MODESTI BLEJZ

< studeni, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

hej!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.




- Lovci na krzno
- Crkva protiv golotinje – kako perverzno
- Lampedusa
- O grešnosti smijeha...
- Evo što činite svojoj djeci
- Verbalne manipulacije kao način komunikacije
- Zvijezda Smrti
- Paunovi
- Fight club
- Pocijepane zastave
- Kada tučeš tuci u glavu
- Ovisnost o tehnologiji i njene posljedice
- Gnjevna rulja, nova platforma
- Kultura ulizništva
- Čini zlo, ali nipošto o njemu ne govori
Ja mislim kao ti, ali
XXX
Tko to (po)tura Turcima?
po aboridžinima

Slijepa sljedba toboženizma
Papanstvo kao star-novo paganstvo
tri slova
Kad veliki padnu
Ime poze

da? SLUŠAONICA 1


Justin Timberlake - Say Something ft. Chris Stapleton

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Al Jazeera Balkan
HRT

*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail



"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega.
"


SLUŠAONICA 2


Kristina Train - Dark Black

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

- Obdukcija divljaštva
- O projekciji projektora
- Da, to je spin
- Yodin poučak
- Egzibicionisti
- Rasizam i svi njegovi preračuni

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?


SERIJE





Manhunt: Unabomber

GoT

The Handmaid's Tale

American Gods

Legion

Stranger Things

The Young Pope

Black Sails

Sherlock

The Man in the High Castle

SS-GB

Westworld

Horace and Pete

The Crown

Lethal Weapon

Designated Survivor

Taboo

Grantchester

The Big Bang Theory





FILMOVI




Tajna broja sedam / What Happened To Monday

Geostorm

Blade Runner 2049.

Victoria i Abdul

War for the Planet of the Apes (2017)

Spider-Man: Homecoming (2017)

Unbroken (2014)

Čuvari galaksije Vol. 2

Viceroy's House

Valerian and the City of a Thousand Planets / Valerian i grad tisuću planeta

Dunkirk

Denial (2016)

Saving Mr. Banks / Kako je spašen gospodin Banks

Wonder Woman (2017)

The Boss Baby

Patriots Day

The Mummy

The Space Between Us (2017)

Kongens nei / The King’s Choice (2016)

King Arthur: Legend of the Sword

The Exception (2016)

To Walk Invisible: The Bronte Sisters

Colossal (2016)

A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen


Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10





Što se zadnje pročitalo?




KNJIGE


Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo
*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...


Star Wars: The Rise of Skywalker (2019)

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Lee Child - Jack Reacher Novels
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?I'm
a Gryffindor!


Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer




komad mjeseca
Kit Harington (aka Jon Snow)



sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

28.11.2009., subota

U tunelu usred mraka...



Kako ono kažu - Kakva zemlja takvi ljudi ili Kakvi ljudi takva zemlja?
U Hrvatskoj je ova pitalica čak i potpuno nebitna, jer kod nas vrijede neka posebna pravila, znak jednakosti između ljudi i zemlje kakvu zaslužuju stoji jači nego ikada. Stoga se ne treba čuditi čudima u HACu, materijalizaciji love iz boje, svetom Kalmeti Nedodirljivom i sličnim mirakulima, kod nas se ne nazire svjetlo na kraju tunela...

´U tunelu
usred mraka
sjebalo nas
do balčaka... ´

- 11:08 - Reci da se čuje (21) - Isprintaj - #

23.11.2009., ponedjeljak

Hloverka žarulja i sučeljavanje kandidata

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.usImage Hosted by ImageShack.us

AJOJ-JOJ-JOJ-JOJ!Image Hosted by ImageShack.us
- 17:06 - Reci da se čuje (7) - Isprintaj - #

18.11.2009., srijeda

Mrtvi kapitali - pločanska vrludanja

Image Hosted by ImageShack.us
satelitski snimak Ploča

Naše malo misto je jedan smišni mali dalmatinski gradić okružen prekrasnom prirodom i prepun potencijala koje nažalost uopće ne koristi. Naš uspavani gradić već godinama stagnira, štoviše, sa zadnjim informacijama da autocesta do Ploča neće doći ni ove, ali ni sljedeće godine, možemo otvorenih karata ustvrditi da naše malo misto za razliku od mnogih drugih čak i manjih sredina (primjer: Dugopolje) nazaduje. Ako je Luka, po kojoj je ovaj grad najpoznatiji, njegova sigurna uvala, onda slikovito mogu reći da naš grad unatoč usidrenosti u toj sigurnoj vali ipak naočigled tone. Razlozi tomu su mnogobrojni, no najpreciznije i najkraće objašnjenje možemo naći u onoj staroj poslovici da ´sloga kuću gradi, a nesloga je ruši´.
Ta nesloga, koja se inače može naći u mnogim malim lokalnim sredinama gdje svatko svakoga zna i gdje se neprijateljstva kao u Smojinom Velom i Malom mistu prenose gotovo transgeneracijski, dovodi do nevjerojatnih izljeva žuči, povrijeđenih taština i vladavine niskih strasti. Sve odreda ljudskih (ne)kvaliteta koje ne pridonose napretku neke sredine. Kozmetički infrastrukturni projekti, kao što su asfaltiranje ili gradnja mostova, dešavaju se endemski to jest samo pred izbore, a i onda odrađeni traljavo.
Izostanak one prave snage koja odlikuje vođe i ljude s vizijom, one spremnosti da se zaboravi prošlost i okrene budućnosti, one muškosti i hrabrosti da se suparniku oprosti i pruži ruka pomirenja, umjesto zajedničkih projekata, ideja i konkretnih poteza za boljitak našeg kraja rađaju gorkim plodovima, rađaju predizbornim po(d)bačajima, rađaju vidljivim, gotovo Kozarčevim – mrtvim kapitalima.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Nikada nisam i nikada neću pripadati ni jednoj stranci, foteljašenje na pozicijama moći i participiranje u vlasti (osim redovnog izvršavanja svoje građanske dužnosti u vidu glasovanja) apsolutno me ne zanima, no napredak moga grada, pa ma kako mali pomaci bili – zanima me iznad svega. I to zbog djece, jer želim da odrastaju u sredini koja im baš danas, a ne negdje neodređeno sutra, nešto ima ponuditi. Dosta je čekanja. Umjesto stranačkih parola, političkih govora, obećanja i izgovora, treba krenuti s konkretnim prijedlozima i projektima.
Vidite, ponekad je bolje i maštati nego se prepustiti politikantskoj osveti, mržnji i neznanju, drugim riječima - rezultatskom ništavilu. A uz mudro izmaštane, osmišljene i dobro potkovane projekte grad može ozbiljno pristupiti i Predpristupnim fondovima Europske unije. A je li ih se itko sjetio, možda usudio? Sumnjam. Dok EU fondovi doslovno traže projekte da ih financiraju, pola Istre je tako financiralo uljare i maslinike, mi spavamo. Stoga budimo mudri, oživimo naše mrtve kapitale.
Mene ne zanima tko će ideje i kako realizirati, ne zanima me ni koja stranka ni koje ime, ali neka se stvari napokon pokrenu, jedino bi bilo pošteno da sutra otvoreno kažu od koga su te ideje, kojima kupe političke bodove, pokupili, a ne da ih prodaju kao svoje, mi blogeri smo posebno osjetljivi na intelektualnu krađu, stoga ideju rabi ali prvo imenuj od koga si je pokupio. Maj nejm is Blejz - Modesti Blejz smokin
No dosta je priče, ajmo malu u šetnju mojim krajem... thumbup

Prva destinacija neka bude pristanište u Baćini – vidite, ovaj zaljev gotovo da vrišti dajte mi luksuznu marinu! Ne bi bilo loše dati koncesiju za bivši vojni kompleks (sa tehničkom radionicom kraj škole, heliodromom i pristaništem za brodove u Baćini), iznajmiti ga najboljem ponuđaču za gradnju luksuzne marine u srcu Jadrana. Sva je infrastruktura već tu, no za sada ona stoji potpuno neiskorištena.Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Odmah iznad toga nalazi se kompleks bivše vojarne – po kojoj su nekad hodali i paunovi, kočoperili se perjem i onako grubo skičali kako samo paunovi znaju skičat da se čovjeku sledi krv u žilama smijeh Bilo bi dobro cijeli kompleks sa bivšom vojnom bolnicom i zelenim površinama, uz fondove EUa, prenamijeniti u turistički kompleks/lječilište/toplice ili u prvu ruku svima pristupačan hostel; hosteli su vrlo popularni i jeftini te ne zahtijevaju visok hotelski standard, bivše su vojarne uz samo male preinake idealni objekti za ferijalne saveze.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us Sljedeća slija prikazuje našu novu nesuđenu Gradsku knjižnicu. Zašto nesuđenu? Pa zato što potpuno preuređeni prostor nove gradske knjižnice na novoj i pristupačnijoj lokaciji u središtu grada još uvijek – zjapi prazan. Kako mi je rečeno zbog neriješenog pitanja novih polica lud Nebitno je kako se nešto ovako dopustilo dogoditi. Jedan ovom gradu toliko potreban kulturni centar, jedino potencijalno okupljalište mladih sa čitaonicom, Internet centrom, slušaonicom i sličnim sadržajima po uzoru na druge dalmatinske gradove sa novim knjižnicama (Split, Šibenik, Zadar), stoji prazan i zaključan zbog banalnog pitanja kao što su police.
Pa po meni je rješenje, EUREKA - nabaviti police rofl Pa makar ih naručili od lokalnog drvodjelje i tesali od naplavljenih trupaca zujo Ako treba i odustati od nepovoljnog ugovora i stranog ponuđača, ako ga je bilo, i krenuti u realizaciju. Ljudi iz Hercegovine nabavljaju sobe i kuhinje po mjeri u roku sedam dana, a grad nije u stanju police. Pišljive police ne mogu biti izgovor za neotvaranje nove gradske knjižnice, jel´tako?
Slijedi priča i o Domu Kulture Free Image Hosting at www.ImageShack.us to jest bivšem Domu JNA, čija je velika kino-dvorana prefarbana, a problem prokišnjavanja riješen novom izolacijom na krovu. To vam je ukratko prostor na najatraktivnijoj lokaciji u gradu, prostor nekadašnjeg kina i amaterskog kazališta, a koji također pogodili ste - zjapi prazan lud Po nedavnom svjedočenju blog-kolege Srze, taj Dom Kulture periodično i po stranačkim potrebama kao da je stranačko a ne gradsko vlasništvo, svjedoči samo čistoj nekulturi.
Teorije da u ovom gradu nema smisla i interesa za kulturu po meni nisu prihvatljive, to su samo izgovori za ljenost. Ljudi se ne rađaju sa smislom za kulturu, kultura se uči, kulturne sadržaje treba konstantno i redovito nuditi kako bi se na njih ljudi navikli. Kukanje kako u ovako malom gradu nema uvjeta za kulturne sadržaje - nema osnovu. Kao dokaz da je tomu tako dovoljno je navesti primjere jednako malih sredina čak i u nepovoljnijem položaju koje imaju dobro osmišljenu, redovitu i bogatu kulturnu ponudu, Metković sa svojim domom kulture, Bol sa svojim kultur-meštrom Pukom i glumačkim amaterima, Korčula koja ima svakotjedne filmske projekcije a ujedno i knjižnicu i čitaonicu i Internet caffe sa slastičarnicom, Zagvozd sa Glumcima u Zagvozdu, pa i Kaštelani koji nekadašnjom predstavom pločanskih Mariania okupljaju sve vjernije gledateljstvo. Ne bi bilo naodmet stupiti u kontakt sa navedenim gradovima i pitati kako oni uspijevaju funkcionirati u maloj sredini. Nije valjda sramota tražiti savjet? Ili se naši dečki samo srame? Je, to je garant to - oni su sramežljivi, oni se srame nut
A ne bi loše bilo ni ponovo pokrenuti pločanske kazališne amatere, okupiti entuziaste svih generacija i pružiti gradsku potporu u vidu prostora, za početak bi ključevi Doma Kulture bili dovoljni smijeh Osmisliti godišnji kazališni program, odrediti ponudu klasičnih i modernih komada, predstave za odrasle i djecu svih uzrasta, surađivati sa gradskim i područnim školama i vrtićima, osmisliti redovite školske posjete, raditi i u suradnji sa Radio Pločama oglašavati.
Također pokrenuti redoviti filmski program, osmisliti filmske vikende, u suradnji sa školom osigurati redovite školske projekcije, djeci Ploča omogućiti upoznavanje filmske kulture i ponašanja u kinu.
Na mjestu nekadašnjeg restorana dati koncesiju za gradsku kavanu/slastičarnicu, u hodnicima napraviti galerijski prostor i stalni izložbeni postav, po mogućnosti i stalni postav Zavičajne zbirke, otvoriti kuglanu.
Također osposobiti pozornicu ljetnog kina u Sveučilištu za redovite nastupe mladih pločanskih bendova.
Ali što ćete, naši poglavari nisu od akcije, oni se srame wink nema veze, mi idemo dalje laganini šetnjicom kroz grad...

...ovo vam je glavna ulica kroz grad, Ulica Vladimira Nazora – ulica napuštenih poslovnih prostora, ne znam da li ih je itko brojao no jezivo zapušteni ali atraktivni prostori nižu se jedan za drugim kao svjedoci umiranja ovog grada. Ne znam tko je aktualni vlasnik ovih silnih prostora, ali baš je zgodno da u gradu žednom sadržaja prostori zjape prazni party Free Image Hosting at www.ImageShack.us A moglo bi se recimo u dogovoru sa vlasnikom/vlasnicima od cijele ulice napraviti ulicu kulture, ako ne na stalan rok onda barem periodično. U zamjenu za povremeno korištenje ovih prostora korisnici bi recimo osigurali njihovo čišćenje, što je u svakom slučaju bolje nego da su prazni i zapušteni, ili možda nije bolje? Ne znam, ja se samo pitam pjeva
U suradnji sa školama, osnovnom-srednjom-glazbenom, mogli bi se dogovoriti edukativni vikendi, dani kulture, fotografske radionice, likovne radionice, glazbene radionice, literarne radionice, glumačke radionice, filmske radionice, radionice kiparstva, instant/jednodnevne ili jedno-vikendne galerije (u sklopu glazbenih vikenda dogovoriti suradnju glazbene škole i u svaki prostor smjestiti jedan instrument i glazbenika koji bi školskoj djeci i svim zainteresiranima približio mogućnosti svoga instrumenta i njegovu priču, isto bi se moglo izvesti i sa pločanskim likovnjacima kojima bi svakome ponaosob bio dodijeljen ´njegov´ atelijer na jedan dan). S vremenom bi se dogovorila i gostovanja te kulturna razmjena sa umjetnicima iz drugih gradova. Takve bi kulturne kolonije (pod nekim upečatljivim i lako pamtljivim nazivom, npr. ´Oslobodimo naše umjetnike!´) rofl mogle postati prepoznatljiva tradicija grada Ploča. No vrijeme je da krenemo dalje...
Free Image Hosting at www.ImageShack.us Ova lipota i melem za oči su vam naše predizborne stepenice za Prišnicu – nedovršene stepenice i javni WC u samom centru grada. Jel´da su krasne? bang Ko da ih je projektirao Mladen Grdović rofl Po svemu sudeći od ideje javnog WCa na toj se lokaciji odustalo i prostor sada stoji neiskorišten. Kako je lokacija vrlo praktična jer se nalazi nasuprot benzinske pumpe, pristaništa za turističke brodove, te blizu trajektnog pristaništa, bio bi idealan za suvenirnicu/bolje opskrbljeni kiosk/informacijski punkt/rent-a-bike. U svakom slučaju sretnije pozicioniran nego montažna kućica kod kružnog toka.
Već nekoliko sezona brod iz Italije dvaput tjedno dovozi turiste u proputovanju za Međugorje koji u Pločama ne nalaze apsolutno nikakvu ponudu. Ne jednom se desilo da je dobar dio gostiju ostao u našem gradu šetajući rivom uskraćen za bilo kakve sadržaje. U spomenutoj suvenirnici mogla bi se naći turistička karta Ploča i pločanske okolice po uzoru na dječju kartu Hrvatske sa slikovnim prikazom lokalnih zanimljivosti, zatim ponuda organiziranih izleta do Narone i Arheološkog muzeja, Međugorja, foto-safarija Neretvom, Baćinskim jezerima; plus edukativni DVD o Pločama-jučer, danas, sutra; zatim razglednice, CDi Klape Luka, materijal Maratona lađa, makete trupica, lađa, autentični proizvodi od suhih smokava, džema od mandarina, raznih rakija do ulja, proizvoda iz Neretve, etc.
Također bi poželjan bio i rent-a-bike (iznajmljivanje bicikala i skutera i štapova za nordijsko hodanje) kako bi turistima omogućili kvalitetnije istraživanje okolice - prije toga naravno urediti biciklističke staze oko Baćinskih jezera.
Ujedno je to i prijedlog gradu da lokalno naruči jednostavan turistički vodič i kartu Ploča sa užom okolicom, da se turistima pristupi inovativno, određivanjem punktova gastronomskih, povijesnih i zemljopisnih zanimljivosti, svojevrsnih staza kao što su to u vinorodnim krajevima vinske staze, pa npr. možemo imati:
Otkrijte kulinarske tajne pločanskog kraja - od suve smokve Peračkog Blata do neretvanske jegulje i liske,
Ploče u II.svj.ratu – otkrijte sve talijanske bunkere i spomen groblje u Baćini,
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Ploče – stvaranje Luke i rađanje jednog grada,
Ploče okruženo jezerima - od Birine do Baćine,
Ploče – okruženo brdima i planinarskim stazama;

Uistinu bi bila velika šteta da bogata povijest ovog grada ostane samo zaboravljeni trud profesora Kovačevića i njegove Zavičajne zbirke koja se danas nalazi na potpuno neprikladnom mjestu, periferno i izvan ruke znatiželjnika. Grad bi na aktivnim i zainteresiranim turistima samo dugoročno profitirao, uz ponuđene sadržaje dosadašnji bi, većinom samo tranzitni gosti, možda odlučili malo i ostati da vide što im to ovaj grad nudi.
Takvu istu kartu/vodič Ploča moglo bi se u obliku velikih informativnih panoa postaviti na par prometno najfrekventnijih mjesta u gradu i izvan grada: kod Carine, na rivi kod benzinske pumpe, kod robne kuće, na sjevernom ulazu u grad (iznad malog Konzuma) i na južnom ulazu u grad (kružni tok), na ugibalištu kod Galeba, na ugibalištu kod Tete Olge (poznati pločanski restorani).
Isto tako modernizirati Internet stranice grada, redovno ih ažurirati i ne potcjenjivati snagu reklame, aktivno raditi na turističkoj promidžbi, Maraton lađa je zahvalna i u svijetu neviđena atrakcija – koristiti taj brend u svim prigodama.
No opet, ako smatramo da su turisti suvišne štetočine kojima je bolje da ni ne dolaze - zaboravite ovu ideju, to ja samo štrapam bezveze. Ta zašto se mučiti oko stranih budala kad možemo lipo životariti o kruhu i vodi, ugljenu i glinici party jel´tako?

Free Image Hosting at www.ImageShack.us A sljedeća slija prikazuje brdašce pored Hotela Bebić – to van je jedna zgodna divljina u srcu grada koja bi se uz malo mašte dala urediti u mali vidikovac sa stazicama i klupicama, sa kapelicom/malim spomenikom posvećenu Moliškim Hrvatima koji su većinom odlazili iz ovih krajeva i skulpturom fra A.Kačića-Miošića ili Neretvanskog Lađara okrenutog ka moru na vrhu brdašca (moglo bi se stupiti u kontakt sa Moližanima, sa Talijanima, tražiti sponzorstvo od Ministarstva kulture, natječaj raspisati među lokalnim umjetnicima ili se obratiti bračkoj školi kamenoklesarstva i recimo ne bacati silan novac na modernističke eksperimente razvikanih artista koji nemaju osjećaj za domaću tradiciju, ako mislite da mislim na novi spomenik braniteljima - dobro mislite). Čujte ja vam to gledam ovako, ako Rio ima Isusa, Portugal Kolumba, Vid Domagoja, a Split Grgura Ninskog, zašto Ploče ne bi imale svoga velikana (znamo valjda da je majka A.K.Miošića iz Baćine)? yes Free Image Hosting at www.ImageShack.us A i naši bi umirovljenici dobili još jedan kutak za odmor sa krasnom šetnicom do gradske plaže na kojoj pod hitno treba urediti stepenice, Free Image Hosting at www.ImageShack.us a ne bi joj naodmet došlo i uređenje već postojećeg malog igrališta za odbojku na pijesku, staviti mrežu i nasuti pijesak, barem pijeska imamo dovoljno i već ovo ljeto uz glazbu i umirovljenike - organizirati pločanski turnir odbojke na pijesku (Baćina je već organizirala Trlilule kup). Eheheeej, vidjet ćete vi kako pločanski umirovljenici smeširaju i pičkaraju se po pijesku rofl
Free Image Hosting at www.ImageShack.us Otočić Ploča – pretvoriti ga u prepoznatljivu atrakciju grada Ploča u središtu zaljeva, otvoriti mogućnost turističkih posjeta/izleta brodićem/lađom, urediti zapušteni objekt u ljetno izletište i alternativnu gradsku plažu, ako se može brodom na Bled zašto turisti ne bi mogli za koju kunu lađom sa gradske plaže ili rive na Ploču.

A ovo divno brdo van je pločanska piramida, pardon pločanska IzvidnicaFree Image Hosting at www.ImageShack.us veliki gradski vidikovac, posli 50ih planski pošumljen borovima a posli 90ih repetitorima rofl Put do Izvidnice preko Birine je koliko-toliko uredu, no valjalo bi od samog podnožja nadodati putokaze (dostatni bi bili jednostavni drveni, samo da su jasni i pregledni), očistiti i osigurati prilaz te rutu stare izviđačke staze (dodati barem konop kao rukohvat), a na vrhu urediti plato sa klupicama, čvrstom ogradom (oko bunkera obavezno!) i turističkim teleskopom, stare talijanske bunkere iskoristiti kao turističku atrakciju i osigurati da ne budu opasni za promatrače, nadodati turističke panoe sa kratkim povijesnim vodičem na hrvatskom i engleskom jeziku. Ovu je ideju već spominjala i blog-kolegica Lijepa Naša i u tome se potpuno slažemo.
Image Hosted by ImageShack.us
A ovo modro-zeleno brdo divljine u pozadini grada van je naša Višnjica – potencijalni pločanski Marjan, moguća park zona i sportsko-rekreativna zona yes koja je danas potpuno zaboravljena i neiskorištena no Nekad mi se čini da su generacije Pločana odrasle, a da uopće nisu svjesne što im se pruža doslovno pred očima na dohvat ruke.
Višnjica vam je dušu dala za avanturiste. Višekilometarski talijanski putevi još iz 2.svjetskog koji iz Baćine kroz srce brda vode ka samom vrhu (i najljepšem pogledu na cijeli Pelješac, Kanal i Neretvansku dolinu sve do Metkovića), a donjim pravcem preko Tatinja sve do Tanke punte, napola su zarasli i na pojedinim točkama potpuno neprohodni party Pa da, rećmo´, kome treba prohodan put, ko´je to uopće vidio? wink Na nekim je mjestima to maltene prašuma kroz čiji je prolazak potrebna mačeta, pogotovo na onoj južnoj dionici od Tatinja ka Tankoj punti, dakle idealno za moderne Robinzone. A koliko bujna vegetacija pogoduje divljači, svjedoči i moj ovoproljetni bliski susret sa mamom muflonicom i malim muflonićem (iako bi morfološki po teći od teflona - teflonki, i mama muflonica bila - muflonka, ali ne obazirite se na to, opet digresiram) rofl
Ja bi zato lipo zamolila poglavarstvo, koliko god mi probijanje kroz grmlje i zaskakivanje bidnih životinja u njihovin brlozima bilo srcu milo i drago, da jedan vikend ipak pošalju vridne dečke iz nasada, jedan kamion i motornu pilu - da očiste staze i nanovo ih otvore sportskim rekreativcima i ljubiteljima prirode. Mogućnosti po Višnjici su bezbrojne, od nordijskog hodanja, brdskog biciklizma i organiziranja biciklističkih natjecanja na razini države (nazovimo je recimo ´Tradicionalna pločanska brdsko-biciklistička utrka - Stazama muflona´ ili skraćeno ´Mama Muflonka´) rofl pa sve do organiziranih foto-safarija i svakodnevnih izleta zaljubljenika u prirodu. Od zapuštene i sada opasne velike talijanske bitnice na vrhu mogli bi napraviti mali planinarski dom ili barem osmatračnicu, ali šta ja znam, ja volin i kad šipke iz betona vire i kad cigle sa krova padaju i kad poskoci pod nogama lize smijeh Ma da su tu naši stari Izviđači oni bi sve to doveli na mjesto, zato molim ponovo oživiti pločanske izviđače/planinare/planinarsko društvo koji bi te staze održavali prohodnima.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us Baćinska jezera – nije potrebno puno predstavljati, urediti ih i ponovo otvoriti auto-kamp i sve sadržaje koje takav projekt povlači, jer baš je zgodno da ovakav objekt koji je prije rata dobro poslovao sada propada i trune i da na njemu nitko ne zarađuje. Mi baš volimo da susidu crkne krava smokin Meni se to izgleda samo pričinja da je u Europi danas vrlo prisutan trend kamperskog turizma, da ne spominjem mlade back-packere željne pristupačnijih izvan hotelskih smještaja, i da kampu turista nebi falilo. Zato molim vas nikako nemojte od vlasnika zemljišta tražiti koncesiju ili mu omogućiti da sam očisti vegetaciju, sanira kamp i uredi sanitarni čvor. To bi bilo baš bezveze dead
A onda bi bespotrebno bilo i obilježiti višekilometarske sportsko-rekreativno-turističke staze oko svih jezera, očistiti šaš ispod mostića, staviti putokaze. Također i postaviti veliki turističko-informativni pano sa kartom Baćinskih jezera na ulazu u Baćinu i na vrlo posjećenom vidikovcu/stajalištu prema Splitu (ispod gradskog smetlišta) gdje se turisti često stanu malo odimiti kao pršuti. Jer šta turisti imaju gledati naša jezera sram ih bilo!? zijev

Ulaz-izlaz u grad – su recimo pločanske slabe točke, dok su drugi dalmatinski gradovi direktno na magistrali, naš se grad sram ga bilo sakrio od magistrale iza brda greedy Stoga bi isto zgodno bilo ozeleniti površine i urediti ulaz-izlaz u grad (najbolji primjer – ulaz u Brela), a već na magistrali pa sve do prvih kuća u gradu dodati jasno uočljive znakove za turiste, koji se već od Baćine počnu gubiti i pri tome zbog nesigurnosti čine opasne prekršaje na nepreglednoj cesti. Mislim, dajte znakove da turisti ipak znaju da uz magistralu ima neki grad kojeg treba izbjegavati Free Image Hosting at www.ImageShack.us rofl
A bilo bi poželjno ukusno hortikulturno urediti zapuštenu površinu kod raskršća na sjevernom ulazu u grad i na kružnom toku kod Birine, a od njega također hitno izgraditi pješačku stazu uz cestu prema Lidlu sve do Jadranovog igrališta zbog sigurnosti djece koja onuda idu na trening ili utakmice. Ta ja znam da su kamioni za Luku prioritet, ali iako ih volimo kao gas-gas Severinu - ne moramo im baš bacati dječicu pod gume zaliven A onda kad smo si već dali truda, valjalo bi asfaltirati i kompletan potez od kružnog toka do pijace koji je potpuno razderan i hitno staviti nadstrešnicu kod auto-škole i jednu na bus-stanici u gornjem gradu da se školarci imaju gdje skloniti od kiše. Ili je možda dobro da školarci kisnu eek ne znam, ja vam ne kužim te nove trendove.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us Također se tu i tamo, kad prođem pored naše Močvare, zapitam - a zašto ne poljoprivredni sajam na ŠC Močvara? Zašto naš grad ne bi bio grad maslina i cvijeća? Iako nam je grad po bujnosti vegetacije jedan od zelenijih gradova u Dalmaciji, ne bi loše bilo po uzoru na Split i Dioklecijanove podrume organizirati sajam neretvanske hortikulture i poljoprivrednih proizvoda. Idealan bi prostor bila baš ŠC Močvara zbog dovoljno mjesta, parkinga i priključka za vodu. U zamjenu za štandove izlagači bi gradu donirali sadnice (maslina, bugenvilija), koje bi potom bile posađene ili podijeljene građanima da ih sami posade u okolišu svojih zgrada. Ha, što kažete? Vrijednih ruku hvala bogu u gradu ima sve više, a i održavanje parkova funkcionira besprijekorno, dečkima sve pohvale, redovito kose travu, pilaju drva, tjeraju vjeverice i ne daju nam spavat, ta ko ih ne bi volio cerek

I za kraj bi li netko mogao zamoliti don Petra da ugodi svoja zvona, ovako kakofona bude i mrtve, a mislim da današnji kompjutorizirani mehanizmi ipak imaju soluciju melodioznosti.
Ima li tko dobar s njim da mu to programira? rofl
- 19:41 - Reci da se čuje (31) - Isprintaj - #

15.11.2009., nedjelja

Tango 2009.

Ok, ovo je umjetnost...
party a sezona je tek počela!

Sada imam još jedan fatalni tango za moju listu najboljih tango izvedbi, ali dragi suci, ako mislite da je ovo premoderan tango neprikladne glazbe ta pogledajte molim vas šta rade Britanci...



...pogotovo ovaj tip u plavom koji kao da se hrva sa medvjedima rofl

ah obožavam tango, jednostavno obožavam cerek
- 21:31 - Reci da se čuje (19) - Isprintaj - #

12.11.2009., četvrtak

Sutjeska, Slovenke, Srb i čekić

Image Hosted by ImageShack.usImage Hosted by ImageShack.us
el shatt i Richard Burton kao Tito
Još jednom moram pohvaliti izbor dokumentaraca na HRTu u zadnje vrijeme. Neku večer je išao odličan dokumentarac o El Shattu kojeg je, sigurna sam, svaka dalmatinska obitelj gledala kao sveto pismo. U Dalmaciji je iz svake obitelji, pa i moje, barem netko prošao šatore El Shatta, i ovu nevjerojatnu storiju o zbjegu dalmatinskog naroda u srce egipatske pustinje - prenosio kao bajku na svoju dicu i unuke. U ovom je dokumentarcu ta gorka bajka prepričana na najljepši mogući način, vrlo toplo i dirljivo, zanimljivo i uvjerljivo, s puno obzira, pažnje i respekta. Baš onako kako u dalmatinskoj duši zna bit`, i nježno i grubo, i slatko i grko, sa kapjom uja i zrnom soli. Čestitke autorima, ovo je film za škole! thumbup

A film za neke druge škole, kumrovečke ili škole komedije na primjer, je bložemiprosti - Sutjeska. Ni silne godine koje su prošle od zadnjeg gledanja nisu me pripremile na činjenicu da je Sutjeska baš toliko negledljiv film. To se bivša Juga onomad htjela natjecati sa Hollywoodom pa počela štancati spektakle k`o ćevape, za svaku ofenzivu po jedan. A u njima red ideoloških parola red pucačine, pa opet red ideoloških parola red pucačine. A k`o letva pijani Richard Burton as drug Tito, pogledom para daljine ispaljujući rečenice za svoju buduću biografiju, i sve besprijekorno uštirkane košuljice. Oko njega padaju bombe, eksplozije dižu zemlju u zrak, partizani se bacaju na njemačke bajunete k`o na ražanj, Švabe napreduju, Bata vuče mrtvog Borisa, Ljubo šarcem kosi neprijatelja, Mileni na živo "seku" ruku, meseršmiti mitraljiraju, žene leleču, ranjenici umiru, svijet se ruši, ali napudrani i uštirkani drug Tito nit´ mrda nit´ vrda nit´ trepće nit´ trza - on mirno šeće međ´ eksplozijama i diktira parole smokin I obavezno za njim na bijelom konju na čelu kolone drug Sava Kovačević.
Kao u vicu kad je na čelo hrvatskih pravaša došao Srb i rekao ´Mi Hrvat…´ Ovaj, čekajte malo, to se stvarno zbilo, rofl never mind than...
Htjedoh reći da zbrčkanijeg partizanskog filma od Sutjeske ne vidjeh već odavno, ovako se zadnji put namučih gledajući samo onaj Sedlarov kretenski Četverored. Bulajićeva Neretva, recimo, nije takva. Bitka na Neretvi je, iako produkcijski zastarjela, i dan danas jedan jako dobar ratni film, sa glavom i repom. Film sa uvodom, zapletom, kulminacijom i raspletom. Drugim riječima, sa scenarijem u kojem pored pucačine, tifusara, Bate, Ljube i Yula Brinnera, ipak ima i neke smislene radnje. Kužite, "Preko vode do slobode!" dead
Ali to vam je tada prolazilo jer je drug Tito mlogo voleo američke glumce i općenito filmove, kažu najviše - kaubojce. Zato me strašno buni kako to da Juga nije postala meka balkan-vesterna, jer ako je Italija mogla štancati špageti-vesterne, pa mogli su i drugu Titu snimit barem jednog kaubojca sa drugom Titom u glavnoj ulozi. Drug Tito kao pozitivac i drug Tito kao negativac, a u glavnim ulogama drug Tito. I onda u Puli drug Tito gleda druga Tita. nut Ma zagarantirana zlatna Arena! nut Jebiga opet sam u digresiji…
Htjedoh reći neka nama tih partizanskih spektakala, nisam za nikakve zabrane, sve to valja vidjeti i ocijeniti, usporediti i valorizirati, kvaliteta će uvijek isplivati. Ti su filmovi kakvi god bili, dobri ili loši, svjedočanstvo vremena u kojem su snimani, a najbolje će im suditi protok vremena. Međ´ kukoljem se uvijek nađe i zrno pšenice. Sada samo čekam Kozaru i onu legendarnu scenu kada Super Bata golim dlanom zaustavlja nacistički šiljak da ne otkriju njegovu zemunicu thumbup i ono potresno ´mama paja-mama paja´ (mama spava). No o tome, cijeloj jednoj generaciji djece istraumatizirane pogibijom Ivana Kojundžića odnosno Boška Buhe, o Valteru, Partizanskoj eskadrili, Otpisanima i ostalim biserima yu-kinematografije možda bolje neki drugi put, u nekom ciljanom postu o partizanskim filmovima njami

Ali sve mi se čini da je drug Tito svoje parole štancao uzalud. Evo recimo ona njegova ´Tuđe nećemo – svoje ne damo´ (iako je i to, izgleda, maznuo od Mačeka) danas totalno gubi smisao, tako da su izgleda partizani džaba pjevali:
´Neka znade dušman kleti
Prije ćemo mi umrijeti
Nego svoje zemlje daaaat...´

Drugovi moji, dat ćete i umrit ćete i nitko vas jebat neće. I pravo da van kažen boli me đon. Šta se Mod tiče, neka Slovenci nosu sve. Sad se vi pitate – pa, Mod, koji ti je vrag? E dobro ste me čuli - neka nosu i Savudriju i Istru, a ako mogu neka nosu i Goli i Krk i Pag i Kornate i Dugi i Vis i Korčulu i Mljet, a evo neka nosu i Neretvu. A šta će nama sve to? Uostalom, dobro Clinton kaže da će za koju godinu ionako sve to bit` poplavljeno, dobro kaže i dobro se s nama šprda. Tako da san van ja po ovoj temi skroz oguglala, meni van je sve ravno, ravno ka i more. A ravno mi je otkad se u Piranskom zaljevu iliti Savudrijskoj vali ukazala Branka Šeparović eek
Ajde, razmislite malo, Branka Šeparović kao zadnji branik hrvatske opstojnosti eek brrrrr… E tu san se debelo zamislila koliko je zapravo ovaj narod obmanjen kad se uzda u Branku Šeparović. Koliko je laži nama prodano kad je škrinjica jezičnih vratolomija gđa. Branka Šeparović glavom i bradom hrvatska perjanica i branitelj svekolikih hrvatskih teritorija. Zamislite samo scenu iz najboljih epizoda Monthy Pythona ili scenu iz Muppet Showa - Branka Šeparović na pramcu konvoja brodica (kao onomad Kate na Titanicu) s kojih se duž crte sredine Savudrijske vale puštaju plutače s hrvatskom zastavom. I tako Branka i ribari po Piranskom zaljevu bacaju bove i boce sa hrvatskom zastavom hrvatska Branka Šeparović sa hrvatskom zastavicom u ruci ili bova, bova ili Branka Šeparović, svejedno, plutaju posred Piranskog zaljeva i određuju točku razdvajanja, vlastoručno broje pizdice, kontroliraju izlov tuna, i kao Škoti u Loch Nessu čekaju ukazanje sredozemne medvjedice Nessy.
Image Hosted by ImageShack.us Image Hosted by ImageShack.us nut

Branka maskirana u ženu-žabu pliva i roni, roni i pliva hrvatskim morima, neumorna kao morska barakuda, nepokolebljiva kao krvožedni morski pas za krmama američkih kruzera rofl Branka Šeparović svojim nepogrešivim isljedničkim njuhom prati kretanje slovenskih ribarica i sa srdelom međ´ zubima ponekad lješkari na najisturenijoj hrvatskoj bovi čekajući slovensku invaziju na Savudrijsku valu. Branka Šeparović – prva hrvatska amfibija. Branka Šeparović – po(d)morsko tajno oružje Hrvata.
Naravno, s vremenom će se savudrijski ribari zatravljeno vraćati iz ribolova zaklinjući se na Kajinovu sjajnu ćelu da su u noćima puna Meseca izvlačeći sablasno prazne mreže ugledali Branku Šeparović kako proždire jezivu Piransku neman ili obrnuto, svejedno smijeh Skužit će s vremenom da im netko noću kida mreže, krade ulov i uništava riblji fond. Uočit će da im netko danju kreše zaradu a poskupljuje plavi dizel, diže poreze, doprinose i dadžbine. Shvatit će da im netko i noću i danju otežava normalan život i posao dostojan čovjeka - a da taj netko nisu Slovenci. I onda će ribari skužit da su grdno pogriješili kad Slovencima jednostavno nisu umjesto svađe oko zaljeva - jebali Slovenke. E moji Hrvati - Slovenke, Slovenke su ključne! yes
I zato dragi moji Kekeci, slobodno uzmite sve šta možete ponit, i ribice i girice i jegulje i trpove i meduzice i pizdice i školjkice i spužvice, uzmite i odbačene špakere i auto-gume i krmpotine i konzerve i sve šta vam dopadne pod ruke. Bolje vi nego čudovište iz Loch Nessa.

Recimo, jedno se takvo nastanilo u Lici il´ Gorskom, gdje je kupilo imanje/ranč sa skijaškom stazom. Zovu ga čak i Lepim, čudovište Lepo Kao Greh zijev Na njega, vele, okidaju uglavnom žene. Ne znam kakve su to mitološke žene koje okidaju na njega, jer još ne sretoh ni jednu. Istinu za reći, bilo bi me i strah takvu ženu sresti u mraku. Zamišljam ih kao neki čudovišni spoj hrvatske kumice sa placa i Xene princeze ratnice. Ženetine koje su - plećate, oklopljene i željne seksa. No kako rekoh, ne sretoh još ni jednu, pa bih prije rekla da na Lepog Kao Greh okidaju muškarci naughty također željni seksa.
Željni, ali presramežljivi da se otvoreno izjasne, kao što je recimo sramežljiv onaj anonimus koji Kerumu prijeti smrću. Može se meni Keruminjo sviđati ili ne sviđati, ali stvarno kakva je to spodoba koja njemu prijeti? Zamislite samo koliki bijedo i kukavičak moraš biti da jednom Kerumu, metru i žilet žive vage, prijetiš anonimno? Recimo, shvatila bih anonimne prijetnje Mirku Filipoviću ili braći Kličko, u tim slučajevima anonimac fakat mora biti anonimac da sačuva živu glavu na ramenima - ali anonimno prijetiti Kerumu, ej?! lud
p.s. što se svinjske gripe tiče - tarite luk! Tucite po luku, kapuli, češnjaku. Garantirano tjera i viruse i bakcile, i ljude i životinje, sve živo i neživo. A pogotovo niz vjetar dead

- 00:33 - Reci da se čuje (21) - Isprintaj - #

08.11.2009., nedjelja

Sherlock Holmes


Sherlock Holmes trailer

I dok mnogi u Hrvatskoj čekaju da im se ukaže Gospa, prošlomjesečna plaća ili Štulić (da se valjda interesno o njega očešu), ja čekam samo – njega. Sherlocka Holmesa. Novog Sherlocka Holmesa. Ultimativnog detektiva, džeka i džentlmena. Facu nad facama, svevremenskog forenzičara koji je i u knjigama i na ekranu žario i palio prije kojekakvih Grissoma, Horatia Caneova ili božemiprosti Primoraca. Jer priznajem, unatoč hipnotičko-telećem pogledu našeg predsjedničkog kandidata, Holmes je ipak moj najdraži izmišljeni lik i najdraži književni detektiv, uz dužno poštovanje i Poirotu i Dick Tracyu i Nicku Praskatonu smijeh ali Holmes je ipak onaj pravi.
Ništa ne može nadmašiti onu holmesovsku metodu dedukcije i onaj poznati superiorni izraz lica kad jadnom Watsonu smantanog lika krene objašnjavati kako je preko odbačenog opuška netom izvađenog iz glibavog jarka, s lakoćom zaključio da je pušač crvenokosi indijski maharaja sa sedam žena, tri slona i dva pitona, koje umjesto tregera nosi na hlačama boje svježeg pistaccia da mu ne oštete svileno donje rublje boja nježne ciklame, i da umjesto na desnoj zbog bolje cirkulacije smaragdni prsten nosi na lijevoj ruci, dok po sredini potrbušnice ima ožiljak u obliku Kamčatke koji mu je tupim nožem za maslac nanio jedan krivonogi britanski časnik koji ga je zbog kronične izgladnjelosti u tromjesečnoj opsadi Ramujanskog dvorca zamijenio za jorkširski puding nut I onda na kraju jadnog doktora Watsona u najboljoj maniri Rockya I. još nokautira legendarnom ´Elementary my dear Watson, its elementary!´.

Moju fasciniranost Holmesom srećom dijele mnogi diljem planeta i to valjda već od 1887. kad je Sir Arthur Conan Doyle prvi put predstavio svog neobično zavodljivog viktorijanskog detektiva. Holmes je od tada postao nezaobilazan pojam opće kulture. Njegova lula, povećalo, kapa i pelerina škotskog uzorka, prepoznatljivi su simboli njegova lika diljem svijeta Image Hosted by ImageShack.us
Njegova londonska adresa stanovanja postala je toliko stvarna da i dan danas na 221b Baker Street stižu pisma obožavaoca i stvarnih misterioznih slučajeva koje samo Holmes može riješiti. Toliko je popularan da su ga snimali od Rusije, preko Amerike sve do Japana, u formama serija, filmova, crtića, kompjutorskih igrica i radio-drama. Također su ga manje-više uspješno smještali i u razne vremenske periode, u razne forme pa i razne oblike, čak i životinjske. Na njega se referiraju čak i kad s njim nemaju nikakve veze (recimo Dar Mar Holmes koji mi je super ali nije Holmes), a i kad imaju veze ponekad se referiraju bezveze lud


Svijet se naime u tog neobično zavodljivog viktorijanskog detektiva naprosto - zaljubio. Zavodljivog ne zato što serijski obara trebe kao keptn´ Kirk ili 007, već zato što je upravo suprotno tome – rigidan, krut, opsesivno-kompulzivan, ponekad manijakalan, tajnovit, samodeskrutivan, ovisan o opijumu, nesklon ženama (da ne kažem ženomrzac), asocijalan - ali iznad svega genijalan! Sve u svemu vrlo mračan i poremećen tip sumnjivih sklonosti, koji je baš zato odmah na startu postao klasik i evo već cijelo stoljeće vrlo uspješno živi kao jedinstven lik svjetske literature. Jer Holmes za razliku od drugih ne privlači mišicama, kaskaderskim vještinama, smislom za humor ili setom porculanskih navlaka već velikim, štoviše najvećim… naughty kvocijentom inteligencije.
Eto dečki - starajte se smijeh
Pretpostavljam da je kvaka baš u ovoj mračnoj strani njegovog karaktera, pa kao što ljudsku civilizaciju općenito fasciniraju nemrtvi (Drakula, vukodlaci, vještice i vampiri) tako i Holmes fascinira kao neki besmrtni vampir, vrhunaravni aristokrata ljudskog roda, koji jednako i privlači i straši što svojim ispijenim bljedunjavim likom, što superiornim intelektom (a o Erosu i Thanatosu kao izvorima fascinacije vampirima već govorih, pa da se ne ponavljam, koga zanima - tu je link).
Kad bi ovaj fenomen malo proanalizirali sa psihološke strane, mogli bi se zapitati što je čovjeku najviše neodoljivo – pa upravo ono što mu je nedodirljivo. A Holmesov lik je upravo takav, nedodirljiv i neodoljiv, mračan, neuhvatljiv, neobjašnjiv, nestalan, romantičan i tajanstven, sputan koliko i divlje razuzdan, razapet između uštirkanih ovratnika i strogih konvencija viktorijanskog doba (kao recimo Julija Timošenko u svome najboljem izdanju) dead i nevjerojatne bijede i opijumskih pušionica londonskih slumova. On i njegov smrtni neprijatelj, najveći kriminalni um svih vremena, Doktor Moriarty, zapravo su dva lica istog novčića. Kao što vidite u tome se može naslutiti dosta potisnute senzualnosti i seksualnosti i edipovih kompleksa i podvojenosti ličnosti i sličnih psiholoških stvarčica o kojima bi se dalo lijepo raspravljati da je pokojni drFreud živ.
No ne sumnjajte da u dugačkom nizu ekranizacija Holmesovog lika i djela nisu dotaknute i ove teme. Itekako jesu, i ozbiljno i kroz parodiju, počev od navodnih trauma iz djetinjstva, preko komparacije samog Doylea i Holmesa (koji je svoga junaka i volio i mrzio i ubio i na zahtjev čitateljstva uskrsnuo), do potisnutih sklonosti A.C.Doyleova junaka koje u viktorijansko doba nisu bile poželjne naughty

Danas je recimo, sukladno vremenu u kojem živimo, vrlo moderno naglašavati neobičnost odnosa njegova lika i lika njegova pobočnika, adjutanta iliti posilnog Dr.Watsona, vjernog pratioca i fiktivnog zapisničara Holmesovih pothvata zaliven Pa se u tome traži razlog Holmesove nesklonosti ljepšem spolu, te ponekad skriveno a ponekad i potpuno otvoreno aludira na Holmesovu navodnu homoseksualnost.

parodija i zbilja
Dok će drugi pomalo zločesto reći da je Holmesova nesklonost ženama samo potvrda superiornosti njegova uma, koješta rolleyes To on samo čeka pravu - mene cerek
U svakom slučaju, Holmes je toliko inspirativan lik da raznoraznih slobodnih interpretacija ni dan danas ne manjka. Jer Holmes kao lik ne prestaje intrigirati.
Pamtim mnoge dobre Holmseve, među novijima i odličnog Ruperta Everetta (video gore), među lošijima i onog plavušana iz Baskervilskog psa, no moj najdraži Sherlock Holmes je bez ikakve konkurencije - Holmes u interpretaciji pokojnog Jeremy Bretta.
Image Hosted by ImageShack.us
Nijedan od toliko glumaca prije njega nije me kupio kao Brett u fenomenalnoj seriji tv Granade iz 80ih - Pustolovine Sherlocka Holmesa i kasnije Povratak Sherlocka Holmesa. On je u toj seriji naprosto bio Holmes, začudan i brilijantan, odbojan i primamljiv, vatra i led, tama i svjetlo, preglumljen i neglumljen. Lik kojeg obožavate i od kojeg u isto vrijeme strepite. U nijednoj drugoj interpretaciji nisam osjetila onu holmesovsku mračnu podvojenost i saživljenost kakvu je Brett svojom najpoznatijom ulogom nenadmašno dao (dobro, možda djelomično jedino u Everetta kojeg zbog njegova osobnog izbora u privatnom životu nepravedno potcijenjuju kao Holmesa u profesionalnom). U seriji tv Granade sve je djelovalo autentično baš kao u njegovom književnom svijetu, od zavodljive uvodne špice na Sherlockovoj omiljenoj violini, pogleda na usku ulicu punu kočija i muškaraca u otmjenim odijelima i visokim cilindrima, pa sve do oštrog orlovskog profila samog Holmesa u okviru prozora njegove sobe u kojoj uz vatru u kaminu željno iščekuje svoj novi slučaj. Toliko sam tu seriju voljela da se nisam uopće premišljala kad je u obliku DVDa osvanula na kioscima.

Može li novi Holmes, Robert Downey Jr. dočarati tu mračnu stranu? Može li on kao Sherlock Holmes novog stoljeća donijeti nešto novo i svježe? Osobno R.Downey Juniora smatram jednim od najboljih karakternih glumaca ove generacije koji je zbog svojih osobnih demona (droga, alkoholizam) umalo upropastio svoju karijeru (koju je nasreću odličnim Iron Manom uspio uzdignuti iz pepela). Upravo zbog tih osobnih demona i tamne strane njegova karaktera smatram da mu uloga Holmesa može jako dobro leći, ako naravno redatelj ne upropasti stvar pa umjesto rafiniranog Holmesa složi viktorijanske Transformerse i radnju podloži pucačini i ubijačini. Koliko vidim ovaj će Holmes u svakom slučaju biti rabijatniji, vjerojatno i duhovitiji, ženskar, no koliko inteligentniji? Možemo samo čekati… vidjet ćemo.
Image Hosted by ImageShack.us
u počast svim Holmesima
p.s. nevezano ali koristeći Holmesovu metodu dedukcije, moram se zapitati...
Koji je ovo vrag s voćem i predsjedničkim kandidatima? Bandinjos dili jabuke, Pusićka naranče, još malo pa će Hebranginjo i banane, ne kužim - jel´ to za bolju probavu? Mislim, ako su zabrinuti nemaju razloga biti, ovaj narod čim ih vidi dobije sraćku rofl

- 23:02 - Reci da se čuje (21) - Isprintaj - #

05.11.2009., četvrtak

KAO KONJ!

Image Hosted by ImageShack.us
Za Hrvatsku - kao konj! hrvatska To je njegov program!lud

Image Hosted by ImageShack.usImage Hosted by ImageShack.us
Milan Bandić, predsjednički kandidat... eek svih Hrvata? rofl rofl rofl
- 17:03 - Reci da se čuje (21) - Isprintaj - #

01.11.2009., nedjelja

Crkva protiv Halloweena – krivi pristup

Image Hosted by ImageShack.usImage Hosted by ImageShack.us
pozor - vještica na kompjutoru! smijeh

Crkvene strukture u Hrvata opet griješe. Čitajući argumente koje navode kao razlog zbog kojih treba bojkotirati Halloween (hrvatski - Noć Vještica), zaključujem da su svećenici gađajući alku (s najboljim namjerama?) – promašili. Ili kako bi alkarski izvikivač viknuo – u ništa!
Oni tako recimo navode da je to poganski običaj koji unazađuje našu kulturu, nagriza našu kršćansku vjeru i vrijeđa našu kršćansku savjest, navode da je to zlo, demonizam, praznovjerje, sotonizam, etc. Ali ne shvaćaju da to nije ni poganski običaj, ni zlo, ni demonizam, ni praznovjerje, ni sotonizam, to je naprosto američki potrošački - konzumerizam. Koji uistinu jest zlo koje ulazi (je ušlo) u naše domove, ali moderno zlo potrošačkog društva, nevezano uz Crkvene srednjovjekovne predodžbe o zlu kao sotonizmu i vještičarenju. Ma kakav vas sotonizam spopao, čemu vraćanje na takvu zastarjelu srednjovjekovnu terminologiju?
Kamo sreće da su naši svećenici ispravno definirali uzroke pojave zla u našem društvu, a ne ih išli tražiti u svijetlećim bundevama i zazivanju kršćanske savjesti. Dubljenje bundeva djeci je iznad svega zabavna igra, koja nema veze sa religijom niti savješću. No moju kršćansku savjest vrijeđa kopanje po kontejnerima u potrazi za plastičnim bocama, državna otimačina i pljačka, pretvorba i privatizacija, pretili političari, laži i isprazna obećanja te sve njihove, kao što bi pokojni Toše pjevao - igre bez granica. A ne neke blentave svićice u obliku krnjavih kostura rolleyes
Ako se već ide prozivati američki Halloween (Noć Vještica), onda ga treba prozivati iz pravih razloga.
Osobno se potpuno slažem da je i Halloween jedna suvišna stavka, ali ne zato što ga smatram sotonizmom, već zato što ga naprosto smatram nasilno uvezenim, nametnutim običajem koji čak nije ni običaj. Halloween je američki konzumeristički praznik, lažan praznik i lažan običaj izmišljen da bi kamuflirao trku za profitom, prodaju i potrošnju, jednako kao što je to danas i Valentinovo i amerikarizirani Božić i američki Dan Zahvalnosti (za kojeg samo čekam kako će se kad jednom dođe u Hrvatsku - odraziti na ionako osiromašenu populaciju domaćih zagorskih purana). Problem naše civilizacije nisu izdubljene bundeve, već ružna navika da plodove globalizacije prihvaćamo bez razmišljanja. Naciju je samo silno otupljenje i osiromašenje duha, proizašlo iz materijalnog osiromašenja i bigbraderovskog tupila (što je u srži svega), učinilo prijemčljivom za tuđe plitke potrošačke običaje. Pa se tako i američki, bez razmišljanja, ukorijenjuju u našoj kulturi tamo gdje ih nikada u takvom obliku nije ni bilo. Počevši recimo od svadbenih običaja, skidanja podvezice, hvatanja buketa, modre boje u dekoracijama, kičastog potrošačkog Božića, koka-količnog Djeda Mraza, srcoliko-bombonijerastog Valentinova, pa sve do meksičkih kostura u Noći Vještica, koja u našoj kulturi u tom obliku nikada nije postojala. U Hrvatskoj doista postoji nešto slično, krasan običaj pokladnog maškaranja, ali on nikada nije spadao pod američki Halloween, već pod nešto sasvim drugo i u drugom dijelu godine, korijenski drugačijeg značenja. No kako reče stari filozof – ništa ljudsko nije mi strano, pa tako i naš narod preplavljen sveameričkom blještavom ambalažom, najčešće nekritički prihvaća strane navade, umjesto svojih ´dosadnih´ i tradicionalnih koje pomalo odbacuje, ponegdje ih nadopunjuje, a ponegdje i potpuno zamjenjuje. Drugim riječima - preuzimamo ambalažu umjesto sadržaja, instant zadovoljstvo umjesto trajnih vrijednosti, i u tome kao nacija nismo usamljeni. To je ta globalizacijska pojava koja je zahvatila cijeli svijet. Tako to u životu modernog čovjeka ide, taj je put moderni čovjek izabrao. Vodi li ga on u konzumeristički raj ili pakao, pokazati će vrijeme.

No Crkva, u bezuspješnom nastojanju da šepajući prati ponekad suludu jurnjavu modernog čovjeka, ima taj već zabrinjavajući običaj da na pojave koje joj se ne sviđaju, iz ne znam kojih kompleksa (nesnalaženja, potisnutog straha ili frustracije?) reagira ishitreno, glupo i burno. Odnosno kako već rekoh – zastarjelom terminologijom. Umjesto da u ovim modernim vremenima stanu na loptu, malo se bolje informiraju prije nego im glupost izleti iz usta, oni reagiraju maltene automatskim izopćenjem, srednjovjekovnom anatemom, koja je i jadnog Giordana Bruna onomad bespotrebno odvela na lomaču.
Dovoljno se prisjetiti i zadnje slične halabuke - oko jadnog ´Harry Pottera´, književnog serijala J.K.Rowlingsove, kojeg su također ishitreno i burno etiketirali sotonističkom literaturom, koja izopačuje nevine umove mladih, navodeći ih na crnu magiju i čarobnjaštvo. O tome se upozoravajući propovijedalo čak i sa nadbiskupskog oltara (!), a da se uopće nije potrudilo informirati kako se tu radi o najobičnijoj dječjoj književnosti, koja se od ostale dječje književnosti razlikuje samo po tome što je uobičajene dječje probleme iz ovog našeg normalnog svijeta maštovito pomaknula u izmaštani svijet magije i čarobnjaštva. Baš kao što su to radile i narodne bajke, stotinama godina prije rođenja spisateljice J.K.Rowlings. U međuvremenu se djeca, koliko vidim, nisu počela furati na metle i ispijanje krvi, dapače taj ih je vrlo maštovit dječji serijal samo potaknuo na - čitanje thumbup
Još jedan primjer ishitrenosti Crkve bila je recimo i reakcija na opus Dana Browna, odnosno na njegove knjige Da Vincijev kod i Anđeli i Demoni, kao i filmove snimljene prema njima. Nevjerojatna histerija koja je recimo vladala oko Da Vincijevog koda, mogla se vrlo lako spriječiti da se Crkva samo potrudila pročitati tu prokletu knjižurinu, kao što sam je i sama pročitala, i shvatiti da se radi o osrednjem trileru, šund-literaturi za široke mase, čija je radnja jednako kao u vatikanske arhive mogla biti smještena i u arhive moskovskog KGBa, svejedno. Ali Crkva je tada u svojoj ishitrenosti napravila katastrofalnu grešku, te je Da Vincijev kod iz područja književne kritike, kamo jedino i pripada, prebacila u područje teologije - te napravila problem tamo gdje ga nema, što je izazvalo opravdane izrugujuće reakcije diljem svijeta, i dodatnu nepotrebnu i ničim zasluženu reklamu jednom vrlo osrednjem književnom djelcu. U međuvremenu su se vatikanski dužnosnici ipak malo opametili, što se najbolje vidi po vrlo suzdržanim reakcijama, odnosno nedostanku istih na sljedeće Brownovo djelo - Anđele i Demone, koji za razliku od Koda nisu dobili besplatnu crkvenu reklamu.

Valjalo bi stoga da naši dečki sa Kaptola (umalo sam rekla sa Knežije) rofl konačno reagiraju inteligentnije, trezveno, rekla bih gospodski, u svakom slučaju diskursa primjerenijeg i modernijeg, te sukladna vremenu u kojemu živimo. U suprotnom, kao što se možemo uvjeriti, dolazi do kontra-efekta - zbog svoje brzopletosti Crkva ispada i jest nazadna, troma i zaostala u nekom prošlom vremenu, izložena samozasluženoj poruzi i sveopćem ismijavanju.

- 11:04 - Reci da se čuje (35) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>