
Vampiri, vampiri, vampiri, boktemazo svuda vampiri! Pa koji je sad to vrag. Zar je ovaj poslovično krvoločni svijet toliko poblunio da mu nije dosta vlastitih krvopija domesticus, nego traži još i one iz mašte? Čini se da čovječanstvu nije dosta što mu se netko napio krvi, pa traži još i kruha povrh pogače, nekog recimo profesionalnijeg, da mu se još iscrpnije na slamčicu naćuća krvce rumene (nebitno koje grupe ili rezus faktora, jer vampiri su kao nacija tolerantni čudo jedno, nikad nikome nisu brojali krvna zrnca).
Upališ tako TV – film o vampirima, okreneš na kabelsku – serija o vampirima, čitaš novine – članci o vampirima, odeš na chat – upadneš u milijun soba s vampirima, gledaš u izlog knjižare – poslagane vampirske trilogije, ideš skuhat nešto iz nove kuharice - na meniu krvavi transilvanijski biftek! 
Zbombardirana tako vampirstvom, prvo pomislih da mi se pričinja, da vidim bijele miševe (kao jedno vrijeme sa onim prokletinjama, morskim psima, kada nisi mogao paštetu otvorit, a da iz nje nije iskočija veliki bijeli, na svakom si programu naleća na te zubate prokletinje), ali jok, ne umišljam, nisam ni tada, a ne umišljam ni sada. Sada su na tapetu malo drugačiji predatori, isto zubati i bljeđušavi, ali bez peraja. Danas kamo god da se okreneš opet vampiri, bilo kuda - vampiri svuda! Vampiri mi brate već izlaze na nos, ka´ mjehurići od Fante. A ako išta mrzim to je kad mi mjehurići od Fante izlaze na nos. Zato ne pijem gazirano. Od gaziranog samo neugodno grgolje crijevca.
Nedavno odgledah i taj Twilight/Sumrak, i onako, filmski gledano, kužim zašto curke vrište na zgodne mlađušane, moderna holivudska produkcija čini čuda, upakiraju curkama opasnost u romantično-poetičnu limunadu i onda to provjereno pali. Sve tamo od Marlona Branda na motoru, loši su dečki uvijek bili seksi i cool. A nema lošijeg i kulerskijeg dečka od dečka vampira. Vampir je idealan muškarac u svakom pogledu. Pod prvo - tip je mrtav
Ma zezam se ja, ej dečki, ne mislim ja tako, a šta bi mi ženskinje bez vas.
Eh da, ali gdje je nestao onaj dobri stari Dracula koji je bija ružan ka ponoć, di su nestali Nosferatu (Max Schreck), Bela Lugosi i Cristopher Lee?



Za njima se (da nemaju superfantastične vampirske moći) ni jedna ženska na ulici ne bi osvrnula, toliko su gadne ćunke bili, pa si takvom liku fakat vjerovao da je vampir. Sleti neki gadan tip s grede, visi kao drniški pršut, i kaže "slušaj mala, ja sam ti vampir i sad ću ti se napit krvi" i ti mu fakat vjeruješ, misliš u sebi – ej vidi, stvarno vampir. Barem je tako bilo do ovih naših modernih i ludih vremena kad se sve izokrenulo, pa je došao Coppolin Dracula i najjebozovniji, pardon, najzavodljiviji vampir u povijesti filma – ovaj macan Gary Oldman, grrrr...

E taj nije trebao visjeti, sad su visjele sa njega. A poslije grrrr-njega zaredali i ovi moderni mlađahni vampirci koji koriste visoku tehnologiju, nose najmoderniju dark obleku i pate od egzistencijalnih problema, čisto neka ful osjećajna ekipa.
Stoga ako u kući imate tinejdžericu, nećete pogriješiti ako joj poklonite nešto vampirsko, film, knjigu, plakat, svejedno, one vam danas za tim šize kao nekoć za New Kidsima, Leonardom Di Caprijem ili Justinom Timberlakeom. Doslovno su horde tinejdžerica diljem svijeta pošemerile pameću za svim tim modernim vampirima, za tim Edwardima, Billovima, Ericima i štotijaznam kakvim sve ne vampirima oštrog zuba i nježnog lika. Knjige, serije i filmovi, True Blood, Twilight saga, napadaju sa svih strana, to vam je sada in, dođe jedan film, pa se čeka drugi (New Moon), pa sveopća histerija, pa nastavci, pa sličice…


Otkuda ta fascinacija tim krvoločnim beštijama izvire, da mi je znati? Iz kakve to univerzalne ljudske podsvijesti? Šta bi doktor Freud reka na sve to? Ma znam šta bi reka – seks! Odgovor na sve je seks. I znate šta? Dotur bi bija u pravu. Totalno u pravu. Seks prodaje vampire, a vampiri prodaju seks. Slast, naslada, napaljenost, seks - seks prodaje sve. Prosto kao pasulj, jednostavno ko fažol.
Zar su ženske toliko glupe da doslovno traže da im se netko napije krvi? I da im danonoćno visi nad glavom, zapovida i očekuje od njih da bez pogovora te naredbe slijede? Da kasno dolazi doma? Da je uvik u istoj šporkoj robi i neće da se presvuče u čistu? I da joj uvijek zakapje krv po tepihu, taman kad ga je ona izribala i usisala? Hej, i dalje pričamo o vampirima. 
Onakav kakav postoji samo u ljubićima sa kioska. I eto vam cile filozofije.
Dragi doktore Sigmund, možda sam se ipak trebala baviti psihoanalizom?