MODESTI BLEJZ

Lešinarenje je počelo i prije nego što je čovjek uopće i umro, okupljali su se na onim granama kao ptice zloslutnice, lešinari i hijene, šakali mesa gladni… Da – Mi, Vi, Masa. A ne samo oni, ne samo novinari, izvjestitelji, fotoreporteri - već i svi drugi: narod, masa, rulja, populus koji svaku informaciju gutao je halapljivo i nezasitno… Izuzev možda rijetkih, koji su zasićeni informacijskim bombardiranjem isključili medije iz svoje svakodnevice na jedan duži rok, barem do završetka konklava i onog bijelog oblačića objave. Čovjek nije ni umro, a spekulacije o nasljedniku već krenuše, dal´crni, dal´bijeli, dal´žuti, objava slika, biografija, dentalnih kartona – i oni isti koji sada snimaju mrtvog starca i klanjaju se njegovu odru, stajati će tamo pod onim balkonom i snimati novoga Čovjeka u bijelom, klanjati se novomu idolu.
A kad je čovjek otišao, tek onda počinje cirkus koji još uvijek ne pokazuje naznake stišavanja. Pa reče ´lija sa 7 političkih života´ Castro: Neka bude – tri dana žalosti! I bi tri dana. Pa kad je mogao Castro, neće ni drugi manje, a ni oni treći, ni oni četvrti, pa ni – mi. Svjetsko natjecanje, Olimpijada čak, u danima žalovanja otpočela je – tko će ih imati više, tko, tko, tko? Jedan dan, dva, tri... tjedan... mjesec? Godina? Pa ni to nije dovoljno nego ćemo i državne zahvale objaviti, samo da ih osmislimo… Povelja dobro zvuči ha? Neka onda bude - povelja. A i na budući državni praznik sve nešto ´miriše´. A sve preko leđa jednog umrlog starca.
Pa reče čimpanza Bush: Ja ću na sprovod doći! Pa kad doći može on, i ovaj će, i onaj, i svi, pa i – mi. A Charles će čak i vjenčanje sa Kamilom svojom otkazati - za dan, ma vidiš ti to, pa sad svijete reci da princ nije faca?! Kao sljedeći korak još samo umirućeg princa Rainiera objavu očekujemo, da ni on neće umrijeti prije starca mu dragog sprovoda – sve iz respekta i zahvalnosti, pa nek svijet puca od zavisti jer tko TO može nadmašiti, ha?! Da vas vidim!
A do ispraćaja taman dovoljno vremena ima za štancanje majičica, svijeća, zastavica, lepezica, kalendarića, suncobranića, izvorske pitke vode sa Njegovim likom, pa da svi lešinari zadovoljno ruke protrljaju. Taman dovoljno vremena ima da u novinama svim, ama baš svaki aspekt Njegova života prožvakan je, svaki susret sa svakim i nikim predočen je, svaka gesta i riječ, kihanac il´štucaj proučen je. Taman dovoljno vremena za štampanje literature suvisle i nesuvisle, knjiga Njegovih ili o Njemu što zaradit brzu lovušu bi mogle. Taman dovoljno vremena za osmišljavanje dovoljno grandioznih oplakujućih gesta, riječi, govora, suza. Taman dovoljno vremena za uplatiti skupe turističke aranžmane, taman dovoljno vremena za nabavu skupe garderobe. Taman dovoljno vremena za frizere i pedikere. Taman dovoljno vremena za kladionicu. Taman dovoljno vremena da i ukazanje Njegovo se desi, pa kad je i to prigodno obavljeno – ruljo navali, još malo pa prodano, sve dam, sve dam, samo da prodam...