Marketing
Znatiželja
Ljudska je znatiželja i blagoslov i prokletstvo. Pretpostavljam da je svaka osobina dvojake prirode, i svjetlo i tama, i dobro i zlo, ako se manifestira u svojim krajnostima. Znatiželja nas je učinila ovim što jesmo, želja za znanjem koja nas je izvela iz one prethistorijske pećine, natjerala da istražimo što je iza onog prvog zavijutka naše rijeke, prvog poznatog grebena, pa još jednog, drugog, nepoznatog, i još jednog, trećeg, nikad prije viđenog. I tako dalje i još dalje, sve dok nismo prehodali sve planine i sve rijeke, pa došli pred oceane. A ni oceani je nisu zaustavili niti njenu žeđ utažili, trebalo je i njih preorati i preći da otkrijemo nove neistražene kontinente sa novim rijekama i novim vrhuncima. Znati plus želja. Ono što nas pokreće, ono što nas goni. A kada je ta motivacijska sila u nama otkrila sve što je zemaljski naizgled otkriti mogla, kada se popela na najviše vrhunce i zaronila u najdublje tmine, znatiželja se okrenula onom beskonačnom oceanu nad našim glavama koji ju je oduvijek najviše fascinirao. I tako nas je na koncu dovela i na površinu Zemljinog tihog suputnika, a jednog dana (uvjerena sam) bude i dalje, do i preko granica ljudskih mogućnosti, ka zvijezdama. Ona je tako, i kroz tkanje fascinantnog ustroja svemira, dio onog najplemenitijeg u nama, onog što teži ka zvijezdama, znanju, spoznaji.
S druge je strane zaslužna i za ono najružnije u nama. Za namjerno, bestidno i grubo zadiranje u nečiju intimu, postelju, emocije, živote. Pod krinkom prava na znanje, informaciju, pod krinkom prava javnosti. Tada ona hrabra Istražiteljica nepreglednih oceana znanja postaje neetično drzak Dugi nos koji se pača tamo gdje mu nije mjesto. Koji ne želi znati da bi se kao čovjek nadograđivao, već želi znati da bi se naslađivao. Koji zaboravlja biti željan znanja za dobro, već je samo lešinarski željan čak i besmisla, spreman u to ime i povrijediti, da bi u sebi utažio zlo. Znatiželja koja mutira u niskostrašće. Znati više, željeti znati, da, ali zar po cijenu etike? Čini mi se da se s nosom tako nisko i prizemno zabijenim u tuđe živote, ne može promatrati zvjezdano nebo. I sigurno se ne može dovinuti spoznajama o novim svjetovima, samo eventualno plitko ili duboko zaorati ovaj stari (i na njemu ostaviti ružne brazde, ovisno o dužini nosa).
Post je objavljen 03.07.2012. u 22:00 sati.