MODESTI BLEJZ

I hebemti Sanaderu Pelješki most da ti hebem! Sada više nego ikada. Za kojekakve bolesno grandiozne projekte se imalo i ima, a za dovršetak žile kucavice hrvatskog juga se nema, za tih zadnjih 15ak kilometara spoja od Vrgorca do Ploča presušile financije. Ma kiseli ti kukumar na prkno izlazija!

O čemu se to ovdje zapravo radi i dokle je autocesta konkretno došla?

Za sve one koji se nisu spuštali južnije od Like ili sjeverne Dalmacije problematika je možda zbunjujuća, ali pokušat ću to malo bolje pojasniti. Kad se A1 spustila do čvora Dugopolje i Splita, time nije završilo njeno napredovanje na jug već se gradnja i dalje u dionicama nastavila iza strmih padina Biokova. Prvo je završena do čvora Šestanovac (odakle se možete kamenom dobacit do Mlikotinog Zagvozda ili lipo niz Vrulju spustit na jadransku magistralu pa do Makarske), a zatim od Šestanovca do čvora Ravča koji se nalazi 7-8 kilometara prije Vrgorca i za sada je zadnja izlazna točka autoceste A1.

Zadnja dionica je dakle trebala biti ova od Ravče preko Vrgorca do Ploča, gdje autocesta iz zabiokovlja takoreći ponovo izlazi na more. Dakle od Ravče se uistinu nastavilo nešto prpati i teškom se mehanizacijom došlo pod sami Vrgorac, vijadukt preko Betine skoro je pa gotov, za njim je pola brda već odvaljeno, prizor je to za gledanje, počeli su nicati i potpornjići za daljnje vijadukte, no ti grubi zemljani radovi su izgleda to. Tu se stalo. Sada je koliko čitam građevinarcima bitno samo dovesti te radove u stanje u kojem će najmanje propadati dok se bude čekao nastavak gradnje, pa je izgleda upitna i ta kratka dionica do samog Vrgorca (a kamoli do Ploča 15ak km dalje na jug).

Zašto se ova zadnja dionica do nas toliko razdužila i zašto je skuplja od dosadašnjih? Razloga ima i nema. Odmah u pripremnim radovima ove zadnje dionice Ravča-Ploče, iskrsli su neki problemi koji su pokazali da će baš ova dionica biti jedna od najgadnijih dionica za građevinare. Naime, pokazalo se da je konfiguracija tla izuzetno zahtjevna zbog svoje raznolikosti. Konkretno, iz strašno brdovitog područja, velikog broja tunela i vijadukata naglo se prelazi u močvarno i vodoplavno područje koje zahtjeva potpuno drugi pristup u gradnji. To vam se recimo najbolje vidi kod ogromnog vrgoračkog vijadukta preko Bunine i recimo na već dovršenom čvoru Čeveljuša, to jest pristupnoj brzoj cesti od Ploča (Luke Ploče) ka autocesti, a koja za sada ne vodi - nigdje. Da, dobro ste čuli – u nigdje Vrlo slikovit prikaz sveopćeg st(r)anja u zemlji. To jest, ta pristupna cesta vodi ka budućoj autocesti i budućem čvoru Karamatići, ali budući da buduća autocesta još nije stigla ona ne vodi nigdje - nego iz močvare u brdovite Karamatiće. Od komara do kozara. A odande se prijatelju snalazi.
Tako da vam je situacija danas sljedeća, od Ploča se sa gradnjom krenulo ka Vrgorcu, od Vrgorca se sa gradnjom krenulo ka Pločama - no još se uvijek nismo našli u sredini Nakon nekoliko godina i dalje fali onih ključnih 15ak km autoceste između. Zašto se to do sada nije izgradilo? Pa do sada su uvijek nešto muljali, opravdavali se, nalazili izgovore, ali sada je situacija jasna – nema se. Pred samim ciljem se nema. Ma zamislite vi to. Kakvo je to mudro strateško dugoročno planiranje bilo. Skoro kao u Podravci. Ti dam ti dam da mi daš.
Ja mislim da kad bi meni i Vrgorčaninu dali žlice u ruke i da on stane sa svoje strane kopati autocestu, a ja sa svoje - da bi se prije nas dvoje blogera našlo na po´ puta nego ovi iz Hrvatskih autocesta. Ili bi se barem nakopali krumpira
A cijeli bi ovaj kraj dolaskom autoceste gospodarski oživio. I sad mi stvarno ovi naši nisu jasni. Ni ovi Naši ali i naši naši. Naši ovdje svi muče, nitko ne bleji, svi zabili glave u pijesak ka nojevi, a ovi Naši se protiv krize bore zaustavljanjem bilo kakvog napretka Rade li to oni namjerno? Guraju li to oni namjerno ovaj narod u još veća govna? Zar su toliko glupi? Bojim se da jesu.

Ostavljan muža i dicu jer san već pet godina u vezi s Georgeom Clooneyem! Đorđe je sad osta trudan i red je da ga ženim, ne mogu od sramote ljudima pred oči, u pet godina samo jedan ljubavnik – brate sramota, mislim to se protivi mom svjetonazoru, ali eto desilo se, Đorđe se nije čuva jebemga i osta je u drugon stanju i sad štaje-tuje idem od njega napravit poštenog čovjeka kad nije bija do sada

Pod prvo, ti su vampiri kao ultimativno seksi, onako vampirski zavodljivi, zapaljivi i neodoljivi frajeri, bez obzira šta već 500ak godina nose isti plašt pun moljaca, šta im smrdi iz usta, šta su vječno neispavani s gadnim podočnjacima i šta imaju kronični konjuktivitis (a vjerojatno i artritis; zbog vlage u grobnicama, a izolacija loša).

Ali baš takvi kakvi su, oni redovito, kao veliki vampirski fakeri, zavode neku trebu. Ko fol samo pogledom (opak neki pogled s obzirom na konjuktivitis), ali uvijek zavode neki komad ženskice koja im je neodoljiva opsesija. Oni su dakle, unatoč svemu, neprikosnoveni seks-predatori. To je kao druga stavka, oni baš uvijek zavode trebu, bez iznimke, to im je nešto kao posliježivotni to jest smrtni cilj – zavest trebu.

I po čemu se sad ti vampiri razlikuju od ostalih dečkiju? Mislim, i ostali dečki imaju iste brige, a opet izvise kod suprotnog spola, dok kod vampira svaki put - stopostotni uspjeh. Nevjerojatno. Nevjerojatno za tipa od 300ak godina, a koji nije Hugh Heffner Zar su ženske toliko glupe da doslovno traže da im se netko napije krvi? I da im danonoćno visi nad glavom, zapovida i očekuje od njih da bez pogovora te naredbe slijede? Da kasno dolazi doma? Da je uvik u istoj šporkoj robi i neće da se presvuče u čistu? I da joj uvijek zakapje krv po tepihu, taman kad ga je ona izribala i usisala? Hej, i dalje pričamo o vampirima.

E ali on je baš to, vampir kužiš, i to je tako cool, on i leti i skače i ne može odapet - već čujem obožavateljice vampirskog roda, ma odhebi to ženska glavo, i svinjska gripa leti i majmun skače pa ih nećeš ženit, a to da ti potencijalni partner nikada neće odapet ne bih baš shvatila kao prednost. Mislim, cijelu vječnost trpit pored sebe ispijenog drogaša, kojem je svakodnevni šut litra-dvi pive, pardon, krvi?! Brrrr…

Ali stvar je u tome da on uvijek toj trebi dođe u sobu, kužite, uvijek, on je neumoran. I ona ga onda uvijek pusti, tamo negdje oko ponoći, priko balkona, da joj starci ne skuže - dok ga, naravski, čeka u lepršavoj spavaćici. To je nezaobilazan modni detalj. Da ga čeka u recimo baby dollu ili onim gaćastim piđamama na pruge, to ne bi bilo to, kužite ne? Ne bi se proziralo na mjesečini.

I pod treće, oni se uvijek malo poigraju. Malo se poigraju, malo puno poseksaju, da bi joj on na kraju zagrizao vrat. To je kao totalno seksi, to što joj je on nakon onog još išćuća i svu krv iz tijela (dok bi normalniji tip pripalio cigaru). To je totalno seksi, jer se seksaju i umiru, mislim ona umire dok se seksa, jer je to taaaaako dobar seks. A netko reče da je orgazam kao mala smrt. E pa jel kužite sad? Seks i smrt. Eros i Thanatos.

˝Kod Freuda Eros je skup nagona koji stoje nasuprot nagona smrti ili Thanatosa. Nagoni života nisu samo seksualne prirode; u njih spadaju i nagoni za samoodržavanjem, čiji je temelj glad. Thanatos ili nagoni smrti teže razaranju cjeline, ujednačavanju napetosti i povratku u anorgansko stanje. Eros i Thanatos možemo razmatrati iz evolucijske perspektive;˝

U tom grmu leži vampir! Doktor je opet u pravu. Zato su trebama vampiri toliko neodoljivi, jer bi im jedino oni po pravilu i teoriji trebali osigurati vrhunski seks, to jest - vrhunski orgazam! Jedino bi im vampiri trebali garantirati doslovno nenadjebiv doživljaj - seks do smrti Onakav kakav postoji samo u ljubićima sa kioska. I eto vam cile filozofije.

Jel´vam sada jasnije o čemu se tu radi. Kao što bi Arsen rekao - nije lako bubamarcu. E pa nije lako ni vampiru, majkemi.

14. listopada na HTV-u 2 oko 20 sati, dokumentarni film

Mnogi hrvatski branitelji i civili osjetili su brutalnost srpskih zatvora i logora. Njihove priče zabilježene su u uredima Tužilaštva, ali postupaka protiv zlostavljača veoma je malo. Uglavnom - nedostupni su. Knin, središte pobune 1990. i takozvane SAO Krajine, bio je i veliko središte zatočenika.

Kroz 5 različitih zatvora prošlo je više tisuća ljudi. Od zatvorskih čuvara osuđen je samo jedan - na 4 godine zatvora. U dokumentarcu Darka Dovranića zatočenici iz triju dalmatinskih županija opisuju svoje patnje i svjedoče o zvjerskim postupcima čuvara.

Korištene su i dokumentarne snimke dviju razmjena: jedne, koju je vodio Ratko Mladić i druge, na Dušni dan 1991. godine, kada je razmijenjeno više od 130 branitelja i civila.

Udruga zatočenika i logoraša srpskih kazamata ovom pričom poručuje: "Htjeli bismo zaboraviti, ali ne možemo. Pravda nije zadovoljena".

Autor: Darko Dovranić
Urednik Dokumentarnog programa: Miro Branković

Nego kad smo već u umjetnosti i ne kuženju, raspisujem jedan brzinski vikend-natječaj -
Natječaj za Naj-ružniji spomenik hrvatskim braniteljima u svijetu!
U prethodnom sam postu skužila da je konkurencija našem novom spomeniku i više nego dostojna pa rekoh šteta bi bilo zanemariti takvo umjetničko blago!
Ajmo narode, idemo liječiti kič iznikao diljem Lijepe Naše od 90te naovamo, fotkajte svoje spomenike i konkurirajte za glavnu nagradu!
Stavite fotku na svoj blog pa ga linkajte.
Onaj ljepotan koji u komentarima izazove najviše oduševljenja donosi svome gradu slavu a predlagatelju pobjednički trofej - Teglu kiselih krastavaca!

Kamo sreće da je na tom betonskom pakleno vrućem trgu/parkingu niknuo kakav jednostavan parkić sa pokojom sadnicom koja bi u budućnosti garantirala svježinu, hlad i komadićak zelenila okolnim zgradama. A ovako se od njegova otkrivanja često zezam da je na trg sletio space shuttle i da sada samo čeka lansiranje, a oni koji se sjećaju ranih 90ih i metoda ratovanja lokalnih mlatimudana protiv parkiranih automobila i usidrenih brodica krive nacionalnosti, brzo će uočiti ironiju u mome zazivanju svemirskih istraživanja. Svako naše malo dalmatinsko misto imalo je onih godina takvih ´junaka´ kojima je miniranje spomenika, automobila i brodica bila jedina junačka stavka za dobivanje Tuđmanovih spomenica, i dok su pravi hrvatski branitelji na prvoj liniji ostavljali svoje živote, krv i kosti, ove su junačine daleko u sigurnosti pozadine dinamitom okrećali one odavno blagopočivajuće iz II.svjetskog i tako dokazivali svoje junaštvo. Jako im junaštvo, pih!
*o istoj temi čitajte na blogu ´Srza vas trza`, blog kolege i sugrađanina, fotke included
A što je najzanimljivije, isti oni koji su tada žmirili, poticali ili čak otvoreno pokazivali izuzetnu nesklonost spomeničkoj baštini i prijevoznim sredstvima krive nacionalnosti, slijedom nevjerojatnih događaja mogućih samo u Sjebanoj Našoj, danas pak u sebi pronalaze duboko zakopanu umjetničku crtu i novootkrivenu želju za novim spomenicima. Tada su ih dizali u zrak a sada ih samo dižu, to jest dok im drugačije ne nalože. Ta je želja kod njih toliko jaka da zaglušuje potrebu za lijepim, skromnim ili jednostavnim, pa je po njima što veće i kičastije - to bolje. Jer takvi ljudi brkaju domoljublje s veličinom, baš kao neki i s vjerom, pa dokazujući veličinu svoje vjere na sebe i oko sebe nameče što veće simbole ne shvaćajući da se dokaz vjere ne nosi vidljivo nego nevidljivo, ne na sebi - nego u srcu. Čisti ljudski fenomen nadodala bih, psihološki vrlo lako objašnjiv, kao u vicu o automobilima i muškarcima, nedostacima i kompenzaciji. Kao što bi Smoje rekao - a moj bože šta se može svako naše malo misto krvavo je ispod kože.
Samo me duboki pijetet koji osjećam prema našim poginulim braniteljima sprečava da sočnijim izrazima počastim ovakve junake, a nekako naslućujem da bi i kod branitelja reakcije na ovakvu lažnu počast koja im se danas odaje isto bile samo prezir i gnušanje. I oni bi uvjerena sam, bili zadovoljniji i skromnijim obilježjem (sličnim onoj jednostavnoj vukovarskoj golubici u napuklom monolitu, jednostavnoj ali punoj simbolike) ako bi njihova najveća žrtva danas bila valorizirana i cijenjena na dostojan način. A na dostojan način znači da njihove obitelji i potomci danas imaju život dostojan čovjeka, u naprednoj zemlji otvorenog društva u kojem svaki čovjek koji želi raditi može sebi i svojoj obitelji jamčiti sigurnu i zdravu budućnost. Svaka druga politička predstava ovakove vrste, razmetanje skupim spomenicima, idejama i projektima pored gladnih i posla željnih ljudi, upravo je suprotno od odavanja počasti braniteljima – ona je samo uvreda.
No ne kuže to svi. Politički aparatčici ionako ne misle svojom glavom nego samo onako kako im partija kaže, jer to je način na koji preživljavaju sve sisteme, pa bila to Partija ili partija HDZa, sve su stranačke partije jednoumlja iste - slijepe.

´…Nedavno sam čitala neke blago rečeno bedaste komentare u stilu - kako se lokalno stanovništvo nema što buniti jer ako im azbest (i slični zagađivači) nije smetao tada, što im ima smetati sada!?
Ma slušajte, oduvijek su se najveći svjetski zagađivači, petrokemijske i ine (pogotovo zapadne) industrije sakrivale na rubovima civilizacije, daleko od očiju, zakona i znanja. Nećete petrokemijske kugle ili nuklearku naći ni na jednom glavnom trgu, usred Londona, Pariza ili New Yorka. Uvijek se nastojalo takvog zagađivača utrpati u neku siromašnu pripizdinu i vukojebinu gdje su ljudi sirotinja, neinformirani i žedni posla(!) i gdje nitko neće praviti probleme ili postavljati suvišna pitanja. Zato se recimo i bhopalska tragedija dogodila u Indiji, a ne u Hollywoodu Kalifornija. I upravo je tako i upravo zato azbest mogao osvanuti u našem malom mistu (i Obrovcu i Bakru i Plominu i Vranjicu), a nije mogao u Beču, Rimu, Zagrebu ili Beogradu. Ljudi na terenu nisu znali te su pored neznanja imali još jednu fatalnu ´manu´ - bili su gladni kruha! Netko dijaboličan i željan profita taj im je kruh i ponudio, ali ih nije upoznao sa visokom cijenom koju će vrlo brzo unutar generacije platiti i oni i njihova djeca i djeca njihove djece. Onaj tko je trebao znati – jest znao, uvjeravam vas, i baš zato što je znao tu je i gradio!

Slušajte, tu se po meni radi o čistom zločinu, čistom kao suza: svjesno obmanjivanje stanovništva i dovođenje istoga u smrtonosnu situaciju (tužiteljstvo bi to znalo bolje formulirati). Čak je i vrlo dokazivo i pred zakonom procesuabilno. Ali hoće li za taj zločin itko ikada odgovarati i biti procesuiran?! Ma hajte hajte molim vas…´

´…Novi vlasnici pogona će u krugu tvornice malo začeprkati i zaprpati iza sebe kao mačka, čisto zbog javnosti i zakona EUa. A svi oni nelegalni deponiji u okolici za koje se i zna i ne zna i koji su se nekontrolirano i kriomice bacali (ili će se bacati) kroz 40 godina tvorničke aktivnosti – i dalje ostaju kao smrtonosna žarišta, kao rak rana ovog kraja. I svi od toga peru ruke, jer bože moj, nitko nije spreman pljunuti grande lovu za kompletnu sanaciju, sanaciju koja je nemoguća, jer nikada ne može biti kao što je bilo prije zagađenja. Situacija je potpuno ista kao u Vranjicu i Solinu, operacija uspjela – pacijent umro...´