Još jednom moram pohvaliti izbor dokumentaraca na HRTu u zadnje vrijeme. Neku večer je išao odličan dokumentarac o El Shattu kojeg je, sigurna sam, svaka dalmatinska obitelj gledala kao sveto pismo. U Dalmaciji je iz svake obitelji, pa i moje, barem netko prošao šatore El Shatta, i ovu nevjerojatnu storiju o zbjegu dalmatinskog naroda u srce egipatske pustinje - prenosio kao bajku na svoju dicu i unuke. U ovom je dokumentarcu ta gorka bajka prepričana na najljepši mogući način, vrlo toplo i dirljivo, zanimljivo i uvjerljivo, s puno obzira, pažnje i respekta. Baš onako kako u dalmatinskoj duši zna bit`, i nježno i grubo, i slatko i grko, sa kapjom uja i zrnom soli. Čestitke autorima, ovo je film za škole!
A film za neke druge škole, kumrovečke ili škole komedije na primjer, je bložemiprosti - Sutjeska. Ni silne godine koje su prošle od zadnjeg gledanja nisu me pripremile na činjenicu da je Sutjeska baš toliko negledljiv film. To se bivša Juga onomad htjela natjecati sa Hollywoodom pa počela štancati spektakle k`o ćevape, za svaku ofenzivu po jedan. A u njima red ideoloških parola red pucačine, pa opet red ideoloških parola red pucačine. A k`o letva pijani Richard Burtonas drug Tito, pogledom para daljine ispaljujući rečenice za svoju buduću biografiju, i sve besprijekorno uštirkane košuljice. Oko njega padaju bombe, eksplozije dižu zemlju u zrak, partizani se bacaju na njemačke bajunete k`o na ražanj, Švabe napreduju, Bata vuče mrtvog Borisa, Ljubo šarcem kosi neprijatelja, Mileni na živo "seku" ruku, meseršmiti mitraljiraju, žene leleču, ranjenici umiru, svijet se ruši, ali napudrani i uštirkani drug Tito nit´ mrda nit´ vrda nit´ trepće nit´ trza - on mirno šeće međ´ eksplozijama i diktira parole I obavezno za njim na bijelom konju na čelu kolone drug Sava Kovačević.
Kao u vicu kad je na čelo hrvatskih pravaša došao Srb i rekao ´Mi Hrvat…´ Ovaj, čekajte malo, to se stvarno zbilo, never mind than...
Htjedoh reći da zbrčkanijeg partizanskog filma od Sutjeske ne vidjeh već odavno, ovako se zadnji put namučih gledajući samo onaj Sedlarov kretenski Četverored. Bulajićeva Neretva, recimo, nije takva. Bitka na Neretvi je, iako produkcijski zastarjela, i dan danas jedan jako dobar ratni film, sa glavom i repom. Film sa uvodom, zapletom, kulminacijom i raspletom. Drugim riječima, sa scenarijem u kojem pored pucačine, tifusara, Bate, Ljube i Yula Brinnera, ipak ima i neke smislene radnje. Kužite, "Preko vode do slobode!"
Ali to vam je tada prolazilo jer je drug Tito mlogo voleo američke glumce i općenito filmove, kažu najviše - kaubojce. Zato me strašno buni kako to da Juga nije postala meka balkan-vesterna, jer ako je Italija mogla štancati špageti-vesterne, pa mogli su i drugu Titu snimit barem jednog kaubojca sa drugom Titom u glavnoj ulozi. Drug Tito kao pozitivac i drug Tito kao negativac, a u glavnim ulogama drug Tito. I onda u Puli drug Tito gleda druga Tita. Ma zagarantirana zlatna Arena! Jebiga opet sam u digresiji…
Htjedoh reći neka nama tih partizanskih spektakala, nisam za nikakve zabrane, sve to valja vidjeti i ocijeniti, usporediti i valorizirati, kvaliteta će uvijek isplivati. Ti su filmovi kakvi god bili, dobri ili loši, svjedočanstvo vremena u kojem su snimani, a najbolje će im suditi protok vremena. Međ´ kukoljem se uvijek nađe i zrno pšenice. Sada samo čekam Kozaru i onu legendarnu scenu kada Super Bata golim dlanom zaustavlja nacistički šiljak da ne otkriju njegovu zemunicu i ono potresno ´mama paja-mama paja´ (mama spava). No o tome, cijeloj jednoj generaciji djece istraumatizirane pogibijom Ivana Kojundžića odnosno Boška Buhe, o Valteru, Partizanskoj eskadrili, Otpisanima i ostalim biserima yu-kinematografije možda bolje neki drugi put, u nekom ciljanom postu o partizanskim filmovima
Ali sve mi se čini da je drug Tito svoje parole štancao uzalud. Evo recimo ona njegova ´Tuđe nećemo – svoje ne damo´ (iako je i to, izgleda, maznuo od Mačeka) danas totalno gubi smisao, tako da su izgleda partizani džaba pjevali: ´Neka znade dušman kleti
Prije ćemo mi umrijeti
Nego svoje zemlje daaaat...´
Drugovi moji, dat ćete i umrit ćete i nitko vas jebat neće. I pravo da van kažen boli me đon. Šta se Mod tiče, neka Slovenci nosu sve. Sad se vi pitate – pa, Mod, koji ti je vrag? E dobro ste me čuli - neka nosu i Savudriju i Istru, a ako mogu neka nosu i Goli i Krk i Pag i Kornate i Dugi i Vis i Korčulu i Mljet, a evo neka nosu i Neretvu. A šta će nama sve to? Uostalom, dobro Clinton kaže da će za koju godinu ionako sve to bit` poplavljeno, dobro kaže i dobro se s nama šprda. Tako da san van ja po ovoj temi skroz oguglala, meni van je sve ravno, ravno ka i more. A ravno mi je otkad se u Piranskom zaljevu iliti Savudrijskoj vali ukazala Branka Šeparović
Ajde, razmislite malo, Branka Šeparović kao zadnji branik hrvatske opstojnosti brrrrr… E tu san se debelo zamislila koliko je zapravo ovaj narod obmanjen kad se uzda u Branku Šeparović. Koliko je laži nama prodano kad je škrinjica jezičnih vratolomija gđa. Branka Šeparović glavom i bradom hrvatska perjanica i branitelj svekolikih hrvatskih teritorija. Zamislite samo scenu iz najboljih epizoda Monthy Pythona ili scenu iz Muppet Showa - Branka Šeparović na pramcu konvoja brodica (kao onomad Kate na Titanicu) s kojih se duž crte sredine Savudrijske vale puštaju plutače s hrvatskom zastavom. I tako Branka i ribari po Piranskom zaljevu bacaju bove i boce sa hrvatskom zastavom Branka Šeparović sa hrvatskom zastavicom u ruci ili bova, bova ili Branka Šeparović, svejedno, plutaju posred Piranskog zaljeva i određuju točku razdvajanja, vlastoručno broje pizdice, kontroliraju izlov tuna, i kao Škoti u Loch Nessu čekaju ukazanje sredozemne medvjedice Nessy.
Branka maskirana u ženu-žabu pliva i roni, roni i pliva hrvatskim morima, neumorna kao morska barakuda, nepokolebljiva kao krvožedni morski pas za krmama američkih kruzera Branka Šeparović svojim nepogrešivim isljedničkim njuhom prati kretanje slovenskih ribarica i sa srdelom međ´ zubima ponekad lješkari na najisturenijoj hrvatskoj bovi čekajući slovensku invaziju na Savudrijsku valu. Branka Šeparović – prva hrvatska amfibija. Branka Šeparović – po(d)morsko tajno oružje Hrvata.
Naravno, s vremenom će se savudrijski ribari zatravljeno vraćati iz ribolova zaklinjući se na Kajinovu sjajnu ćelu da su u noćima puna Meseca izvlačeći sablasno prazne mreže ugledali Branku Šeparović kako proždire jezivu Piransku neman ili obrnuto, svejedno Skužit će s vremenom da im netko noću kida mreže, krade ulov i uništava riblji fond. Uočit će da im netko danju kreše zaradu a poskupljuje plavi dizel, diže poreze, doprinose i dadžbine. Shvatit će da im netko i noću i danju otežava normalan život i posao dostojan čovjeka - a da taj netko nisu Slovenci. I onda će ribari skužit da su grdno pogriješili kad Slovencima jednostavno nisu umjesto svađe oko zaljeva - jebali Slovenke. E moji Hrvati - Slovenke, Slovenke su ključne!
I zato dragi moji Kekeci, slobodno uzmite sve šta možete ponit, i ribice i girice i jegulje i trpove i meduzice i pizdice i školjkice i spužvice, uzmite i odbačene špakere i auto-gume i krmpotine i konzerve i sve šta vam dopadne pod ruke. Bolje vi nego čudovište iz Loch Nessa.
Recimo, jedno se takvo nastanilo u Lici il´ Gorskom, gdje je kupilo imanje/ranč sa skijaškom stazom. Zovu ga čak i Lepim, čudovište Lepo Kao Greh Na njega, vele, okidaju uglavnom žene. Ne znam kakve su to mitološke žene koje okidaju na njega, jer još ne sretoh ni jednu. Istinu za reći, bilo bi me i strah takvu ženu sresti u mraku. Zamišljam ih kao neki čudovišni spoj hrvatske kumice sa placa i Xene princeze ratnice. Ženetine koje su - plećate, oklopljene i željne seksa. No kako rekoh, ne sretoh još ni jednu, pa bih prije rekla da na Lepog Kao Greh okidaju muškarci također željni seksa.
Željni, ali presramežljivi da se otvoreno izjasne, kao što je recimo sramežljiv onaj anonimus koji Kerumu prijeti smrću. Može se meni Keruminjo sviđati ili ne sviđati, ali stvarno kakva je to spodoba koja njemu prijeti? Zamislite samo koliki bijedo i kukavičak moraš biti da jednom Kerumu, metru i žilet žive vage, prijetiš anonimno? Recimo, shvatila bih anonimne prijetnje Mirku Filipoviću ili braći Kličko, u tim slučajevima anonimac fakat mora biti anonimac da sačuva živu glavu na ramenima - ali anonimno prijetiti Kerumu, ej?!
p.s. što se svinjske gripe tiče - tarite luk! Tucite po luku, kapuli, češnjaku. Garantirano tjera i viruse i bakcile, i ljude i životinje, sve živo i neživo. A pogotovo niz vjetar