Gledam sinoć na kasnim vijestima jednu pomalo bizarnu pričicu o sukobu unutar zagrebačkog Zoološkog. Bivša djelatnica optužuje ravnatelja za zlostavljanje, zanemarivanje i mučenje životinja i svašta nešto. A on njoj odvraća da je zrela za ludaru. Nadaleko smrdi da je i tu u pitanju borba za moć, lovu i fotelje pa u njihov zvjerinjak´ko je koga zašto i od kuda´ nemam namjeru ulaziti, ali jedan detaljčić koji mi je zapeo za oko moram komentirati. Naime, za leđima dotične gđe koja se tuži na zlostavljanje životinja, na zidu doma njena kočoperi se tigrova – oderana koža. E gđo moja, e ´Pokosice´ moja!
A ADeZeov ´kućni tigar´ konačno odbio poslušnost, pa drIvo jedva dočekao te ga odjebao – iz partij.. pardon - stranke. I dok mu je Glavaš na Onoj konvenciji bio desna ruka i umjesto njega ljutim neprijateljima drao kože, bio mu je dobar. A sad kad u Europu treba u skupim odijelima i kravatama (koja ne trpe tragove krvi) - sad mu je postao teret. I fino se naš drIvo odlučio riješiti toga krvavog tereta, te oderanim Glavašem ukrasiti - svoj zid.
Ali malo je to zajebano sa dojučerašnjim desnim rukama, ne daju se one oderati tako lako, dapače.. Glavaš je svoju kožu odlučio prodati vrlo skupo. Pa je lukavo isplanirao da neće šef njime, već on šefom ´zatrofejiti´ – svoj zid. I u tome je uspio, barem u ovom prvom dijeljenju karata. Bio je lukaviji i brži. Osječka lija se mislila i domislila, doslovce 5min do ponoći i isteka roka za predaju izbornih lista - on ´otima´ listu, ´otima´ lokalne izbore i ostavlja ovaj drIvin ADeZe koji mu ne paše u - neobranom grožđu.
I sada slijedi nešto što neodoljivo podsjeća na onu srednjoškolsku lekciju iz povijesti(za one koji se još sjećaju srednje škole), kada je S.Pribićević1918te grozničavo jurio noćnim Zagrebom, od vrata do vrata doslovce iz postelje dizao uspavane zastupnike da okupi delegaciju koja će hvatati vlak za Beograd. Tako je u predvečerje i naš drIvo naglavačke pojurio u Osijek - da spasi što se spasit dade. I došavši tamo, već minutu do ponoći, ne usuđuje se ući u stranačke prostorije (u strahu koga će tamo naoružanog zateći, a možda je bolje reći – koga NEĆE zateći) već okuplja bunovnu ekipu u obližnjem hotelu pod izgovorom većeg prostora. Pa se pred kamerama za onim prekratkim hotelskim stolom ekipa stisla, sve jedan širi od drugoga, sve prasić do prasića, laktare se toliko da izguraše i – Kosorku djevojku, jer kad je politička realnost u pitanju, za potpredsjednicu Vlade mjesta za stolom nema. A ona se (sve je gledam) sa strane stisla – ko´ pokisla kokoš. Jel´joj možda štogod postalo jasnije, pitam se?
Pa se prčevito busalo šakama u prsa kao gorile u magli(bitan napredak od gusaka?) i govorilo se o nepoljuljanoj snazi, antologijskim budalaštinama i svašta nešto, ali sve u svemu jedno veliko – ništa.
A pred praznim Saborom goril.. pardon.. drIvu uzaludno čekaju – mungosi.
Kažem vam ja – zvjerinjak je to, zvjerinjak.