MODESTI BLEJZ

< travanj, 2005 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

hej!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.




- Lovci na krzno
- Crkva protiv golotinje – kako perverzno
- Lampedusa
- O grešnosti smijeha...
- Evo što činite svojoj djeci
- Verbalne manipulacije kao način komunikacije
- Zvijezda Smrti
- Paunovi
- Fight club
- Pocijepane zastave
- Kada tučeš tuci u glavu
- Ovisnost o tehnologiji i njene posljedice
- Gnjevna rulja, nova platforma
- Kultura ulizništva
- Čini zlo, ali nipošto o njemu ne govori
Ja mislim kao ti, ali
XXX
Tko to (po)tura Turcima?
po aboridžinima

Slijepa sljedba toboženizma
Papanstvo kao star-novo paganstvo
tri slova
Kad veliki padnu
Ime poze

da? SLUŠAONICA 1


Justin Timberlake - Say Something ft. Chris Stapleton

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Al Jazeera Balkan
HRT

*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail



"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega.
"


SLUŠAONICA 2


Kristina Train - Dark Black

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

- Obdukcija divljaštva
- O projekciji projektora
- Da, to je spin
- Yodin poučak
- Egzibicionisti
- Rasizam i svi njegovi preračuni

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?


SERIJE





Manhunt: Unabomber

GoT

The Handmaid's Tale

American Gods

Legion

Stranger Things

The Young Pope

Black Sails

Sherlock

The Man in the High Castle

SS-GB

Westworld

Horace and Pete

The Crown

Lethal Weapon

Designated Survivor

Taboo

Grantchester

The Big Bang Theory





FILMOVI




Tajna broja sedam / What Happened To Monday

Geostorm

Blade Runner 2049.

Victoria i Abdul

War for the Planet of the Apes (2017)

Spider-Man: Homecoming (2017)

Unbroken (2014)

Čuvari galaksije Vol. 2

Viceroy's House

Valerian and the City of a Thousand Planets / Valerian i grad tisuću planeta

Dunkirk

Denial (2016)

Saving Mr. Banks / Kako je spašen gospodin Banks

Wonder Woman (2017)

The Boss Baby

Patriots Day

The Mummy

The Space Between Us (2017)

Kongens nei / The King’s Choice (2016)

King Arthur: Legend of the Sword

The Exception (2016)

To Walk Invisible: The Bronte Sisters

Colossal (2016)

A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen


Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10





Što se zadnje pročitalo?




KNJIGE


Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo
*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...


Star Wars: The Rise of Skywalker (2019)

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Lee Child - Jack Reacher Novels
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?I'm
a Gryffindor!


Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer




komad mjeseca
Kit Harington (aka Jon Snow)



sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

29.04.2005., petak

Kauboju, sjećaš li se Černobila?

Černobil danas Trebala je to biti jedna sasvim obična nedjelja, drukčija možda jedino po tome što je bila toplija od prethodnih nedjelja te 1986 godine; ipak, toga 26.travnja dogodilo se nešto što je, na određen način, obilježilo bližu prošlost istočnoeuropskih država. Daleko od očiju javnosti, u tadašnjoj sovjetskoj, a danas ukrajinskoj nuklearnoj elektrani (NE) Černobil ispitivao se sustav hlađenja u četvrtom reaktoru. Černobilska je elektrana tada bila tek osam godina u pogonu. Nakon nepune minute testiranja sustav je zatajio te je došlo do eksplozije tri godine staroga reaktora. Eksploziju su najprije uočili stanovnici Pripjata, grada udaljenoga samo 3 km od NE, koji je posebno izgrađen za radnike u elektrani i njihove obitelji. Uslijed eksplozije došlo je do istjecanja radioaktivnih tvari u atmosferu, koje su se u početku, zbog dominantnoga sjeverozapadnog vjetra, širile prema Bjelorusiji. Nedugo potom vjetar je promijenio smjer prema jugoistoku, a pojavili su se i kišonosni oblaci, zbog kojih je došlo do mjestimičnih pljuskova. Ti su meteorološki elementi uvjetovali različitu raspodjelu radijacije na pogođenom prostoru Ukrajine, Bjelorusije i Rusije. Vjetrovi su u par dana radioaktivni oblak nadvili nad cijelom Europom, te postepeno i cijelom sjevernom hemisferom. Širenje radioaktivnih tvari od zapadnih je zemalja prva uočila Švedska koja je i uzbunila svjetsku javnost. Danas bi bio treći dan. Oblak se nadvio nad Hrvatskom.
Sovjetske su vlasti obavijestile javnost o nesreći tek dva dana nakon eksplozije. Tada je već 48 000 stanovnika Pripjata bilo daleko od svojih domova, dok je nad černobilskom elektranom kružilo 1800 helikoptera koji su pijeskom i drugim vatrogasnim sredstvima pokušavali ugasiti požar. Tek deset dana nakon eksplozije zaustavljeno je istjecanje radioaktivnih tvari, a sedam mjeseci nakon katastrofe reaktor je prekriven «sarkofagom», betonsko-armiranim pokrovom. Time je samo privremeno prikrivena velika černobilska nuklearna katastrofa, jer brojne su posljedice ubrzo isplivale na površinu. Tridesetak smrtonosno ozračenih radnika preminulo je u prva tri mjeseca. No državni je vrh šutio o tim tragičnim posljedicama, tako da je u operacijama saniranja terena sudjelovalo čak 800 000 vojnika i vatrogasaca. Prema službenim podacima, njih 25 000 više nije među živima, dok mnogi drugi pate od teških bolesti, poput raka pluća, leukemije, kardiovaskularnih bolesti, oštećenja živčanoga i probavnoga sustava. Posljedice zračenja cjelokupno stanovništvo će osjećati i kroz nekoliko generacija, budući se genetska oštećenja prenose i na nerođenu djecu.
Tri preostala reaktora NE Černobil rade i dan danas. Sovjetski su znanstvenici prije petnaest godina objavili vijest da sarkofag nad uništenim 4tim reaktorom neće izdržati dulje od 20 do 30 godina! Ovo je godina – 19ta.

I sad Kauboju, reci ti meni – sjećaš li se ti Černobila?! Neću te ni pitati sjećaš li se možda Hirošime i Nagasakija (jer znam da vi američki funkcioneri ponekad patite od amnezije), ali daj mi reci sjećaš li se ti Černobila?! Sudeći po novom paketu idiotarija koje si izgovorio, očito se ne sjećaš!
Ta zar nije tragično, pa i krajnje neukusno Kauboju moj šupljoglavi - da niti dva dana nakon te užasne godišnjice, iznosiš svoju ´genijalnu´ viziju o građenju novih nuklearnih elektrana diljem te tvoje jadne zemlje?
Ta zar nije totalno promašeno, uz takvo užasno svjetsko nasljeđe - ponovo oživljavati hladnoratovsku propagandu i laži o izvoru ´ekološki čiste i jeftine energije´?
Ta zar nije licemjerno Kauboju, a ti znaš da jest – podvaljivati svom vlastitom narodu rog pod svijeću, i obećavati svakom gradu svoju ´džepnu´ nuklearku?
Zar nije dvolično od tebe da Irance tucaš u mozak zbog tog istog nuklearnog programa kojeg sada i sam najavljuješ? Zar nije žalosno Kauboju da si toliko nevjerojatno glup?
Kauboju moj proračunati, budući ti (izazvana tvojim potezima/promašajima) svako malo upućujem pisamce i našvrljam redak koji, mogao si shvatiti da ti ne muljam okolo-kole nego tučem ravno u glavu – pa ću blentavo moje, uz dužno poštovanje, tući i ovaj put. Dakle, ovo je trenutak kad pismo predaješ onom lutkaru čija si ti marioneta, jer si ti jadničku moj, najblaže rečeno – preglup za predsjednika. Dakle gospodo republikanska, lovaši korporacijski, pijavice globalizacijske – znam što radite. Znam što progovarate kroz usta ovog Kauboja, znam što vas muči, znam što vam je plan. Što je gospodo – stisla guza ko´meduza, ha?! A e, znam da je. Nestaje vam nafte, još godinu koju i aj´ća, Arapi već zatvorili špinu i ne daju ono malo što je ostalo, a kada i daju onda ´daju´ ko´Ferengiji. Jebeno, jel´da? A primat se mora zadržati, svijetom se mora vladati, Zemljom treba šerifovati, svjetski Kauboj se mora biti – a kako sve to, velite vi - bez vlastitih izvora energije, bez ovisnosti o šporkom Arapu?! Kužim ja to. Očaj stimulira maštu pa ste se opet dosjetili - ´čistim´ nuklearkama. Neiscrpan izvor energije previše golica vaše pohlepne prstiće, pa ko šljivi – radioaktivni otpad. Uvijek će se naći neka Treća zemlja za deponiranje.

Ali kravu-boji moji, vi ne shvaćate jednu stvar - onaj sarkofag nad Černobilom već odavno natkriljuje sve nas, bez iznimaka. I siromaha i cara. Sve nas pod ovom kapom nebeskom.
- 20:12 - Reci da se čuje (10) - Isprintaj - #

25.04.2005., ponedjeljak

Kad Ljubo ljubi seksi telefone

CALL ME! I´M HOT! CALL 666-666-666-999! CALL NOW! ;) Jučer je Milić ponudio Rvatima jedan od najduhovitijih trenutaka u povijesti Dnevnika: NIJE LJUBO SAGRIŠIJA! JA SVIDOČIN! -obrušila se baba na objektiv kamere sve prston prijeteći. U Runovićima kraj Imotskog dogodila se buna, diga se narod, a sve zato jer se očito još nešto nekontrolirano – diglo,
hi-hi! Pobunija se narod zbog naglog premještaja voljenog im ´pratra´Ljube.
ODVELO NAN PRATRA! DIJE?! DIGAJE ODVELO NIKO NEZNA! –urliče dida, uopće se ne obazirući na grijehe radi kojih je njihov ´pratar´ zamijenjen novim. A po svemu sudeći bome fra Ljubo – ljubi seksi telefone! Zdrav bio. Zvao fra Ljubo vruće linije, zvao fra Ljubo skupe linije, zvao fra Ljubo seksi linije! Zvao Ljubo dane – noći potežuć´..ovaj - to pitanje! Hi-hi!
I sad mene zanima baba – a šta ćeš ti to svidočit, a?! Biće si mu ti sviću držala?!
No budimo na tren ozbiljni, realnije je da su fra Ljubini propusti bili opasnije naravi od Bogu `vala zdrave seksualnosti, kao što su recimo - neuredno vođenje knjiga, pronevjera župskog novca i sl., pa su ga zbog manjka novca nadređeni odlučili ukloniti iz župe. Pazi sad - novca, a ne povrede zavjeta! Jer da se radi samo o seksi linijama, ajde čovječe progledali bi (oni njemu) kroz prste (svjesna je Crkva svojih slabosti), niti je on prvi niti zadnji koji je zvao ili će zvati! Ali eto među gomilom drugih propusta, ovaj ´telefonski´ je.. khm, khm.. ejektirao na površinu. Valjda zbog ´zapaljivosti´, hi-hi!
A babe su isto tako vikale NIJE ON SAGRIŠIJA i u puno zlokobnijem slučaju – vikale su za onog dokazanog pedofilčinu don Čučeka, kojega je sud oslobodio radi ´olakotnih´okolnosti! Vidim na nacionalnoj sljepo-vidnici jučer gostovao onaj baletni sadist šta je maltretirao balerine. Mora da ovaj narod posebno voli predatore i sadiste, a što drugo misliti kad im se posvećuju i cijele TV emisije. Čudna je ta povodljivost naroda koji ima potrebu braniti svoje grešne ´pastire´ – bez obzira na istinu jasnu ko´dan. Istu povodljivost i nedostatak logičkog rasuđivanja, možemo vidjeti i u slučaju ovoga gospićkog prasca što je napao američku košarkašicu. On bi i dan danas šetkao okolo slobodan, da nije ozbiljno priprijetio i sam američki veleposlanik! Zar nije sramota da nam netko drugi u vlastitoj zemlji mora govoriti kako se treba pravosudno reagirati na zločin! Zar nije sramota da je taj isti gospićki prasac i dalje za svoje sugrađane ´uzoran građanin´ i ´dobar čovjek´!

Svi su oni ´uzorni´ i ´dobri´ dok se događaju drugome, čini mi se. Ti ´uzorni´ dušebrižnici i lokalni moćnici vodaju narod ko ovce.
Pa ti baba moja – svidoči. O svojoj gluposti.

- 19:09 - Reci da se čuje (11) - Isprintaj - #

22.04.2005., petak

Oderana koža

svoju kožu prodajem skupo! Gledam sinoć na kasnim vijestima jednu pomalo bizarnu pričicu o sukobu unutar zagrebačkog Zoološkog. Bivša djelatnica optužuje ravnatelja za zlostavljanje, zanemarivanje i mučenje životinja i svašta nešto. A on njoj odvraća da je zrela za ludaru. Nadaleko smrdi da je i tu u pitanju borba za moć, lovu i fotelje pa u njihov zvjerinjak ´ko je koga zašto i od kuda´ nemam namjeru ulaziti, ali jedan detaljčić koji mi je zapeo za oko moram komentirati. Naime, za leđima dotične gđe koja se tuži na zlostavljanje životinja, na zidu doma njena kočoperi se tigrova – oderana koža. E gđo moja, e ´Pokosice´ moja!
A ADeZeov ´kućni tigar´ konačno odbio poslušnost, pa drIvo jedva dočekao te ga odjebao – iz partij.. pardon - stranke. I dok mu je Glavaš na Onoj konvenciji bio desna ruka i umjesto njega ljutim neprijateljima drao kože, bio mu je dobar. A sad kad u Europu treba u skupim odijelima i kravatama (koja ne trpe tragove krvi) - sad mu je postao teret. I fino se naš drIvo odlučio riješiti toga krvavog tereta, te oderanim Glavašem ukrasiti - svoj zid.
Ali malo je to zajebano sa dojučerašnjim desnim rukama, ne daju se one oderati tako lako, dapače.. Glavaš je svoju kožu odlučio prodati vrlo skupo. Pa je lukavo isplanirao da neće šef njime, već on šefom ´zatrofejiti´ – svoj zid. I u tome je uspio, barem u ovom prvom dijeljenju karata. Bio je lukaviji i brži. Osječka lija se mislila i domislila, doslovce 5min do ponoći i isteka roka za predaju izbornih lista - on ´otima´ listu, ´otima´ lokalne izbore i ostavlja ovaj drIvin ADeZe koji mu ne paše u - neobranom grožđu.
I sada slijedi nešto što neodoljivo podsjeća na onu srednjoškolsku lekciju iz povijesti (za one koji se još sjećaju srednje škole), kada je S.Pribićević 1918te grozničavo jurio noćnim Zagrebom, od vrata do vrata doslovce iz postelje dizao uspavane zastupnike da okupi delegaciju koja će hvatati vlak za Beograd. Tako je u predvečerje i naš drIvo naglavačke pojurio u Osijek - da spasi što se spasit dade. I došavši tamo, već minutu do ponoći, ne usuđuje se ući u stranačke prostorije (u strahu koga će tamo naoružanog zateći, a možda je bolje reći – koga NEĆE zateći) već okuplja bunovnu ekipu u obližnjem hotelu pod izgovorom većeg prostora. Pa se pred kamerama za onim prekratkim hotelskim stolom ekipa stisla, sve jedan širi od drugoga, sve prasić do prasića, laktare se toliko da izguraše i – Kosorku djevojku, jer kad je politička realnost u pitanju, za potpredsjednicu Vlade mjesta za stolom nema. A ona se (sve je gledam) sa strane stisla – ko´ pokisla kokoš. Jel´joj možda štogod postalo jasnije, pitam se?
Pa se prčevito busalo šakama u prsa kao gorile u magli (bitan napredak od gusaka?) i govorilo se o nepoljuljanoj snazi, antologijskim budalaštinama i svašta nešto, ali sve u svemu jedno veliko – ništa.

A pred praznim Saborom goril.. pardon.. drIvu uzaludno čekaju – mungosi.
Kažem vam ja – zvjerinjak je to, zvjerinjak.
- 19:02 - Reci da se čuje (5) - Isprintaj - #

19.04.2005., utorak

Bijeli dim

ps, ps, ps... dobar parti brate - dobar! Događanje: Konklava. Mjesto događanja: Sikstinska kapela. Vrijeme događanja: neposredno nakon zaključavanja 115 kardinala.
Monsignor Piero Marini: Extra omnes! (prijevod: iš vanka! aj ća!)
Dekan kardinalskog zbora Joseph Ratzinger: Draga braćo, sada kada smo ostali zaključani i kada je prestala svaka komunikacija sa vanjskim svijetom, ne trebam ni napominjati da je na nama velika odgovornost! Draga braćo, ono što upravo trebamo započeti – pamtit će i oni poslije nas! Dakle braćo draga, neka započne…. FIESTA!!! IIIIIIIIIIHAAAAAAAAA!!!! FIESTAAA!
Kardinali: ARIBA, ARIBA, ARIBAAA!!!
Pročelnik Kongregacije za Božji kult i disciplinu Jorge Arturo Medina Estevez: MARIAČIIIII!!! IIHAAA!!!
kardinal Rodriguez: Aj, aj mi prostata!
kardinal Angelo Sodano bojažljivo: Draga braćo, poštovani dekanu – možda bi bilo dobro da prije fieste barem odredimo kakav bi otprilike trebao biti novi Papa, jer kad se napušimo draga braćo (znamo šta se desilo prošli put braćo – izabralo ga, a on.. skoro 30 godina… nikad odapet!) neće se znat ko pije - ko plaća!?!
Dekan Joseph Ratzinger: A i ti Angelo moraš uvik bit parti brejker! Ma šta kakav bi trebao bit, šta se tu ima mislit!?!
Samo ubaciš – karizmatičan i to će rulji bit dovoljno!
kardinal Angelo: Kariz… a šta je to?
Dekan Joseph Ratzinger: Neman ti pojma, ali sada ti to ljudi vole čuti… karizmatičan ovaj, karizmatičan onaj… karizmatičan Sudac, karizmatičan IvanPavaoDrugi, karizmatičan Mate Mišo Kovač… daš im to – Karizmatičan i ko ih je.e!
kardinal Jorge Mario: OLE! FIESTA! MARIAČI! KARAMBA! IHAAAA!!!
Kardinali: ARIBA, ARIBA, ARIBAAA!!!
kardinal Rodriguez: Aj, aj mi prostata!
Pročelnik Kongregacije za Božji kult i disciplinu Jorge Arturo Medina Estevez: IHAAA! TRAVE, TRAVE BRAĆO – DONIJA JORGE KOLUMBIJSKE TRAVEEE!!!
kardinal William B: Auuu jebote šta je dobra! Šta dimi!
kardinal Claudio: Hi-hi-hi… auuuuu… eeeee… hi-hi-hi…puć, puć, puć…
Dekan Joseph Ratzinger: Jebate, ovoga već puklo!
kardinal Jorge Mario: aaaaaa… dobra, DOBRA!!! …dimi, dimi…puć, puć, puć…
kardinal Angelo: …hi-hi-hi…auuuu… vid´ove na plafonu hi-hi-hi… jebate… svi goli hi-hi-hi… puć, puć, puć…
Bozanić iz prikrajka: Jebate Vinko vidiš li ti ovo – nas Rvata samo dva!! Nemamo nikakve šanse, nemamo nikakvih aduta! Gledaj ove Latinose čovječe – nema šta nemaju! Jorge donija i trave i pota i haš´ša i marice i marivuane… a tek ovi crnci – puni džepi afričke ljute! A nas dva Rvata nit – Opatije za zapalit! Jebate Vinko – najebali smo!
Puljić ispod glasa: Ps, ps, ps… Joso bud´miran – ponija san i ja nešto… za pušit! Pogledaj ode… pogledaj mi… pod halju… Nije ni Rvat zadnje govno!
Bozanić: …gulp!?! …ovaj.. Vinko ne bi ja.. u tvoju… ovaj.. intimu…
Puljić: Šta´s se usra, pogledaj ispod šta san ponija!! Vid Joso, vid – ponija san i ja - tajno oružje!
Bozanić: A???
Puljić: Joso paz´sad, i Rvati će na ovoj konklavi - pušit! He-he, bit će dima i od Rvata! To ti ja velin… ponija je Vinko -´ercegovačke škije!

Dekan Joseph Ratzinger u sebi: Pušite vi, pušite i – popušite.
- 19:09 - Reci da se čuje (17) - Isprintaj - #

13.04.2005., srijeda

Riblja glava

srdelice, zdrave ko dren... gleda jutros mene riblja glava
dok je rastavljah od ribljega joj tijela
bistro oko a modra peraja
šuteći mudro promatrati nemorski svijet bi htjela
što šutiš glavo riblja - pitam ja nju
oštrooko njeno oko moje oko hvata
što te buni, nešto bi me pitat htjela?
što mi radiš - kao da je čujem
na lešo te kuvam, zrno papra uz kap maslinovog
dok tijelo ti gradelat je slađe
da sve cvrči zalivati u´jem okrenut-obrnut ružmarinom mazat
miomirise sa žara ćutila bih rađe
ne vjerujem da prženje sad te tišti, kad ionako već otkinuta pamet ti je od ostatka tijela
daj mi reci što stvarno ti bi htjela?
a ona i dalje Mariju Antoanetu glumi nit zijeva nit govori
pa što te muči daj mi reci
ta nisi ti bijela nego plava, što bi sad htjela ta tvoja riblja glava
štrajkat možda (ko i oni drugi u bijelom)?
a ona i dalje nit A nit - Be i sve me prodorno gleda
hej glavo riblja nemoj da te pitam odakle se ono čistiš
i otkud ono riba smrdi
i nemoj da mi se previše misliš (il će i mačak omastiti brk)
a ona će na to - moja glava i ovako bez škrga ipak šuplja nije
pa zbunjenost svoju podijeliti sa tobom sad ću ja
ministrova zdravstva glava stalno se smije
(ko mačak Cheshireski brrrrr… il´možda prrrrr? pliz pliiiz ne prijetiš mi valjda njime?)
jesu li i njemu izvađene škrge to me buni i to mi ne da spat
dal` glava mu je šuplja
hoćeš li biti ljubazna i tu informaciju mi dat?
PS. štrajkati namjeru nemam jer to nije u naravi ribljoj
a smrad odakle ono ide dal od glave ili repa
iako tu tajnu riblju reći ne bih smjela
ajde nek ti bude - zna se
jel` taj odgovor ono što si htjela?

- 19:13 - Reci da se čuje (4) - Isprintaj - #

09.04.2005., subota

Čalrs i Kam´la

ćestitke mladenjciman! U malon dalmatinskom mistu dida i baba na televiziji prate kraljevsko vjenčanje…
Baba: Auuu ča je ovo lipooo!! Ma ča je ovo lipo vidit ka se dvoje razumu, ka se dvoje volu, ka se dvoje jubu…
Dida: Ka se dvoje sekskaju!
Baba: Eno na! Eno na! O svetiAntemoj vid´- vid´ti to sa´ pa rec´da nije pogan! Pogan i gotovo! A šporkaćjuna gospemoja, mora je un.. MORA JE UUUN REĆ oli bi bija puka da nije svojezin šporkin jezič´non opleja! A ča sad protu Čalrsa prnc o´Vejelsa jemaš!?! Aj sa rec´, rec´min udma tute - ča protu njega jemaš sa´ka se napokun opošten´ja! Sa´ka je dokazeja daje čov´k! Sa´ka je napokun soju Kam´lu prid oltar doveja!! Aj sad!!!
Dida: Je, sa´se opošćen´ja – a dije prije bija?
Baba: Da dije bija?! A jel´jema puno posla, jel´jema žen´t Dajanu, jel´jema prav´t dicu, jel´jema igrat se polo, jel´jema zemju vodit!?! Da dije bija!!
Dida: Je, sveje un oto jema, pa i teke povr´tega zeru još…
Baba: Povr´zeru još?
Dida: E-e! Jema se – kurbat! Eto šta seje još jema!
Baba: OSVETIANTEMOJ – I JOPET UN! Ma muč´ston jez´čnon!! Kako ćutin dokasat daje čov´k duša o´čov´ka! Jel´još jučere zaPapon plaka, jes´vidja isam!? Ajme bidan kako je plaka, svemun suze kapjale i saš´ti men da se un bija sa Kam´lon prijebraćno kurba, fuj šporkaćjun jean!!
Dida: Nisen ja nireka da se un kurba prijebraćno – ka´se i nije! Un se kurba – braćno! Su Dajanon je spava, a Kam´lu je - kara!
Baba: Ma muč´ penventit jean! Ma vid´ga! OTEMEN se nelaje javno, ajmegospemoja nikakoga naućit!! Ča s´se sad ti naša otomen govor´t, da svit okolizin sluša sramotu ajmegospemoja! Ka da svit neznaje času se uni jeba… ovi… času uni čin´li… ovi… e… AL´UN JE NJU PRID OLTAR DOVEJA ZAPANTI, PASE TI SA´MISL´!!! I nemereš ni ti reć´da un svojon Kam´li nije bija viran!! Un je samo nju cilo vrime volija! I evo je o´nje i pošćenu ženu napravija!
Dida: E, sa´se sitija. Sa´ka bi tija kra´jevat pa mun zasmetalo ča je prije bila…

Baba: Pa ča je prije bila!?!
Dida: Krajevska kon-kurbina.
Baba: Ajme dabogda jez´čnu prigriza, o svetiAntemoj ma jel´viš ti sučin ja jeman posla!?! Sa Sadamon i Goromon! Sa ne-nor-malon! Uf!
- 00:06 - Reci da se čuje (4) - Isprintaj - #

05.04.2005., utorak

Ovo je već prešlo svaku mjeru?

kra, kra... Pitam se što misle one horde hodočasnika papinu odru, oni naoružani kamerama i aparatima? Čemu će te njihove snimke pokojnog pape služiti? Kućnoj kolekciji obiteljskih filmova? Kada će ih gledati? Na zajedničkim okupljanjima? Ajmo se zapitati malo kakva je to morbidna potreba u ljudima, kakav je to voajerizam koji ih tjera na takve stvari…
Lešinarenje je počelo i prije nego što je čovjek uopće i umro, okupljali su se na onim granama kao ptice zloslutnice, lešinari i hijene, šakali mesa gladni… Da – Mi, Vi, Masa. A ne samo oni, ne samo novinari, izvjestitelji, fotoreporteri - već i svi drugi: narod, masa, rulja, populus koji svaku informaciju gutao je halapljivo i nezasitno… Izuzev možda rijetkih, koji su zasićeni informacijskim bombardiranjem isključili medije iz svoje svakodnevice na jedan duži rok, barem do završetka konklava i onog bijelog oblačića objave. Čovjek nije ni umro, a spekulacije o nasljedniku već krenuše, dal´crni, dal´bijeli, dal´žuti, objava slika, biografija, dentalnih kartona – i oni isti koji sada snimaju mrtvog starca i klanjaju se njegovu odru, stajati će tamo pod onim balkonom i snimati novoga Čovjeka u bijelom, klanjati se novomu idolu.
A kad je čovjek otišao, tek onda počinje cirkus koji još uvijek ne pokazuje naznake stišavanja. Pa reče ´lija sa 7 političkih života´ Castro: Neka bude – tri dana žalosti! I bi tri dana. Pa kad je mogao Castro, neće ni drugi manje, a ni oni treći, ni oni četvrti, pa ni – mi. Svjetsko natjecanje, Olimpijada čak, u danima žalovanja otpočela je – tko će ih imati više, tko, tko, tko? Jedan dan, dva, tri... tjedan... mjesec? Godina? Pa ni to nije dovoljno nego ćemo i državne zahvale objaviti, samo da ih osmislimo… Povelja dobro zvuči ha? Neka onda bude - povelja. A i na budući državni praznik sve nešto ´miriše´. A sve preko leđa jednog umrlog starca.
Pa reče čimpanza Bush: Ja ću na sprovod doći! Pa kad doći može on, i ovaj će, i onaj, i svi, pa i – mi. A Charles će čak i vjenčanje sa Kamilom svojom otkazati - za dan, ma vidiš ti to, pa sad svijete reci da princ nije faca?! Kao sljedeći korak još samo umirućeg princa Rainiera objavu očekujemo, da ni on neće umrijeti prije starca mu dragog sprovoda – sve iz respekta i zahvalnosti, pa nek svijet puca od zavisti jer tko TO može nadmašiti, ha?! Da vas vidim!
A do ispraćaja taman dovoljno vremena ima za štancanje majičica, svijeća, zastavica, lepezica, kalendarića, suncobranića, izvorske pitke vode sa Njegovim likom, pa da svi lešinari zadovoljno ruke protrljaju. Taman dovoljno vremena ima da u novinama svim, ama baš svaki aspekt Njegova života prožvakan je, svaki susret sa svakim i nikim predočen je, svaka gesta i riječ, kihanac il´štucaj proučen je. Taman dovoljno vremena za štampanje literature suvisle i nesuvisle, knjiga Njegovih ili o Njemu što zaradit brzu lovušu bi mogle. Taman dovoljno vremena za osmišljavanje dovoljno grandioznih oplakujućih gesta, riječi, govora, suza. Taman dovoljno vremena za uplatiti skupe turističke aranžmane, taman dovoljno vremena za nabavu skupe garderobe. Taman dovoljno vremena za frizere i pedikere. Taman dovoljno vremena za kladionicu. Taman dovoljno vremena da i ukazanje Njegovo se desi, pa kad je i to prigodno obavljeno – ruljo navali, još malo pa prodano, sve dam, sve dam, samo da prodam...

A sve preko još nepokopanog tijela jednog umrlog starca, koji:
Ne tugujte! i Amen! -reče, koji samo mir je tražio, jednostavnost i kontemplaciju. A ne cirkus.
- 23:26 - Reci da se čuje (10) - Isprintaj - #

01.04.2005., petak

Plači voljena zemljo

čuje li me itko? Kako je ono branitelj Novice Petrača rekao po završetku suđenja za otmicu malog Zagorca, otprilike nešto ovako: ˝Interes države da pod svaku cijenu uništi Hrvoja Petrača mi je sasvim razumljiv, no ono što mi nije jasno nakon ovakvog obrazloženja presude je kakve veze s tim ima njegovo dijete
E pa presuda od 3,5godine zatvorske kazne pokazala je da to 24godišnje´dijete´i nije tako nevino kao što branitelj tvrdi. A što o djeci reći sad kada je uhvaćeno i drugo´dijete´Petrač! Naime Nikola Petrač, sin bjegunca Hrvoja Petrača i brat onog 24godišnjeg ´djeteta´ Novice - uhvaćen je na Zg aerodromu sa nelegalnim napunjenim pištoljem u prtljazi. Opa! Vidiš ti to – ni djeca nisu što su nekad bila. Nekada je bočica toplog mlijeka i tapšanje preko ramena dok se ne podrigne - bilo dovoljno. A danas je, kolko vidim, za podrigivanje potrebno - jače oružje. Majku mu što sam zaostala! Pod hitno moram pojačati kućni arsenal – ako se mislim baviti odgojem´nevine dječice´.
A u svijetu ovih dana, na red došli još jedni izbori – oni u Zimbabveu. Pa se tako niz - Ukrajina, Kirgistan… nakon zemalja bivšeg SSSRa, nastavlja i na afričkom tlu. Zašto kažem niz?
Pa ovako laički promatrajući vidim mnoge sličnosti, naime u svim ovim bogu (čitaj: zapadnim demokracijama) iza nogu zemljama, oporba je čekala i dočekala preuzimanje vlasti demokratskim putem, ali… Nažalost, u svim tim zemljama slijedilo je upravo to ALI. Prijašnjim garniturama (čitaj: opskurnim diktartorčićima) osladila se vlast, pa nemahu ni najmanju namjeru prepustiti svoje položaje. Položaje koji im osiguravaju moć i siguran izvor astronomskih zarada – državnu kasu. Pri tom im uopće nije bitno što su gospodarstva uništena, narodi do krajnosti osiromašeni, a demokracije zamijenjene diktaturama. Ono što je njima bitno – milijuni su na privatnim računima u inozemnim bankama. A budući su im, dolaskom oporbe na vlast, ti narodu opljačkani milijuni postali ugroženi – prijašnje garniture su spremne na sve, od lažiranja izbora do primjene sile, torture, tajanstvenih ubojstava oporbenih čelnika, novinara, zastrašivanja vojskom, policijom itd.
Nekim čudom, ili činjenicom da je predmet europskog i ruskog interesaUkrajina je za dlaku izbjegla oružani sukob, te je opet nekim čudom oporba izvojevala ponovljene i dobivene izbore! Tko bi se na to kladio, da se tada pitalo? U Kirgistanu, s druge strane, također neobičan razvoj događaja – oporba čekanja sita - pučem dolazi na vlast, i iako je sve vodilo eskalaciji sukoba (a odbjegli diktatorčić uzaludnu utjehu tražio u Putinovu krilu, kao i ukrajinski Kučma prije njega) – do sukoba nije došlo, bogu hvala. Opet čudo? Ovako sumnjičava kakva jesam prije bih rekla – nečiji interesi. Ruski? Američki? Kineski? Tko će ga znati kad vojne baze u toj zemlji imaju – svi, i prvi i drugi i treći.
I na kraju Zimbabve, ali avaj! Diktatorčić Robert Mugabe mi se čini tvrđim (ili luđim?!) orahom. A možda je realnije reći da ni Mugabe nije toliki problem koliko je problem što Zimbabve, kao dio te od boga zaboravljene Afrike (ili je pravednije reći – od svijeta zaboravljene), nije predmet ničijeg interesa. Pa kao takvi – ´ničiji´, ne mogu računati na potporu zapadnih čelnika, ne mogu računati na kontrolu regularnosti izbora, ne mogu računati na intervenciju u slučaju izbijanja nasilja, ne mogu računati na humanitarnu pomoć, ne mogu računati na humanost

I u takvom me kontekstu baš živo zanima kako će/hoće li svijet reagirati kada i u Zimbabveu od Mugabea nasanjkana oporba digne svoj glas?
Hoće li krik Afrike vrijediti jednako kao i krik Ukrajine? Jedan raniji krik nije vrijedio, onaj - sudanskog Darfura (za kojeg se svjetske vođe još uvijek ne mogu dogovoriti kako ga nazvati – masovnim ubojstvima ili genocidom! licemjeri svjetski!).
Hoće li i ono razmaženo hrvatsko 24godišnje derište, a ne ´dijete´kako mu branitelj voli tepati, čuti krik drugog djeteta - afričkog djeteta?
- 01:15 - Reci da se čuje (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>