Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.
Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.
Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.
Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?
A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.
Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.
Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...
Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.
U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.
* Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi Der Untergang
V for Vendetta Hellboy 2
Entre les murs/Razred Egipat CIRQUE DU SOLEIL
Čeka se...
Star Wars: The Rise of Skywalker (2019)
Čitati...
serijal SPQR, John Maddox Robertsa L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!) Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino ali Butlerijanski džihad mu je shit Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium J.K.Rowling - ciklus Harry Potter L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja) Lee Child - Jack Reacher Novels Modesty Blaze
Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar Stefanovski & Tadić - Krushevo Lajko Felix - Szeretni/To love Dead Can Dance Joan Osborne - Relish Pat Metheny - Secret Story Peter Gabriel - Solsbury Hill Dire Straits - On Every Street TBF - tuto kompleto David Bowie Chris Rea - Looking for the summer Rolling Stones - Almost hear you sigh
Mutiny on the Bounty - Vangelis Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen Braveheart - James Horner Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer
Ma nisam ni sumnjala da će proći baš nešto puno vremena prije nego krenu, ali ovaj put su me zaista zatekli svojom nevjerojatnom brzinom. Čini se da ta ekipa uopće ne spava. Mislim na teoretičare urota sa svojim urotničkim teorijama, konstrukcijama čudesnih zavjera i tajnim planovima još tajnijih centara moći. Nisu prošla niti dva-tri dana poslije pokolja u aurorškoj kino-dvorani, a popratne teorije su već krenule. Tijela poginulih još praktički nisu ni pokopana, neki od ranjenih se još uvijek po bolnicama bore za život, a teorije se već nemilice rasparčavaju i distribuiraju po netu i u obliku klasičnih forwarduša obilato zatrpavaju e-mail sandučiće.
I pazite, to nikad nisu dva-tri retka sažeto obrazložene ideje koja je nekome možda u trenutku inspiracije pala na pamet. To su redovito cijeli eseji, znanstveni radovi, koje treba skrolati i skrolati da bi se doseglo daleko dno stranice, to su doktorati natrpani kojekakvim citatima navodnih stručnjaka i dr.mr. pr. autoriteta, nakrcani kopipejstanim odlomcima tko zna odakle iskopanih članaka, naslovima knjiga i pseudoznanstvenih radova (koji naravno potkrepljuju trenutno popularnu teoriju), morem poveznica na nove jednako upitne šarlatanske stranice koje jednako opsežno teoretiziraju urote, intrigantnim sličicama s mjesta događaja koje bacaju novo svjetlo na taj i taj slučaj, i tako dalje i tako bliže...
Pa ni sam Shakespeare u svoje vrijeme, ili Dumasi u duetu, unatoč svoj svojoj silnoj produktivnosti i talentu, ne bi uspjeli sve to skapirati, uočiti, povezati, posložiti, napisati i naštancati u tako kratkom roku. Da su teoretičati zavjera zaista toliko genijalni i sposobni poslije nekog događaja istog trena sve skužiti, momentalno sjesti i zapisati sve te zavjere, plus istraživanje, skupljanje materijala i barem nekakvo dokazivanje, za prvu bi objavu trebalo proći najmanje nekoliko mjeseci, a ne samo par dana ili sati.
Ponekad mislim da teoretičari urota zapravo već imaju pripremljen jedan te isti tekst, onaj tekstovni kostur svake teorije zavjere. Zapravo imaju zalihu kojekakvih pseudoznanstvenih tekstova, citata i poveznica na lageru, pohranjeno na kakvom USBu ili CDu, koje onda po potrebi samo malo poslože, preformuliraju, nabace koji aktualni link, fotkicu, u par poteza dorade (ovisno o sadržaju i i temi teorije koja je trenutno potrebna ili u điru) i počnu nemilice rasparčavati kao da im o tome ovisi život. Ali kostur je isti i na njega se s vremenom i potrebom nabacilo štošta. I tako teorije zavjera već godinama cirkuliraju u raznim mutiranim inačicama jednog te istog metastaziranog teksta. Kakvo zadovoljstvo teoretičari u tome nalaze, bloga pitaj.
A prosječan čitatelj Moje tajne ili 24, u te će derivate ludosti ozbiljno povjerovati, zagrist će čvrsto kao mlado na sisu barem u djelić (ako ne i sve) tih svepokrivajućih teorija koje suvereno objašnjavaju apsolutno sve što je potrebno, od postanka svemira do migracije pataka u suptropskim krajevima, i već sutra uz kavicu mudro i potpuno ozbiljno negdje u nevezanom razgovoru izvaliti mega budalaštinu o chemtrailsima kao znanstveno dokazanu činjenicu. Ljudi su takvi, oni i dalje vjeruju da krugove u žitu prave svemirci i da je onaj tip u Zadru stvarno sposoban čitati misli.
Amerikancima je, na primjer, najčešće za sve kriva vlada iliti po njihovom government. U tome nisu puno drukčiji od nas. Government je naravno srušila Blizance, ubila Kennedya, svi znaju da je sakrila i male zelene u Area 51, a sad je i mentalno programirala tipa da pokoka ljude na premijeri Batmana. Ova me zadnja teorija zaista oduševila na prvu. Teoretičarima je u trenu bilo jasno da jedan tako normalan, tih i drag dečko, dobar ko` kruh i duša od čovjeka, koji ne bi ni mrava zgazio (prvi susjed veli, a kad prvi susjed veli - to je amen), nije mogao sam od sebe prolupati iz čista mira jer je recimo bio pacijent, nestabilan, fanatik, na rubu, nego da je to sve od kompjutorskih igrica koje je on toliko volio igrati i uz pomoć kojih su najtajnije od tajnih službi američkog governmenta zapravo izvršile njegovo mentalno reprogramiranje u tajnom programu istraživanja neuroznanosti odnosno mijenjanja uma i upravljanja mislima kroz ekran i tako tog milog mladića i cvijetak nevinosti navele da nagomila oružje, ofarba kosicu, nafarba facu, odšeta u kino, i posmica američki narod, kako bi za mjesec dana zastrašeni ostatak američkog naroda glasao za zabranu nošenja oružja Ajdeee!
Ne, ni luđak više ne može biti samo luđak. Otvoreno reći čovjeku da je puko ko kokica i potpuno lud?! E svašta! Ne može to tako, nije on jadničak kriv, jer ako netko pokazuje čudan odmak od stvarnosti, to vam više ne znači da on nije pri zdravoj pameti. To je danas prejednostavna dijagnoza, prenaivna, predosadna i politički prenekorektna da bi je tek tako izgovorili. To može značiti samo da je taj inače normalan breivik-dečko i oksi moronski militantni pacifist upao u tajni program upravljanja mislima na daljinu, telekineza od Kineza, koje su ga preko ekrana njegova laptopa nadrogirale, hipnotizirale, popile mu pamet i obučile da postane masovni ubojica. On vam inače nije lud ko` šlapa i psihopat, to je znate samo mjesečina.
Droge su sve krive, jupi! Droge i hipnoze, i kompjutorske igrice, Internet, televizija, puni Mjesec, Procter & Gamble, Marilyn Manson i naravno Government.
A i ovaj tip, puno mi je sumnjiv, puno! Ne možeš od njega pobjeći, to se vrti u jutro, večer, podne, ponoć, non-stop, gdje god dođeš, kafić, posao, tv, radio, dućan, gdje god kreneš ovaj manijak svuda, assim voce me mata, stalno nešto iritantno mantra i manta, pa to je očigledno program ispiranja mozga! Što se tu ima uopće sumnjati, subliminalne poruke, krv curi na uši, curice vrište, izazivanje vidljive agresije, buđenje ubilačkih nagona, mentalna kontrola, mučenje, plivanje, potop, Vlada, krastavci, kvasina, ljeto, požar, bura, most, gost, kokice, pucati, ai aj aj aj se eu te pego črč..krlj..črčkrljfrrbfbblvlvlččkkkkkkkkccccccccc... puć-puć.