< | lipanj, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
|
" - U svega dvadeset godina neovisnosti, Hrvatska je uspjela legalizirati privatizacijsku pljačku stoljeća, posve uništiti vlastito gospodarstvo, demografski se urušiti, gotovo izjednačiti broj zaposlenih i umirovljenika, te zapasti u dužničko ropstvo. Novac je u Hrvatskoj danas iznad društva, jer ni jedna Vlada nije uspjela izaći s financijskom oligarhijom na kraj. Epilog svega toga je da smo postali beskoncepcijsko društvo kojim se upravlja izvana, društvo čistih kolonijalnih odnosa u kojem je moguć tehnokratski udar koji bi mogao ukinuti demokraciju. Ako ovako nastavimo, Hrvatska će nestati, jer je u ovakvim okolnostima nemoguće održati život pojedinca, obitelji, društva i države – istaknuo je politolog dr. A. M., na početku okruglog stola ‘Upravljanje razvojem u globalnom okruženju: Modeli razvoja Hrvatske kao članice Europske unije’, u organizaciji Centra za politološka istraživanja i Znanstvenog foruma održanog u utorak u zagrebačkom Kulturno informacijskom centru. - U Slavoniji danas gladuju, a zemlja je ‘neuzorana’, Hrvatskoj prijeti slom socijalne države, no za to nikoga nije briga. A trebalo bi ih biti briga, jer kad sve propadne, ni elite neće proći ‘lišo’. Zato je nužan razgovor o ovoj temi kako bi se u društvu napokon razvila svijest o potrebi napuštanja tog gubitničkog, kolonijalnog modela koji je na snazi već 21 godinu. No ovako slab odaziv predstavnika hrvatske akademske zajednice, medija i članova Vlade na ovaj okrugli stol upućuje na zaključak da mnogima još nije doprlo do mozga da nam vrijeme ističe – u vrlo dramatičnom tonu upozorio je profesor M. Nakon njega malobrojnoj se publici obratio dr. Lj. J., predsjednik Hrvatskog društva ekonomista, koji je ustvrdio da je Europska unija, čiji član će Hrvatska uskoro postati, danas u dubokoj političkoj krizi, te da ona novim članicama ne nudi ravnopravnost, već odnos najamnog radnika. - ...Hrvatska je nažalost prihvatila koncept liberalizma ili nevidljive ruke koja sve regulira, pa je tako proizvodna poduzeća pretvorila u trgovačka te je od donekle industrijalizirane zemlje došla na razinu manufakture. Posljedica toga je da danas ništa ne proizvodimo, već sve dobivamo iz uvoza. U periodu od 2000. do 2008. godine Hrvatska je investirala oko 40 milijardi kuna, da bi nakon tolikog ulaganja (i zaduživanja) broj zaposlenih u Hrvatskoj pao sa 1,6 na 1,4 milijuna ljudi. Dug je, dakle, ostao, a radna mjesta nisu stvorena, već su čak i izgubljena. Posljedica je to nepostojanja suštine hrvatske države. A uloga države trebala bi biti da upravlja i brine o svojim resursima. Država bi trebala donijeti plan kako iskoristiti 1,2 milijuna hektara neobrađene zemlje, trebala bi bolje upravljati šumama, koje su svega 20 posto iskorištene, trebala bi se potruditi da proizvode Kraša, Podravke i Koestlina stavi na police ruskih ‘konzuma’ jer se takvi poslovi dogovaraju između vlada pojedinih zemalja. No, nama nedostaje znanja da bi to mogli učiniti – kazao je J, pa slikovito dodao kako je Hrvatska poput lijepog automobila koji ispod haube nema mašinu i koji se ne miče koliko god vozač pritiskao papučicu gasa. - Važno je sada preživjeti, odnosno spasiti preostala radna mjesta. No, to se neće i ne može učiniti štednjom i rezanjem. Ne bi smjeli više otpustiti niti jednog radnika, sve dok u isto vrijem ne zaposlimo dvojicu. Štednja, dakle, nije rješenje, nego ciljana potrošnja. Jedino tako se, uostalom, zemlje mogu izvući iz krize – podvukao je J, te dodao da Croatia osiguranje i Hrvatsku poštansku banku ne treba prodavati, već njima treba racionalno upravljati. - Rješenje nije u stranim investicijama. Čemu služi Narodna banka, ako uzimamo tuđi novac – upitao se na kraju J, na čije izlaganje se iz publike nadovezala mr. G. M., neovisna ekonomistica te dugogodišnja savjetnica guvernera Hrvatske narodne banke (čije savjete guverner očito zanemaruje ili ne sluša). - U panici sam već osamnaest godina, pa mi je drago da netko napokon otvara ovu temu. Pitam se kako ćemo opstati, jer više ne mislim bježati i emigrirati. Pitam se jesmo li svi mi primili injekcije u mozak, kada svu ovu razgradnju dopuštamo... " Ma o čemu vi poštovani stručnjaci pričate? Legalizirana privatizacijska pljačka, uništeno gospodarstvo, urušena demografija, radna mjesta, briga o resursima, ciljana potrošnja, proizvodnja, strane investicije, uvoz-izvoz? Što je vama gospodo stručnjaci, o čemu vi to?! Želite reći da smo skroz-naskroz sjebani? Kakvim se to vulgarnim rječnikom služite? Kako vas nije sram u ovo doba krize očajnom narodu gurati ekonomiju pod nos! Ta ima ova mudra nacija sa svojim nosom prečeg i pametnijeg posla, recimo gurati ga u tuđe postelje. |
Promatram čudesan uzorak nalik tkanju nevidljive ruke, mreži koju je netko pleo ili konstelaciji razbacanih zvijezda, i razmišljam... kad ne bih imao što bih bio. Imao što? U meni još uvijek odjekuje vrlo dirljiva priča koju sam nedavno odgledala. Glumački bračni par Paul Bettany i Jennifer Connelly u ulogama bračnog para Darwin. Charles pred objavu svoga životnog djela, fizički i psihički rastrgan između osjećaja dužnosti prema svome radu (znanstvenoj istini do koje je došao) te konvencija vremena i dogmi vjere kojoj se nakon obiteljske tragedije okrenula njegova voljena supruga (a koje će njegov rad neizbježno narušiti). Dok shrvani bračni par traži i (ne) nalazi smisao ili utjehu, jedno u znanosti drugo u vjeri, njihov tragedijom narušen odnos nagovještava onu oluju u daljini, koja nadolazeći sve jače tutnji među emocionalnim zidovima njihova svijeta. Koliko će ono što mora učiniti povrijediti osobu do koje mu je najviše stalo, koliko za osobu do koje joj je najviše stalo treba učiniti. S njegovim spoznajama o postanku vrsta dolazi novo doba i neizbježan sraz evolucionista i kreacionista. Ubili ste Boga Charles! -viču novi glasovi. U spoznaji da je tako, ili u vjeri da nije, nema utjehe, ni za jedno od njih dvoje. Ni jedno utjehu nije sposobno naći samostalno, sve dok kao par zajednički ne prepoznaju ono čudesno tkanje života i svemira koje ih unatoč znanosti, unatoč vjeri, unatoč sreći i tuzi, zemlji i nebu, životu i smrti, unatoč svemu poznatom i nepoznatom, postojećem i nepostojećem, neraskidivo veže. Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam!... ...A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav. |
Odvjetnik Tome Horvatinčića: "...zvati prijatelje da se dogodila nesreća to je posve normalno." ...s tim da, normalno, postoje prijatelji i prijatelji. |
A joj tata, daj se sredi! Ajde biće bolje, ajde nemoj plakati... ajde smiri se, ne cmizdri. Ma vidi ga! Tata, gle, cijeli svijet gleda, ne ponašaj se kao dijete... Ma tata brate nemoj me sramotiti! |
|
Nedavno sam čitala kako su ravnateljici slovenske porezne uprave i njezinom djetetu prijetili smrću, pa je žena od šoka pala u nesvijest. Pomislila sam tada da žena očito svoj posao radi revno i kako treba, čim su se slovenski mafijozi osjetili toliko ugroženi da su pribjegli zlokobnim prijetnjama. A znamo iz filmova kako one uobičajene izgledaju – metak u pošti, zapaljen križ u dvorištu, mrtva riba na kućnom pragu, oderana mačka, ucmekan pas (zlatna ribica?). One ostvarene već su manje smiješne, iako se trude zvučati tako - dečko je pošao spavati s ribama, provozao se u gepeku, obukao je betonske cipele, prošetao po morskom dnu etc. U malenoj zemlji kao što je naša, koja je u potpunosti prepletena kriminalom, lopovlukom i korupcijom, izostanak takvih prijetnji na našu nažalost ne ukazuje na uređenu državu i izostanak mafije, već na nesposobnost i upletenost državnih službenika koji svoj posao očito ne rade kako treba. Jer da se toj hrvatskoj hobotnici uistinu nemilosrdno reže krakove na državnoj razini, vjerujem da bi u prvih šest mjeseci obračuna sa oktopodom barem pola naših državnih službenika moralo na posao i sa posla - u blindiranim automobilima. A druga bi polovica bila iza brave. Ovako je ona, jedna, žena, koja se doista nakanila uhvatiti u koštac sa smećarskom mafijom, najavljujući neke zaista radikalne promjene – znogirana brzinom munje. Hobotnica je otresla pipkom. Svi su opet mirni i mogu mirno spavati, iritantna smetnja je uklonjena. Doduše, svojem posve zasluženom škartiranju Holyca je (a o njoj je naravno riječ) - zaključno kumovala sama, svojim nevjerojatno stupidnim početničkim greškama (kadroviranjem po stranačkoj podobnosti i opravdanjima o krivici glasnika), koje smo do sada naučili slušati od HDZovaca (a sad nas demagogiji s položaja vlasti eto uče i SDPovci, blago nama) Milanović tu jednostavno nije imao izbora, morao ju je smijeniti, odnosno prisiliti na ostavku, da bi sačuvao privid politike čistih ruku (a uz Čačića u Vladi, privid je jedina moguća riječ), ali pod koju cijenu? Plomin, Ombla, sortiranje i zbrinjavanje otpada, plastične vrećice, voda – drugim riječima žrtvovana ekologija i okoliš? Velika se tu lova vrti, prevelika da bi je se netko tek tako odrekao u ime nekakvih, njima nebitnih, Zelenih aktivista. U Italiji se zna tko se bavi otpadom. Sredinom devedesetih pripadnici mafijaške organizacije Camorre preuzeli su gospodarenje otpadom u Campaniji, što je dovelo do ekološke katastrofe i krize s otpadom u Napulju. Početkom devedesetih pripadnici jedne druge mafijaške organizacije preuzeli su gospodarenje u Hrvatskoj, što je dovelo do gospodarske katastrofe i krize u zemlji. U nas ni dan danas nitko ništa ne zna, ni(ti) tko pije ni(ti) tko plaća, ne zato što je krhko znanje, već zato što smo zbog goleme i trome birokracije, kojoj je zadatak pretakanje iz šupljeg u prazno, nesposobni provesti svaku iole pametnu ideju u djelo. Odnosno, takav ju je aparat sposoban samo opstruirati i minirati. I kako sad, pored takvih uigranih mafiJozića, da se svog komada torte dočepa još i The Mafija? Silom jačega. Mala bara puno krokodila. I svi gladni. Sada već bivša ministrica, zbog svojih je ambicioznih planova dovođenja hrvatske otpadne politike u red i okvir EU normi - počela dobivati ozbiljne prijetnje, baš kao i ona slovenska poreznica. Osobno ću još primijetiti da je količini i žestini tih niskih strasti i prijetnji (u koje, poznavajući naš mentalitet, uopće ne sumnjam, iako ne zanemarujem ni političarsku teatralnost), kao gorivo za potpalu vrlo vjerojatno poslužio i ministričin spol, kao i njena modna i životna nekonvencionalnost koja ju je među svim ministrima isticala kao laku metu. Iako njen spol, niti stil, ne mogu biti opravdanje za napade. Zamjerke se mogu uputiti samo na sposobnost ili nesposobnost obavljanja funkcije na koju je netko postavljen (za koju je izabran). A sada je ispiljen, pardon, odabran novi ministar, koji je navodno sa funkcijom naslijedio i prijetnje. Jedan kao normalan i svima u ovoj konzervativnoj sredini prihvatljiviji lik, muško jelte, koji hrabro obećava da neće posustati na Mirelinom putu... neće li? Bumo vidli. Hoće li ovaj put netko zbog prijetnji pasti u nesvijest... ili opet s funkcije. |
Hvalablogu i sama ih imam par. Ništa kontra dobre sise. A kažu da pogled na ženske grudi ljekovito djeluje i na snagu i dugovječnost onog pumpajućeg organa snažnijeg spola... govorim o srcu, naravno. U halabuci koja se digla oko sisa krapinskih HDZovki, pored poslovičnog seksizma i zdravog šprda, po netu primjećujem i poplavu ćudorednog zgražanja na konto tih pokazanih sisa, jer je po tim silnim moralistima (ali i Ministarstvu kulture), pokazana ženska golotinja – nacionalna sramota i kršenje etičkog kodeksa. Ja s druge strane tvrdim, da je svaka osuda iz ćudorednih povoda – upućena na njihovu adresu iz krivih povoda. Pokazati sise nije sramota. Nacionalna ili bilo kakva. Nudizam je rođenjem prirodno stanje čovjeka, koje se kasnije društvenim tesanjem nažalost preoblikuje u sram. Golotinja nije grijeh. Hodati u toplesu nije nikakav bauk, barem ne za polovicu svjetske populacije. U onoj drugoj polovici nismo sve dovoljno hrabre za takav izbor, no ne diram u one koje jesu. Sise nije sramota ni javno hvatati, iako takav izraz posjedovnog mačizma smatram ponižavajućim, zaostalim i ogavnim (auto)srozavanjem žena na predmet, a muškaraca na životinje. Molim primijetiti, u slavlju nisu sudjelovale samo krapinske HDZovke, već i pokoji muški krapinski (?) pra/čovjek, ali nitko krmcima ne naziva muške ruke koje su ih mijesile, jer su muškarci ženskaroši po tradiciji mačo, a žene kurve. Takvo vraćanje u pećinu već jest osobna sramota svih koji su toljagiranje i lovačko slikavanje sa trofejom odabrali, sami su ga odabrali. No samo pokazivanje sisa ne držim sablaznim niti kršenjem etičkog kodeksa zbog kojeg se treba osnivati etičko povjerenstvo (zanima me kako će etičko povjerenstvo utvrditi da je prekršen kodeks i srozan ugled Ministarstva, anketiranjem javnosti, gledanjem snimljenih sisa, pisanim zahtijevom da sise dođu na raport, uživo?). Tu se više radi o povrijeđenim osjećajima ćudorednika. A etiku i moral, na koje se sada pozivaju zgroženi prizorima golotinje, ne ugrožavaju gole ženske sise, već nešto drugo, što moralci sebi nisu osvijestili. Neetičnost leži u dvoličnosti i dvostrukim mjerilima takozvanih velikih domoljuba, stranačkih poslušnika, pravovjernih katolika, nacionalista i konzervativaca. Odnosno u koliziji onoga što govore i onoga što rade. Ona leži u njihovom licemjerju, u onome što navijačima (razuzdanim navijačicama i navijačima) recimo ni Božidar Kalmeta, kao prototipan vjernik, demokršćanin, HDZovski konzervativac koji drži do tradicionalnih vrijednosti - ne bi zamjerio „jer su razdragane HDZovke, jer su naše, a našima je sve dozvoljeno“, ali bi zato drugom nepripadniku njegove stranke, drugom i drugačijem, u nekoj drugoj prilici itekako zamjerio (pa ako treba i kamenom u glavu, kao što mnogi konzervativci jesu neosnovano zamjerili i sudili u nedavnoj prilici St gayPrideu, koji ni izbliza nije protekao u ovakvom nogometno-navijačkom raspašoju). Neetičnost leži u mentalnom sklopu kojim kojekakvi stranački poslušnici, vjernici, domoljubi, Hrvatine, svoje ponašanje opravdavaju kao domoljubno, ma kakvo god ono bilo, i u njemu prigodno biraju ne vidjeti ništa sporno, dok istodobno tuđe ponašanje kamenuju kao nedomoljubno i nemoralno samo zato jer nije njihovo. Neetičnost leži u tom vađenju truna iz tuđeg oka, dok im brvno leži u vlastitim očima. Valjda zbog njega i ne vide vlastitu glupost. Ili kao što pronicljivo o sisovanju reče kojotica, a ja se nadovezah: *dvije lezbe i tri pedera na rivi sramota su za katoličku hrvatsku. no, dok je nama ovakve mladeži i vrlih mladežinki zaposlenih o državnom trošku (jel se tako nazivaju pripadnike mladeži, ove ili one, svejedno?), ne moramo brinuti za ugled u svijetu : http://doznajemo.com/2012/06/12/hdz-ovke-golih-grudi-o-mladim-navijacicama -bruji-cijela-krapina-a-na-facebooku-su-pravi-hit/ (kojotica 12.06.2012. 09:00) *e @kojoti, a jesul` naši il` nisu, naši smo! (kao što je godinama poslije rata ničim izazvan po ulicama vikao jedan lik) - a našima je sve dozvoljeno! ili po sažetoj logici svih rvackih troglodita: "ovo se zove povorka ponosa! a ne ono! L.Q. • 11.06.2012. u 21:59" pa je ovo kao istoznačnica našima (a ono vašima odnosno njihovima) sveta rvacka riječ iliti propusnica koja našima daje prirodno i molićulijepo bogomdano pravo na slobodan nacional-vjerničko-katolički: idiotizam, huliganizam, primitivizam, nenadertalizam, bengalkizam, pijanizam, sisovanje, divljaštvo, šovinizam, kamenovanje njih (tko god trenutno oni bili), na linčovanje njih kliještima i žicom, na krađu njihovih stanova, ubojstvo njihovih malenih djevojčica etc. sve je ovo našima po "našijenskoj" logici dozvoljeno i normalno i svetom vodicom oprano od svih grijeha, i primitivizam i divljaštvo i obijest i ubojstvo, svako nekršćansko sranje koje u očima i mozgu(?) tih troglodita sada postaje nacionalni ponos, dika, svetinja i suho zlato, jer nosi prepoznatljive kockice, jer je a nu a vid - naše. (M.B. 12.06.2012. 09:59) Dakle, što se sisa tiče, kontra samih sisa molim ništa! Neka sise vise! Jer nije u jedroj ženskoj golotinji sadržan povod za gađenje (dapače; a u individualnu osobnu estetiku ne ulazim), već je pravi i jedini razlog za jedan dobar povrat vašeg doručka, ručka i večere - u onom „našijenskom“ mentalnom sklopu. Koji bi njih, one, druge kamenovao, jer recimo paradiraju po rivi, a primitivno bi krkansko ponašanje "use, nase i podase" - neometano uživao i uzdizao kao nacionalnu svetinju, domoljublje, razdraganost (sa desnom rukom na lijevoj sisi, prilikom intoniranja himne), kao molićulijepo naše -ni manje ni više nego- vrline. |
"All I’m saying is simply this, that all life is interrelated. And we are caught in an inescapable network of mutuality, tied in a single garment of destiny -- whatever affects one directly, affects all indirectly. For some strange reason I can never be what I ought to be until you are what you ought to be, and you can never be what you ought to be until I am what I ought to be. This is the interrelated structure of reality. John Donne caught it years ago and placed it in graphic terms, “No man is an island entire of itself; every man is a piece of the continent, a part of the main.” And he goes on toward the end to say, “Any man’s death diminishes me, because I am involved in mankind. Therefore never send to know for whom the bell tolls, it tolls for thee.” I think this is the first challenge and it is necessary to meet it in order to move on toward the realization of the _ Dream, the dream of men of all races, creeds, national backgrounds, living together as brothers." ......................................................................“The American Dream” by Martin Luther King, Jr., February 5, 1964. |
Golgota - triptih Nepoznatoj (MB, 2012.); inspiriracija Raquel Welch on the cross by Terry O'Neill i "Last of the Believers" Darie Fand Sjećam se jednog davnog razgovora u malenom društvancu o ulozi žena u vjerskim organizacijama i pitanju trenutka kada će i KC ženama osim redovništva dozvoliti i svećenstvo (a jednog dana kada i ta institucija zakorači u suvremeno doba, napose kad se suoči sa osipanjem pastve i problemom svoga opstanka, bez sumnje će se desiti i taj civilizacijski iskorak). S druge strane stola i mišljenja, on drčan i sam, kontra nas žemskinja. Vidim nije mu lako, zatekao se u manjini, već stjeran uza zid, kao zadnji adut iz rukava izvlači i trijumfalno izgovara onu već notornu rečenicu/dosjetku koju često podvaljuju kao argument (naravno promašen) - Da je Isus htio ženske apostole... Kad god čujem tu vic-mudroliju, a u biti seksistički primitivizam, pomislim kako mora da je strašno zgodno u bilo kakvoj diskriminaciji, ostavši bez racionalnog razloga za nju, pozivati se na autoritet Isusa. Zvuči strašno kršćanski, baš onako kako bi On postupio, ili? Ili je, pozivati se u svom seksizmu i diskriminaciji na Njegov autoritet, u svakom pogledu - nekršćanski. Da ne spominjem koliko je podlo te ljudske nekvalitete pripisivati i preslikavati na čovjeka koji je svim svojim bićem štitio slabije (bez obzira na spol) i propovijedao ljubav, dakle djelovao upravo protiv bilo kakve diskriminacije. Kako znaš da Njegovi apostoli, odnosno učenice i poslanice, nisu bile i žene, pitamo ga. Pa ne piše u Novom zavjetu, odgovara. Hah, štošta tamo piše i ne piše, znači li to da ne postoji? Među Isusovim učenicima nema žena, iako su svi bili oženjeni, gdje su te žene, metodički zbrisane iz svih svetih spisa, opet velimo mi femine. Nisu ti na pamet pala tisućljeća metodičkog brisanja i falsificiranja podataka? Od strane nekoga kome su žene strašna smetnja? Ta tko bi to učinio - u nevjerici i kroz smijeh pita on nas, po njemu šašave žene - kakva bi to nezamislivo zavjerenička transgeneracijska ekipa i kakvih ludo nezamislivih motiva trebala biti?! Pa kakva bi to nesaglediva urota bila, ma dajte, pa kako, pa to je nemoguće, to je ludilo, šta vam je ženske šta vam pada na pamet, znate li vi koliki je to posao i koliko bi vremena za to trebalo?! O moguće je, itekako je moguće - odgovorim mu - i točno ti mogu reći tko, zašto, kako i koliko mu je vremena za to bilo potrebno. Potrebna je samo jedna isključivo muška, ženomrzilačka, patrijarhalna organizacija s ciljem bogaćenja, koja je jedan dugačak i mračan period ljudske civilizacije imala monopol na pismenost, koja je jedina imala rijetke pisaonice (brisaonice) i ekskluzivan uvid u jedine preostale pisane izvore. A vremenski bi joj bilo potrebno otprilike nekih 2000 godina (koju godinu manje-više, ovisno o teorijama točne godine Isusova rođenja). Brisanje ikakvog traga postojanja i djelovanja ženskih apostola u Isusovoj blizini za takvu organizaciju, za takav mentalni sklop, koji ne preferira žene i smatra ih nižim grešnim nemislećim bićima, ne bi predstavljalo nikakvu teškoću. Možeš li se sad sjetiti neke takve organizacije? Zamišljam kako se pod treperavim svjetlom svijeća došaptavaju i opravdavaju svoje postupke, ta biti će im sigurno oprošteno jer to je za dobro Njegove Crkve, ta kako jedna žena i sila nečista može biti učitelj, pa naravno da ne može, On bi sigurno i sam tako htio da je stigao jasno reći, ali avaj, nije stigao jer su Ga razapeli, a možda je i rekao pa ćemo zatajiti, jer sigurno nije tako mislio. Ako su zbrisane žene, svaki njihov trag, osim onih par oglednih primjeraka ostavljenih reda radi (i zbog uvjerljivosti priče), jer majku je teško izbrisati (netko Ga je ipak morao roditi, a netko joj mora praviti i društvo), to muškarcima kao vođama takve organizacije u nastajanju, daje fin polazni argument o njihovoj navodnoj superiornosti i pravu na prvenstvo među spolovima. Što dobro dođe za gradnju isključivo muškog carstva, neopterećenog tim histeričnim ženama, orijentiranog na neometanu akumulaciju bogatstva, koje se neće rasipati pod teretom obitelji, žena i dječurlije. Zašto bi stoga naknadno brisanje svakog spomena ženskih apostola odnosno u svemu ravnopravnih žena suradnica (kojeg je nepostojanje, gle slučaja, danas glavni muški izgovor takvog ustroja i funkcioniranja dvijetisućljetne muške organizacije), bilo nemoguće? Ali nemamo mi ništa protiv žena, pa slavimo Gospu, Bogorodicu, ženu nad ženama. Da, poticanje kulta žene Majke, žene u obliku koji je nemoguće negirati pa ga onda valja maksimalno idolizirati i iskoristiti, kao stroj sposoban za rađanje, ali nesposoban za visoke Crkvene pozicije. Stroj sposoban za reprodukciju, ali nesposoban za vodstvo. Sposoban za fizičko, ali nesposoban za mentalno. Sposoban za najsvetije osjećaje, ali ne i za donošenje odluka. Zgodno je to parcijalno kumirstvo, koje u ženi do neba glorificira ono što mu odgovara, ali anatemizira ono što mu smeta. Ali oni ne mrze žene, ima dosta kršćanskih intelektualki, dopuštaju im školovanje, potiču ih na obrazovanje - ustraje on. Ne, doista, oni otvoreno ne mrze žene, oni ih potiču na obrazovanje, oni cijene školovani um sve dok će taj ženski školovani um veličati njihovu organizaciju i njihove doktrine (i ne propitivati njihova zastarjela i zaostala mačistička pravila), hvala nikad nije naodmet pa neka je i od ženske, samo eto ta mala i po njima nebitna kontradiktornost u toj njihovoj velikodušnosti je da pri tom čak i taj školovani ženski um još uvijek smatraju nedostojnim i nesposobnim za poziciju svećenika samo zato jer je ženski. Na njima je da budu pokorne ovčice, a ne pastiri/ce. Da budu glorificirane, a ne Glorije. Na njima je da budu pokazni, duhovni i sveti, a ne životni primjeri od krvi i mesa, želje i potrebe. Ali nije istina da su diskriminirane, evanđelja su puna žena, Evo vidiš, sve one Marije, žene su prve svjedočile njegovom uznesenju, baš je njima ukazana ta čast... O ukazana im je čast, doista, tim ženama. Časne žene da, one koje svjedoče vjeru da, intelektualke da, ali i dalje kao sluškinje, slavljene zbog poslušnosti, pa i u K.Crkvi, krotke, časne i poslušne, jer služe muškarcima, jer im je ukazana milost dijeljenja tereta te čast služenja. Ali pored svih tih postignuća i počasti, nije im dozvoljen taj oltarni i za sad isključivo muški stupanj bliskosti Bogu, nije im dozvoljeno propovijedati i tako nedajbože otimati funkcije muškarcima, sve one funkcije i čisto ovozemaljske privilegije namijenjene isključivo svećenicima. Žene svećenice ne, ne, ne! Još nam samo to fali, papa s PMSom! Apage, Satanas! - već ih čujem - Svetogrđe! Žena, pa papisa?! Jedna žena?! Fuj! Nezamislivo! Ta bi piškila sjedeći! Ta bi spavala s muškarcem! Zaista-zaista, strašan grijeh. |
'Ruski milijunaš bacao novac i smijao se ljudima koji se ponašaju kao životinje' ...animalizma i/li obijesti. |