MODESTI BLEJZ

< lipanj, 2012 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

hej!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.




- Lovci na krzno
- Crkva protiv golotinje – kako perverzno
- Lampedusa
- O grešnosti smijeha...
- Evo što činite svojoj djeci
- Verbalne manipulacije kao način komunikacije
- Zvijezda Smrti
- Paunovi
- Fight club
- Pocijepane zastave
- Kada tučeš tuci u glavu
- Ovisnost o tehnologiji i njene posljedice
- Gnjevna rulja, nova platforma
- Kultura ulizništva
- Čini zlo, ali nipošto o njemu ne govori
Ja mislim kao ti, ali
XXX
Tko to (po)tura Turcima?
po aboridžinima

Slijepa sljedba toboženizma
Papanstvo kao star-novo paganstvo
tri slova
Kad veliki padnu
Ime poze

da? SLUŠAONICA 1


Justin Timberlake - Say Something ft. Chris Stapleton

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Al Jazeera Balkan
HRT

*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail



"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega.
"


SLUŠAONICA 2


Kristina Train - Dark Black

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

- Obdukcija divljaštva
- O projekciji projektora
- Da, to je spin
- Yodin poučak
- Egzibicionisti
- Rasizam i svi njegovi preračuni

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?


SERIJE





Manhunt: Unabomber

GoT

The Handmaid's Tale

American Gods

Legion

Stranger Things

The Young Pope

Black Sails

Sherlock

The Man in the High Castle

SS-GB

Westworld

Horace and Pete

The Crown

Lethal Weapon

Designated Survivor

Taboo

Grantchester

The Big Bang Theory





FILMOVI




Tajna broja sedam / What Happened To Monday

Geostorm

Blade Runner 2049.

Victoria i Abdul

War for the Planet of the Apes (2017)

Spider-Man: Homecoming (2017)

Unbroken (2014)

Čuvari galaksije Vol. 2

Viceroy's House

Valerian and the City of a Thousand Planets / Valerian i grad tisuću planeta

Dunkirk

Denial (2016)

Saving Mr. Banks / Kako je spašen gospodin Banks

Wonder Woman (2017)

The Boss Baby

Patriots Day

The Mummy

The Space Between Us (2017)

Kongens nei / The King’s Choice (2016)

King Arthur: Legend of the Sword

The Exception (2016)

To Walk Invisible: The Bronte Sisters

Colossal (2016)

A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen


Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10





Što se zadnje pročitalo?




KNJIGE


Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo
*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...


Star Wars: The Rise of Skywalker (2019)

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Lee Child - Jack Reacher Novels
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?I'm
a Gryffindor!


Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer




komad mjeseca
Kit Harington (aka Jon Snow)



sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

28.06.2012., četvrtak

Podsjećaju me na...

Doista nisu sva ljudska tijela reprezentativna niti građena za plažu, turistički djelatnik tokom ljeta vidi svakakvih otromboljenih grozota zbog kojih se oni slabijeg želudca često nađu u opasnosti biti suočeni sa njegovim sadržajem. No niti jedna od tih grozota nije bila ni približno gadljiva kao ona kojoj sam svjedočila... no polako, idemo po redu, kako to već u pričama ide. Bilo je to jednog davnog vrućeg ljeta...

Neizbježna sudbina dalmatinskih muškaraca i napose žena koji nastoje skrpati kućni budžet je - sezončenje. Kuluk u jednom moderniziranom (ljudskijem?!) obliku. Gospodin feudalac i vlastelin danas ne traži obvezno kopanje kanala i gradnju nasipa oko njegova dvorca, ali od svog sezonskog kmeta traži i dobiva sve ostalo, od prostiranja, pranja i čišćenja, do kuhanja, serviranja, konobarenja, pituravanja, električnih popravaka, štemanja, okopavanja, zalijevanja, održavanja teniskih terena, nalijevanja bazena, čupanja trave s parkinga, rezanja živica etc. Takav je ugovor, od radnika se traži da bespogovorno obavlja sve poslove na koje ga poslodavac u bilo kojem trenutku uputi. Pa je tako ugovorni kmet-konobar ujedno i čistačica, čistačica ujedno i sobarica, sobarica ujedno i vrtlar, vrtlar ujedno i čuvar na bazenu, čuvar na bazenu ujedno i smećar, smećar ujedno i kućni majstor, kućni majstor ujedno i kuhar, kuhar ujedno i serviser, serviser ujedno i recepcioner, recepcioner ujedno i konobar... i tako u krug, multi-kulti odnosno multikulučno.

Stalni kmet već je izučio zanat i zna znanje, stari pas zna sve trikove, ali sezonac je onaj preko čije se grbače lomi sezona. Sezonski kmet je najniža vrsta u tom multi mučnom lancu. Sezonski kmet je potrošna roba koju treba maksimalno iskoristiti.

Stara Dana je, vjerujte, znala znanje. Oh, ona je u toj znanosti, eskiviranja i iskorištavanja sezonaca, doktorirala. Riječima mladog sezonskog radnika u skladištu – Ljudi moji, ta Dana doslovno cijeli dan ništa ne radi, pa tko nju uopće drži ovdje?! Morah mu proturječiti, ta kako može reći za Danu da ne radi ništa, kad postići da se cijeli dan u ograničenom prostoru efikasno motaš ne radeći apsolutno ništa i za to dizati punu plaću dok sezonci crnče umjesto tebe - iziskuje iznimnu vještinu, čak trud, nepriznati rad nerada. A Dana je u tome bila stari majstor, ona je u rukavu nosila sve trikove. Jutrom je dolazila uvijek prikladno i javno obznanjeno bolesna, stara, slaba i nemoćna za fizičke poslove. Tlak, pritisak i slabost, nikad ju nisu prolazili do završetka prvog obroka, što je opet nije sprečavalo da i sama obilato obrokuje i prosipa šale. Poslije čudesnog oporavka, jednako čudesno bi se izgubila tražeći u skladištu nešto esencijalno što nitko nije tražio, čepove, otvarače ili nešto slično nedefinirano. Nakon nekog vremena bi se (naravno žvačući nešto) vratila bez toga što god to bilo. Ali nema veze, jer je i to znala okrenuti na sveopću šalu. A svi su ionako njene avanture, do i od skladišta, s vremenom počeli doživljavati kao vrhunski vic. Prije drugog serviranja bi se zatim sjetila da je netko negdje zove, da nešto treba priupitati u računovodstvu, da je ovoj ili onoj rodila kćer, sestra ili tetka pa joj mora čestitati, da je majstor poručio da hitno traži njen savjet kao iskusne stare radnice pa ga ona odmah ide pronaći. Po povratku bi redovito dobila napadaje migrene zbog koje eto baš mora sjesti i odmoriti i prepričati svima svoje i tuđe nevolje, sve što je usput vidjela i čula, naravno uz šalu. Dana legenda, ona ti je takva. Ah ta Dana i taj njen neodoljivi seljački šarm, ta tko joj ne bi oprostio. Ovdje sam toliko i toliko godina, šta ćete mi kupit, zar nisam zaslužila, triba mi to i to... eto radio joj je barem jezik neumorno, a migrena bi nekako čudesno prestala baš uvijek u vrijeme marende, kada je Dana zauzimala svoje počasno mjesto u menzi. Poslije obilate marende bol bi se pak vratila, ali ovaj put u nozi, križima ili ramenima i vratu. U posebnim prigodama, kada bi stigla direktiva za uzeti metlu u ruke ili kada bi trebalo sve pripremiti za neku VIP delegaciju, bol bi se pojavila posvuda. No i bez posebnih prigoda, pred kraj radnog vremena redovito bi je hvatali grčevi od radnih napora, zbog kojih bi joj po njenim željama dobro došla masaža. Sestro tu me stisni, tako, sad malo niže, joooj što mi to godi – puhala je tako i svakodnevno od užitka stenjala puno vridna Dana, izvaljena na stolici uz vanjska vrata, dok bi joj prateći klan stalnih, naviklih na njenu šaljivost, grupno masirao leđa.

- Na koga te podsjećaju, mene na one majmune iz džungle koji jedni drugima iz krzna tribe muve – dobacila mi je i pitanje i odgovor mlada, iscijeđena i oštrooka kuhinjska pomoćnica dok je četkom gurala otpatke hrane sa radnih površina u smeće.

- Mene podsjećaju na Orwella –odgovorila sam joj uz jedak smiješak.

- Koga?

- Ma to ti je jedna posebna vrsta. Ali u pravu si...

...izgleda kao klasično majmunsko češkanje i trijebljenje buha, ali je zapravo potvrđivanje društvenog statusa i poretka, zaustila sam također reći. No ipak nisam, jer nije bilo potrebno, mlada je žena i ne znajući već sama naslutila onu društveno-animalističku prirodu takvog ponašanja, do čijeg su objašnjenja znanstvenici došli proučavanjem primata. Koja je istina iza prizora majmuna koji čiste jedni drugima krzno od parazita? Održavanje higijene i briga o zdravlju samo su nuspojava ove aktivnosti. Iza prizora primata koji se međusobno tripkaju, pipkaju, paze i maze krije se prava svrha. A njezina je prava svrha učvršćivanje društvenih struktura, također poznato i kao “društveno trijebljenje”. Kad životinje čiste jedna drugu, one zapravo rješavaju društvena pitanja i učvršćuju odnose unutar para ili skupine. One se tim masiranjem međusobno prepoznaju, priznaju jedna drugu, potvrđuju kao pripadnici skupine, podupiru i podržavaju, uprkos svemu. I pri tom se uopće ne moraju voljeti. Jer njih ne veže ljubav, već interes, interesna pripadnost skupini. One iz interesa između sebe čiste različitosti. To su mali dodiri koji djeluju baš kao riječi ili rasprave, ali bez govornog jezika. Ova se pojava također može zapaziti posvuda (i u životinjskom svijetu). Ptice čiste jedna drugoj perje kljunom. Konji se grickaju. Mačke koje žive zajedno često ližu jedna drugoj krzno, ali ponovno ne radi higijene nego da bi učvrstile međusobni odnos ili riješile razmirice – „zločesta“ mačka ispričava se ovoj drugoj čišćenjem njezina krzna, ptice istog jata - međusobnim glađenjem perja.

Turistički radnik tokom sezone zaista neizbježno vidi svakakvih ogoljelih i otromboljenih grozota. No niti jedna od tih grozota nije mi izazvala trenutnu potrebu za povraćanjem kao taj prizor čoporativnog trijebljenja muha sa roktajuće i stenjuće Dane, to jest kao taj prizor gadljivog povlađivanja prateće svite dodvoravajućih prasića njenom veličanstvu carici-prasici u najodvratnijoj manifestaciji (njene prirode) parazitizma.
Rijetko mi što izaziva mučninu kao što mi mučninu izaziva društveno čoporenje, masiranje, glađenje perja, kalupiranje, autoalibiranje, iznuđivanje, samohvaljenje i lažno hvaljenje, dodvoravanje, ulagivanje i ljigavo komplimentiranje. Doista rijetko što kao igranje te ogavne i zloćudne društvene igre.

Smatrati da si zaslužio nagradu samo svojim parazitskim postojanjem, podrazumijevati je, zahtijevati i što je najžalosnije - dobijati je. Kad životinje čiste jedna drugu od parazita učvršćuju odnose unutar skupine, svrha toga je učvršćivanje društvenih struktura odnosno tzv. “društveno trijebljenje”. No jednog vrućeg ljetnog dana otkrih zanimljivu nadogradnju tih znanstvenih spoznaja. Ta je pojava „društvenog trijebljenja parazita“ izražena čak i kad je ta sama skupina parazitska, odnosno, pogotovo kad je ta skupina parazitska. Gladeći perje parazitstvu, neznanju, gluposti, sebeljublju, sebičnosti, taštini (etc.), ptice-prasice istog jata, iz vlastitih interesa trijebe sve drugačije od toga (sve drugačije od sebe). One između sebe čiste i Danu i sebe od potencijalnih primjedbi na svoj račun, trijebe se od Drugih i drugačijih, i tako učvršćuju i potvrđuju svoj parazitski, neznalički, glupački, sebeljubni, sebični, taštinski, čoporativno toplo situiran status. U tom češkajućem život(inj)arenju i krmčenju "nije se više znalo tko je svinja, a tko čovjek".

Drugi su nas pokrali i uništili, Drugi ("Židovi, Romi, Kinezi..." op.a. po potrebi ti Drugi, i mnogi Drugi) su za sve krivi, krali su nas, oteli Naša radna mjesta, uništili nas nevine, jadne i siromašne!

Aha, ako ćemo se šaliti.

- 21:00 - Reci da se čuje (7) - Isprintaj - #

23.06.2012., subota

o ljepoti



- 00:01 - Reci da se čuje (4) - Isprintaj - #

22.06.2012., petak

Jebačina, da


" - U svega dvadeset godina neovisnosti, Hrvatska je uspjela legalizirati privatizacijsku pljačku stoljeća, posve uništiti vlastito gospodarstvo, demografski se urušiti, gotovo izjednačiti broj zaposlenih i umirovljenika, te zapasti u dužničko ropstvo. Novac je u Hrvatskoj danas iznad društva, jer ni jedna Vlada nije uspjela izaći s financijskom oligarhijom na kraj. Epilog svega toga je da smo postali beskoncepcijsko društvo kojim se upravlja izvana, društvo čistih kolonijalnih odnosa u kojem je moguć tehnokratski udar koji bi mogao ukinuti demokraciju. Ako ovako nastavimo, Hrvatska će nestati, jer je u ovakvim okolnostima nemoguće održati život pojedinca, obitelji, društva i države – istaknuo je politolog dr. A. M., na početku okruglog stola ‘Upravljanje razvojem u globalnom okruženju: Modeli razvoja Hrvatske kao članice Europske unije’, u organizaciji Centra za politološka istraživanja i Znanstvenog foruma održanog u utorak u zagrebačkom Kulturno informacijskom centru.

- U Slavoniji danas gladuju, a zemlja je ‘neuzorana’, Hrvatskoj prijeti slom socijalne države, no za to nikoga nije briga. A trebalo bi ih biti briga, jer kad sve propadne, ni elite neće proći ‘lišo’. Zato je nužan razgovor o ovoj temi kako bi se u društvu napokon razvila svijest o potrebi napuštanja tog gubitničkog, kolonijalnog modela koji je na snazi već 21 godinu. No ovako slab odaziv predstavnika hrvatske akademske zajednice, medija i članova Vlade na ovaj okrugli stol upućuje na zaključak da mnogima još nije doprlo do mozga da nam vrijeme ističe – u vrlo dramatičnom tonu upozorio je profesor M.

Nakon njega malobrojnoj se publici obratio dr. Lj. J., predsjednik Hrvatskog društva ekonomista, koji je ustvrdio da je Europska unija, čiji član će Hrvatska uskoro postati, danas u dubokoj političkoj krizi, te da ona novim članicama ne nudi ravnopravnost, već odnos najamnog radnika.

- ...Hrvatska je nažalost prihvatila koncept liberalizma ili nevidljive ruke koja sve regulira, pa je tako proizvodna poduzeća pretvorila u trgovačka te je od donekle industrijalizirane zemlje došla na razinu manufakture. Posljedica toga je da danas ništa ne proizvodimo, već sve dobivamo iz uvoza. U periodu od 2000. do 2008. godine Hrvatska je investirala oko 40 milijardi kuna, da bi nakon tolikog ulaganja (i zaduživanja) broj zaposlenih u Hrvatskoj pao sa 1,6 na 1,4 milijuna ljudi. Dug je, dakle, ostao, a radna mjesta nisu stvorena, već su čak i izgubljena. Posljedica je to nepostojanja suštine hrvatske države. A uloga države trebala bi biti da upravlja i brine o svojim resursima. Država bi trebala donijeti plan kako iskoristiti 1,2 milijuna hektara neobrađene zemlje, trebala bi bolje upravljati šumama, koje su svega 20 posto iskorištene, trebala bi se potruditi da proizvode Kraša, Podravke i Koestlina stavi na police ruskih ‘konzuma’ jer se takvi poslovi dogovaraju između vlada pojedinih zemalja. No, nama nedostaje znanja da bi to mogli učiniti – kazao je J, pa slikovito dodao kako je Hrvatska poput lijepog automobila koji ispod haube nema mašinu i koji se ne miče koliko god vozač pritiskao papučicu gasa.

- Važno je sada preživjeti, odnosno spasiti preostala radna mjesta. No, to se neće i ne može učiniti štednjom i rezanjem. Ne bi smjeli više otpustiti niti jednog radnika, sve dok u isto vrijem ne zaposlimo dvojicu. Štednja, dakle, nije rješenje, nego ciljana potrošnja. Jedino tako se, uostalom, zemlje mogu izvući iz krize – podvukao je J, te dodao da Croatia osiguranje i Hrvatsku poštansku banku ne treba prodavati, već njima treba racionalno upravljati.

- Rješenje nije u stranim investicijama. Čemu služi Narodna banka, ako uzimamo tuđi novac – upitao se na kraju J, na čije izlaganje se iz publike nadovezala mr. G. M., neovisna ekonomistica te dugogodišnja savjetnica guvernera Hrvatske narodne banke (čije savjete guverner očito zanemaruje ili ne sluša).

- U panici sam već osamnaest godina, pa mi je drago da netko napokon otvara ovu temu. Pitam se kako ćemo opstati, jer više ne mislim bježati i emigrirati. Pitam se jesmo li svi mi primili injekcije u mozak, kada svu ovu razgradnju dopuštamo... "


Ma o čemu vi poštovani stručnjaci pričate? Legalizirana privatizacijska pljačka, uništeno gospodarstvo, urušena demografija, radna mjesta, briga o resursima, ciljana potrošnja, proizvodnja, strane investicije, uvoz-izvoz? Što je vama gospodo stručnjaci, o čemu vi to?! Želite reći da smo skroz-naskroz sjebani? Kakvim se to vulgarnim rječnikom služite? Kako vas nije sram u ovo doba krize očajnom narodu gurati ekonomiju pod nos!

Ta ima ova mudra nacija sa svojim nosom prečeg i pametnijeg posla, recimo gurati ga u tuđe postelje.

- 00:01 - Reci da se čuje (9) - Isprintaj - #

21.06.2012., četvrtak

Kad ne bih imao



Promatram čudesan uzorak nalik tkanju nevidljive ruke, mreži koju je netko pleo ili konstelaciji razbacanih zvijezda, i razmišljam... kad ne bih imao što bih bio. Imao što?
U meni još uvijek odjekuje vrlo dirljiva priča koju sam nedavno odgledala. Glumački bračni par Paul Bettany i Jennifer Connelly u ulogama bračnog para Darwin. Charles pred objavu svoga životnog djela, fizički i psihički rastrgan između osjećaja dužnosti prema svome radu (znanstvenoj istini do koje je došao) te konvencija vremena i dogmi vjere kojoj se nakon obiteljske tragedije okrenula njegova voljena supruga (a koje će njegov rad neizbježno narušiti). Dok shrvani bračni par traži i (ne) nalazi smisao ili utjehu, jedno u znanosti drugo u vjeri, njihov tragedijom narušen odnos nagovještava onu oluju u daljini, koja nadolazeći sve jače tutnji među emocionalnim zidovima njihova svijeta. Koliko će ono što mora učiniti povrijediti osobu do koje mu je najviše stalo, koliko za osobu do koje joj je najviše stalo treba učiniti. S njegovim spoznajama o postanku vrsta dolazi novo doba i neizbježan sraz evolucionista i kreacionista. Ubili ste Boga Charles! -viču novi glasovi. U spoznaji da je tako, ili u vjeri da nije, nema utjehe, ni za jedno od njih dvoje. Ni jedno utjehu nije sposobno naći samostalno, sve dok kao par zajednički ne prepoznaju ono čudesno tkanje života i svemira koje ih unatoč znanosti, unatoč vjeri, unatoč sreći i tuzi, zemlji i nebu, životu i smrti, unatoč svemu poznatom i nepoznatom, postojećem i nepostojećem, neraskidivo veže.

Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.

Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznanje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao - ništa sam!...

...A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveća je među njima ljubav.


- 00:30 - Reci da se čuje (10) - Isprintaj - #

19.06.2012., utorak

prijatelji i prijatelji

Odvjetnik Tome Horvatinčića: "...zvati prijatelje da se dogodila nesreća to je posve normalno."



...s tim da, normalno, postoje prijatelji i prijatelji.

- 19:30 - Reci da se čuje (5) - Isprintaj - #

18.06.2012., ponedjeljak

obrnute uloge



A joj tata, daj se sredi! Ajde biće bolje, ajde nemoj plakati... ajde smiri se, ne cmizdri. Ma vidi ga! Tata, gle, cijeli svijet gleda, ne ponašaj se kao dijete... Ma tata brate nemoj me sramotiti! smijeh

- 23:45 - Reci da se čuje (2) - Isprintaj - #

17.06.2012., nedjelja

Kalispera!



- 19:30 - Reci da se čuje (6) - Isprintaj - #

16.06.2012., subota

Izgubljeni Bukovac



- 18:05 - Reci da se čuje (7) - Isprintaj - #

14.06.2012., četvrtak

Konjska glava

Nedavno sam čitala kako su ravnateljici slovenske porezne uprave i njezinom djetetu prijetili smrću, pa je žena od šoka pala u nesvijest. Pomislila sam tada da žena očito svoj posao radi revno i kako treba, čim su se slovenski mafijozi osjetili toliko ugroženi da su pribjegli zlokobnim prijetnjama. A znamo iz filmova kako one uobičajene izgledaju – metak u pošti, zapaljen križ u dvorištu, mrtva riba na kućnom pragu, oderana mačka, ucmekan pas (zlatna ribica?). One ostvarene već su manje smiješne, iako se trude zvučati tako - dečko je pošao spavati s ribama, provozao se u gepeku, obukao je betonske cipele, prošetao po morskom dnu etc.

U malenoj zemlji kao što je naša, koja je u potpunosti prepletena kriminalom, lopovlukom i korupcijom, izostanak takvih prijetnji na našu nažalost ne ukazuje na uređenu državu i izostanak mafije, već na nesposobnost i upletenost državnih službenika koji svoj posao očito ne rade kako treba. Jer da se toj hrvatskoj hobotnici uistinu nemilosrdno reže krakove na državnoj razini, vjerujem da bi u prvih šest mjeseci obračuna sa oktopodom barem pola naših državnih službenika moralo na posao i sa posla - u blindiranim automobilima. A druga bi polovica bila iza brave.

Ovako je ona, jedna, žena, koja se doista nakanila uhvatiti u koštac sa smećarskom mafijom, najavljujući neke zaista radikalne promjene – znogirana brzinom munje. Hobotnica je otresla pipkom. Svi su opet mirni i mogu mirno spavati, iritantna smetnja je uklonjena. Doduše, svojem posve zasluženom škartiranju Holyca je (a o njoj je naravno riječ) - zaključno kumovala sama, svojim nevjerojatno stupidnim početničkim greškama (kadroviranjem po stranačkoj podobnosti i opravdanjima o krivici glasnika), koje smo do sada naučili slušati od HDZovaca (a sad nas demagogiji s položaja vlasti eto uče i SDPovci, blago nama) rolleyes
Milanović tu jednostavno nije imao izbora, morao ju je smijeniti, odnosno prisiliti na ostavku, da bi sačuvao privid politike čistih ruku (a uz Čačića u Vladi, privid je jedina moguća riječ), ali pod koju cijenu? Plomin, Ombla, sortiranje i zbrinjavanje otpada, plastične vrećice, voda – drugim riječima žrtvovana ekologija i okoliš? Velika se tu lova vrti, prevelika da bi je se netko tek tako odrekao u ime nekakvih, njima nebitnih, Zelenih aktivista.

U Italiji se zna tko se bavi otpadom. Sredinom devedesetih pripadnici mafijaške organizacije Camorre preuzeli su gospodarenje otpadom u Campaniji, što je dovelo do ekološke katastrofe i krize s otpadom u Napulju. Početkom devedesetih pripadnici jedne druge mafijaške organizacije preuzeli su gospodarenje u Hrvatskoj, što je dovelo do gospodarske katastrofe i krize u zemlji. U nas ni dan danas nitko ništa ne zna, ni(ti) tko pije ni(ti) tko plaća, ne zato što je krhko znanje, već zato što smo zbog goleme i trome birokracije, kojoj je zadatak pretakanje iz šupljeg u prazno, nesposobni provesti svaku iole pametnu ideju u djelo. Odnosno, takav ju je aparat sposoban samo opstruirati i minirati. I kako sad, pored takvih uigranih mafiJozića, da se svog komada torte dočepa još i The Mafija? Silom jačega. Mala bara puno krokodila. I svi gladni.

Sada već bivša ministrica, zbog svojih je ambicioznih planova dovođenja hrvatske otpadne politike u red i okvir EU normi - počela dobivati ozbiljne prijetnje, baš kao i ona slovenska poreznica. Osobno ću još primijetiti da je količini i žestini tih niskih strasti i prijetnji (u koje, poznavajući naš mentalitet, uopće ne sumnjam, iako ne zanemarujem ni političarsku teatralnost), kao gorivo za potpalu vrlo vjerojatno poslužio i ministričin spol, kao i njena modna i životna nekonvencionalnost koja ju je među svim ministrima isticala kao laku metu. Iako njen spol, niti stil, ne mogu biti opravdanje za napade. Zamjerke se mogu uputiti samo na sposobnost ili nesposobnost obavljanja funkcije na koju je netko postavljen (za koju je izabran).
A sada je ispiljen, pardon, odabran novi ministar, koji je navodno sa funkcijom naslijedio i prijetnje. Jedan kao normalan i svima u ovoj konzervativnoj sredini prihvatljiviji lik, muško jelte, koji hrabro obećava da neće posustati na Mirelinom putu... neće li? Bumo vidli. Hoće li ovaj put netko zbog prijetnji pasti u nesvijest... ili opet s funkcije.




- 01:00 - Reci da se čuje (16) - Isprintaj - #

13.06.2012., srijeda

Neka one samo vise



Hvalablogu i sama ih imam par. Ništa kontra dobre sise. A kažu da pogled na ženske grudi ljekovito djeluje i na snagu i dugovječnost onog pumpajućeg organa snažnijeg spola... govorim o srcu, naravno.

U halabuci koja se digla oko sisa krapinskih HDZovki, pored poslovičnog seksizma i zdravog šprda, po netu primjećujem i poplavu ćudorednog zgražanja na konto tih pokazanih sisa, jer je po tim silnim moralistima (ali i Ministarstvu kulture), pokazana ženska golotinja – nacionalna sramota i kršenje etičkog kodeksa.

Ja s druge strane tvrdim, da je svaka osuda iz ćudorednih povoda – upućena na njihovu adresu iz krivih povoda.

Pokazati sise nije sramota. Nacionalna ili bilo kakva. Nudizam je rođenjem prirodno stanje čovjeka, koje se kasnije društvenim tesanjem nažalost preoblikuje u sram. Golotinja nije grijeh. Hodati u toplesu nije nikakav bauk, barem ne za polovicu svjetske populacije. U onoj drugoj polovici nismo sve dovoljno hrabre za takav izbor, no ne diram u one koje jesu. Sise nije sramota ni javno hvatati, iako takav izraz posjedovnog mačizma smatram ponižavajućim, zaostalim i ogavnim (auto)srozavanjem žena na predmet, a muškaraca na životinje. Molim primijetiti, u slavlju nisu sudjelovale samo krapinske HDZovke, već i pokoji muški krapinski (?) pra/čovjek, ali nitko krmcima ne naziva muške ruke koje su ih mijesile, jer su muškarci ženskaroši po tradiciji mačo, a žene kurve. Takvo vraćanje u pećinu već jest osobna sramota svih koji su toljagiranje i lovačko slikavanje sa trofejom odabrali, sami su ga odabrali. No samo pokazivanje sisa ne držim sablaznim niti kršenjem etičkog kodeksa zbog kojeg se treba osnivati etičko povjerenstvo (zanima me kako će etičko povjerenstvo utvrditi da je prekršen kodeks i srozan ugled Ministarstva, anketiranjem javnosti, gledanjem snimljenih sisa, pisanim zahtijevom da sise dođu na raport, uživo?). Tu se više radi o povrijeđenim osjećajima ćudorednika.

A etiku i moral, na koje se sada pozivaju zgroženi prizorima golotinje, ne ugrožavaju gole ženske sise, već nešto drugo, što moralci sebi nisu osvijestili.

Neetičnost leži u dvoličnosti i dvostrukim mjerilima takozvanih velikih domoljuba, stranačkih poslušnika, pravovjernih katolika, nacionalista i konzervativaca. Odnosno u koliziji onoga što govore i onoga što rade. Ona leži u njihovom licemjerju, u onome što navijačima (razuzdanim navijačicama i navijačima) recimo ni Božidar Kalmeta, kao prototipan vjernik, demokršćanin, HDZovski konzervativac koji drži do tradicionalnih vrijednosti - ne bi zamjerio „jer su razdragane HDZovke, jer su naše, a našima je sve dozvoljeno“, ali bi zato drugom nepripadniku njegove stranke, drugom i drugačijem, u nekoj drugoj prilici itekako zamjerio (pa ako treba i kamenom u glavu, kao što mnogi konzervativci jesu neosnovano zamjerili i sudili u nedavnoj prilici St gayPrideu, koji ni izbliza nije protekao u ovakvom nogometno-navijačkom raspašoju).

Neetičnost leži u mentalnom sklopu kojim kojekakvi stranački poslušnici, vjernici, domoljubi, Hrvatine, svoje ponašanje opravdavaju kao domoljubno, ma kakvo god ono bilo, i u njemu prigodno biraju ne vidjeti ništa sporno, dok istodobno tuđe ponašanje kamenuju kao nedomoljubno i nemoralno samo zato jer nije njihovo.

Neetičnost leži u tom vađenju truna iz tuđeg oka, dok im brvno leži u vlastitim očima. Valjda zbog njega i ne vide vlastitu glupost.
Ili kao što pronicljivo o sisovanju reče kojotica, a ja se nadovezah:

*dvije lezbe i tri pedera na rivi sramota su za katoličku hrvatsku. no, dok je nama ovakve mladeži i vrlih mladežinki zaposlenih o državnom trošku (jel se tako nazivaju pripadnike mladeži, ove ili one, svejedno?), ne moramo brinuti za ugled u svijetu : http://doznajemo.com/2012/06/12/hdz-ovke-golih-grudi-o-mladim-navijacicama -bruji-cijela-krapina-a-na-facebooku-su-pravi-hit/ (kojotica 12.06.2012. 09:00)

*e @kojoti, a jesul` naši il` nisu, naši smo! (kao što je godinama poslije rata ničim izazvan po ulicama vikao jedan lik) - a našima je sve dozvoljeno! ili po sažetoj logici svih rvackih troglodita: "ovo se zove povorka ponosa! a ne ono! L.Q. • 11.06.2012. u 21:59"
pa je ovo kao istoznačnica našima (a ono vašima odnosno njihovima) sveta rvacka riječ iliti propusnica koja našima daje prirodno i molićulijepo bogomdano pravo na slobodan nacional-vjerničko-katolički: idiotizam, huliganizam, primitivizam, nenadertalizam, bengalkizam, pijanizam, sisovanje, divljaštvo, šovinizam, kamenovanje njih (tko god trenutno oni bili), na linčovanje njih kliještima i žicom, na krađu njihovih stanova, ubojstvo njihovih malenih djevojčica etc.
sve je ovo našima po "našijenskoj" logici dozvoljeno i normalno i svetom vodicom oprano od svih grijeha, i primitivizam i divljaštvo i obijest i ubojstvo, svako nekršćansko sranje koje u očima i mozgu(?) tih troglodita sada postaje nacionalni ponos, dika, svetinja i suho zlato, jer nosi prepoznatljive kockice, jer je a nu a vid - naše. (M.B. 12.06.2012. 09:59)

Dakle, što se sisa tiče, kontra samih sisa molim ništa! Neka sise vise! Jer nije u jedroj ženskoj golotinji sadržan povod za gađenje (dapače; a u individualnu osobnu estetiku ne ulazim), već je pravi i jedini razlog za jedan dobar povrat vašeg doručka, ručka i večere - u onom „našijenskom“ mentalnom sklopu. Koji bi njih, one, druge kamenovao, jer recimo paradiraju po rivi, a primitivno bi krkansko ponašanje "use, nase i podase" - neometano uživao i uzdizao kao nacionalnu svetinju, domoljublje, razdraganost (sa desnom rukom na lijevoj sisi, prilikom intoniranja himne), kao molićulijepo naše -ni manje ni više nego- vrline.

- 00:01 - Reci da se čuje (22) - Isprintaj - #

11.06.2012., ponedjeljak

glava u balunu



Na trijumfu čestitke, memento mori.



- 08:00 - Reci da se čuje (8) - Isprintaj - #

09.06.2012., subota

They could not take your Pride



"All I’m saying is simply this, that all life is interrelated. And we are caught in an inescapable network of mutuality, tied in a single garment of destiny -- whatever affects one directly, affects all indirectly. For some strange reason I can never be what I ought to be until you are what you ought to be, and you can never be what you ought to be until I am what I ought to be. This is the interrelated structure of reality. John Donne caught it years ago and placed it in graphic terms, “No man is an island entire of itself; every man is a piece of the continent, a part of the main.” And he goes on toward the end to say, “Any man’s death diminishes me, because I am involved in mankind. Therefore never send to know for whom the bell tolls, it tolls for thee.” I think this is the first challenge and it is necessary to meet it in order to move on toward the realization of the _ Dream, the dream of men of all races, creeds, national backgrounds, living together as brothers."
......................................................................“The American Dream” by Martin Luther King, Jr., February 5, 1964.




- 08:00 - Reci da se čuje (9) - Isprintaj - #

04.06.2012., ponedjeljak

Že ne ne ne ne...


Golgota - triptih Nepoznatoj (MB, 2012.); inspiriracija Raquel Welch on the cross by Terry O'Neill i
"Last of the Believers" Darie Fand


Sjećam se jednog davnog razgovora u malenom društvancu o ulozi žena u vjerskim organizacijama i pitanju trenutka kada će i KC ženama osim redovništva dozvoliti i svećenstvo (a jednog dana kada i ta institucija zakorači u suvremeno doba, napose kad se suoči sa osipanjem pastve i problemom svoga opstanka, bez sumnje će se desiti i taj civilizacijski iskorak). S druge strane stola i mišljenja, on drčan i sam, kontra nas žemskinja. Vidim nije mu lako, zatekao se u manjini, već stjeran uza zid, kao zadnji adut iz rukava izvlači i trijumfalno izgovara onu već notornu rečenicu/dosjetku koju često podvaljuju kao argument (naravno promašen) - Da je Isus htio ženske apostole...

Kad god čujem tu vic-mudroliju, a u biti seksistički primitivizam, pomislim kako mora da je strašno zgodno u bilo kakvoj diskriminaciji, ostavši bez racionalnog razloga za nju, pozivati se na autoritet Isusa. Zvuči strašno kršćanski, baš onako kako bi On postupio, ili? Ili je, pozivati se u svom seksizmu i diskriminaciji na Njegov autoritet, u svakom pogledu - nekršćanski. Da ne spominjem koliko je podlo te ljudske nekvalitete pripisivati i preslikavati na čovjeka koji je svim svojim bićem štitio slabije (bez obzira na spol) i propovijedao ljubav, dakle djelovao upravo protiv bilo kakve diskriminacije.

Kako znaš da Njegovi apostoli, odnosno učenice i poslanice, nisu bile i žene, pitamo ga. Pa ne piše u Novom zavjetu, odgovara. Hah, štošta tamo piše i ne piše, znači li to da ne postoji? Među Isusovim učenicima nema žena, iako su svi bili oženjeni, gdje su te žene, metodički zbrisane iz svih svetih spisa, opet velimo mi femine. Nisu ti na pamet pala tisućljeća metodičkog brisanja i falsificiranja podataka? Od strane nekoga kome su žene strašna smetnja?
Ta tko bi to učinio - u nevjerici i kroz smijeh pita on nas, po njemu šašave žene - kakva bi to nezamislivo zavjerenička transgeneracijska ekipa i kakvih ludo nezamislivih motiva trebala biti?! Pa kakva bi to nesaglediva urota bila, ma dajte, pa kako, pa to je nemoguće, to je ludilo, šta vam je ženske šta vam pada na pamet, znate li vi koliki je to posao i koliko bi vremena za to trebalo?!

O moguće je, itekako je moguće - odgovorim mu - i točno ti mogu reći tko, zašto, kako i koliko mu je vremena za to bilo potrebno. Potrebna je samo jedna isključivo muška, ženomrzilačka, patrijarhalna organizacija s ciljem bogaćenja, koja je jedan dugačak i mračan period ljudske civilizacije imala monopol na pismenost, koja je jedina imala rijetke pisaonice (brisaonice) i ekskluzivan uvid u jedine preostale pisane izvore. A vremenski bi joj bilo potrebno otprilike nekih 2000 godina (koju godinu manje-više, ovisno o teorijama točne godine Isusova rođenja). Brisanje ikakvog traga postojanja i djelovanja ženskih apostola u Isusovoj blizini za takvu organizaciju, za takav mentalni sklop, koji ne preferira žene i smatra ih nižim grešnim nemislećim bićima, ne bi predstavljalo nikakvu teškoću. Možeš li se sad sjetiti neke takve organizacije?

Zamišljam kako se pod treperavim svjetlom svijeća došaptavaju i opravdavaju svoje postupke, ta biti će im sigurno oprošteno jer to je za dobro Njegove Crkve, ta kako jedna žena i sila nečista može biti učitelj, pa naravno da ne može, On bi sigurno i sam tako htio da je stigao jasno reći, ali avaj, nije stigao jer su Ga razapeli, a možda je i rekao pa ćemo zatajiti, jer sigurno nije tako mislio.

Ako su zbrisane žene, svaki njihov trag, osim onih par oglednih primjeraka ostavljenih reda radi (i zbog uvjerljivosti priče), jer majku je teško izbrisati (netko Ga je ipak morao roditi, a netko joj mora praviti i društvo), to muškarcima kao vođama takve organizacije u nastajanju, daje fin polazni argument o njihovoj navodnoj superiornosti i pravu na prvenstvo među spolovima. Što dobro dođe za gradnju isključivo muškog carstva, neopterećenog tim histeričnim ženama, orijentiranog na neometanu akumulaciju bogatstva, koje se neće rasipati pod teretom obitelji, žena i dječurlije. Zašto bi stoga naknadno brisanje svakog spomena ženskih apostola odnosno u svemu ravnopravnih žena suradnica (kojeg je nepostojanje, gle slučaja, danas glavni muški izgovor takvog ustroja i funkcioniranja dvijetisućljetne muške organizacije), bilo nemoguće?

Ali nemamo mi ništa protiv žena, pa slavimo Gospu, Bogorodicu, ženu nad ženama.

Da, poticanje kulta žene Majke, žene u obliku koji je nemoguće negirati pa ga onda valja maksimalno idolizirati i iskoristiti, kao stroj sposoban za rađanje, ali nesposoban za visoke Crkvene pozicije. Stroj sposoban za reprodukciju, ali nesposoban za vodstvo. Sposoban za fizičko, ali nesposoban za mentalno. Sposoban za najsvetije osjećaje, ali ne i za donošenje odluka. Zgodno je to parcijalno kumirstvo, koje u ženi do neba glorificira ono što mu odgovara, ali anatemizira ono što mu smeta.

Ali oni ne mrze žene, ima dosta kršćanskih intelektualki, dopuštaju im školovanje, potiču ih na obrazovanje - ustraje on.

Ne, doista, oni otvoreno ne mrze žene, oni ih potiču na obrazovanje, oni cijene školovani um sve dok će taj ženski školovani um veličati njihovu organizaciju i njihove doktrine (i ne propitivati njihova zastarjela i zaostala mačistička pravila), hvala nikad nije naodmet pa neka je i od ženske, samo eto ta mala i po njima nebitna kontradiktornost u toj njihovoj velikodušnosti je da pri tom čak i taj školovani ženski um još uvijek smatraju nedostojnim i nesposobnim za poziciju svećenika samo zato jer je ženski. Na njima je da budu pokorne ovčice, a ne pastiri/ce. Da budu glorificirane, a ne Glorije. Na njima je da budu pokazni, duhovni i sveti, a ne životni primjeri od krvi i mesa, želje i potrebe.

Ali nije istina da su diskriminirane, evanđelja su puna žena, Evo vidiš, sve one Marije, žene su prve svjedočile njegovom uznesenju, baš je njima ukazana ta čast...

O ukazana im je čast, doista, tim ženama. Časne žene da, one koje svjedoče vjeru da, intelektualke da, ali i dalje kao sluškinje, slavljene zbog poslušnosti, pa i u K.Crkvi, krotke, časne i poslušne, jer služe muškarcima, jer im je ukazana milost dijeljenja tereta te čast služenja. Ali pored svih tih postignuća i počasti, nije im dozvoljen taj oltarni i za sad isključivo muški stupanj bliskosti Bogu, nije im dozvoljeno propovijedati i tako nedajbože otimati funkcije muškarcima, sve one funkcije i čisto ovozemaljske privilegije namijenjene isključivo svećenicima. Žene svećenice ne, ne, ne! Još nam samo to fali, papa s PMSom! Apage, Satanas! - već ih čujem - Svetogrđe! Žena, pa papisa?! Jedna žena?! Fuj! Nezamislivo! Ta bi piškila sjedeći! Ta bi spavala s muškarcem!

Zaista-zaista, strašan grijeh.




- 01:00 - Reci da se čuje (37) - Isprintaj - #

01.06.2012., petak

performans



'Ruski milijunaš bacao novac i smijao se ljudima koji se ponašaju kao životinje'

...animalizma i/li obijesti.

- 00:01 - Reci da se čuje (17) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>