Pregled posta

Podsjećaju me na...

Doista nisu sva ljudska tijela reprezentativna niti građena za plažu, turistički djelatnik tokom ljeta vidi svakakvih otromboljenih grozota zbog kojih se oni slabijeg želudca često nađu u opasnosti biti suočeni sa njegovim sadržajem. No niti jedna od tih grozota nije bila ni približno gadljiva kao ona kojoj sam svjedočila... no polako, idemo po redu, kako to već u pričama ide. Bilo je to jednog davnog vrućeg ljeta...

Neizbježna sudbina dalmatinskih muškaraca i napose žena koji nastoje skrpati kućni budžet je - sezončenje. Kuluk u jednom moderniziranom (ljudskijem?!) obliku. Gospodin feudalac i vlastelin danas ne traži obvezno kopanje kanala i gradnju nasipa oko njegova dvorca, ali od svog sezonskog kmeta traži i dobiva sve ostalo, od prostiranja, pranja i čišćenja, do kuhanja, serviranja, konobarenja, pituravanja, električnih popravaka, štemanja, okopavanja, zalijevanja, održavanja teniskih terena, nalijevanja bazena, čupanja trave s parkinga, rezanja živica etc. Takav je ugovor, od radnika se traži da bespogovorno obavlja sve poslove na koje ga poslodavac u bilo kojem trenutku uputi. Pa je tako ugovorni kmet-konobar ujedno i čistačica, čistačica ujedno i sobarica, sobarica ujedno i vrtlar, vrtlar ujedno i čuvar na bazenu, čuvar na bazenu ujedno i smećar, smećar ujedno i kućni majstor, kućni majstor ujedno i kuhar, kuhar ujedno i serviser, serviser ujedno i recepcioner, recepcioner ujedno i konobar... i tako u krug, multi-kulti odnosno multikulučno.

Stalni kmet već je izučio zanat i zna znanje, stari pas zna sve trikove, ali sezonac je onaj preko čije se grbače lomi sezona. Sezonski kmet je najniža vrsta u tom multi mučnom lancu. Sezonski kmet je potrošna roba koju treba maksimalno iskoristiti.

Stara Dana je, vjerujte, znala znanje. Oh, ona je u toj znanosti, eskiviranja i iskorištavanja sezonaca, doktorirala. Riječima mladog sezonskog radnika u skladištu – Ljudi moji, ta Dana doslovno cijeli dan ništa ne radi, pa tko nju uopće drži ovdje?! Morah mu proturječiti, ta kako može reći za Danu da ne radi ništa, kad postići da se cijeli dan u ograničenom prostoru efikasno motaš ne radeći apsolutno ništa i za to dizati punu plaću dok sezonci crnče umjesto tebe - iziskuje iznimnu vještinu, čak trud, nepriznati rad nerada. A Dana je u tome bila stari majstor, ona je u rukavu nosila sve trikove. Jutrom je dolazila uvijek prikladno i javno obznanjeno bolesna, stara, slaba i nemoćna za fizičke poslove. Tlak, pritisak i slabost, nikad ju nisu prolazili do završetka prvog obroka, što je opet nije sprečavalo da i sama obilato obrokuje i prosipa šale. Poslije čudesnog oporavka, jednako čudesno bi se izgubila tražeći u skladištu nešto esencijalno što nitko nije tražio, čepove, otvarače ili nešto slično nedefinirano. Nakon nekog vremena bi se (naravno žvačući nešto) vratila bez toga što god to bilo. Ali nema veze, jer je i to znala okrenuti na sveopću šalu. A svi su ionako njene avanture, do i od skladišta, s vremenom počeli doživljavati kao vrhunski vic. Prije drugog serviranja bi se zatim sjetila da je netko negdje zove, da nešto treba priupitati u računovodstvu, da je ovoj ili onoj rodila kćer, sestra ili tetka pa joj mora čestitati, da je majstor poručio da hitno traži njen savjet kao iskusne stare radnice pa ga ona odmah ide pronaći. Po povratku bi redovito dobila napadaje migrene zbog koje eto baš mora sjesti i odmoriti i prepričati svima svoje i tuđe nevolje, sve što je usput vidjela i čula, naravno uz šalu. Dana legenda, ona ti je takva. Ah ta Dana i taj njen neodoljivi seljački šarm, ta tko joj ne bi oprostio. Ovdje sam toliko i toliko godina, šta ćete mi kupit, zar nisam zaslužila, triba mi to i to... eto radio joj je barem jezik neumorno, a migrena bi nekako čudesno prestala baš uvijek u vrijeme marende, kada je Dana zauzimala svoje počasno mjesto u menzi. Poslije obilate marende bol bi se pak vratila, ali ovaj put u nozi, križima ili ramenima i vratu. U posebnim prigodama, kada bi stigla direktiva za uzeti metlu u ruke ili kada bi trebalo sve pripremiti za neku VIP delegaciju, bol bi se pojavila posvuda. No i bez posebnih prigoda, pred kraj radnog vremena redovito bi je hvatali grčevi od radnih napora, zbog kojih bi joj po njenim željama dobro došla masaža. Sestro tu me stisni, tako, sad malo niže, joooj što mi to godi – puhala je tako i svakodnevno od užitka stenjala puno vridna Dana, izvaljena na stolici uz vanjska vrata, dok bi joj prateći klan stalnih, naviklih na njenu šaljivost, grupno masirao leđa.

- Na koga te podsjećaju, mene na one majmune iz džungle koji jedni drugima iz krzna tribe muve – dobacila mi je i pitanje i odgovor mlada, iscijeđena i oštrooka kuhinjska pomoćnica dok je četkom gurala otpatke hrane sa radnih površina u smeće.

- Mene podsjećaju na Orwella –odgovorila sam joj uz jedak smiješak.

- Koga?

- Ma to ti je jedna posebna vrsta. Ali u pravu si...

...izgleda kao klasično majmunsko češkanje i trijebljenje buha, ali je zapravo potvrđivanje društvenog statusa i poretka, zaustila sam također reći. No ipak nisam, jer nije bilo potrebno, mlada je žena i ne znajući već sama naslutila onu društveno-animalističku prirodu takvog ponašanja, do čijeg su objašnjenja znanstvenici došli proučavanjem primata. Koja je istina iza prizora majmuna koji čiste jedni drugima krzno od parazita? Održavanje higijene i briga o zdravlju samo su nuspojava ove aktivnosti. Iza prizora primata koji se međusobno tripkaju, pipkaju, paze i maze krije se prava svrha. A njezina je prava svrha učvršćivanje društvenih struktura, također poznato i kao “društveno trijebljenje”. Kad životinje čiste jedna drugu, one zapravo rješavaju društvena pitanja i učvršćuju odnose unutar para ili skupine. One se tim masiranjem međusobno prepoznaju, priznaju jedna drugu, potvrđuju kao pripadnici skupine, podupiru i podržavaju, uprkos svemu. I pri tom se uopće ne moraju voljeti. Jer njih ne veže ljubav, već interes, interesna pripadnost skupini. One iz interesa između sebe čiste različitosti. To su mali dodiri koji djeluju baš kao riječi ili rasprave, ali bez govornog jezika. Ova se pojava također može zapaziti posvuda (i u životinjskom svijetu). Ptice čiste jedna drugoj perje kljunom. Konji se grickaju. Mačke koje žive zajedno često ližu jedna drugoj krzno, ali ponovno ne radi higijene nego da bi učvrstile međusobni odnos ili riješile razmirice – „zločesta“ mačka ispričava se ovoj drugoj čišćenjem njezina krzna, ptice istog jata - međusobnim glađenjem perja.

Turistički radnik tokom sezone zaista neizbježno vidi svakakvih ogoljelih i otromboljenih grozota. No niti jedna od tih grozota nije mi izazvala trenutnu potrebu za povraćanjem kao taj prizor čoporativnog trijebljenja muha sa roktajuće i stenjuće Dane, to jest kao taj prizor gadljivog povlađivanja prateće svite dodvoravajućih prasića njenom veličanstvu carici-prasici u najodvratnijoj manifestaciji (njene prirode) parazitizma.
Rijetko mi što izaziva mučninu kao što mi mučninu izaziva društveno čoporenje, masiranje, glađenje perja, kalupiranje, autoalibiranje, iznuđivanje, samohvaljenje i lažno hvaljenje, dodvoravanje, ulagivanje i ljigavo komplimentiranje. Doista rijetko što kao igranje te ogavne i zloćudne društvene igre.

Smatrati da si zaslužio nagradu samo svojim parazitskim postojanjem, podrazumijevati je, zahtijevati i što je najžalosnije - dobijati je. Kad životinje čiste jedna drugu od parazita učvršćuju odnose unutar skupine, svrha toga je učvršćivanje društvenih struktura odnosno tzv. “društveno trijebljenje”. No jednog vrućeg ljetnog dana otkrih zanimljivu nadogradnju tih znanstvenih spoznaja. Ta je pojava „društvenog trijebljenja parazita“ izražena čak i kad je ta sama skupina parazitska, odnosno, pogotovo kad je ta skupina parazitska. Gladeći perje parazitstvu, neznanju, gluposti, sebeljublju, sebičnosti, taštini (etc.), ptice-prasice istog jata, iz vlastitih interesa trijebe sve drugačije od toga (sve drugačije od sebe). One između sebe čiste i Danu i sebe od potencijalnih primjedbi na svoj račun, trijebe se od Drugih i drugačijih, i tako učvršćuju i potvrđuju svoj parazitski, neznalički, glupački, sebeljubni, sebični, taštinski, čoporativno toplo situiran status. U tom češkajućem život(inj)arenju i krmčenju "nije se više znalo tko je svinja, a tko čovjek".

Drugi su nas pokrali i uništili, Drugi ("Židovi, Romi, Kinezi..." op.a. po potrebi ti Drugi, i mnogi Drugi) su za sve krivi, krali su nas, oteli Naša radna mjesta, uništili nas nevine, jadne i siromašne!

Aha, ako ćemo se šaliti.


Post je objavljen 28.06.2012. u 21:00 sati.