Pregled posta

Neka one samo vise

Hvalablogu i sama ih imam par. Ništa kontra dobre sise. A kažu da pogled na ženske grudi ljekovito djeluje i na snagu i dugovječnost onog pumpajućeg organa snažnijeg spola... govorim o srcu, naravno.

U halabuci koja se digla oko sisa krapinskih HDZovki, pored poslovičnog seksizma i zdravog šprda, po netu primjećujem i poplavu ćudorednog zgražanja na konto tih pokazanih sisa, jer je po tim silnim moralistima (ali i Ministarstvu kulture), pokazana ženska golotinja – nacionalna sramota i kršenje etičkog kodeksa.

Ja s druge strane tvrdim, da je svaka osuda iz ćudorednih povoda – upućena na njihovu adresu iz krivih povoda.

Pokazati sise nije sramota. Nacionalna ili bilo kakva. Nudizam je rođenjem prirodno stanje čovjeka, koje se kasnije društvenim tesanjem nažalost preoblikuje u sram. Golotinja nije grijeh. Hodati u toplesu nije nikakav bauk, barem ne za polovicu svjetske populacije. U onoj drugoj polovici nismo sve dovoljno hrabre za takav izbor, no ne diram u one koje jesu. Sise nije sramota ni javno hvatati, iako takav izraz posjedovnog mačizma smatram ponižavajućim, zaostalim i ogavnim (auto)srozavanjem žena na predmet, a muškaraca na životinje. Molim primijetiti, u slavlju nisu sudjelovale samo krapinske HDZovke, već i pokoji muški krapinski (?) pra/čovjek, ali nitko krmcima ne naziva muške ruke koje su ih mijesile, jer su muškarci ženskaroši po tradiciji mačo, a žene kurve. Takvo vraćanje u pećinu već jest osobna sramota svih koji su toljagiranje i lovačko slikavanje sa trofejom odabrali, sami su ga odabrali. No samo pokazivanje sisa ne držim sablaznim niti kršenjem etičkog kodeksa zbog kojeg se treba osnivati etičko povjerenstvo (zanima me kako će etičko povjerenstvo utvrditi da je prekršen kodeks i srozan ugled Ministarstva, anketiranjem javnosti, gledanjem snimljenih sisa, pisanim zahtijevom da sise dođu na raport, uživo?). Tu se više radi o povrijeđenim osjećajima ćudorednika.

A etiku i moral, na koje se sada pozivaju zgroženi prizorima golotinje, ne ugrožavaju gole ženske sise, već nešto drugo, što moralci sebi nisu osvijestili.

Neetičnost leži u dvoličnosti i dvostrukim mjerilima takozvanih velikih domoljuba, stranačkih poslušnika, pravovjernih katolika, nacionalista i konzervativaca. Odnosno u koliziji onoga što govore i onoga što rade. Ona leži u njihovom licemjerju, u onome što navijačima (razuzdanim navijačicama i navijačima) recimo ni Božidar Kalmeta, kao prototipan vjernik, demokršćanin, HDZovski konzervativac koji drži do tradicionalnih vrijednosti - ne bi zamjerio „jer su razdragane HDZovke, jer su naše, a našima je sve dozvoljeno“, ali bi zato drugom nepripadniku njegove stranke, drugom i drugačijem, u nekoj drugoj prilici itekako zamjerio (pa ako treba i kamenom u glavu, kao što mnogi konzervativci jesu neosnovano zamjerili i sudili u nedavnoj prilici St gayPrideu, koji ni izbliza nije protekao u ovakvom nogometno-navijačkom raspašoju).

Neetičnost leži u mentalnom sklopu kojim kojekakvi stranački poslušnici, vjernici, domoljubi, Hrvatine, svoje ponašanje opravdavaju kao domoljubno, ma kakvo god ono bilo, i u njemu prigodno biraju ne vidjeti ništa sporno, dok istodobno tuđe ponašanje kamenuju kao nedomoljubno i nemoralno samo zato jer nije njihovo.

Neetičnost leži u tom vađenju truna iz tuđeg oka, dok im brvno leži u vlastitim očima. Valjda zbog njega i ne vide vlastitu glupost.