Ne znam, nakon današnjeg Nedjeljom u 2 imala sam osjećaj da bih nekoga mogla rastrgati zubima Samo slušanje svjedočanstava to troje hrabrih ljudi (Iva Radonja iz Dalmatinke Nove, Zoran Micek iz MTČ-a i Tonči Mužić iz Željezare Split), to troje radnika sa velikim R, koji su se usudili pod svaku cijenu, pa i cijenu vlastite egzistencije, boriti sa pljačkašima, parazitima, mafijozima koji su po već svima poznatom scenariju hrvatske pretvorbe i privatizacije nažalost legalno popljačkali i upropastili naša nekoć najproduktivnija poduzeća, naše gospodarske perjanice, dovelo me do neuračunljivog stanja. Nisam znala bi li se smijala ili plakala ili toj tajkunsko-mafijaškoj bandi - psovala mater!
Teško mi je gledati poniženje poštenog čovjeka. Doslovno mi je u jednom trenutku uskipila krv, shvatila sam da mi je potrebno hitno smirenje, nešto lijepo za dušu, čisti trenutak spokoja koji će mi povratiti mir jer nakon što su mi takli živac sad je pravi trenutak za to. Pa eto, neka ovo bude kutak za jedan kulturni trenutak...
*jedno friško glazbeno otkriće, dečki su me naprosto pomeli, nevjerojatna stvar, ugođaj nekog zadimljenog jazz lokala daleko daleko na američkom jugu, tihi zavodljivi uvod, rašpavi glas, a onda kad se zahukta...
´Addict Me´ benda The Local NYC
*oduvijek sam izrazito voljela scenski pokret, evo jednog prelijepog modernog plesa prekrasne koreografije za solo izvođačicu...
glazba: ´Exile´ Geoffrey˙ Oryema; koreografija Edgar Zendejas; plesačica Cheng-fang Wu
*i po meni jedna od najljepših reklama koje sam vidjela u životu, Levisova reklama ´Odiseja´, jer i reklame mogu biti djela vrhunske umjetnosti...
glazba ´Sarabanda´ G.F.Handela; redatelj Jonathan Glazer
A sad kad sam se smirila.. ok narode, šta se čeka!? Zar čekate da dođu i u vašu firmu, jel´ to čekate? Zar vam svjedočanstva ovih ljudi ne govore što nas u budućnosti čeka ako svi i dalje budemo zabijali glave u pijesak?
Blog-kolega Vrgorčanin rekao je nešto vezano za temu branitelja što se jednako može primijeniti i ovdje...