Trebala je to biti jedna sasvim obična nedjelja, drukčija možda jedino po tome što je bila toplija od prethodnih nedjelja te 1986 godine; ipak, toga 26.travnja dogodilo se nešto što je, na određen način, obilježilo bližu prošlost istočnoeuropskih država. Daleko od očiju javnosti, u tadašnjoj sovjetskoj, a danas ukrajinskoj nuklearnoj elektrani (NE) Černobil ispitivao se sustav hlađenja u četvrtom reaktoru. Černobilska je elektrana tada bila tek osam godina u pogonu. Nakon nepune minute testiranja sustav je zatajio te je došlo do eksplozije tri godine staroga reaktora. Eksploziju su najprije uočili stanovnici Pripjata, grada udaljenoga samo 3 km od NE, koji je posebno izgrađen za radnike u elektrani i njihove obitelji. Uslijed eksplozije došlo je do istjecanja radioaktivnih tvari u atmosferu, koje su se u početku, zbog dominantnoga sjeverozapadnog vjetra, širile prema Bjelorusiji. Nedugo potom vjetar je promijenio smjer prema jugoistoku, a pojavili su se i kišonosni oblaci, zbog kojih je došlo do mjestimičnih pljuskova. Ti su meteorološki elementi uvjetovali različitu raspodjelu radijacije na pogođenom prostoru Ukrajine, Bjelorusije i Rusije. Vjetrovi su u par dana radioaktivni oblak nadvili nad cijelom Europom, te postepeno i cijelom sjevernom hemisferom. Širenje radioaktivnih tvari od zapadnih je zemalja prva uočila Švedska koja je i uzbunila svjetsku javnost. Danas bi bio treći dan. Oblak se nadvio nad Hrvatskom.
Sovjetske su vlasti obavijestile javnost o nesreći tek dva dana nakon eksplozije. Tada je već 48 000 stanovnika Pripjata bilo daleko od svojih domova, dok je nad černobilskom elektranom kružilo 1800 helikoptera koji su pijeskom i drugim vatrogasnim sredstvima pokušavali ugasiti požar. Tek deset dana nakon eksplozije zaustavljeno je istjecanje radioaktivnih tvari, a sedam mjeseci nakon katastrofe reaktor je prekriven «sarkofagom», betonsko-armiranim pokrovom. Time je samo privremeno prikrivena velika černobilska nuklearna katastrofa, jer brojne su posljedice ubrzo isplivale na površinu. Tridesetak smrtonosno ozračenih radnika preminulo je u prva tri mjeseca. No državni je vrh šutio o tim tragičnim posljedicama, tako da je u operacijama saniranja terena sudjelovalo čak 800 000 vojnika i vatrogasaca. Prema službenim podacima, njih 25 000 više nije među živima, dok mnogi drugi pate od teških bolesti, poput raka pluća, leukemije, kardiovaskularnih bolesti, oštećenja živčanoga i probavnoga sustava. Posljedice zračenja cjelokupno stanovništvo će osjećati i kroz nekoliko generacija, budući se genetska oštećenja prenose i na nerođenu djecu.
Tri preostala reaktora NE Černobil rade i dan danas. Sovjetski su znanstvenici prije petnaest godina objavili vijest da sarkofag nad uništenim 4tim reaktorom neće izdržati dulje od 20 do 30 godina! Ovo je godina – 19ta.
I sad Kauboju, reci ti meni – sjećaš li se ti Černobila?! Neću te ni pitati sjećaš li se možda Hirošime i Nagasakija(jer znam da vi američki funkcioneri ponekad patite od amnezije), ali daj mi reci sjećaš li se ti Černobila?! Sudeći po novom paketu idiotarija koje si izgovorio, očito se ne sjećaš!
Ta zar nije tragično, pa i krajnje neukusnoKauboju moj šupljoglavi - da niti dva dana nakon te užasne godišnjice, iznosiš svoju ´genijalnu´ viziju o građenju novih nuklearnih elektrana diljem te tvoje jadne zemlje?
Ta zar nije totalno promašeno, uz takvo užasno svjetsko nasljeđe - ponovo oživljavati hladnoratovsku propagandu ilaži o izvoru ´ekološki čiste i jeftine energije´?
Ta zar nije licemjerno Kauboju, a ti znaš da jest – podvaljivati svom vlastitom narodu rog pod svijeću, i obećavati svakom gradu svoju ´džepnu´ nuklearku?
Zar nije dvolično od tebe da Irance tucaš u mozak zbog tog istog nuklearnog programa kojeg sada i sam najavljuješ? Zar nije žalosno Kauboju da si toliko nevjerojatno glup?
Kauboju moj proračunati, budući ti (izazvana tvojim potezima/promašajima) svako malo upućujem pisamce i našvrljam redak koji, mogao si shvatiti da ti ne muljam okolo-kole nego tučem ravno u glavu – pa ću blentavo moje, uz dužno poštovanje, tući i ovaj put. Dakle, ovo je trenutak kad pismo predaješ onom lutkaru čija si ti marioneta, jer si ti jadničku moj, najblaže rečeno – preglup za predsjednika. Dakle gospodo republikanska, lovaši korporacijski, pijavice globalizacijske – znam što radite. Znam što progovarate kroz usta ovog Kauboja, znam što vas muči, znam što vam je plan. Što je gospodo – stisla guza ko´meduza, ha?! A e, znam da je. Nestaje vam nafte, još godinu koju i aj´ća, Arapi već zatvorili špinu i ne daju ono malo što je ostalo, a kada i daju onda ´daju´ ko´Ferengiji. Jebeno, jel´da? A primat se mora zadržati, svijetom se mora vladati, Zemljom treba šerifovati, svjetski Kauboj se mora biti – a kako sve to, velite vi - bez vlastitih izvora energije, bez ovisnosti o šporkom Arapu?! Kužim ja to. Očaj stimulira maštu pa ste se opet dosjetili - ´čistim´ nuklearkama. Neiscrpan izvor energije previše golica vaše pohlepne prstiće, pa ko šljivi – radioaktivni otpad. Uvijek će se naći neka Treća zemlja za deponiranje.
Ali kravu-boji moji, vi ne shvaćate jednu stvar - onaj sarkofag nad Černobilom već odavno natkriljuje sve nas, bez iznimaka. I siromaha i cara. Sve nas pod ovom kapom nebeskom.