Marketing
mladići
Sumnjam da njihovim obiteljima, ženama, majkama, išta može pružiti utjehu, dok oplakuju svoje muškarce, dječake, mladiće. Ipak i ove godine upućujem misli k njima, neka im Alah donese mir, ako ga u njemu traže... i ako može.
Voljela bih znati što je danas s jednim drugim mladićima, koji se većinom mole istom bogu. Kako su, jesu li stupili u kontakt sa svojim obiteljima, koje su njihove priče, strahovi, nade. Znam da sam prateći tu priču ostala zbunjena, uočila sam detalj kojeg nisam shvatila, nisam razumjela njegov smisao. A ne razumijem ga ni sada, iako me cijelo vrijeme muči, iako svo vrijeme razmišljam o tome i pokušavam shvatiti, pronaći objašnjenje i nekakav racionalan razlog.
Čemu rukavice? Ne razumijem. Šezdeset i šest imigranata, većinom mladića, koji su umjesto u Italiji, zbog kvara motora na jedrilici završili u dubrovačkoj luci Gruž, i koje su potom iz privremenog prihvatnog mjesta par dana kasnije proslijedili dalje u Prihvatni centar za strance u Ježevu nedaleko od Ivanić Grada, policajci su do autobusa (koji će ih tamo dovesti) proveli, primijetila sam, u medicinskim rukavicama. Prije ulaska u autobus, koji će ih prevesti u centar za azilante Ježevo, policajci su ih čak pretresli poredane uza zid kao što se pretresaju kriminalci, nad njima vršeći novu kontrolu. Zašto?
Ne razumijem. Ako su te iscrpljene ljude u Dubrovniku nahranili, napojili, pružili im prvu pomoć, neke hospitalizirali zbog dehidracije, omogućili im okrjepu, tuš, čistu odjeću iz Caritasa i nekakav osnovni paketić hrane za put (sudeći po Konzumovim vrećicama koje su nosili sa sobom), sve što je ljudski normalno, razumljivo, pohvalno i potrebno – čemu onda rukavice u ophođenju s njima? Zar su ti ljudi kužni?
Ako odgovor leži u činjenici da tim ljudima, u tih par dana u prihvatilištu, nisu omogućili okrjepu, tuš, čistu odjeću, pranje odjeće (u što ne vjerujem), pa ih provode s rukavicama jer ih smatraju prljavima, zašto im to nisu omogućili?
Ako pak razlozi za rukavice nisu bili sanitarne prirode, već je to nešto što se smatra normalnim operativnim postupkom, ako je to uobičajena policijska procedura prilikom kriminalističkog postupka zbog izuzeća bilo kakve neželjene kontaminacije poprišta zločina (kako nas uče svi američki tv CSI-i), kakav su to zločin ti ljudi počinili? Zar su ti ljudi u potrazi za boljim životom zločinci?
Što može opravdati takvu proceduru s rukavicama? I pretres uza zid? Par dana nakon spašavanja? Sumnja na nešto? Što? Zašto? Ovo mi je neshvatljivo, strano. Hoćemo li spominjati ljudsku obvezu prema očuvanju dostojanstva drugog, manje sretnog čovjeka, čiji se “zločin” svodi na potragu za srećom i boljim životom? Tražim čovječno postupanje kao prema sebi ravnom, ne kao prema manje vrijednom ili opasnom, tražim senzibilitet prema čovjeku u nevolji, koji je slučajno pri tom stranac i obilježen od sistema kao neželjeni ilegalni imigrant, ali to ne znači da je samo zbog toga automatski i kriminalac?
S radošću pronalazim i od srca pozdravljam humanost u pripadnicima Obalne straže RH, u organizaciji Stožera za zaštitu i spašavanje Dubrovačko-neretvanske županije, Caritasu Dubrovačke biskupije, Crvenom križu, Gradu i Općoj bolnici Dubrovnik, dečkima u plavom (i sami velikim dijelom mladići), svima koji su brodolomcima spremno i ažurno pritekli u pomoć, pružili ruku, donirali hranu, smještaj. Sav taj ujedinjeni napor da se ljudima pomogne mogu samo pohvaliti.
Možda zbog te iskazane agilnosti i ljudskosti tražim nekakav smisao i u ovom detalju, ali on mi uporno izmiče?
Bilo kako bilo, sretno mladići, ne znam kamo će sve vas i sve nas životni putevi odvesti, život piše čudne i vrlo često tragične priče, ali želim vam da ih izbjegnete i pronađete taj bolji život, i želim vam ponajviše od svega da vas sretne majke dočekaju sretne zagrliti. Želim vam to od srca.
Post je objavljen 12.07.2012. u 22:00 sati.