I dok mnogi u Hrvatskoj čekaju da im se ukaže Gospa, prošlomjesečna plaća ili Štulić (da se valjda interesno o njega očešu), ja čekam samo – njega. Sherlocka Holmesa. Novog Sherlocka Holmesa. Ultimativnog detektiva, džeka i džentlmena. Facu nad facama, svevremenskog forenzičara koji je i u knjigama i na ekranu žario i palio prije kojekakvih Grissoma, Horatia Caneova ili božemiprosti Primoraca. Jer priznajem, unatoč hipnotičko-telećem pogledu našeg predsjedničkog kandidata, Holmes je ipak moj najdraži izmišljeni lik i najdraži književni detektiv, uz dužno poštovanje i Poirotu i Dick Tracyu i Nicku Praskatonu ali Holmes je ipak onaj pravi.
Ništa ne može nadmašiti onu holmesovsku metodu dedukcije i onaj poznati superiorni izraz lica kad jadnom Watsonu smantanog lika krene objašnjavati kako je preko odbačenog opuška netom izvađenog iz glibavog jarka, s lakoćom zaključio da je pušač crvenokosi indijski maharaja sa sedam žena, tri slona i dva pitona, koje umjesto tregera nosi na hlačama boje svježeg pistaccia da mu ne oštete svileno donje rublje boja nježne ciklame, i da umjesto na desnoj zbog bolje cirkulacije smaragdni prsten nosi na lijevoj ruci, dok po sredini potrbušnice ima ožiljak u obliku Kamčatke koji mu je tupim nožem za maslac nanio jedan krivonogi britanski časnik koji ga je zbog kronične izgladnjelosti u tromjesečnoj opsadi Ramujanskog dvorca zamijenio za jorkširski puding I onda na kraju jadnog doktora Watsona u najboljoj maniri Rockya I. još nokautira legendarnom ´Elementary my dear Watson, its elementary!´.
Moju fasciniranost Holmesom srećom dijele mnogi diljem planeta i to valjda već od 1887. kad je Sir Arthur Conan Doyle prvi put predstavio svog neobično zavodljivog viktorijanskog detektiva. Holmes je od tada postao nezaobilazan pojam opće kulture. Njegova lula, povećalo, kapa i pelerina škotskog uzorka, prepoznatljivi su simboli njegova lika diljem svijeta Njegova londonska adresa stanovanja postala je toliko stvarna da i dan danas na 221b Baker Street stižu pisma obožavaoca i stvarnih misterioznih slučajeva koje samo Holmes može riješiti. Toliko je popularan da su ga snimali od Rusije, preko Amerike sve do Japana, u formama serija, filmova, crtića, kompjutorskih igrica i radio-drama. Također su ga manje-više uspješno smještali i u razne vremenske periode, u razne forme pa i razne oblike, čak i životinjske. Na njega se referiraju čak i kad s njim nemaju nikakve veze (recimo Dar Mar Holmes koji mi je super ali nije Holmes), a i kad imaju veze ponekad se referiraju bezveze
Svijet se naime u tog neobično zavodljivog viktorijanskog detektiva naprosto - zaljubio. Zavodljivog ne zato što serijski obara trebe kao keptn´ Kirk ili 007, već zato što je upravo suprotno tome – rigidan, krut, opsesivno-kompulzivan, ponekad manijakalan, tajnovit, samodeskrutivan, ovisan o opijumu, nesklon ženama (da ne kažem ženomrzac), asocijalan - ali iznad svega genijalan! Sve u svemu vrlo mračan i poremećen tip sumnjivih sklonosti, koji je baš zato odmah na startu postao klasik i evo već cijelo stoljeće vrlo uspješno živi kao jedinstven lik svjetske literature. Jer Holmes za razliku od drugih ne privlači mišicama, kaskaderskim vještinama, smislom za humor ili setom porculanskih navlaka već velikim, štoviše najvećim… kvocijentom inteligencije.
Eto dečki - starajte se
Pretpostavljam da je kvaka baš u ovoj mračnoj strani njegovog karaktera, pa kao što ljudsku civilizaciju općenito fasciniraju nemrtvi (Drakula, vukodlaci, vještice i vampiri) tako i Holmes fascinira kao neki besmrtni vampir, vrhunaravni aristokrata ljudskog roda, koji jednako i privlači i straši što svojim ispijenim bljedunjavim likom, što superiornim intelektom (a o Erosu i Thanatosu kao izvorima fascinacije vampirima već govorih, pa da se ne ponavljam, koga zanima - tu je link).
Kad bi ovaj fenomen malo proanalizirali sa psihološke strane, mogli bi se zapitati što je čovjeku najviše neodoljivo – pa upravo ono što mu je nedodirljivo. A Holmesov lik je upravo takav, nedodirljiv i neodoljiv, mračan, neuhvatljiv, neobjašnjiv, nestalan, romantičan i tajanstven, sputan koliko i divlje razuzdan, razapet između uštirkanih ovratnika i strogih konvencija viktorijanskog doba (kao recimo Julija Timošenko u svome najboljem izdanju) i nevjerojatne bijede i opijumskih pušionica londonskih slumova. On i njegov smrtni neprijatelj, najveći kriminalni um svih vremena, Doktor Moriarty, zapravo su dva lica istog novčića. Kao što vidite u tome se može naslutiti dosta potisnute senzualnosti i seksualnosti i edipovih kompleksa i podvojenosti ličnosti i sličnih psiholoških stvarčica o kojima bi se dalo lijepo raspravljati da je pokojni drFreud živ.
No ne sumnjajte da u dugačkom nizu ekranizacija Holmesovog lika i djela nisu dotaknute i ove teme. Itekako jesu, i ozbiljno i kroz parodiju, počev od navodnih trauma iz djetinjstva, preko komparacije samog Doylea i Holmesa (koji je svoga junaka i volio i mrzio i ubio i na zahtjev čitateljstva uskrsnuo), do potisnutih sklonosti A.C.Doyleova junaka koje u viktorijansko doba nisu bile poželjne
Danas je recimo, sukladno vremenu u kojem živimo, vrlo moderno naglašavati neobičnost odnosa njegova lika i lika njegova pobočnika, adjutanta iliti posilnog Dr.Watsona, vjernog pratioca i fiktivnog zapisničara Holmesovih pothvata Pa se u tome traži razlog Holmesove nesklonosti ljepšem spolu, te ponekad skriveno a ponekad i potpuno otvoreno aludira na Holmesovu navodnu homoseksualnost.
parodija i zbilja
Dok će drugi pomalo zločesto reći da je Holmesova nesklonost ženama samo potvrda superiornosti njegova uma, koješta To on samo čeka pravu - mene
U svakom slučaju, Holmes je toliko inspirativan lik da raznoraznih slobodnih interpretacija ni dan danas ne manjka. Jer Holmes kao lik ne prestaje intrigirati.
Pamtim mnoge dobre Holmseve, među novijima i odličnog Ruperta Everetta (video gore), među lošijima i onog plavušana iz Baskervilskog psa, no moj najdraži Sherlock Holmes je bez ikakve konkurencije - Holmes u interpretaciji pokojnog Jeremy Bretta.
Nijedan od toliko glumaca prije njega nije me kupio kao Brett u fenomenalnoj seriji tv Granade iz 80ih - Pustolovine Sherlocka Holmesa i kasnije Povratak Sherlocka Holmesa. On je u toj seriji naprosto bio Holmes, začudan i brilijantan, odbojan i primamljiv, vatra i led, tama i svjetlo, preglumljen i neglumljen. Lik kojeg obožavate i od kojeg u isto vrijeme strepite. U nijednoj drugoj interpretaciji nisam osjetila onu holmesovsku mračnu podvojenost i saživljenost kakvu je Brett svojom najpoznatijom ulogom nenadmašno dao (dobro, možda djelomično jedino u Everetta kojeg zbog njegova osobnog izbora u privatnom životu nepravedno potcijenjuju kao Holmesa u profesionalnom). U seriji tv Granade sve je djelovalo autentično baš kao u njegovom književnom svijetu, od zavodljive uvodne špice na Sherlockovoj omiljenoj violini, pogleda na usku ulicu punu kočija i muškaraca u otmjenim odijelima i visokim cilindrima, pa sve do oštrog orlovskog profila samog Holmesa u okviru prozora njegove sobe u kojoj uz vatru u kaminu željno iščekuje svoj novi slučaj. Toliko sam tu seriju voljela da se nisam uopće premišljala kad je u obliku DVDa osvanula na kioscima.
Može li novi Holmes, Robert Downey Jr. dočarati tu mračnu stranu? Može li on kao Sherlock Holmes novog stoljeća donijeti nešto novo i svježe? Osobno R.Downey Juniora smatram jednim od najboljih karakternih glumaca ove generacije koji je zbog svojih osobnih demona (droga, alkoholizam) umalo upropastio svoju karijeru (koju je nasreću odličnim Iron Manom uspio uzdignuti iz pepela). Upravo zbog tih osobnih demona i tamne strane njegova karaktera smatram da mu uloga Holmesa može jako dobro leći, ako naravno redatelj ne upropasti stvar pa umjesto rafiniranog Holmesa složi viktorijanske Transformerse i radnju podloži pucačini i ubijačini. Koliko vidim ovaj će Holmes u svakom slučaju biti rabijatniji, vjerojatno i duhovitiji, ženskar, no koliko inteligentniji? Možemo samo čekati… vidjet ćemo. u počast svim Holmesima
p.s. nevezano ali koristeći Holmesovu metodu dedukcije, moram se zapitati...
Koji je ovo vrag s voćem i predsjedničkim kandidatima? Bandinjos dili jabuke, Pusićka naranče, još malo pa će Hebranginjo i banane, ne kužim - jel´ to za bolju probavu? Mislim, ako su zabrinuti nemaju razloga biti, ovaj narod čim ih vidi dobije sraćku