To su bile te vridne ekipe zaigranih entuzijasta, koje su nas iz večeri u večer oduševljavale svojom radošću, kreativnošću, maštom, i najčešće smijehom olakšavale protekle vruće i sparne ljetne noći. Možda produkcijom, izvedbom i razglašenošću, amateri nisu bili na profesionalnom nivou slavne engleske The Royal Shakespeare Company, ali su svojim velikim htijenjem, ljubavlju i trudom, svima pokazali da su ponekad samo stol, dvije stolice i rukom nacrtana kulisa dovoljne da se uz malo dobre volje, potpore svoje sredine (ma kako siromašna bila), pregršt talenta i žarke želje za stvaranjem - postigne puno.

Bravo svima, hvala vam i dobro nam došli opet!


- 20:00 - Reci da se čuje (2) - Isprintaj - #

09.07.2012., ponedjeljak

Sapunica

Bile u jednoj zemlji neke ekološke udruge koje su po medijima udarale temelje za njenu buduću ulogu Femino-ratnice za Istinu i Ekologiju. Kako se samo brzo zaboravilo da je u političkom univerzumu prethodne epizode, ta Bezgrešna Eko Kraljica Neba i Zemlje (i trenutno najpopularnija borkinja za istinu), populusu bila najomraženija čudakinja i darkerica.

Ali sada je tu ulogu glavnog negativca preuzeo novi Dinko, novi omraženko, novi ultimativni zlikovac hr-ačkovitog političkog neba, pa se negdašnja dama-tama preko noći, na valu hajkarenja, sada preobražava u suštu suprotnost, u zasljepljujuće svjetlo. U simbol otpora. Nema u toj čudnovatoj zemlji sredine ili nedajbože neke tamo realnosti, objektivnosti, hladnih glava. Ma ne, samo ekstremi, naivnost, glorificiranje i/ili kamenovanje. A koliko se dade primijetiti, vrlo rado prihvaćena i glumljena uloga nedužne žrtve odlično pridonosi junakinjinom uzletu popularnosti u novoj sezoni, doduše preko grbače tuđe nepopularnosti. "Tko bi gori sad je doli, a tko doli gori ustaje!" svira novi ljetni hit maestra Gundulića u odjavnoj špici.

Takvom doživljaju fantastično odgovara i to što su konkurentski Lara, Jakov i Nikša, male bebe za likove ove najnovije hrvatske sapunice. Jer kad se na hrvatskom nebu sudaraju neprobavljiva bahatost, suluda nesposobnost, umišljena ega i uvrijeđene taštine, tek onda nastaje mutna sapunjara. Bez konca i kraja. Čijim novim nastavcima, iz dana u dan, u udarnim terminima, na silu filuju ljude zasićene glupostima.

Svakakvih pamtljivih linera je do sada u toj produkciji ištancano, i sorrikanja, i šithepnsa, ali jedna od meni najdražih rečenica do sada je kako osoba "ne želi biti u timu u kojem je govorenje istine razlog za nečije isključenje."

Ma krasno, divno, izjava za svaku pohvalu, za privlačenje još kojeg zaluđenog obožavatelja, no zar se tom nenadanom buđenju principa nije trebalo dosjetiti davno prije ulaska u politički stroj, koji baš nikada nije funkcionirao na pogon istine? Kao, između redaka trebamo čitati da je ovo sada borba za istinu, a ne žal za foteljom. Aha, haha.

Krasne bi i efektne sve te scenarističke nebuloze bile, da u djelima ne paradira ništica.

Kojeg su vraga glavni likovi ove sapunice do sada napravili? U saborsku kantinu uveli zeleni bezmesni ponedjeljak, kadrovirali stranački podobne, terorizirali podređene, bježali od konkretnih odluka na bečke balove? Vau, koja fantastična postignuća!

Kojeg ste konkretnog vraga gospodo napravili, da bi uopće ikoga od vas građani Hrvatske morali trpjeti?

Reći ću vam što su napravili. Napravili su da Hrvatska učini korak bliže onim trogloditima koji su i sami napravili tri nova civilizacijska koraka unazad (zlocrnim „vraćanjem izvornim vrijednostima“, koje su nas u prvom redu i uvalile u sva ova govna).

Scenografija bijed(n)a i ofucana, scenarij koma, svakim danom u svakom pogledu gledamo sve usraniji zaplet, neuvjerljive glumačke kreacije, jezivu režiju.

I što je najžalosnije, hrvatski građani nisu te sreće da to sve bude - tek jeftina tv sapunica.

- 19:30 - Reci da se čuje (8) - Isprintaj - #

08.07.2012., nedjelja

Nepodnošljiv! Užasan!



Proklinju te. Psuju. Ne podnose. Budimo iskreni, mrze te. Tvrde da si odgovoran za smrt nedužnih. Tvrde da si ubojica. Maltene unisono uzvikuju "Da si užasan. Nepodnošljiv. Da ti nama samo smetaš." I još da si neugodan, i nehuman, sveprisutan i svemoćan. I da tvoj utjecaj prelazi naše granice. Da žariš i pališ čak i u EU. I pri tom ne mogu učiniti ništa, osim negodovati kontra tebe i čekati da sam odeš. Ne mogu učiniti baš ništa, osim izluđeno i željno čekati tvoj što brži pad, kojem se u sebi unaprijed raduju. Ali na svoju žalost, kako već spomenuh, potpuno bespomoćno. I zbog toga se osjećaju loše. Zgaženo. Slabo. Užasno. I zbog tih te neugodnih osjećaja mrze još i više. Jer se ne vole osjećati tako, nikako, bez moći i snage. Žele se osjećati bolje, moćnije, snažnije od tebe. I zbog toga te ocrnjuju žestinom očajnika, jer žele da nestaneš iz njihovih života, odmah i zauvijek. I na tvoja pleća sada neobjektivno tovare i ono svoje sitno svakodnevno zlo, teškoće, probleme, za koje možda, vrlo vjerojatno, i nisi baš uvijek kriv ti. Protiv tebe zazivaju u pomoć čak i nebo. Iako se ne nadaju previše da će im uslišati želje.
Znam da su velikim dijelom u pravu, težak si, nesnosan, neugodan i često opasan, strašno je koliko prema malima pod sobom nemaš milosti ni respekta. Ali također znam i da je ljudima oduvijek bilo teško udovoljiti, ljudi su prilično subjektivna, povodljiva i nezahvalna bića, oni uvijek zazivaju suprotnost, da bi na koncu proklinjali i nju. Stoga, iako te ni ja ne podnosim s lakoćom, pri tom te ni ne proklinjem – ti nepodnošljivi valu vrućine.

- 03:00 - Reci da se čuje (6) - Isprintaj - #

07.07.2012., subota

čak ni gnjide

Bilo bi lakše da ta ogavnost nikad nije ni napisana. Da se papir na kojem je zabilježena, od srama može zacrveniti, umjesto onih koji su je pisali i srama ne poznaju, a trebali bi. Ljudske gnjide ne posustaju, a na vječan spomen, pod svoj su se novi bestidan proglas dičeći potpisale. Ta koje budale, samo potpune i kompletne budale svojom se sramotnom glupošću ponose javno. Ne, nije im dovoljno bilo tragedijom nedužna bića opravdavati zlo i naum svog primitivizma, jer sada ju ponovo besramno razvlače po svojim prljavim umovima i ustima, braneći njome vlastite taštine. Kakav monstrum! Taj tašti besram ljudski, koji udružen s beskonačnom glupošću, nezaustavljivo galopira i ždere sve pred sobom. Tuđa tragedija, u njihovim gnjilim ustima, ponovo je vulgarno svedena samo na oružje, na njima samorazumljivo sredstvo obračuna, za kojim posežu nesnosno lako. Opetovano tako, taj besram ljudske gluposti, taj napuhani balon sujetnog zla, siluje dobar ukus, moral i ljudskost, prokazujući i ogoljavajući sama sebe do svoje esencije bezumnih vreća mesa, žila i kostiju, do esencije neljudstva. I parazitska bića nadmašuju ove spodobe osjećanjem, etikom, moralom, o intelektu da ne govorimo. Nije da je teško nadmašiti – It/to. O kako gnjusno. Vidjeti To, ispod krinke ljudske kože. Odvratnim i bolnim cerekom odjekuje ovim vremenima ta prazna ljuska čovještva.
- 01:00 - Reci da se čuje (8) - Isprintaj - #

06.07.2012., petak

i poslije Kuma Kum/ovi



Molim te, nemoj. Truditi se. Samo tvoje ambicije postavljaju letvicu HNSovog uzleta na zadivljujuće nizine.

Vidim, držite se onoga u čemu si/ste ipak najbolji. Krađe (antičkih) novčića, oh pardon, numizmatike (evo i korisnog linka, novi predsjedniče, ako ti ikada zatreba preprodavač ili savjet stručnjaka za tvoj častan hobi).

Baš dirljivo da leglo mafijaša ima neke minimalne standarde ispod kojih ne ide. Nove moralne horizontale na njegovom čelu budu osigurale njegov lopovski kontinuum.


- 01:00 - Reci da se čuje (12) - Isprintaj - #

05.07.2012., četvrtak

pelješki most



Ne mogu vjerovati. Oni i dalje mlate tog odavno krepanog konja. Kako ovom narodu više ne prosvitli pamet ili mu barem ne dosadi? Pelješki most je predizborni projekt 2007., izmišljen i pokrenut 2005.godine. Već je tada bio neostvarivo i lažno obećanje HDZa, osmišljeno kao pandan Čačičevoj autocesti. Dakle ispiljen ne kao projekt koji će se ostvariti, već kao lopovski plan skovan da:

A) pokupi predizborne političke bodove i osigura vlast tj. fotelje i dugoročnu financijsku korist,
B) omogući pojedincima da preko ugovora pokupe skorup, lovu, šušku.

A vrijeme je pokazalo da poredak njihovih prioriteta zapravo ide ovako:

A) omogućiti pojedincima da preko ugovora pokupe skorup, lovu, šušku,
B) pokupiti predizborne političke bodove i osigurati vlast tj. fotelje i dugoročnu financijsku korist.

Osmišljen plan papilove, hej! Bi li svi južnjaci prihvatili most da nam ga ovog trena Superman spusti sa Kriptona i nasadi sa kopna na Pelješac? Pa naravno da bi, nismo toliko popizdili (ili jesmo?) da bi odbili takav Kriptončev dar koji bi bio besplatan i uskoro prokleto neophodan. Dubrovčani i otočani bili bi mu hebeno zahvalni, glancali mu super čižmice, peglali super haljetak, nudili neudane kćeri da ih vodi super sobom. Ali alo, sletimo sad iz super bajke u tužnu stvarnost. Superčoeku nije ni na kraj pameti prismrditi u ove krajeve (poznata mu naša sklonost krvavim zavadicama), a most se sa parama koje uopće nemaš ne gradi u zadnji čas (kad si stjeran pred zid Schengena), on se planira najmanje petnaest, a gradi najmanje deset godina prije. Naglasak na graditi, a ne po starom hrvatskom običaju predizborno paradirati pred kamerama na svečanim otvaranjima gradilišta (koja će poslije dva dana i dvije lopate zaprpane zemlje biti potajno zatvorena).

Nastavljamo gradnju Pelješkog mosta već u...
'Nakon predstave na Pelješkom mostu strojeve smo vraćali na gradilište Dalmatine' (gdje su nastavili svirati onoj stvari)

I gdje je sad taj Pelješki most? Pa opelješilo ga. Nema mosta, nema, popapala maca. Nema čak ni autoceste do Ploča. Stala u vrletima Biokova. Nema ceste, nema ništa, a kad će doći ne Zna se. Nitko ništa pred sudom ne zna o tajnim fondovima, nitko nije zagledao u torbe i blagajne, ma jok, kud bi oni. I to je maca popapala. Pelješki, nego što nego pelješki. Lova za zadnjih nedovršenih 10km A1 od Vrgorca (i nastavak ka Du) je došla i ošla na farbanje tunela, na pozlaćene wc-e, na Kalmetine, na odvojke za Premijerovo, na odmorišta izdubljena u živoj stijeni usred ničega dva kilometra prije kraja autoceste. Najskuplja dionica, hej, najskuplja, a još uvijek nedovršena! Otišle su pare na Bukovce, na „vikendice“ u Gorskom kotaru, na imanja u Zagorju, na jahte, nekretnine, vozne parkove, švicarske i kaj-kajmanske račune. Pohlepna maca, pohlepna. O prokleta beštijo, šic!

Razmišljajući o ovim našim lopovima, sjetim se uvijek onog filma Pelican brief kada Robertsova u kratkom studentskom sažetku razotkrije podlu korupcijsku spletku krupnog kapitala i US Governmenta, jednostavno rečeno kriminalno udruženih mafioza. Pa joj ovi prvo smaknu profu, pa onda na nju pošalju profesionalnog ubojicu, pa joj Denzel bogmudaodušizdravlja na kraju pomogne da pod tajnim identitetom napusti zemlju. A sve zbog tog njenog kratkog sažetka.
Kod nas o korupciji pišu traktate. Sve fino piše crno na bijelo, iz dana u dan, u svim dnevnim novinama, i tko je i kako i kad i gdje. Mafija izmišlja grandiozne projekte da bi pokupila grandioznu lovu. I nikom ništa. U nas mafijozići sve to rade ležerno i transparentno naočigled zombizirane javnosti.

Kao Dubrovačka banka...
Propast Pelješkog mosta
...Građevinari traže 119 milijuna kuna odštete za Pelješki most

Nisu od silne zaokupljenosti tom svojom krađom stigli završiti ni Dalmatinu, a ovi još uvijek troćaju o mostu. A kako i kojim poderotinama od cesta mislite doći do nepostojećeg njega? A još prođe vrijeme dođe rok evo nama i EU, evo nama nove garniture u neobranom grožđu. I što sad? Ajmo opet nabaciti staru kosku i ovim novima, pa bezglavo i bezidejno laprdati da zametemo lopovske tragove.

SKANDAL: Pala optužnica za aferu HAC jer nije podnesena na vrijeme

A o čemu ćemo sad lupetati? Opet o-pelješkom mostu! O blog vas veselio! I onda opet ispočetka krene novo-staro ludilo, sve frca od bisera i ideja, sve jedna pametnija od druge, koridori, podmorski tuneli, ograde, pristaništa, snažni trajekti, stoka vamo ljudi tamo, most-nemost, leteći, puzeći, viseći, svakakve pi-materine. A sad odnekle iz bespuća povijesne neozbiljnosti iskočio i opjevani (maslenički?) bloktemazo - ponton. Pon-tooooon!!! Da narod valjda stekne dojam da se radi o nečemu strašno bitnom, nenormalno bitnom, toliko bitnom da treba odložiti sve što radimo, da trebamo isti tren prestati hodati, disati, treptati i samo u transu mantrati tu svetu riječ pon-ton, pon-ton, hare, hare, pon-ton, krišna, pon, hare, ton, pon-ton, pon-ton, tam-pon, pon-ton... O pravu neometane plovidbe BiH ne treba razbijati glavu - valjda bi njihovi brodići taj sveti spasiteljski ponton trebali preskakati. Sretno im.

"Gore radić-bura, ovdje radić-jugo, o moja orkanska tugo"

Nema, to se sve praši od genijalnosti, Mirko S. Zlikovski štanca ideje punom parom - helikopteri, mlažnjaci, crotpad avioni, podmornice, space shuttleovi, ekvatori-paralele, lansirne rampe, zaljev svinja, federi na nogama, federer na travi, maraton lađa, galije na ručni, pedaline na nožni, pimpek na aiiiiiiii pogon...
Još bi najbolja bila tele-portacija, nego što, tele po tele, ovaj narod ionako je kao stado.

APSURDI, Cijena trajektne linije...

O vozaju oni nas, vozaju žedne preko vode i bez mosta.
I za kraj, evo u rozom jer ružičasta nam stvarnost, jedan crni da se nasmijemo, ono crnji od crnog, toliko crn da uopće nije rasistički (jer to je u modi): Znate koliko se u našem zdravstvu čeka na zubni most? Dok ga ne iskopa Karamarko.
Ne bih ja da mi se ne čini kako je Hrvatima u zadnje vrijeme nešto kao pofalilo cinizma... kao.
O tempora, o mostes!



- 00:01 - Reci da se čuje (13) - Isprintaj - #

03.07.2012., utorak

Znatiželja

Ljudska je znatiželja i blagoslov i prokletstvo. Pretpostavljam da je svaka osobina dvojake prirode, i svjetlo i tama, i dobro i zlo, ako se manifestira u svojim krajnostima. Znatiželja nas je učinila ovim što jesmo, želja za znanjem koja nas je izvela iz one prethistorijske pećine, natjerala da istražimo što je iza onog prvog zavijutka naše rijeke, prvog poznatog grebena, pa još jednog, drugog, nepoznatog, i još jednog, trećeg, nikad prije viđenog. I tako dalje i još dalje, sve dok nismo prehodali sve planine i sve rijeke, pa došli pred oceane. A ni oceani je nisu zaustavili niti njenu žeđ utažili, trebalo je i njih preorati i preći da otkrijemo nove neistražene kontinente sa novim rijekama i novim vrhuncima. Znati plus želja. Ono što nas pokreće, ono što nas goni. A kada je ta motivacijska sila u nama otkrila sve što je zemaljski naizgled otkriti mogla, kada se popela na najviše vrhunce i zaronila u najdublje tmine, znatiželja se okrenula onom beskonačnom oceanu nad našim glavama koji ju je oduvijek najviše fascinirao. I tako nas je na koncu dovela i na površinu Zemljinog tihog suputnika, a jednog dana (uvjerena sam) bude i dalje, do i preko granica ljudskih mogućnosti, ka zvijezdama. Ona je tako, i kroz tkanje fascinantnog ustroja svemira, dio onog najplemenitijeg u nama, onog što teži ka zvijezdama, znanju, spoznaji.
S druge je strane zaslužna i za ono najružnije u nama. Za namjerno, bestidno i grubo zadiranje u nečiju intimu, postelju, emocije, živote. Pod krinkom prava na znanje, informaciju, pod krinkom prava javnosti. Tada ona hrabra Istražiteljica nepreglednih oceana znanja postaje neetično drzak Dugi nos koji se pača tamo gdje mu nije mjesto. Koji ne želi znati da bi se kao čovjek nadograđivao, već želi znati da bi se naslađivao. Koji zaboravlja biti željan znanja za dobro, već je samo lešinarski željan čak i besmisla, spreman u to ime i povrijediti, da bi u sebi utažio zlo. Znatiželja koja mutira u niskostrašće. Znati više, željeti znati, da, ali zar po cijenu etike? Čini mi se da se s nosom tako nisko i prizemno zabijenim u tuđe živote, ne može promatrati zvjezdano nebo. I sigurno se ne može dovinuti spoznajama o novim svjetovima, samo eventualno plitko ili duboko zaorati ovaj stari (i na njemu ostaviti ružne brazde, ovisno o dužini nosa).

- 22:00 - Reci da se čuje (14) - Isprintaj - #

02.07.2012., ponedjeljak

Izguljeni princ ruši rekorde



Poruka s nebesa: Mili moji, jedini izbor svakog financijski izguljenog hrvatskog princa je okončati svoj paćenički život u dubokim vodama modrog Jadrana i spas od dugova potražiti među kreditno neopterećenim anđelima koji lebde na pahuljastim rajskim oblacima. Na putu vašeg tjelesnog zalaska u Novi život (kao i duhovnog uzlaska), kao sunce žarko će vas b(l)udno pratiti BB oko pro cro medija i ble cro javnosti, i na sveopće(će) zadovoljstvo vaše svršavanje s ovim svijetom nazivati entertainmentom. Dječice molite. Uzalud. To je jedino što vam preostaje.

p.s. po najnovijim istraživanjima i spoznajama National Crkvographica, u raju rajo nema seksa, a za kreditne klauzule u raju i rajski tečaj - ne odgovaramo.

- 00:01 - Reci da se čuje (11) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>