Proklinju te. Psuju. Ne podnose. Budimo iskreni, mrze te. Tvrde da si odgovoran za smrt nedužnih. Tvrde da si ubojica. Maltene unisono uzvikuju "Da si užasan. Nepodnošljiv. Da ti nama samo smetaš." I još da si neugodan, i nehuman, sveprisutan i svemoćan. I da tvoj utjecaj prelazi naše granice. Da žariš i pališ čak i u EU. I pri tom ne mogu učiniti ništa, osim negodovati kontra tebe i čekati da sam odeš. Ne mogu učiniti baš ništa, osim izluđeno i željno čekati tvoj što brži pad, kojem se u sebi unaprijed raduju. Ali na svoju žalost, kako već spomenuh, potpuno bespomoćno. I zbog toga se osjećaju loše. Zgaženo. Slabo. Užasno. I zbog tih te neugodnih osjećaja mrze još i više. Jer se ne vole osjećati tako, nikako, bez moći i snage. Žele se osjećati bolje, moćnije, snažnije od tebe. I zbog toga te ocrnjuju žestinom očajnika, jer žele da nestaneš iz njihovih života, odmah i zauvijek. I na tvoja pleća sada neobjektivno tovare i ono svoje sitno svakodnevno zlo, teškoće, probleme, za koje možda, vrlo vjerojatno, i nisi baš uvijek kriv ti. Protiv tebe zazivaju u pomoć čak i nebo. Iako se ne nadaju previše da će im uslišati želje.
Znam da su velikim dijelom u pravu, težak si, nesnosan, neugodan i često opasan, strašno je koliko prema malima pod sobom nemaš milosti ni respekta. Ali također znam i da je ljudima oduvijek bilo teško udovoljiti, ljudi su prilično subjektivna, povodljiva i nezahvalna bića, oni uvijek zazivaju suprotnost, da bi na koncu proklinjali i nju. Stoga, iako te ni ja ne podnosim s lakoćom, pri tom te ni ne proklinjem – ti nepodnošljivi valu vrućine.
Post je objavljen 08.07.2012. u 03:00 sati.