Krvava povijest Crkve

Kao prvo , isprika svim dragim ljudima koji su ostavili svoje komentare a ja im se nisam javio niti im odgovorio .

Ne bih želio sada ulaziti u razloge mog nejavljanja , ali vjerujte mi da su bili opravdani .

Molim Tinu da mi ostavi svoj mail da joj mogu odgovoriti u vezi literature koja ju zanima.

Pozdrav i svima ostalima uz obećanje da ću im se javiti što prije .

Papa nije nasljednik Petra

U Efežanima 5:23 piše:" Krist je glava crkve "...a ne papa!

Marko 10:35-43

" Znate da oni koji se priznaju vladarima nad narodima, okrutno postupaju sa njima i da se njihovi velikaši služe svojom vlašću protiv njih.Ali tako neka ne bude među vama !"

U toj izjavi Isus otvoreno kaže da ni jedan od njih ne vlada nad ostalima.Umjesto toga on poučava jednakost, jasno poričući principe koji su uključeni u papinom vladanju nad crkvom u svojstvu "Biskupa nad biskupima".
Nadalje, Isus naučava koncept jednakosti upozoravajući učenike protiv upotrebe laskavih naziva poput " otac "(riječ "papa" znači otac)...." rabbi "(učitelj), " Gospodin " ili " vođa "

Matej 23:4-10

" Ne dopustite da vas nazivaju rabbi, jer imate samo jednog učitelja, a svi ste braća.Nikoga na zemlji na nazivajte svojim ocem jer imate samo jednog Oca, onog nebeskoga.Također ne dopustite da vas nazivaju vođama, jer imate samo jednog vođu - Krista! "

Ideja da jedan od njih treba biti uzdignut na poziciju pape, u krajnjoj je suprotnosti s ovim odlomkom Pisma.
Ipak rimokatolike se podučava da je Petru bio dat taj uzvišeni položaj i da je cjelokupna crkva sagrađena na njemu!
Ako pobliže pogledamo Pismo, postaje jasno da Petar uopće nije bio niti može biti papa.

1) Petar je bio oženjen .Činjenica da je Petar bio oženjen čovjek nije u skladu s katoličkim stavom da papa treba biti neoženjen.I ne samo Petar već su i drugi apostoli imali žene.

2) Petar ne bi dopustio da se ljudi klanjaju pred njim a kamoli da mu ljube ruku .
" Kornelije mu iziđe u susret, pade do nogu i pokloni se.A Petar ga podignu i reče mu:Ustani i ja sam samo čovjek! "(Djela apostolska 10:25,26)

3) Petar nije pridavao tradiciji jednaku važnost kao i riječi Božjoj .Upravo suprotno, Petar je malo vjerovao u tradiciju od "Otaca baštinjenu"(1.Petrova 1:18)
Njegova propovijed na pedesetnicu bila je ispunjena riječju Božjom a ne tradicijama ljudi.

4) Petar nije bio papa jer nije nosio krunu .On je sam objašnjavao da ćemo tek kad dođe vrhovni pastir, Krist,"primiti neprolaznu krunu slave"(1 Petrova 5:4).

Ukratko, Petar se nikada nije ponašao poput pape a ni oblačio kao papa, nikada nije govorio ni pisao kao papa niti su mu ljudi prilazili kao što prilaze papi.
Službeni naslov pape je “ Vicarius Filii Dei ”, što u prijevodu znaci “Predstavnik sina Božjeg”. Kao potvrda, katoličke novine Our Sunday Visitor objavile su 18. travnja 1915.: “ Izrezbareno na papinome Mitru: ÜVicarius Filii Dei.



Rimokatolička crkva bogohuli proglašavajući se Bogom i dijeleći oproste grijeha:

“ Mi na ovoj zemlji imamo mjesto svemogućeg Boga.” Papa Leo XIII, u okružnom pismu od 20. lipnja 1894.

“ Papa nije samo predstavnik Isusa Krista, on je Isus Krist skriven u ljudskom tijelu." The Catholic National, srpanj 1895.

“ Najviši učitelj u crkvi je rimski pontif (koji) zahtjeva ... potpunu predaju i poslušnost ... kao samome Bogu.”papa Leo XIII, Okružna pisma , str. 193

“ Čini se da papa Ivan Pavao II sada predsjedava cijelom crkvom sa svog mjesta na Kristovom križu.” Iz članka s naslovom, “Biskup Aucklanda kaže da papa predsjedava sa Križa” AUCKLAND, New Zealand, 20. rujna 2004, Zenit.org

“ Zaista ne bi bilo pretjerano kad bismo rekli da su s obzirom na duhovnost svoje službe, mnogi svećenici bogovi. “ Papa Innocent III

NAZARET – IZMIŠLJENI GRAD
Povjesničar Josip Flavije (37. - 100.) (židovskog podrijetla Josif ben Matitjahu Hakohen) detaljno nabraja 45 gradova i sela malenog prostora tadašnje Galileje (samo 900 milja). On opisuje i Jafu - selo tek kilometar od današnjeg Nazareta, gdje je živio neko vrijeme. Prije je to bio grad, čije je groblje bilo upravo na mjestu današnjeg Nazareta. Ovaj povjesničar je vodio vojne operacije uzduž i poprijeko Galileje, u drugoj polovini prvog stoljeća. Nigdje u svojim knjigama ne spominje Nazaret [Leedom; Gauvin itd.]

• nema ga nigdje u Starom zavjetu, niti bilo kojemu drugom spisu, prije evanđelja Po Mateju.
• nema starih niti novih povjesničara koji su govorili o Nazaretu
• nema arheoloških niti bilo kakvih drugih dokaza da je taj grad ili čak selo postojalo "u vrijeme Isusa".
• Talmud, premda navodi 63 Galilejska grada, nikada ne spominje nekakav Nazaret, kao niti rana rabinska literatura.
• Nazaret nije bio upisan u popis plemena Zebulona (Jošua 19,10-16) koji spominje dvanaest gradova i šest sela.
• čak niti Sv. Pavao nikada ne spominje taj grad
• niti Nazaret niti "Nazarećanin Isus" nisu spomenuti ni u jednoj od novozavjetnih poslanica, a također ni u djelima tadašnjih povjesničara, kao ni u rimskim cenzusima iz toga vremena - iako su u nekim povijesnim djelima i (svakako) u cenzusima popisana sva imena naseljenih mjesta - pa čak i ona koja su po broju stanovnika bila manja od pretpostavljenog Nazareta.
• Citat iz biblije: "mnoštvo ljudi" iz Nazareta: "Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada* i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave." Nema nikakva ponora u koji su ga "zli židovi" mogli strmoglaviti, samo blagi brežuljak izvan doline gdje ga sada smještaju. Nema također nikakvih ruševina sinagoge, kuća, ničega iz tog perioda. Samo nekakvi grobovi isklesani u stijenama.
* Napominjem da se u Novom Zavjetu razlikuju sela, naselja i gradovi (grčki piše: 'polis Natzoree').
• u 3. stoljeću, Origen je čitao priču iz evanđelja o "slavnome gradu" Nazaretu, ali nije imao pojma gdje se on nalazi - premda je živio u Cezareji, samo 50 kilometara od sadašnjeg grada Nazareta! On spominje ime Nazaret ili Nazara - ne zna točno koji naziv je ispravan, ali nije se potrudio uputiti u susjedstvo, na hodočašće u ta znamenita mjesta o kojima je pisao cijeloga života i raspitati se. Očito se i on opredijelio za "simboličko tumačenje" koje nema utemeljenja u arheologiji, kao niti u stvarnosti.
• lažljiva carica Sveta Helena (vidi lažne relikvije koje je "iskopala" i zato ima golemi mramorni kip u bazilici Svetoga Petra u Rimu) također traži taj grad, ali ne nalazi ništa osim stara zdenca (jedinog izvora vode u kraju što ga čini još manje vjerojatnim mjestom za grad). Ona ga odmah krsti u "Zdenac Blažene djevice Marije" i tu gradi baziliku. Tako je započela izgradnja izmišljenog Nazareta.
• nešto dalje imamo Crkvu Sv. Josipa, koja je izgrađena, ni manje ni više, nego iznad stolarije Svetoga Josipa!
• Egeria pohodi to područje god. 383. Ovoga puta, lukavi redovnici joj pokazuju "veličanstvenu špilju" - i uvjeravaju je da je to "pećinska kuća Blažene djevice Marije" (zar nije odletjela za Trsat-Loretto? - vidi pod: Pobožne laži: Relikvije).
Tako je nastalo novo mjesto za hodočašća i izgrađena bazilika god. 570. Danas se oko te špilje nalazi najveći kršćanski tematski park na Srednjem istoku, kojeg posjećuje preko milijun posjetitelja godišnje što predstavlja 50 % ukupnih posjeta Izraelu.
• Franjevci tamo već desetljećima kopaju i prekapaju, pa su nakopali novca i grnčarije, i zaklinju se da je to dokaz postojanja grada Nazareta. Ali sve su to predmeti povezani s ukopom pokojnika u grobove.
Bez obzira na izrečene činjenice (koje svećenstvo prikladno prešućuje), posjetitelj današnjeg "Nazareta" može posjetiti sobu u kojoj je Blažena "primila" anđela Gabrijela. Vide se Marijina kuhinja i Josipova stolarija. Evo i sobe u kojoj je boravio Isus na povratku iz Egipta, a imamo i mjesta gdje se rodila Djevica Marija - ima ih, naravno, nekoliko, ne brojivši njeno mjesto rođenja u 5 milja dalje u Seforisu ili pak u Jeruzalemu. Čudnovata stvar u svemu tome je, da su sva ta presveta mjesta u špiljama i pećinama. Zar su svetu obitelj sačinjavali trogloditi? Obitelj Kremenko? Druga stvar je da su sva ta mjesta par metara od izdubljenih grobova, ili su i sama bila pećinski grobovi u ovo ili ono doba. Mjesto za pokop. Budući da židovski Zakon strogo zabranjuje stanovanje u blizini grobova, moramo pretpostaviti da je ta "primjerna židovska sveta obitelj" u kojoj se rodio Krist, bila neprekidno u stanju ritualne nečistoće!
• Klerici sa katoličkih sveučilišta rukama, nogama i zubima pokušavaju nešto iskopati i dokazati da je postojao grad Nazaret, ali bezuspješno. Tjera ih grčevita potreba da dokažu da je njihova ideologija u pravu, ali i silni crkveni novci. Pri tome se obilno služe i prijevarama, zato svaku njihovu izjavu treba uzeti s vrećom soli i znanstveno provjeriti. Ako nema grada Nazareta iz 1. stoljeća, i postojanje čudotvornog Božanstva Isusa je upitno, a onda im je uzaludna njihova vjera. Nije niti čudo da se ogromna Vatikanska mašinerija zvana Crkva bori za svoj opstanak "dokazujući" nedokazivo do zadnje kapi znoja ... ili krvi.
• Iskapanja Michael Avi-Yonah-a kod Cezareje 1962. otkrila su PRVO spominjanje Nazareta na mramornoj ploči u sinagogi u Caesarea Maritima-i. Datirana je u kasno 3. ili rano 4. stoljeće. Spominje svećeničku obitelj koja se sklonila u Nazaret nakon rata. Vjerojatno su se sklonili u tamošnje pećine. Sada znamo da se radi o naseljavanju nakon poraza u Bar Kochbar ratu 135 god. Vrlo je vjerojatno da su bili Evyonim-Nosrim i nazvali svoje selo 'Nazaret' tj. selo 'Siromašnih'.
Pisac Matejeva evanđelja čuo je za te 'svećeničke' obitelji koje su se selile u mjesto u Galileji koje su nazvali 'Nazaret' – i odlučio upotrijebiti to ime za svoga junaka.
• Arheolozi su neke nađene materijalne fragmente na tom mjestu i u okolici datirali na nekoliko stoljeća prije Isusovog vremena, i pretpostavili da ustvari pripadaju nekom bivšem i nestalom antičkom naselju - a između tih zadnjih antičkih nalaza i današnjeg doba nema dokaza o kontinuitetu urbanog života na tom mjestu, pa tako ni potvrde da je tu postojao neki grad u Isusovo vrijeme.
Apologeti postavljaju sljedeće pitanje (u nedostatku ikakvih materijalnih dokaza): "Kako je moguće da netko izmisli grad koji ne postoji, izlažući se opasnosti da ga raskrinkaju kao varalicu?
Pitanje bi imalo smisla da su evanđelja pisali apostoli na području današnjega Izraela. Oni takvu grešku ne bi načinili, niti bi im to suvremenici dopustili. Međutim, evanđelja su vremenski pisana oko 100 godina NAKON Isusova raspeća, a prostorno daleko IZVAN Izraela, od strane ljudi koji NISU bili apostoli, a po svemu sudeći nisu niti kontaktirali s nekakvim prvotnim apostolima, nego su to bili pisci koji su slabo poznavali židovsku vjeru (to će vam potvrditi svaki iole upućeniji Židov).
Autor evanđelja "po Mateju" je očito krivo shvatio riječ "Zvat će se nazirej" (Samson - nazirej božji) u Starom zavjetu i greškom izmislio Nazaret: "Zvat će se Nazarećanin". Vjernici su onda izgradili današnji Nazaret.

XXVII

Evo nešto i o deset zapovijedi božjih koje je RKC malo preradila i prilagodila sama sebi. Čak su i ovo morali mijenjati iako je originalne zapovijedi sam bog ( po starom zavjetu) dao židovima . Naravno , ono što većina vjernika ne zna je činjenica da je židovima bog dao preko 600 božjih zapovijedi od kojih je RKC sebi uzela samo deset a sve iz razloga što se ostale odnose na specifični život židova i sam židovski Zakon.
Navedene zapovijedi su poznate kod židova kao Aseret hadibrot:

Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. (3) Nemoj imati drugih bogova uz mene. (4) Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. (5) Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Gospodin, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. (...) Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Gospodin ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. (8) Sjeti se da svetkuješ dan šabatni. (9) Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. (10) A sedmoga je dana Šabat, počinak posvećen Gospodinu, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. (....)(12) Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti da Gospodin, Bog tvoj. (13) Ne ubij! (14) Ne učini preljuba! (15) Ne ukradi! (16) Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga! (17) Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga

O vjerodostojnosti crkve zaključite sami .

XXVI

Evo popisa nekih dogmi koje je uvela RKC :

300 - počeli moliti za mrtve
375 - počeli se moliti svecima i anđelima
394 - počeli govoriti misu
431 - počeli obožavati Mariju
500 - svećenici se počeli oblačiti drukčije nego ostali vjernici
593 - teorija čistilišta
600 - misa počela na latinskom
607 - prvi papa Bonifacije 3
609 - ljubljenje papinih nogu
786 - obožavanje slika i kipova
850 - blagoslovljena voda
998 - post u petak
1079 - svećenici se prestali ženiti-celibat
1090 - uvedena krunica
1186 - inkvizicija
1190 - indulgencije-prodavanje oprosnica
1215 - papa proglašen bez grijeha
1220 - klanjanje hostiji
1229 - čitanje Biblije zabranjeno običnim ljudima
1854 - Marija proglašena bez grijeha
1870 - papina riječ važnija od Biblije-njegova riječ perfektna
1950 - uznesenje Marijino na nebesa
1965 - Marija nazvana Majkom Crkve

Ovo je za sve one koji ovakve stvari ne znaju iako su vjernici .

Sa današnjim papom i kratkim osvrtom na Stari zavjet završit ću svoj kratki izlet u povijest postanka i razvoj Crkve kroz stoljeća. Naravno da ovdje nisu spomenuti svi događaji vezani uz povijest iste , jer morate priznati da 2000 godina postojanja ovakve institucije nije moguće staviti na petnaestak stranica. U svom opisu povijesti crkve pokušao sam zabilježiti događaje koji možda i nisu najvažniji ali su manje poznati ili čak nepoznati. Isto tako spomenuo sam događaje sa kojima su ljudi i upoznati ali nisu bili svjesni što se krije u pozadini istih. Što bih mogao navesti kao zaključak. Zapravo ne želim izvesti nikakav zaključak. Isti ostavljam na savjesti svakog čovjeka , bio on vjernik ili ne , ali ako se ljudi zainteresiraju za ovu temu , nešto nauče iz nje ili najbolje sami krenu u istraživanje iste , ja ću biti zadovoljan. Iako sam uglavnom kritički pisao o istoj , nije mi bila namjera pljuvati po istoj i nemojte misliti da ju mrzim. Pokušao sam se samo držati činjenica i istine. Priznajem da je crkva kroz povijest imala i nekih dobrih strana , da su postojali pape koji su učinili i nešto dobro , no generalno gledajući nisam zadovoljan sa istom. Crkva mora shvatiti da je prošlo vrijeme kad je krojila sudbinu čitavih naroda i mora se otvoriti prema ljudima. Po mojem mišljenju treba biti spremna čak i na promjenu svoje dogme te se napokon okrenuti dijalogu pa i prihvatiti i drugačije ideje ako imaju uporište u znanosti i povijesti .
Kao prvo crkva bi morala iskreno prihvatiti ostale vjere prije svega Judaizam ( iako formalno ona priznaje Židove i njihovu vjeru) jer naša vjera i vuče podrijetlo iz istog . Sukladno istom ni Islam nije religija koja nam je strana onoliko kao što nekima čini. Naravno ovdje mislim na početke Islamske vjere te na korijene iste , odnosno na Biblijske početke Arapa i Islama .Nemojte zaboraviti da je ABRAHAMU u dobi od 85.g. Bog obećao da će njegovi potomci biti mnogobrojni.Žena Sara u dobi od 76.g. ponudila mu je služavku Hagar da mu rodi dijete. Abraham je dao ime sinu Išmael. Kada je Išmaelu bilo 13.g. Bog je obznanio Abrahamu da će Sara roditi sina kojem mora dati ime Izak i s kojim će Bog sklopiti Savez. Kada je Izak rođen Sara je inzistirala da Hagar i Išmael budu otjerani.Abraham pristaje teška srca nakon što ga je Bog uvjerio da će Išmael i njegovi potomci biti blaženi. Tako započinju 3 monoteističke vjere .Kršćanstvo je plod JUDAIZMA , judaizam je plod IZAKA a islam je plod IŠMAELA.

XXI
Budimo iskreni , Crkva bi trebala biti tu da nam pomogne , da nam ukazuju put prema nečemu što svi zovemo Bogom. Iako ga mi ne možemo shvatiti ili ga shvaćamo potpuno pogrešno, budite uvjereni da ga tako shvaća i Crkva. To je rezultat tisućljetnog jačanja kršćanstva i Vatikana koji su si uzeli to zadovoljstvo da postavljaju naše vjerovanje kako njima paše. Tko je danas još vidio svećenika sa Biblijom ili nekim svitkom u rukama kako ide od sela do sela i propovijeda Svetu Riječ. Nemojte zaboraviti da je to bila njihova prvotna zadaća, hodati po svijetu i prosvijetliti ljude . Danas kad mladi čovjek postane svećenik već ima svoj auto, koji zamjeni za neki puno bolji za par mjeseci.Dobije kuću, takozvani župni dvor , plati ljude da mu spremaju jelo i čiste kuću dok on odlazi tko zna kamo. Ni to mi ne bi smetalo kad bi iskreno vjerovao u svoj poziv, učinio sve da život župljana bude bolji i bogatiji. Sjetite se da je Isus sam kazao da onaj tko želi Kraljevstvo nebesko neka ostavi sve svoje i pođe za njim.Pokušajte sad zamisliti nekog svećenika a kamoli biskupa ili kardinala koji će to učiniti. Pa pogledajte ih malo, svi su ugodno popunjeni ,ugodne rumene boje ( ne od posla i fizičkog napora sigurno) žive vrlo ugodno i bave se svime osim onime što je propovijedao Isus.Možemo se dotaknuti i umjetne oplodnje .Crkva tvrdi da se čovjek petlja u stvari koje su u božjoj domeni. .No s druge strane zašto žena koja ne može imati dijete na prirodan način ne bi začela umjetnom oplodnjom. Potomstvo, za mene, znači smisao života. Zar nije prva čovjekova obveza stvoriti potomstvo iza sebe jer je to jedini uvjet nastavka ljudske vrste. Pobačaj je sam po sebi neugodna tema za bilo koga. No ponovo Crkva ima svoje mišljenje . Smatram da je u redu pobaciti pogotovo ako se otkrije da dijete u majčinoj utrobi nije zdravo odnosno da će to dijete biti težak invalid ili sam porod može ugroziti i sam život žene. Što je sa žrtvama silovanja koje ostanu trudne i ne žele to dijete .Primjera ima mali milijun a uostalom tijelo žene je njeno pa smatram da treba svakoj ženi ostaviti na savjesti što će učiniti . Zar je bolje da žena rodi takvo neželjeno dijete pa ono završi u nekoj ustanovi gdje postoji mogućnost da je zlostavljano i postoji mogućnost da bude delikvent. Opet s druge strane tu se radi o jednom životu. Upravo zato ova je tema toliko složena i komplicirana i u nju se moraju uključiti sve sfere društva a ne samo Crkva. Oni mogu imati svoje mišljenje ali ne mogu zahtijevati od vjernika ili institucija da se isključivo uzima u obzir samo njihovo mišljenje. Obratite pažnju na nekoliko prošlih godina i na sve one silne skandale, neuspješno zataškane, a gdje su oni koji su zataškani. Riječ je naravno o pedofiliji i homoseksualizmu. To definitivno nije u redu za ustanovu koja se protivi takvim slučajevima u građanstvu. Pogledajmo samo crkvenu diskriminaciju žena. U svakom slučaju zašto žena ne bi mogla predvoditi misu, davati sakramente. Nigdje ne piše da žena to ne može. Najbizarnije što sam čuo kao obrazloženje je da se svećenici žele osjećati kao žene ili nešto slično a za bolje informiranje poslušajte predstavnika Opusa Dei u Hrvatskoj. Smeta me i njihovo citiranje biblije a sami kažu da se biblija ne smije shvatiti doslovno.

Možemo krenuti od Adama i Eve .Bog im je zabranio jesti s drveta jabuke u raju. Ako je Bog sveznajući i svemoćan zar nije znao da će oni ipak jesti s tog drveta. Zar nije unaprijed znao koja će biti uloga zmije ?
Kain i Abel su bili brača i sinovi Adama i Eve . Zašto je Bog radije primao paljenice koje mu je prinosio Abel a na paljenice Kaina nije gledao blagonaklono. Zar samo zato što mu je Abel prinosio paljenice od životinja a Kain od žitarica. Zašto je radio ovakvu razliku između brače ako je pravedan a isto će poslije dovesti do ljubomore između njih i prvog bratoubojstva po Bibliji. Kaina je zbog ubojstva Bog prokleo no od njega će kasnije nastati narodi . No ako se Adam i Eva bili prvi ljudi a njihovi sinovi su bili Kain i Abel , s kime se Kain mogao oženiti i na taj način stvoriti potomstvo?
Kada je Abraham dobio Izaka sa Sarom , Bog je stao na Sarinu stranu kada je tražila od Abrahama da istjera Hagar i Išmaela ( Jišmael) i Abraham je popustio kada mu je Bog obećao da će potomstvo Išmaela biti blaženo . Pošto je Išmael bio zakoniti Abrahamov sin kojeg je imao sa sluškinjom Hagar nije mi jasan čin istjerivanja i zašto je Bog stao na Sarinu stranu.
Od tog istog Abrahama tražio je da mu žrtvuje svog sina Izaka . Bog je sveznajući , pa zar nije već znao koliko mu je Abraham vjeran .
Posebna priča je izbavljenje židova iz Egipta . Da ne spominjemo cijelu priču već samo ono što je nejasno. Faraon, nakon što mu je Mojsije prenio da će Bog pobiti sve prvorođene u Egiptu ako ne pusti židove , je u strahu i dvoumi se. No tada Bog odlučuje da će mu otvrdnuti srce kako ih ipak ne bi pustio iz Egipta . Drugo jutro svi prvorođeni Egipćani su mrtvi . Sad neka mi netko objasni zašto ? Da je Bog ostavio stvari kakve su bile , židovi bi iz Egipta izašli bez ovih žrtvi . Što su Bogu skrivila mala djeca pa i dojenčad . Zar sve ovo samo da bi On pokazao svoju veličinu i moć . Ako je i od Boga , previše je. U ovom slučaju umrlo je puno djece koja su bila potpuno nevina a to čak ni Bog ne bi smio raditi , barem Bog onakav kakvog ga poznajemo. Ovdje Bog uopće ne pokazuje svoje milosrđe već prije svoju surovost.
Kada je Bog odveo židove u Palestinu, njihov osvajački rat protiv domaćeg stanovništva nije bio pošten jer je Bog bio na židovskoj strani. Ponovno isto pitanje : Zar je pošteno da su s božjom pomoći židovi ubijali domaće stanovništvo te im otimali zemlju iako su normalno i jedni i drugi ljudi , i jedne i druge je , bar po Bibliji , stvorio taj isti Bog.
I sam Savez između Boga i židova nije jednostavan. Bog je bio zavidan , čak i bijesan kada su se židovi okretali drugim bogovima ili kada su prekršili pravila ponašanja.
Ovo je samo vrlo mali dio nejasnoća koje se pojavljuju u Starom zavjetu i koje ako hoćete biti iskreni stvarno nisu baš najjasnije.

XIX
Prije nego završim s ovom temom moram se kratko osvrnuti na Stari zavjet a sve iz razloga što mislim da ovaj tekst neće biti potpun bez istog. Iako se naravno crkva ne spominje u Starom zavjetu iz prostog razloga jer nije ni postojala, želim se ovdje osvrnuti na neke događaje iz istog koji su me uvijek zbunjivali , pa su me na neki način i potaknuli da pokušam shvatiti iste te uostalom i bili razlog mog interesa za ovu temu .
Prva stvar koju čovjek može uočiti čitajući Stari i Novi zavjet , odnosno Bibliju, jesu dva lica jednog te istog Boga koji se javljaju u ova dva zavjeta.
U starom zavjetu Jahve je bog ljubomoran , osvetoljubiv , zavidan pa i ponekad ljutit.U starom zavjetu vrijedi poslovica ; oko za oko , zub za zub. U njemu Bog više sliči poganskim bogovima , žrtvuju mu se životinje a i on sam zahtjeva žrtve sebi u čast.Taj isti Bog kažnjava ljude zbog njihovih prekršaja , uništava gradove , jasno se stavlja na stranu židova uništavajući druge gradove ili vojske koje dolaze u sukob sa židovima iako baš nije jasno zašto jer je isti otac i stvoritelj svih ljudi na zemlji. Zašto bi onda pomagao jednima i uništavao druge.
Dakle , ovo je Bog kakvog nalazimo i u legendama drugih naroda , Bog koji je sveprisutan , često se pojavljuje među ljudima , zahtijeva od istih slijepu poslušnost te se upliće u njihove poslove i postojanje.
U Novom zavjetu taj isti Bog je bog milosrđa i žrtvuje svog jedinog sina za spas čovječanstva. Kroz Isusa propagira mir i ljubav .Više se nigdje ne spominje oko za oko , zub za zub već upravo suprotno.Kao što Isus propovijeda : Ako te neprijatelj udari po jednom obrazu , okreni mu i drugi. Zar vas ne zbunjuje ovako očita razlika u karakteru između jednog te istog Boga.
Možda griješim ali nikad nisam shvatio zašto se Bog odjednom toliko promijenio.

Danas dobro znamo da Crkva rado gleda na političare i tajkune koji dolaze na mise ili na crkvene svečanosti . Ista jako dobro zna na koji način su isti došli do svojeg bogatstva ili preko koga su došli do istog ali ih to ne smeta previše , naravno iz razloga što od takvih ljudi i crkva ima velike koristi. Naravno , crkva djeluje i kroz Caritas i slične dobrotvorne ustanove no iskreno meni to sliči na veliki i bogati stol sa kojeg netko povremeno baci i neku kost sa malo mesa na sebi onima koji stoje pokraj ili sjede pod stolom.
Nedugo je u jednim našim dnevnim novinama izašlo da je svećenik odbio pokopati čovjeka jer mu sinovi nisu redovito plaćali lukno ( crkvena davanja) . Pa zar smo mi ovdje radi crkve ili bi crkva trebala biti tu radi nas , navodno svojeg stada , no očito smo za njih glupe ovce .Svećenik je još izjavio da su sinovi loši ljudi , da piju , da su se rastavili . Pa zar crkva nije tu upravo radi takvih ljudi koji su skrenuli sa pravog puta. Zar se po Bibliji nebo ne veseli više jednom grješniku nego li stotini vjernika. Svećenik još kaže da je jedna žena iz te obitelji čak bila i u ludnici . Zamislite sad taj grijeh , žena je bila u ludnici. Ajde sada , dragi vjernici , javite mi koji je to grijeh. Ja se nikako ne mogu sjetiti da je grijeh biti bolestan i biti radi toga na psihijatriji. Zamislite sad ovo kršćansko milosrđe od strane ovog svećenika . Sigurno će se sada obitelj ovog umrlog čovjeka okrenuti prema ovakvoj milosrdnoj crkvi i postat će uzorni katolici . Možeš misliti.
U Hloverkinoj emisiji nedavno na temu o braku i zlostavljanju u istom , bio je kao gost i jedan svećenik. Između ostalog izjavio je i ovo : Mladi prije braka ne bi trebali imati odnose.Trebali bi se suzdržavati jer ako se ne mogu suzdržati nisu dostojni ni spremni za brak. Evo sad mojeg pitanja tom svećeniku . Znači li to da danas, kad ima toliko afera u crkvi sa pedofilijom, da biskupi , kardinali i svećenici koji su pedofili nisu spremni , a ni dostojni za svoj poziv jer se isto tako ne mogu suzdržati. Zanimljivo kako je crkva stalno spremna brinuti tuđe brige i petljati se u sve sfere društva a nisu spremni otvoreno progovoriti o tom istom problemu u njoj kao ni počistiti smeće iz vlastitog dvorišta.

XVII
Što reći na sve ovo . Ja mogu reći samo ono što ja osjećam i što mislim na ovo. Danas ipak živimo u 21.stoljeću i ja osobno ne želim da netko misli za mene ili mi govori što da osjećam , vjerujem ili želim. Isti stav imam i prema životu a time i prema vjeri . Želim da sam odlučujem da li ću vjerovati ili ne .Ako želim vjerovati onda će to biti vjera do koje sam sam došao , najviše po onom što osjećam u srcu a ne zato što to od mene traži crkva ili samo zato što je to normalno jer smo katolici. Odbijam slijepo slušati istu i prihvaćati sve ono što ona tvrdi a da sam nisam preispitao i njeno i svoje stajalište o istom. Uostalom da Bog nije želio da mislimo svojom glavom i spoznamo razliku između dobra i zla , danas se vjerojatno ne bi ni razlikovali od ostalih životinja na zemlji. Za razliku od današnje stroge kršćanske dogme moram priznati da sam čitajući gnostičke spise i evanđelja osjetio veću bliskost prema istima te sam pronašao više vjere u njima nego li kod današnje Crkve.
No zašto je tako ? Većina ovih spisa u globalu ne zastupa nikakvu tvrdokornu dogmu već su isti okrenuti prema isključivo duhovnom segmentu doživljaja Boga bez ikakvih materijalističkih segmenata doživljaja istog. Ovdje nema crkve kakvu danas poznajemo , izbavljenje ne ovisi o crkvenim velikodostojnicima ili o količini novaca koje ćemo darovati . Svi ovi spisi su više zainteresirani za samu spoznaju nego li krutu vjeru . Isti tvrde da čovjek mora posjedovati znanje i pronicavost da bi spoznao Boga . Još ću jednom citirati papu Ivana XXIII : :„pravo svakog čovjeka je da štuje Boga na način koji mu nalaže vlastita savjest „. Pročitavši ovu njegovu izjavu ne mogu se oteti dojmu da je isti u svom razmišljanju bio bliže gnosticizmu nego li službenoj crkvenoj dogmi. No on je nažalost bio jedini papa koji je tako razmišljao i koji je nešto pokušao promijeniti .Po gnosticizmu čovjek se mora razvijati , produbiti božansko u sebi i postati prosvijetljen da bi mogao dostojno živjeti . Sad usporedite ovakav način vjere i današnje katoličanstvo . Nedavno je crkva u Italiji odbila crkveno pokopati čovjeka jer je isti zatražio da ga zbog neizlječive bolesti i bolova isključe sa aparata . Isti je za crkvu nedostojan da bude pokopan kao katolik . Kakvo licemjerstvo ! No Crkva je drage volje sa svim crkvenim počastima pokopala mafijaškog bossa jer joj je taj platio lijepu količinu love da to učine. Koliko je novaca potrebno da si čovjek može kupiti ne samo mjesto za grob nego i mjesto u kraljevstvu nebeskom. Bilo bi lijepo kad bi crkva javno odredila cjenik i za ovu uslugu .

Povijest crkve

Što reći o današnjem papi. Joseph Ratzinger , rođen je u Bavarskoj 1927 g. , bio je prefekt Kongregacije za nauk vjere gdje ga je 1982. postavio papa Ivan Pavao II .
Sukladno papinom poimanju Crkva ne može izaći u susret osobnom doživljaju Boga ili osobnom otkrivenju ( sjetite se sad što je napisao papa Ivan XXIII još 1963. i evo vam dokaza da se crkva ne želi promijeniti ) . Ratzinger tvrdi : Otkrivenje je završilo sa Isusom.Otkrivenje je završilo ali njegovo tumačenje nije. No tumačenje je naravno isključiva povlastica Crkve. Pojedinac ne smije pokušavati tumačiti,ne smije izvlačiti svoje zaključke , ne smije propitivati , ne smije ni misliti.Pojedinac jednostavno mora bezuvjetno prihvatiti tumačenje koje predlažu oni koji su za to zakonsko ovlašteni (Crkva). Iz takvog uvjerenja proizlazi njegova današnja netrpeljivost prema Islamu , ateistima pa i netrpeljivost prema kritikama i otpadništvu i u vlastitim redovima . Ratzinger izjavljuje : Čak i izvjesnim teolozima Crkva se doima kao ljudska tvorevina. Time se uporno zaboravlja da je Crkva kakva je danas i kroz povijest stvarno ljudska tvorevina.Zaboravlja se da je na koncilu u Niceji Isusova božanstvenost izglasana većinom od 217 prema 3 glasa.Zaboravlja se da je papinska nepogrešivost izglasana „većinom“ od samo 535 od ukupno 1084 biskupa. Ratzinger tvrdi da se „ vlast ne temelji na većini glasova „ već proizlazi isključivo iz „ vlasti Krista“, koji ako ste dobro pročitali Novi zavjet nije niti ni pomišljao na osnivanje OVAKVE Crkve a pogotovo ne ovakvog dogmatskog kompleksa u Rimu.Ne zaboravite da danas Vatikan posjeduje i Vatikansku banku , profitnu i u najmanju ruku pomalo tajanstvenu organizaciju Opus Dei koja više podsjeća na sektu nego li vjersku organizaciju , no vrlo draga papama zbog prihoda, darova i bogatstva koje donosi , u krajnjem slučaju danas je Vatikan sa svojim bogatstvom, neprocjenjivim arhivom i dragocjenostima jedna od najbogatijih država na svijetu.
Papa ostaje pri stajalištu da se katolicima zabranjuje primati pričest u drugim kršćanskim crkvama : „ Katolička ispovijed znači da bez apostolskog naslijeđa ne postoji izvorno svećenstvo zbog čega ne može postojati niti euharistija u njezinu pravome smislu“.
Prema papinom krutome i srednjevjekovnom dogmatizmu u zemaljskom kraljevstvu Božjem , a prema tome ni u nebeskom , nema mjesta judaizmu,islamu,hinduizmu,budizmu ili nekoj drugoj religiji. Postoji samo jedna prava vjera dok je sve ostalo hereza .

Povijest crkve

XV
Evo kratkog popisa teologa ,biblicista ili biskupa koje je Kongregacija kaznila ili izopćila jer su se usudili drznuti protiv službene dogme:

1984. brazilski franjevac Leonardo Boff – osuđen na godinu dana šutnje.
1984. nizozemski dominikanski pisac Edward Schillebeeckx
1986. opozvana dozvola za podučavanje teologu Charlesu Curranu (katol.sveučilište Washington)
1987. nadbiskup Hunthausen – pobornik 2.vat.konila podvrgnut je istrazi
Američki isusovac Terence Sweeney dobio zapovijed da prestane istraživati crkvena stajališta o braku svećenika.
1993. Kongregacija obvezala 3 njemačka biskupa da povuku tvrdnje da katolici koji su se razveli bez suglasnosti crkve mogu primiti pričest.
1995. biskup Jacques Gaillot iz Evreuxa smijenjen s dužnosti nakon što je pružio potporu svećeniku koji se oženio.
1995. redovnica Carmel McEnroy otpušena s teološkog instituta u Indiani jer je potpisala izjavu kojom podupire stajalište o zaređenju žena.
1997. otac Tissa Balasuriya koji je diplomirao na Gregorijanskom sveučilištu u Rimu te jedan od osnivača Ekumenske udruge teologa Trećeg svijeta bio je izopćen jer je 7 godina prije toga objavio esej o Djevici Mariji i pravima žena u Crkvi.Naime isti se usudio iznijeti mišljenje da žene u crkvenoj zajednici trebaju imati jednak položaj kao i muškarci.
Upravo je nevjerojatno da ovo gore navedeno se događa krajem 20. i početkom 21. stoljeća .Ponekad mi se čini da ljudi stvarno ne vide dalje od svog nosa kada se ovakve stvari toleriraju .

Povijest crkve

Papa Ivan XXIII bio je najliberalniji ,najrazumniji i najnapredniji papa 20.st a slobodno možemo reći i od postanka crkve do danas. Težio je obnovi odnosa sa protestantizmom te pokušao riješiti jaz između Rimokatoličke i Pravoslavne vjere koje su ostale razdvojene nakon 1054.g. Pod njegovim vodstvom počele su pripreme za drugi vatikanski koncil.
Vatikanska Kurija a naročito najznačajnija među njom , Sveta služba, je ostala šokirana te su poduzeti veliki napori da se koncil spriječi.No usprkos tomu papa se prvi put sastao sa anglikanskim nadbiskupom .Osim toga vođeni su razgovori sa židovskim vjerskim pristalicama te je donesena enciklika prema kojoj se Židovi oslobađaju svake krivnje za Isusovu smrt.
Papa je proširio sastav Kardinalskog koledža te pretvorio Kuriju u međunarodnu zajednicu kakva nikad prije nije bila.
Drugi vatikanski koncil počeo je 11.10.1962 te trajao do kraja 1965.Djelovao je javno i tada su se sakupili predstavnici čak 18 nekatoličkih crkava. Ovo je stvarno bio presedan u crkvenoj povijesti , no crkva je još jednom pokazala pravo lice. Sve ovo je izazvalo nezadovoljstvo nekih članova Kurije i Svete službe ( Inkvizicije) koji su tvrdili da papa vodi razgovore sa hereticima.
Papinsku oporbu je vodio Alfredo Ottaviani – prefekt Svete službe koji je pokušavao osigurati Kuriji nadzor nad Koncilom.Zahvaljujući osobnoj karizmi pape te novim kardinalima koje je papa postavio , papa je odnio konačnu pobjedu.
Napokon su donesene nove promjene.Sveta misa se više nije služila na latinskom nego na govornom području. U enciklici 1963. koju je donio papa IVAN XXIII istaknuo je :„pravo svakog čovjeka da štuje Boga na način koji mu nalaže vlastita savjest „ što je stvarno izjava jedinstvena za jednog papu. Na žalost ubrzo nakon toga , 3.lipnja 1963. , papa je umro a naslijedio ga je Giovanni Battista Montini , savjetnik pri Svetoj službi koji je izabran za papu pod imenom PAVAO VI. koji je polako zaustavio napredak koncila.
Papa Ivan XXIII sastavio je komisiju zaduženu za pitanje nadzora rađanja.Nažalost umro je prije nego li je to pitanje došlo na red. Kada je to pitanje 1964. došlo na red , kardinal Agagianian ( član Svete službe) je skratio raspravu , to pitanje je dostavljeno papi koji je zlorabeći svoju vlast o njemu samostalno odlučio.
Nakon toga je papa priložio svoje amandmane koji su na djelotvoran način spriječili provedbu svakog prijedloga reforme. Tim amandmanima se protivila većina članova Komisije. Papa im je odgovorio enciklikom od 25.07.1968. kojom je na temelju vlastite nepogrešivosti kontracepcija definitivno zabranjena.
1965. g. Sveta služba pod vodstvom novog prefekta Franje Šepera mijenja naziv u Kongregaciju za nauk vjere , kao da će promjenom naziva prikriti svoju krvavu prošlost. Kongregacijskim sudom i danas predsjedavaju Dominikanci a najmanje dvojica pomoćnih sudaca su također dominikanci.
Godine 1979. Kongregacija za nauk vjere oduzela je dozvolu za podučavanje teologije jednome od najutjecajnijih suvremenih teologa Hansu Kungu . Isti je prokomentirao : „Osudio me papa koji je odbacio moju teologiju a da nikada nije pročitao ni jednu moju knjigu i koji se uvijek odbijao sastati sa mnom.Istina je da Rim ne čeka dijalog nego pokornost“. Više od 500 njemačkih teologa napisalo je prosvjedno pismo poznato pod nazivom Kolnska deklaracija. Kongregacija za nauk vjere ostala je ravnodušna prema takvim prigovorima.

XIII
Kumranska zajednica na obali Crnog mora kao i „ rana crkva „ bila je specifično mesijanskog usmjerenja , kojim je dominiralo vjerovanje u dolazak Mesije. Obje u središtu imaju životopisnu i karizmatičnu figuru čija ih je osobnost poticala na djelovanje i čija su učenja oblikovala temelje njihovih uvjerenja. U ranoj crkvi to je naravno Isus a u Kumranu osoba poznata kao „ Učitelj Pravednosti“ , iako isti nije opisan kao božanska osoba, no to nije bio ni Isus sve do izvjesnog vremena nakon njegove smrti.
Posebnu pozornost treba obratiti na vrijeme održavanja Posljednje večere . Bibliciste stoljećima zbunjuje činjenica da se evanđelja međusobno razlikuju u opisivanju ovog događaja.U evanđelju po Mateju Posljednja večera opisana je kao Pashalni objed a Isus je sljedeći dan bio razapet. Međutim u četvrtom evanđelju ( 13:11 i 18:28) stoji da je održana prije Pashe. Naučnici su se složili da je doista bila Pashalni objed ali prema drukčijem kalendaru. Kumranska zajednica je upotrebljavala takav –solarni kalendar za razliku od lunarnog kojim se koristili svećenici iz hrama. Isus se očito ravnao prema kumranskom kalendaru.
I Kumranska zajednica opisala je gozbu koja se po svojim obrednim obilježjima nalikuje Posljednjoj večeri . Mesijansko pravilo : „ Oni će se okupiti za zajedničkim stolom da bi jeli i pili mlado vino … neka nitko prije Svećenika ne ispruži ruku nad prvim plodovima kruha i mladoga vina … izraelski će Mesija zatim ispružiti svoju ruku nad kruhom.
Ovaj tekst je bio dovoljan da uvjeri čak i Rim .Prema kardinalu Jeanu Danielou iz Vatikana : Krist je najvjerojatnije posljednju večeru održao na Veliku subotu u skladu sa kumranskim kalendarom.
Reakcija De Vauxa i tima kad su otkrili prve zapanjujuće sličnosti između kumranskih tekstova i ranog kršćanstva bile su predvidljive. Bio je to duhovni i religiozni ekvivalent dinamitu, nešto što je moglo razrušiti čitavu građevinu kršćanskog učenja i vjerovanja. Do tada se vjerovalo da su Isusova učenje bila jedinstvena, oblikovana kao poruke i radosne vijesti koje nikad prije nisu bile objavljene. Iz istog razloga De Vaux i tim pa i njegovi nasljednici desetljećima nisu željeli objaviti svoje prijevode no najgore što sve to vrijeme nisu željeli ni dozvoliti pristup svicima nezavisnim stručnjacima . Na taj način su sve ovo vrijeme držali monopol nad istima te puštali u svijet samo one prijevode koji nisu predstavljali opasnost za iste.

Povijest crkve

XII
Već 1907.godine papa Pio X zapovjedio je kardinalu Benigni da osnuje tajno društvo ,međunarodnu mrežu doušnika ,pod imenom SODALITIUM PIANUM . Za vrijeme Musolinija taj isti Benigni usko surađuje sa talijanskim gestapom. Za vrijeme 2. svjetskog rata , crkva i svećenici u mnogim zemljama usko surađuju sa nacistima .
Godine 1942. u špilji kod Kumrana na obali Mrtvog mora otkriveni su prvi svici. Naknadno je otkriveno još 10 spilja sa svicima.Isti govore o Mesijanskoj vjerskoj zajednici koja je ondje živjela prije 2000 god.
Spisi upućuju na postojanje Sljedbe Novog Saveza . Vođa im je Učitelj Pravednosti koji jako nalikuje Isusu. Crkva je poradi istog u panici . Pokušavaju uspostaviti nadzor nad svicima . De Vaux se uspio postaviti na čelo ekipe znanstvenika pod pokroviteljstvom Dominikanske ustanove ECOLE BIBLIQUE. De Vaux je rođen 1903 u Parizu. God . 1929. pridružio se Dominikanskom redu te poslan u ECOLE BIBLIQUE u Jeruzalemu, gdje je od 1945.- 1968 bio direktor škole.Iako dobar naučnik bio je nemilosrdan, uskogrudan , krajnje osvetoljubiv čovjek. Politički desno orijentiran, izražavao je simpatije spram diktatura u Njemačkoj, Italiji , kasnije i u Španjolskoj. Bio je anti-semit i anti-izraelskog stava.
Kod biranja eksperata za tim vodio je glavnu riječ. Namjerno je odugovlačio s prijevodima i objavljivanjem radi zaštite kršćanstva.
No zbog čega bi neki stari pergamenti ili svici predstavljali nekakvu opasnost za ovakvu svemoguću i jaku crkvu . Iako bi većina ljudi ovakav problem smatrala beznačajnim, ipak nije tako.Najbolji primjer za to je nedavna knjiga pa i film naslova Da Vincijev kod. Prosječni čovjek bi se samo mogao nasmijati na paniku koju su isti proizveli kod crkve. No ponovo ne bi bio u pravu. Danas ljudi ipak više ne vjeruju slijepo crkvi za što je najvećim dijelom sama kriva. Bez obzira na sve dekrete koje sam gore nabrojao danas izlazi sve više knjiga koja se bave ovom temom i koja pobijaju crkvenu dogmu. Čak i u crkvenim redovima postoji sve više „ otpadnika“ koji ne žele više slijepo provoditi tu dogmu već misle svojom glavom i sukobljavaju se s Vatikanom . Crkva očito danas polako gubi tu bitku i boji se svih dokaza koji bi mogli izaći na svjetlo dana.Taj strah nije toliko vezan za njihovu službenu dogmu već više na strah od gubitka moći te sve posljedice koji bi isti proizveo.
Pa koji je to problem bio vezan uz Svitke s Mrtvog mora. Pa najvećim dijelom u tome jesu li svici pred ili post kršćanski. ( Pavlove poslanice – između 40. i 65. po.Kr. , Evanđelja između 70. – 110 po Kr.)
Ako bi se uspjelo odrediti da potječu prije kršćanske ere moglo bi doći do kompromitiranja Isusove izvornosti jer bi se pokazalo da neke ideje i riječi nisu njegove već tvore dio glavne struje koja je tada postojala na obali Mrtvog mora. Naravno da isto crkva nije mogla dozvoliti .No problem nije skoro ništa manji i ako bi bili iz vremena Isusova života . U tom slučaju bi se moglo tumačiti da je Učitelj pravednosti bio sam Isus i da ga njegovi suvremenici nisu smatrali božanskom osobom. Godine 1958 otkriven pergament koji se vrlo lako mogao prevesti : Zvat će ga Sinom Božjim i nazivati ga Sinom Najvišega. Njegovo će kraljevstvo biti vječno.
Osim navedenog svici sadržavaju izjave militantnog mesijanskog nacionalizma do tada povezivanog jedino sa zelotima a nikako sa Isusom . ( I sama Masada je nekih 70 km. od Kumrana a dio istih tekstova pronađen i tamo.)

Povijest crkve

XI
No idemo dalje kroz povijest postojanja iste. Papa Aleksandar VI rođen je kao Rodrigo Borgia , te je bio izdanak bogate , moćne i zloglasne obitelji . Njegov stric, venecijanski biskup ( kasnije papa Kalist III) nadzirao je njegovo obrazovanje u Bologni , nakon čega ga postavlja za kardinala Rimske crkve.Poslije je korupcijom i spletkama uspio nagomilati golemo bogatstvo. Bio je otac nepoznatog broja nezakonite djece no i četvoro zakonite djece s rimskom plemkinjom.Među njima su najpoznatiji Cesare Borgia i Lucrezia Borgia čija će imena poslije postati sinonimi za zavjere i podvale.Bez obzira na sve Rodrigo je 1492 g. imenovan za papu Aleksandra VI. Postavio je svog sina još u tinejđerskoj dobi za kardinala , zajedno s drugim mladićem klana Borgia , Alessandrom Farnesom , koji će kasnije postati papa Pavle III.
Zapisi iz onog vremena izvješćuju nas o divljim orgijama koje su se odigravale u Vatikanu te bar dvjema ubojstvima trovanjem za koje je osobno odgovoran papa Aleksandar VI .
Ako se sjetite tko je sve kroz povijest od strane crkve proglašavan za sveca , pravo je čudo da je ista imala toliko obraza pa na taj popis nisu uvrstili i papu Aleksandra VI.
Godine 1545. gore spomenuti Pavao III sazvao je koncil u Trentu . Trajao od 1545 – 1563 godine te je nadživio i papu Pavla IV .Ono što je značajno doneseno na ovom koncilu je to da je Crkva kao utjelovljenje tradicije posjedovala sada autoritet jednak onome Svetih spisa . Još jedna nebuloza crkve u njenom pokušaju da se izjednači sa samim Bogom. Ako se sjećate , povijesna činjenica je da je crkva ipak ljudska tvorevina koja je kroz stoljeća izgrađivana i nadograđivana sukladno potrebama same crkve .
Na svu sreću , uz sve ove nabrojane pokušaje crkve da spriječi napredak te nauku ipak se je ljudski rod pokazao kao teško uništiv. Pojavila se je renesansa i čovječanstvo se počelo dalje razvijati. Dovoljno je napomenuti da Inkvizicija nije mirovala ni u ovom periodu i da se svim sredstvima borila protiv napretka no na sreću nisu uspjeli u istom. Iz povijesti znamo koliki su genijalni umovi u to doba bili progonjeni od strane Inkvizicije zbog svojih naprednih ideja.
Godine 1869. održan je Prvi Vatikanski koncil . Ono što je bitno za spomenuti je to da je do tada položaj pape bio pretežito nominalan te je u određenim razdobljima čak bio podložan odlukama crkvenih koncila. Na ovom koncilu praktički je riješen sukob u borbi za vlast između biskupa koji su težili decentralizaciji i papinstva koje oduvijek teži vrhovnoj vlasti. Sam sukob je riješen ,a kako bi i drugo ,uz zastrašivanje i prisilu. Na samom početku koncila bilo je nazočno 1084 biskupa .Kako je koncil odmicao biskupi koji su se protivili papi u njegovoj odluci bili su pomalo ili istjerani ili zastrašeni ili su sami napustili koncil. Sve ovo smo već imali prilike vidjeti iz ponašanja papa kroz stoljeća , no sada ide najljepši dio .Kada je odluka donesena 20.10.1870 godine od 1084 biskupa na početku koncila , glasovalo je samo 535 biskupa za i 2 protiv što je nešto više od 49 % od ukupnog broja biskupa . Zahvaljujući navedenoj „ VEĆINI “ papa je službeno proglašen nepogrešivim na temelju svog prava , a ne na temelju suglasnosti Crkve. Papa je upozorio sve ( biskupe i kardinale ) koji su se protivili ovoj dogmi da će biti proglašeni hereticima . Napokon su pape uspjele sebe i zvanično proglasiti jednakima Bogu . Mislim da je na ovo svaki komentar nepotreban.

Povijest crkve

X
Potrebno je spomenuti da su katari svoju djecu od najranije dobi učili čitati i proučavati Novi zavjet, stjecajući na taj način pismenost koja je bila tako rijetka to doba u Europi te bila skoro isključivo pravo crkve.Na ovaj način kod katara je došlo do stvaranja obrazovanih, pismenih te slobodoumnih muškaraca i žena.
Suprotno njima crkva je u to vrijeme strogo zabranjivala laicima da posjeduju Novi zavjet ( osim Psaltira , Brevijara i knjige bdijenja blažene Djevice). I ovaj ograničeni izbor knjiga bilo je dopušteno čitati samo na latinskom dok je prijevod na pučki jezik bio strogo zabranjen.Zar to nije vrhunac ironije da su tkz. „ heretici“ svim silama nastojali proširiti znanje iz Novog zavjeta dok je „ prava“ crkva činila sve da se to znanje ograniči i nadzire.
Iz ovog proizlazi da nitko ne može osporavati činjenicu da se rimokatolička crkva stoljećima opirala svim oblicima znanja , istraživanja , mudrosti i samo-izražavanja koji odstupaju od njenih tvrdokornih stajališta.
U to ime bili su spremni uništavati i zabranjivati sve oblike pokušavanja istraživanja u medicini, fizici , astrologiji i inim znanostima koje su mogle dovesti do novih spoznaja ili do bolje kvalitete života ondašnjih ljudi .Morate shvatiti koliko je isto bilo pogubno za cijeli ljudski rod . Sa suprotne strane tada suprotstavljena religija katoličanstvu bio je Islam. Na svu sreću u ono vrijeme muslimanska kultura jako brine o čistoći , paze na kupanje, miomirise i prijatnu odjeću.Postojala su javna kupatila, potican je poslovni duh, gostoprimstvo je bilo sveprisutno.Stav prema seksu bio je opušten.Celibata su se klonili kao neprirodnog.Muškarcima je bilo dopušteno imati do 4 žene.Žene su uvažavane u Islamu, priznato im je pravo nasljedstva i vlasništva.Žene u višim slojevima često su bili visokoobrazovane. Robovi u islamu bili su u manje pogubnom položaju nego drugdje. Zahvaljujući svemu navedenom, muslimanskoj civilizaciji u ono vrijeme zahvaljujemo na znanosti , posebno astronomiji, kemiji, fizici , botanici , naročito poeziji, filozofiji , povijesti , obrazovanju, matematici , medicini , arhitekturi i glazbi.
Sad sami usporedite kakvi su bili u ono vrijeme kvaliteta života pod čizmom jedine „ prave crkve „ i tkz. nevjernika muslimana pa kažite iskreno da li bi u ono vrijeme radije bili katolik ili musliman.
Imajte na umu da je bijesna kršćanska rulja na poticaj nadbiskupa Aleksandrije Teofila opustošila Aleksandrijsku knjižnicu 391.g. te pritom pobila sve pogane i gnostike koji su se sklonili unutra. Tim vandalskim činom uništena je neprocjenjiva zbirka drevnih knjiga i pergamenata koji su većinom zauvijek izgubljeni za današnje naraštaje. Ovakav antagonizam prema znanju nadmašuje uske okvire službenog pravovjerja. Isti je na djelu i 529.godine u Ateni kad je zatvorena čuvena Platonova akademija a koju je zapovjedio kršćanski kralj Justijan. Ovu akademiju utemeljio je sam Platon 380.godine prije Krista. Sama akademija postojala je više od 900 godina kad su je zatvorili kršćanski fanatici zbog širenja , za njih , poganskih ideja. Sad zamislite ovu ironiju. Činjenica je da je crkva kroz stoljeća spaljivanje knjiga objašnjavala pobožnim činom a progon učenjaka pravednim služenjem Bogu. Da su uspjeli u svome naumu i danas bi najveća čovjekova dostignuća bila vatra i kotač i vjerojatno bi još živjeli u željeznom dobu.

Povijest crkve

IX
Na ovom mjestu ne želim opisivati ono što je crkva u ime Boga radila narodima koje je zatekla u sjevernoj i južnoj Americi te na otocima koje su zauzimali bijelci u svojim osvajanjima. Ništa nisu bolje prošli ni crnci u Africi no smatram da su to teme koje smo svi učili iz povijesti pa nema potrebe ponovno ih ponavljati. Bitno je da su redovnici svugdje sa sobom donosili krv i patnju pokušavajući narode koje su zatekli preobratiti na kršćanstvo. Stvarno je zanimljivo da se toliko stvari zna o samoj povijesti crkve a da ona i danas uživa ovakav ugled među ljudima . Pružit ću vam još jedan zanimljiv podatak o istoj. Nakon progona katara
„krivovjernici“ koji su se odrekli katarske vjere morali su na svojoj odjeći nositi dva križa i to žute boje , jedan na desnoj a jedan na lijevoj stani. Svi muškarci stariji od 14 te žene starije od 12 godina morali su svake 2 godine polagati zakletvu da se odriču hereze te se najmanje 3 puta godišnje ispovijedati župnom svećeniku. Svećenici su morali potražiti sve koji nisu primali sv.pričest jer bi bili optuženi za heretička vjerovanja.Sve osobe koje bi bile javno potkazane i s čijim bi lošim ugledom bio upoznat biskup bile bi nazivane heretikom. Na ovaj način crkva je stvorila sustav policijskog nadzora nad cijelim stanovništvom .
E sad budite iskreni i recite na što vas ovo podsjeća. Tko je još morao u bliskoj prošlosti nositi oznake na odjeći i to žute boje ,doduše ne oznaku križa već Davidove zvijezde. Naravno da pogađate. Židovi u 2. svjetskom ratu . Još je poraznije da ljudi koji su vodili ove progone pa čak i kralj koji je osobno sudjelovao u istima ( Luj IX) su danas sveci . Kako danas normalni ljudi mogu poistovjetiti onog miroljubivog i punog ljubavi Isusa Krista sa ovim monstrumima koji su u njegovo ime vršili ovakve grozne zločine kroz stoljeća.
No nakon pogroma katara zvijer je tek tada bila puštena s lanca. Godine 1486 . napisan je zloglasni Malleus Maleficarum ili Čekić vještica . O ovoj knjizi nema potrebe govoriti već je dovoljno otići u najbližu knjižnicu te pročitati istu pa da čovjek shvati sav užas koji su ljudi spremni u ime vjere učiniti . Ovo je naime priručnik za lov na vještice koji je napisan u 15. stoljeću i koji je bio biblija Inkviziciji.
Poradi ovakvih prilika ne iznenađuje pojava jednog čovjeka kojemu se vjerojatno također dizao želudac posmatrajući ovu bolesnu i dekadentnu nakupinu zvana crkva u ono vrijeme. Ovaj čovjek zvao se Martin Luther ( 1483 – 1546 ) . Isti je 1517.g. otvoreno napao korumpirano i pokvareno svećenstvo te njihovu doktrinarnu podršku od strane crkve.Luther je razmišljao o jednoj herezi koja se čini vrlo zgodnom , naročito u današnje vrijeme . Radi se o Donatističkoj herezi prema kojoj se vjerovalo da uspješnost sakramenta
ovisi o duhovnoj čistoći osobe koja ga dodjeljuje. Ova hereza je vrlo zanimljiva i zaslužuje da se malo pozabavimo njoj. Idemo ju primijeniti na današnje vrijeme. U eri svih ovih skandala vezanih uz današnju crkvu idemo postaviti ovako stvari. Današnji biskup, kardinal ili obični svećenik udjeljuju svete sakramente.Ukoliko je biskup recimo pedofil , što danas nije rijetka pojava što možemo pročitati iz novina ili čuti sa TV-a , što mislite da li je njegov grijeh manji zato što je biskup . Da li je isti u očima Boga ili Krista zato očišćen od grijeha. Mislim da nije .Po meni isti je daleko veći grješnik upravo zato jer je biskup i visoko u hijerarhiji crkve. Ukoliko je isti zbog svoje sklonosti nedostojan svojeg položaja to je vjerojatno i u Božjim očima . Sada ovaj biskup dolazi u neku župu i udjeljuje na primjer sakrament Krizme. Koliko vrijedi sakrament ovakvog čovjeka i da li vrijedi kod Boga ? Hoćemo li razmišljati zdravo razumski i nepristrano vjerojatno ništa . Ovaj čovjek nije dostojan svog poziva pa sukladno istom nije dostojan ni dijeliti sakramente.Ovo je samo jedan primjer a isto se može primijeniti na bilo koji grijeh današnje crkve a da ih ima , hvala bogu i to znamo.

Povijest crkve

VIII
Još jedan papa koji zaslužuje da ga se spomene je Grgur VII ( 1073-1085) koji je bio član reformskog pokreta.Uvelike je zaslužan za odluku Lateranskog sabora 1057 g. gdje je izbor pape prešao u nadležnost kardinala ( ne cara). Do 1074.g. počeo propagirati ideju Križarskih ratova. Grgurov najveći protivnik je njemački car Henrik IV.Odbio pokornost Grguru i pozvao ga da se odrekne papinstva. Grgur ga je ekskomunicirao i proglasio svrgnutim. Henrik ga zamolio za odrješenje i papa mu ga nerado daje.Godine 1080. papa ga ponovo izopćuje te s grupom pobunjenih njemačkih plemića radi na ustoličenju antikralja. Henrikovi njemački biskupi proglašavaju papu svrgnutim. Za nasljednika odabiru Guiberta – ravenskog biskupa.Između 1081 i 1083 Henrik opsjeda Rim a 1084.ulazi u Rim. Guibert postaje papa Klement III . Grgur VII želio je provesti viziju imperijalnog papinstva ( papa vlada vladarima i nacijama – kao bog. Isti je od strane crkve 1606 g. proglašen svetim).

U ovom vremenu dogodila se još jedna bitna stvar koja zaslužuje da se spomene. Francuski kralj Filip IV (Lijepi) okrunjen je 1285 u dobi od 17.g. Bio je suočen s teškom financijskom situacijom u tadašnjoj državi .Danas ga povijest poznaje kao osobu sljedećih osobina: manipulator , prepreden , hladan no inteligentan i vrlo odlučan. Poradi istog nameće porez Crkvi , te se tako sukobljava s a kako drugačije nego jednako ambicioznim papom Bonifacijem VIII koji je objavio bulu UNAM SANCTAM kojom proglašava suverenost nad svim svjetovnim vladarima (još jedan pokušaj pape i crkve da se uzdignu čak i iznad kraljeva a kamoli ne običnog puka ) . God 1296. Bonifacije donosi bulu kojom se zabranjuje oporezivanje svećenstva i crkve. Borba između njih traje do 1303 . kada je papa izopćio Filipa.Filip protiv pape pokreće parnicu te odobrava njegovo uhičenje u Anagni , izvan Rima. Tri dana je papa zatvoren a onda ga oslobađa puk Anagnija ali u roku od mjesec dana umire od srca.
Bonifacija nasljeđuje Benedikt XI ali umire nakon 8 mjeseci. Filip IV uspio je da u studenom 1305. Bertrand de Got bude izabran za papu Klementa V. Isti je psihološki nestabilan, neodlučan i kao i svi dotada pohlepan.Pod Filipovim vodstvom seli svoje papinstvo u AVIGNON te na taj način Filip dobiva marionetskog papu koji će im omogućiti da zajedno unište u to vrijeme najbogatiji i najjači svećeničko- ratnički red - TEMPLARE . U Avignonu će stolovati još 7 papa do 1377 . g. ( isto je u povijesti poznato i kao BABILONSKO SUŽANJSTVO ).Razlog Filipovog podmuklog napada na templare je isključivo materijalne prirode. U to vrijeme red je bogatiji i financijski jači nego li većina država koje postoje u to vrijeme. Potrebno je napomenuti da su isti na neki način začetnici suvremenog bankarstva , da su uz kamate posuđivali novac i kraljevima pa tako i Filipu koji je zbog istog bio dužan veliki iznos novaca Redu.
Da bi došao do novaca Filip 21.07.1306. hapsi sve francuske.židove te im oduzima imovinu.
Papa Klement V 06. lipnja poziva templare i hospitalce na raspravu o novom križarskom .ratu. Hospitalski majstor ne dolazi ( na Rodosu se osniva nova baza hospitalaca) dok templarski majstor De Molay dolazi, susreće se s Filipom i papom.Tamo ga papa upoznaje s optužbama protiv reda no on sve poriče i vraća se u Pariz. Krunski svjedok protiv templara je Esquin de Floyran – bivši templar.Pronađeno je još svjedoka , svaki od njih od strane Reda templara smatran sramotnim.Dana 14.09.1307. Filip zapečaćenim nalog obavještava sve svoje snage da se spreme za hapšenje templara u zoru 13. listopada ( petak). Taj dan templari su uhićeni a za našu povijest ovaj datum je od velikog značaja . Čak i 700 godina od ovog događaja isti nije zaboravljen. I dan danas ljudi se boje takozvanog PETKA 13 koji označava dan kada bi se moglo nešto loše dogoditi. Dan loše sreće je ostao do danas no ljudi uglavnom ne znaju da vuče podrijetlo iz 1307 g. i početka uništenja Templara.
Filipov poziv vladarima u Europi za hapšenje templara uglavnom nije prihvaćen ili barem ne odmah. Dana 27.10.Klement se napokon usuđuje suprotstaviti Filipu i ukorava ga zbog zadiranja u papinske ovlasti. No već 22.12.1307 papa izdaje bulu kojom od vladara traži da uhapse templare.U veljači 1308 papa privremeno obustavlja inkviziciju.. U svibnju 1308. Filip saziva Generalnu skupštinu , iznosi optužbe protiv reda te se na njoj glasa za podršku Filipovim radnjama i uništenju reda.
Kasnije u pratnji svojih snaga putuje k Klementu. Papa saziva otvoreni Konzistorij koji počinje 29.svibnja. Papa isprva ne popušta no onda dopušta ponovo rad inkviziciji. Dana 12.08.1308. Klement objavljuje FACIENS MISERICORDIAM – listu optužbi protiv templara koji obuhvaća 127 prijestupa. U ostalim zemljama templarima se različito sudi. Dana 16. 10.1311. u Vienneu održava se Generalni crkveni koncil.Dana 20.03.1312. Filip dolazi sa manjim snagama i papa javno čita svoju bulu VOX IN EXCELSO o konačnom raspuštanju reda. Cjelokupni njihov imetak trebao je pripasti Hospitalcima. No vlade i naravno crkva dijele vlasništvo reda a Filipu su otpisani golemi dugovi prema Redu.
Templarski vođe Jacques de Molay , Hugh de Pairaud , Geoffroi de Charney i Geoffroi de Gunneville izvedeni su pred papinsku komisiju .De Molay i De Charney opozivaju priznanja i javno su spaljeni na lomači. Na ovaj način i danas mistični Templarski red poradi ljudske pohlepe završava svoje postojanje i zvanično nestaje s povijesne scene.

VII
Poradi ovakve borbe za vlast između dviju bratskih crkvi došlo je do raskola na zapadnu katoličku i istočnu ili pravoslavnu crkvu . I u to vrijeme vrh crkve je zanimala samo moć . Papa Inocent III kao papa pojavljuje se u 13. stoljeću . Kao papa bio je veoma značajan u svoje vrijeme no nažalost kao i velika većina papa do sada i on će biti zapamćen po uglavnom lošim stvarima , a najviše po , mogli bi slobodno nazvati , staljinističkim ili nacističkim načinom obračuna sa tkz. Katarima. Osim ovog brutalnog rata ostat će zapamćen i po tome što je na taj način omogućio osnivanje najveće zločinačke organizacije u povijesti čovječanstva koja čak sa svojom brutalnošću i brojem ubijenih a naročito svojom trajnošću nadmašuje i naciste u 2. sv.ratu , a to je naravno INKVIZICIJA.
Razočaran zbog propasti križarskog rata papa Inocet III se okreće Albigenškom križarskom ratu koji je počeo 1209. Taj rat protiv hereze trajao 20 god. U Francuskoj regiji Lanquedoc u to vrijeme živjeli su Katari – dualistička sekta kršćana čija su antipapinska reformistička učenja razbjesnila vrh crkve.
Katari su bili kršćanski mistici koji su vjerovali u direktno , osobno iskustvo boga. Vjerovali su da pravi Bog vlada duhovnim svijetom dok Sotona vlada materijalnim svijetom.Štoviše Sotona je stvorio materijalni svijet , samog čovjeka stvorio je sotona iz gline te da je Starozavjetni bog bio zapravo sotona. Sukladno istom papa je na zemlji predstavnik sotone , te su iz istog razloga odbacili crkvu i njenu hijerarhiju. God 1208 Inocent III je pozvao na pohod protiv istih.Obećao oprost grijeha svima koji će služiti 40 dana u pohodu. Papa je naznačio da se imanja i posjedi Katara mogu oduzeti te prisvojiti . Posljednja katarska zajednica u svom planinskom uporištu Montsegura pada 1244.
Papinski nuncij Armaudo Amaurya na pitanje kako će razlikovati katare i kršćane izjavljuje: Sve ih pobijte , Bog će već razlikovati svoje.
Na žalost u ovom ratu pobijene su tisuće ljudi samo zato što su se usudili vjerovati u nešto što se kosilo sa naukom crkve. Od svog postanka Crkva se na sličan način obračunava sa neistomišljenicima. Šta mislite kako bi u ono vrijeme danas prošli ateisti , pripadnici gay populacije , ljudi koji su slobodni u svojim uvjerenjima i slični . Kad slušate današnjeg papu vidi se da se crkva u ovih 800 godina od ovih otužnih događaja nije nimalo promijenila.Na svu sreću danas više nemaju onu moć jer se sigurno ne bi sve završilo na osudi riječima.Činjenica je da su čak i nacisti prije slanja u konc. logore vršili selekciju dok je crkva radije ubila sve ljude koji su živjeli na tom području , bez razlike da li su bili katari ili kršćani , samo da njihovo učenje ne dođe u opasnost.
Ovakve činjenice su same po sebi dovoljno poražavajuće no cinizam crkve se ni tu ne zaustavlja. Ljude koji su pokretale ovakve pokolje ili ih i same provodile uredno su nakon toga proglašavali svecima .
Što reći o vrlo poznatom Sv.Dominiku koji je organizirao mrežu putujućih školovanih fratara .Danas se zna da je bio strog i tvrdoglav ali vrlo tašt čovjek. Sudio je katarima kao inkvizitor. God 1214 . g. za svoje zasluge u progonu i ubojstvu katara dobio je plijen iz jednog osvojenog grada , te 3 kuće Toulouseu. Kako se to odražava na njegovu svetost . No ovakve podatke nećete nigdje pročitati u crkvenim spisima o istom. Osnovao je Dominikanski red , a 1234.g. osnovan Dominikanski sud te je i zvanično ustanovljena INKVIZICIJA. U početku su progonili katare a kasnije i Bogumile , Patarene , Valdeze , Protestante, a nisu se zaustavili samo na njima. Uredno su progonili i sve pripadnike katoličke crkve ako su se naravno usudili suprotstaviti papi ili crkvenoj dogmi. Na iste bi se moglo reći : nije bitno koga progonimo i ubijamo , bitno je da stalno imamo posla. Jedan od poznatijih dominikanaca koji se nije štedio ubijajući heretike bio je i Bernard Gui – osudio 636 heretika.
Ustanovljenjem Inkvizicije dolazi do stvarno poremećenih odnosa u životima ljudi u tom vremenu. Zavladala je histerija pronalaženja heretika . Cijela sela su se proglašavala heretičkim, ljudi su prijavljivali druge ljude samo iz razloga da ih preteknu , jer bi u suprotnom oni mogli prijaviti njih. Histerija je išla dotle da su ljudi prijavljivali kao heretike mrtvace , a zatim bi inkvizitori iskapali poluraspadnuta i raspadnuta tijela mrtvaca , vozili ih kroz selo ili grad , sudili im a zatim spaljivali na lomači. Pokušajte sad zamisliti tu sliku i nemojte zaboraviti da kad ju zamislite , sve ovo je omogućila Crkva.
Da vam pokušam još malo pojasniti kakva je crkva zapravo . Jedan drugi svetac , Franjo Asiški , utemeljio je red Franjevaca 1209 g. pod patronatom Inocenta III. U početku je to bio siromašan red ( kao i Dominikanci) , bili su bosonogi , puno su putovali te radili.Odlaskom sv.Franje u Egipat njegov zamjenik olabavljuje neka stroga pravila reda .S vremenom počinju gomilati bogatstvo .Pola stoljeća nakon smrti sv.Franje red je bogat kao i svaki drugi red u to vrijeme. No sada ide ono najzanimljivije . U 14.st. tkz. čisti franjevci sukobljavaju se s glavnom strujom franjevaca te s Dominikanskom inkvizicijom i samim papom.Zašto dolazi do sukoba ? Čisti Franjevci kritiziraju glavnu struju reda zamjerajući im odmak od učenja Sv. Franje. Prigovaraju im radi bogaćenja i lagodnog života te traže povratak svojim korijenima. I što se događa. Glavna struja reda ni ne pomišlja da se odreknu bogatstva i lagodnog života . Na njihovoj strani je i papa kojemu također ne pada ni na kraj pameti da se crkva odrekne moći, bogatstva i lagodnog života na leđima prostog puka. Godine 1317. papa Ivan XXII presuđuje protiv čistih, a godine 1323 . papa tvrdnje čistih franjevaca osuđuje kao heretičke. Onom tko pogodi što se tada dogodilo plaćam kavu .Ma šalim se naravno , čim su proglašeni hereticima nastupa Inkvizicija i iako su „ čisti Franjevci“ bili katolici te pripadali redu Sv. Franje to ih nije spasilo od Inkvizicije te osude iste. Nažalost ovakve pojedinosti koje oslikavaju stvarnu sliku crkve kroz stoljeća zna vrlo malo ljudi i zato i danas crkva predstavlja u životima ljudi ono što predstavlja .

VI
Za daljnji razvoj kršćanstva u 4. st. veliku ulogu ima rimski car Konstantin . Godine 312. – mladi Konstantin ima viziju gdje mu se ukazao gorući kršćanski križ . Do 324. osvojio vlast i nad istočnim carstvom . Najveća prijetnja jedinstvu crkve u ovom vremenu bila je Arijanska hereza.. Arije je bio egipatski svećenik koji je 318.g. ustvrdio da Krist nije istovjetan s Bogom a niti je od njegove prirodne vječnosti. Ono što danas ogromna većina vjernika ne zna je činjenica da Isus do 325.godine nije smatran božanstvom. Upravo je Konstantin osigurao da se na saboru u Niceji 325.godine na kojem je bilo nazočno 318 biskupa isto ostvari. Tek nakon glasovanja uz 3 glasa protiv izglasana je Isusova božanstvost . Arije je bio nadglasan , izopćen i otjeran u progonstvo . Pravo je pitanje zašto je Konstantin to omogućio. Godine 326. naredio pogubljenje prve žene , sina i nećaka.
Tek 337.g. na samrtnoj postelji biskup Euzebije mu udjeljuje sakrament krštenja i isti postaje na taj način kršćanin. Zašto je isti promicao vjeru koju nije sam želio primiti i prihvatiti sve do svoje smrti.

Justijan – istočni car proglasio je kršćanstvo jedinom vjerom Rim.carstva.Ustvrdio je da je crkva podložna caru.Obnovio je Carigrad , izgradio Sv.Sofiju , pokrenuo progone egipatskih i Sirijskih kršćana MONOFIZITA . Progoni su bili toliko učestali i surovi da su isti pozdravili muslimanske osvajače kao manje od dva zla kad su se isti pojavili. Dragovoljno su prešli na novu vjeru – Islam.

MONOFIZITI – vjerovali da Krist ima samo jednu prirodu ( u cjelosti božanski ). Osim njih postojali su i NESTORIJANCI – vjerovali da je Krist zapravo dvije osobe – jedna božanska i jedna ljudska. Isti su osuđeni Efeškim koncilom 431.g te također progonjeni.
Naravno kao pobjednička frakcija Rimska crkva je proglasila kao jedinu ispravnu RIMSKU DOKTRINU – prihvaćena Kalcedonskim saborom 451.g. Tvrdila da Krist ima dvije prirode – jednu ljudsku i jednu božansku.
Već u to rano vrijeme Crkva je pokazivala svoju netoleranciju prema bliskim i sličnim katoličkim vjerskim pravcima.Već u to vrijeme nisu prihvaćali nikakav dijalog već su slijepo borili za svoju dogmu.

Jeruzalem – glavna meta kasnijeg srednjevjekovnog hodočašća.U sedmom stoljeću osvojili ga muslimani ( 638.g.) . Muslimanski osvajači su blago vladali Jeruzalemom i dopuštali vjerske slobode.Kršćani su bili pod vlašću patrijarha u Jeruzalemu ( prisegnutog Bizantskom caru).
Kao grad Jeruzalem je svet islamu kao i kršćanstvu i judaizmu.
Godine 691. kalif Abd-Al-Malik podigao blizu Crkve Sv.groba više zdanja poznatih kao Prečasno svetište.
Izgradio je kupolu nad stijenom koju su židovi smatrali središtem svijeta ( Stijena gdje se Abraham spremao žrtvovati svog sina Izaka , gdje je Mojsije primio zavjetni kovčeg, nad kojom su Solomon i Herodot izgradili svoje Hramove.) S ove stijene se Muhamed uspeo svojim krilatim konjem u nebo.Bila je to stijena gdje je Muhamed susreo Abrahama, Mojsija i Isusa.

Drugi važan grad na istoku u to vrijeme bio je Carigrad .Osnovan je 657 .pr.Kr. , preimenovan u Konstantinopol i 330. postao prijestolnica Rimskog carstva (istočnog). Tek godine 1453. pada pod naletima Otomanskih turaka. Od 5. do 15 st. bio je najveće trgovačko i pomorsko čvorište svijeta . Stanovništvo u njemu bilo je grčko i rimsko ali je prevladava bizantska civilizacija ( više azijska nego europska). Ovdje su bile pohranjene najveće relikvije kršćanske vjere i to sve izvan papinske kontrole.Podjela na istočnu i zapadnu rimsku crkvu vremenom dobiva sve više zamaha. Doktrinarne razlike između pravoslavne i rimske vjere se produbljuju.
U politici pape su se sa kraljevima stalno borile za vlast.U 6.st.papa Grgur I bio je u stanju zaprijetiti kraljevima i zahtijevati njihovu pokornost ( zahtijevao autonomnost za crkvu).
Istočno carstvo bilo je teokratsko. Bili su pod upravom cara, priznavali su ga za predvodnika crkve.U pravoslavnoj vjeri vjernik je pobožnošću mogao iskusiti spasenje na ovom svijetu. Za rimsku crkvu Kraljevstvo Božje je događaj rezerviran za budućnost.Istočna crkva je cara prihvatila kao Kristovog namjesnika na zemlji.
Križ je bio različit : grčki jednakih krajeva a rimski kalvarijskog stila.Razlikovali su se odjeća , ritualni ukrasi. Grčki vjernik bi u molitvi stajao , rimski bi kleknuo.Grčki svećenici su poticani na ženidbu , rimski upražnjavali celibat.Sukob se vremenom sve više širi .Godine 863. papa je ekskomunicirao patrijarha , a 867. patrijarh papu. Sukob se nastavlja sve do 1054. godine , kada je došlo do velikog raskola.Patrijarh Mihajlo Kurelarije zatvorio je crkve u Carigradu koje su slavile latinski obred , izopćio svećenike i kritizirao papu po pitanju doktrine. Papa Leon IX zahtijevao od njega podčinjenost Rimu i 16.07.1054. papa je objavio bulu o izopćenju patrijarha.

V
U prvom stoljeću nastala su danas priznata Evanđelja , no znamo da osim ovih evanđelja koje crkva priznaje , danas postoji još mnogo tekstova koji su nastali u isto vrijeme pa čak i prije priznatih evanđelja no koje Crkva danas ne priznaje ili im želi umanjiti značaj. Zašto to čine ? Iz vrlo jednostavnog razloga što im ne odgovara ono što piše u istima jer prikazuju događaje ili osobe drukčijim nego li to crkvi odgovara ili nego li crkva to želi priznati .Zašto im ne odgovara? Jer su kroz stoljeća izgradili svoju vjeru onako kako je to crkvi odgovaralo , ukorijenili su se u svim strukturama društva , imaju moć i novac i nije im u interesu zbog neke tamo „ istine“ sve to izgubiti. Pravo pitanje je zašto je jedan tekst koji je nastao u 1. stoljeću istinit i pravovjeran a deset drugih tekstova nastalih također u 1. stoljeću su gnostički tekstovi ( ili još gore heretički) i crkva ih kao takve ne priznaje.Zašto je jedan pisac o kojemu se zna samo njegovo ime i otprilike vrijeme kad je tekst napisan „ svetac“ a drugi pisac o kojemu znamo isto tako samo ime i vrijeme kad je napisao tekst gnostik ili heretik. Za one koji nisu upućeni u ovu temu evo kratkog pregleda tekstova odnosno evanđelja koji su danas najpoznatiji i gnostički , naravno osim 4 priznata evanđelja :
Evanđelje po Petru , Evanđelje po Tomi , Evanđelje po Mariji , Tajna knjiga Ivanova , Valentinovska djela , Isusovo Evanđelje, Evanđelje po Filipu , Evanđelje istine , Egipatsko Evanđelje ( Sveta knjiga velikog nevidljivog duha) , Tajna knjiga Jakovljeva , Spasiteljev dijalog , Druga rasprava o velikom Setu , Djela Petrova , Molitva apostola Pavla , Rasprava o Uskrsnuću , Petrovo pismo Filipu, Otkrivenje Petrovo , Pavlovo i dva Otkrivenja Jakovljeva , Evanđelje Q , te nedavno otkriveno Evanđelje po Judi .

Većina ovih tekstova pronađena je u Nag Hammadiju u Egiptu i potječu uglavnom iz 1. i 2. st.

Na primjer u EVANĐELJE PO TOMI sadržava niz Isusovih kazivanja , u njemu Isus nas vodi prema znanju i spoznaji.U njemu Isus ne čini čuda , ne najavljuje kraljevstvo , ne umire ni za koga. Nastalo je vjerojatno u 1.st. jer ilustrira probleme kao što su neslaganje o apostolstvu, nesigurnost o ulozi Jakova Pravednog i sl. U evanđelju Isus nije oslovljen kao Mesija ili Gospodin , Tomin Isus nije čudom rođen od Djevice Marije. Ovo evanđelje se oštro suprostavlja Ivanovom gdje je Toma opisan kao „ sumnjičav „ , već je ovdje Toma onaj koji je upućen i „zna“.
U ovom evanđelju Isus ne spominje nikakvu Crkvu , ne traži nikakve žrtve , već kaže : „ Tko želi neka podigne kamen i tamo će me naći , raskolite komad drveta , i tamo sam.“. Što znači da za pravu vjeru je dovoljno vjerovati i to je sve što je potrebno.
Sad usporedite ovog Isusa i ono što Crkva traži od vjernika i lako ćete doći do zaključka zašto Crkva nikad neće priznati ovakvo Evanđelje .Po ovom Evanđelju Crkva je nepotrebna. Ni ja ne želim tvrditi da je ovo Evanđelje istinito, samo postavljam pitanje zašto Crkva priznaje ona 4 Evanđelja a ovo ne iako su nastala u isto vrijeme i napisali su ih apostoli . Pa koji im je kriterij bio kod odabira istih ?
SPASITELJEV DIJALOG -sadrži Isusove izreke i Isusov dijalog s učenicima Judom Tomom , Marijom Magdalenom i Matejem.
DRUGA RASPRAVA O VELIKOM SETU : izlaganja koje je navodno iznio sam Isus
DJELA PETROVA – pričaju kako je Petar učinio i poništio čudo na svojoj kćeri.
EVANĐELJE ISTINE – napisano u obliku kršćanske propovijedi i o spasenju putem spoznaje Boga.
EVANĐELJE PO FILIPU – antologija meditacija o različitim gnostičkim temama.MARIJA MAGDALENA je u Evanđelju po Filipu opisana kao spasiteljeva pratilja. ( Spis kaže : Spasitelj ju je volio više nego sve učenike i često ju je ljubio u usta ).Pratilja je u ono doba bio drugi naziv za suprugu.
RASPRAVA O USKRSNUĆU : napisana kao pismo osobi koja se zove Regin a u pismu pisac raspravlja o pravom značenju uskrsnuća.
EVANĐELJE PO MARIJI - gnostički dijalog između Isusa i njegovih učenika posebno Marije Magdalene a nakon što Isus odlazi Marija i drugi učenici nastavljaju razgovor.
U Evanđelju po Mariji Isus otvoreno objavljuje : Grijeh ne postoji , vi ga sami proizvodite kad se miješate u preljubu koji se naziva grijeh.

Kao što sam već i prije utvrdio ovi tekstovi su uglavnom napisani kad i priznati tekstovi iz kanoniziranog Novog zavjeta. Crkva ih ne priznaje jer su u suprotnosti sa crkvenom dogmom.Još
1905. Crkva je objavila da se Biblijski tekstovi moraju smatrati APSOLUTNOM I DOSLOVNOM poviješću. Isto znači da su se unaprijed osigurali da sva djela koja će se otkriti u budućnosti su automatski gnostički pa i heretički te time i nepriznati , bar od strane Crkve. Na ovaj način su si omogućili isključivo pravo da određuju što je istina .
Na ovo mogu dodati samo da je Isus najavljivao dolazak Kraljevstva nebeskog a umjesto istog imamo već 2000 god. vječnu i nepogrešivu Crkvu.

Osim gore navedenog ,Jakova , Marije Magdalene , gnostičkih evanđelja postoje još neke nejasne stvari. Isus je između ostalog propovijedao u Hramu . Prema ondašnjim strogim religijskim zakonima ( Židovi religiju shvaćaju mnogo ozbiljnije nego li kršćani) propovijedati u Hramu su mogli samo svećenici odnosno rabini. Prema istim strogim zakonima rabini nisu mogli biti neoženjeni . Zašto bi tadašnje strogo religijsko društvo to isto dozvolilo Isusu ako nije bio rabin i oženjen . Nemojmo preko ovakvih očitih činjenica prelaziti olako. Još jedna čudna stvar vezana uz Isusa je svadba u Kani. Tijekom svadbe nestaje vina i Marija dolazi do Isusa i kaže mu neka učini nešto jer je vino potrošeno. Zašto Marija dolazi do Isusa i zašto to traži od njega. To nije bila Isusova svadba ( barem tako tvrdi Biblija i evanđelja). Zašto uopće to brine Mariju . Pa i ona i Isus su samo gosti na svadbi. Zar ovaj problem nije trebao zanimati roditelje para čija je bila svadba ili mladoženju kao muškarca čija je bila svadba. Zar danas kada ste na svadbi i u svojstvu gosta da li vas zanima je li nestalo vina ili hrane ili je to briga ljudi koji su svadbu organizirali .
Sličnosti između katoličke vjere i boga MITRE , perzijskog božanstva. Isti je sin AHURA MAZDE ( bog svjetla) koji se borio protiv AHRIMANA ( bog tame). Rođen je 25.prosinca.Njegovo štovanje uključivalo posvećenje i ispijanje vina i kruha. Mitraička vjera uključivala je vjeru u Sudnji dan te vječni izgon duša u carstvo AHRIMANA.


Idemo sada postaviti jedno hipotetsko i filozofsko pitanje upravo današnjim vjernicima. Što ako je Tomino evanđelje pravo i istinito . Što ako je Isus bio rabin i oženjen . Što ako je svoj nauk ostavio u naslijeđe Mariji Magdaleni a ne Petru . Što ako nas Crkva stoljećima vara iako znaju pravu istinu ali ne žele s njom izaći na vidjelo da ne izgube svoja stoljetna prava i lagodan život. Što ako u svojoj vjeri činimo krivo jer su nas tako učili . Što ako je pravi Bog samo židovski Jahve ,(Adonaj ili Elohim – kako ga još zovu) . Što u tom slučaju ? Iako bi možda bilo bolje za sve nas da ne znamo , mene ipak zanima sama istina.

U 2. st . nastali su crkveni savjeti, napravljena standardizacija Biblije te pravo Biskupa na zaređenja svećenika. U isto vrijeme nastaju sakramenti krštenja, pričesti , krizme i obred braka .
Iz istog vremena potiču i prvi kršćanski oci (2. i 3. st). : IGNATIJE iz Antiohije , Tertulijan iz Kartage , Klement i Origen iz Aleksandrije.
Sv. ANTUN PUSTINJAK - rodio se u selu južno od Memfisa (G.Egipat) , 271.g. po Kr. Prodao svoj posjed i novac dao siromašnima.Prije smrti objavio svojim učenicima da neće umrijeti među
njima.Zapovijedio da ga 2 učenika , Makarije i Amata pokopaju pokraj njegove planinske ćelije na
brdu Kolzinu pokraj Crvenog mora.
Krajem 3.st. postoji već oko 15. mil. kršćana .

Povijest crkve

IV
Sličnih primjera kroz povijest Crkve nažalost ima i previše . Svi koji se žele malo potruditi te pročitati knjige neovisnih povjesničara i biblicista lako mogu doći do sličnih zaključaka. Kroz cijelu povijest iz crkvenih knjiga su se sustavno izbacivali određeni tekstovi te dodavali novi , zavisno od toga što je za Crkvu u određenom vremenu bilo pogodno a što ne. Ovaj trend je naročito došao do izražaja u mračnom srednjem vijeku. Ovaj period ljudske povijesti je prošaran patnjom , bolestima , pojavom feudalizma ,praktički nazadovanjem cijelog ljudskog roda .No ovo se ne odnosi na Crkvu u srednjem vijeku koja postaje vremenom najveći feudalni zemljoposjednik u Evropi. Ponovno je na djelu vjekovni cinizam Crkve. Ista ne priznaje i ne odobrava praktički robovlasnički sustav koji se javlja u tom periodu no drage volje prima na darove zemlju koju joj daruju plemići i kraljevi a to što su uz zemlju dobivali i kmetove je bila za njih vjerovatno Božja volja , pa su drage volje primali i zemlju i kmetove.
Tu počinje prava moralna propast Crkve koja se na žalost nije promijenila do danas. U tom vremenu Crkva uvodi , odnosno papa Grgur Veliki , kajanje , ispovijed i pokoru kao isključiva sredstva kojim grijehom okaljano tijelo može se iskupiti za Kraljevstvo nebesko. Za Crkvu u tom periodu sama priroda je po sebi zla te izvor seksualnog poriva za parenjem. Celibat se izdiže kao duhovni ideal. Iako to Crkva danas ne želi priznati ali to je doba najvećeg odmaka od izvornog Isusovog učenja i ovo je doba kad Crkva polako preuzima ulogu samog Isusa u odlučivanju što je dobro a što ne.Vjerovatno većina vjernika vjeruje da obredi današnje Crkve potiču još od samog Isusa no kao što gore mogu pročitati to nije istina i to su obredi koje je izmislila sama Crkva .
U srednjem vijeku zbog crkvene zabrane nagosti i kupanja na otvorenom , kožne bolesti , uši i ostala gamad imale su epidemijske razmjere. Kao posljedica oskudne ishrane i medicine prosječna životna dob u to vrijeme iznosi oko 30 godina. Crkvena vijeća služe kao sudovi. Sve ovo dovelo je do toga da je do 7. st. pismenost rezervirana samo za svećenstvo.
Šta to znači za kršćanstvo danas . Nažalost i previše. Da vas sve podsjetim. U to doba , naravno , još nije bilo tiskara koje bi tiskale knjige ili novine , jedini pismeni stalež je bilo svećenstvo što znači da su se sve knjige ili tekstovi koji su se željeli sačuvati za budućnost prepisavali ručno . Sad pokušajte zamisliti koliko je takvih prijepisa bilo , nemojte zaboraviti da su ga vršili isključivo svećenici i kako je Crkva mijenjala svoje stavove i uvjerenja tako su se i mijenjali i korigirali tekstovi . Svaki svećenik tijekom prijepisa bio je praktički slobodan dodati nešto u tekst koji je prepisivao ili izbaciti nešto iz njega a sve i po njegovom slobodnom uvjerenju.
Osim spomenutog Jakova , u novozavjetnim evanđeljima i uloga Marije Magdalene je jako ograničena.Papa Grgur Veliki u 6. st. dovršio je marginalizaciju iste poistovjećujući je s prostitutkom Marijom iz Luke ( 7) pa se nakon toga ona ne može smatrati idealnom osobom koja je bila uz Isusa.No ni Mariju nisu mogli izbaciti potpuno iz tekstova ali su ju mogli ocrniti . Čak su i Evanđelja zabilježila da su apostoli priznali da je Isus volio Mariju više no ijednu ženu pa više i od samih učenika iako se to nije sviđalo Andriji i Petru .

Povijest crkve

III
Nakon toga Pavao odlazi u Jeruzalem no tamo nisu pretjerano bili uvjereni u njegovo preobraćenje.U poslanici Galaćanima ( 1:18-20) Pavao govori da je tamo viđao jedino Jakova i Kefu dok ostali apostoli nisu željeli biti s njime u kontaktu. Šalju ga u Tarz gdje je rođen i tamo započinje prva od 3 posjete inozemstvu.Među ostalim mjestima otišao je u Antiohiju gdje su godinu dana bili gosti crkve.Tamo prvi puta učenike nazivaju kršćanima .Crkva je tamo već postojala a odgovarala je vodstvu u Jeruzalemu kojem je na čelu bio Jakov. Nakon 5 godina kada je Pavao propovijedao u Antiohiji izbio je sukob glede njegova misionarskog rada. U djelima 15 predstavnici Jeruzalemskog vodstva došli su u Antiohiju te optužili Pavla za popustljivost i ne pridržavanje Zakona.Pozvali su Pavla u Jeruzalem i tada se jaz između Pavla i Jakova produbljuje.Autor djela kao i uvijek je na strani Pavla.
Poradi svega navedenog Pavla se može smatrati ranim „ heretikom“ .Odstupao je od čistog oblika rane crkve koju je zastupalo vodstvo u Jeruzalemu. Jakov je osobno poznavao Isusa kao i većina vodstva rane Crkve u Jeruzalemu uključujući i Petra. Pavao nikad nije upoznao Isusa i jedino što je imao bio je glas koji je čuo prilikom preobraćenja . On će također iskriviti učenja Isusa oblikujući svoju ideologiju koju će kasnije pripisati samom Isusu.
Nije čudo da je Jakova i ranu crkvu uznemiravalo ono što je činio Pavao.
Pavao , kako je i sam priznao , nije se pretvarao da promiče povijesnog Isusa kojeg su Jakov , Petar i Šimun osobno poznavali.U poslanici Korinćanima ( 11:3-4) izjavio je da zajednica u Jeruzalemu zastupa „ drugog Isusa“. Njezini predstavnici nazivaju sebe „ Slugama pravednosti“ . Pavle i Jeruzalemska zajednica postaju neprijatelji.
Pavao se 48.ili 49 g. vratio u Jeruzalem gdje se sastao s vodstvom te tu izbija drugi sukob. Po djelima Jakov pristaje na kompromis a Pavao je vodstvu ugađao riječima jer mu je još uvijek trebala njihova potpora. Poduzeo je još jednu misiju putovanja koja je prekinuto drugim posjetom Jeruzalemu.Većina njegovih poslanica potječe iz tog vremena između 50 i 58.g. Iz tih poslanica jasno je da se Pavle tada potpuno otuđio od vodstva u Jeruzalemu, kao i njihovog pristajanja uz Zakon. U poslanici Filipljanima ( 3:9 ) Pavao piše : „ Radi njega ( Isusa) sam sve žrtvovao, i sve smatram blatom, da Krista dobijem i da budem u njemu, ne pravednošću koja bi bila moja- onom koja dolazi od Zakona – nego onom koja se dobiva po vjeri u Krista , pravednošću koja dolazi od Boga na osnovi vjere.
Kršćanstvo kakvo će se razviti od Pavlovih učenja već je tada bilo lišeno svih veza sa korijenima , te nije imalo išta zajedničkog sa Isusom , već samo s Pavlovom slikom Isusa.
God. 58. Pavao se našao u Jeruzalemu te se sastao s Jakovom i vodstvom zajednice. Ponovljene su stare optužbe , on poriče i podvrgava se očišćenju u trajanju od 7 dana.Vidjevši ga u Hramu napada ga grupa „ vršitelja Zakona“.Uslijedili su nemiri a Pavao je izvučen iz Hrama u životnoj opasnosti.Spašava ga jedan rimski časnik , Pavao je uhvaćen i bačen u lance pod optužbom da je vođa sikarijaca - zelotske skupine.
Od ovog mjesta priča postaje zbunjujućom pa su vjerovatno neki dijelovi izmjenjeni.Pavao se prije nego je odvučen zatražio dopuštenje da se obrati mnoštvu što mu rimski časnik dopušta. Rimljani su Pavla odveli u utvrdu u namjeri da ga ispituju mučenjem.Prema djelima željeli su ga mučiti da bi ustvrdili zašto je izazvao takvo neprijateljstvo.Pa ipak , Pavao je jasno obznanio svoje stajalište a mučenje se nije moglo izvršiti prema nekome tko je imao rimsko državljanstvo na što se isti pozvao.Nije mučen ali je ostao utamničen. Sastala se skupina 40 ili više ljudi koji su se zavjetovali da neće uzimati ni hrane ni pića dok Pavao ne bude mrtav.Takvo neprijateljstvo ne može se očekivati od običnih farizeja i saduceja već od „vršitelja zakona“.Tada se pojavljuje „ rođak“ koji upozorava Pavla ali i rimljane na ovu činjenicu te Pavla u pratnji 470 vojnika odvode u Cezareju , glavni grad Judeje , gdje je izveden pred Agripu.Kao građanin Rima imao je pravo svoj slučaj iznijeti u Rimu i on se poziva na to.
Nakon puta u Rim pa i brodoloma Djela završavaju kao da je netko izbacio izvorni završetak i na njegovo mjesto umetnuo površni završetak priče. Ili je priča namjerno skraćena od strane kasnijih redaktora. Posljedni dio Djela je zbrkan i zbunjujuč. U ostalim dijelovima Djela su prilično jasna i jednostavna.

Već na samom početku pojavljivanja kršćanstva javljaju se mnoge nejasnoće . Prva u nizu je zasigurno uloga samog Pavla . Ne smije se smetnuti sa uma da današnje kršćanstvo ustvari najvećim dijelom počiva na Pavlovim poslanicama . U najmanju ruku je čudno da čitava vjera počiva na filozofskim raspravama i subjektivnom doživljavanju Krista od osobe koja ga nikad nije upoznala niti bila u kontaktu s istim. S druge stane , kao protivnici Pavla pojavljuju se Jakov pa i apostoli , znači ljudi koji su poznavali Krista te bili njegovi najvjerniji pratioci. Zar nije čudno da apostoli koji su bili uz Krista nisu nosioci nove vjere. No bez obzira na ovu činjenicu Pavlovo učenje te njegovo shvaćanje Krista odnosi konačnu pobjedu.
Zanimljivo je da Crkva prešutno prelazi preko nekih vrlo očitih stvari pa čak kad je Pavlovo učenje u direktnoj suprotnosti s Kristovim učenjem. U Isusovoj možda najvažnijoj propovijedi na Gori isti govori : „ Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke ! Ne dođoh da ih ukinem već da ih ostvarim. Jer zaista , kažem Vam „ dok postoji nebo i zemlja , ni jedna jota, ni jedna kovrčica iz Zakona sigurno neće nestati, a da se sve ne ostvari.“ Stoga , tko god prekrši i jednu od ovih i najmanjih zapovijedi i nauči druge da tako rade , bit će najmanji u kraljevstvu nebeskom , dok će onaj koji ih bude vršio i naučavao biti velik u kraljevstvu nebeskom.

Na ovaj govor Isusa , Pavao u poslanici Galaćanima objavljuje : Ali kako znamo da čovjeka ne opravdava vršenje Zakona već samo vjera u Isusa Krista , to smo mi prigrlili vjeru u Krista da bismo se opravdali vjerom u Krista a ne vršenjem Zakona. Jer vršenje Zakona neće nikog opravdati.
Zar govor Pavla nije u direktnoj suprotnosti sa govorom Isusa Krista . U evanđeljima Isus jasno poziva svoje učenike neka ne priznaju ikog do li samog Boga.Za Isusa priznavanje i klanjanje bilo kojoj drugoj osobi osim samom Bogu je jednako blasfemiji.

Nemojmo zaboraviti da sukob između Pavla i rane Crkve počinje upravo zbog Pavlovog odstupanja od Zakona. Kao što se vidi iz govora na Gori i Isus je bio čvrsto uz Zakon te je jasno iznio svoje stavove , stavove koje će Pavao kasnije iznevjeriti. U biografiji Pavla postoji još čudnih elemenata. Njegova imućnost , rimsko državljanstvo, veze s vladajućim slojevima razlikovali su ga od pripadnika rane Crkve. Kada je uhvaćen u Jeruzalemu, da bi ga spasili , iz grada ga izvodi rimska vojska ( 470 vojnika) a iz povijesti znamo da rimski prokuratori se nisu miješali u unutarnje stvari židova osim ako to nije moglo izazvati veće nerede ili pobunu , što u slučaju Pavla svakako nije bio slučaj. Slučajno ili….
Kada ga rimska vojska dovodi u Cezareju uživa u ugodnom društvu s rimskim prokuratorom Antonijem Feliksom. Pavao je bio u bliskim odnosima s prokuratorovim šogorom Herodom Agripom II kao i s kraljevom sestrom. U svojoj poslanici Rimljanima govori o prijatelju imena Herodion – ime koje možemo povezati s vladajućom dinastijom a ne s evanđelistima.
Djela 13:1 odnose se na Manaena , jednog od prijatelja iz Antiohije koji je odrastao s Herodom što je još jedan dokaz njegovih aristokratskih veza.
Možda najveći dokaz da sa Evanđeljima i Djelima apostolskim nešto nije u redu ili da su kasnije namjerno mijenjana od strane crkvenih redaktora je uloga Jakova „ Pravednog“ . Nepojmljivo je da se o ovoj očito vrlo važnoj osobi u ono vrijeme zna toliko malo. On je osobno poznavao Isusa na način kako ga Pavao nikad nije upoznao.Njegova učenja su bila mnogo bliže izvoru , stoga je za Pavla predstavljao stalnu prijetnju. Budući da je pavlinsko kršćanstvo izvojevalo pobjedu , značaj Jakova nisu mogli potpuno izbrisati ali su ga mogli znatno umanjiti. O samom Jakovu postoji mnogo zapisa ali se većina nalazi izvan kanonizirane zbirke Novog zavjeta. Jedan tekst pripadnika rane crkve pod nazivom „ Priznanje Klementa“ ( 3.st.) priča kako je Jakov propovijedao u Hramu kada je unutra upao neimenovani neprijatelj sa sljedbenicima. Neprijatelj se nije ograničio samo na verbalni napad već je izbio i okršaj.Neprijatelj je bacio Jakova sa vrha stuba te misleći da je mrtav ostavili su ga. Jakova su odnijeli kući a zatim u Jerihon dok se nije oporavio.
Jakov se naziva i „ Gospodinov brat“ pa je i to vjerovatno razlog njegova izbacivanja iz Novog zavjeta . Isti je vođa rane Crkve u Jeruzalemu a ne Petar iako su uz njega najveći autoriteti upravo Petar i Ivan.
Da je isti veoma poštovan dokazuju i sljedeći primjeri :
Euzebije , biskup Cezareje , autor jedne od najvažnijih ranocrkvenih povijesti citira Klementa , Aleksandrijskog biskupa ( 150-215) koji Jakova naziva Pravednim ili Pravičnim.
Hegesip – crkveni povjesničar iz 2.st. : „ Jakov je od svog rođenja bio svet“ Zbog svoje pravednosti nazivan i „ Pravednim“ i „ Bedemom ljudi“.
Zar nije čudno da ovakva osoba bude jednostavno izbrisana iz novozavjetne povijesti.

Povijest crkve

II
Da bismo pratili povijest Crkve moramo se vratiti 2000 g. unatrag , u vrijeme Isusa Krista. Što reći o njemu a što još ne znamo ? Na stranu sad što neki povjesničari sumnjaju da je bio stvarna osoba , ali to je osoba na kojoj se temelji katolička vjera. Neki povjesničari mu pripisuju drugu ulogu ali bez obzira što tko misli , ova osoba je kao nijedna apsolutno pozitivna u povijesti.Riječ je o čovjeku na kojem se temelji vjera miliona ljudi. Lik Isusa Krista i njegova djela poznajemo kroz Evanđelja i Djela Apostolska .
Sukladno povjesničarima pa i nekom biblicistima općenito se smatra da su evanđelja nepouzdana. Smatra se da je prvo evanđelje , po Marku , sastavljeno oko 66. g. u doba pobune židova protiv Rima.Ostala evanđelja su napisana negdje u rasponu od 70. do 96.g.
Najveći problem koji se javlja u autentičnosti istih što su to tekstovi pobožne i poetičke prirode koji se ni ne trude biti kronikama odnosno povijesnim zapisom. Druga stvar je što su nastala u rasponu od otprilike 30 do 60 i više godina od događaja koje opisuju.Pojednostavljeno , to znači otprilike kao da danas sastavljamo kroniku o 2. svjetskom ratu na temelju priča koje mogu ispričati ljudi koji su to isto čuli od svojih očeva i djedova. Naravno da u tom slučaju vjerodostojnost istih se ne može garantirati.
Djela Apostolska se razlikuju od Evanđelja , nastoje biti kronika odnosno neka vrsta povijesnog zapisa . No i ovdje se pojavljuje jedna vrlo bitna činjenica da su ista vrlo pristrana te također u najmanju ruku zbrkana stoga većina povjesničara smatra da su djela očito doživjela brojne zahvate od kasnijih korektora. Ovaj problem nažalost, kao što će se i kasnije vidjeti , prati većinu religijskih dokumenata pa vjerovatno i samu Bibliju.Zbog čega je to važno . Pa iz prostog razloga što su se kroz stoljeća prekrajali crkveni tekstovi , evanđelja te danas religija kakvu poznajemo najvjerovatnije sa svojim korijenima nema baš previše dodirnih točaka.
Djela prikazuju priču samo s jedne strane te najčešće nude samo Pavlovo stajalište tako da teško mogu biti objektivna. Kao što sam i prije naveo pobjednici pišu povijest .Tko zna kakva bi povijest danas bila i što bi se učilo u školama da je u 2.svj.ratu pobijedila Njemačka. U budučnosti takvu povijest prihvatili bi svi jer bi prava istina bila nepovratno izgubljena.Upravo zato i tvrdim da se i sama Djela i Evanđelja ne smiju uzimati zdravo za gotovo .
Autor djela je obrazovani Grk koji sebe naziva Lukom. Da li je to onaj Luka kojeg spominje Pavle ili možda onaj koji je sastavio Lukino evanđelje vjerovatno se neće nikad saznati. Oba djela su napisana na grčkom te upućena osobi po imenu Teofil.
Iako se djela uglavnom odnose na Pavla , ona govore i o njegovim odnosima sa zajednicom u Jeruzalemu koja je bila sastavljena od najbližih Isusovih učenika pod vodstvom Jakova ( poznat i kao „Gospodinov brat“) a oni su kasnije smatrani „ ranom ili izvornom Crkvom“.
Ključna osoba u djelima je Pavao ( Savao ili Savle) . Prije svog preobračenja progonio je pripadnike rane Crkve. Na svom putu u Damask doživljava preobračenje. S konja ga je izbacila snažna svjetlost s neba a zatim je začuo glas : „ Savle , Savle , zašto me progoniš“. Glas mu se predstavio kao Isus te Pavle privremeno osljepljuje , a vid mu vrača jedan pripadnik rane Crkve u Damasku te se on pokrštava. Pavle prema poslanici Galaćanima ondje ostaje 3 godine. Naravno ovo je vrlo skraćena verzija tog događaja , no bitna je za daljni tijek priče.

Povijest crkve

I
No što s Crkvom danas . Nedavne papine izjave o Islamu , izjava o ateistima , pokazuje da se crkva i dalje nema namjeru mijenjati ni prilagođavati vremenu u kojem danas postoji.Možda i najveći problem za Crkvu danas je nemogučnost , nedostatak želje i strah od promjene. Pokušat ćemo na sljedeći način. Prema katoličkoj predaji Isus se obratio Petru tvrdeći da on predstavlja stijenu na kojoj će izgraditi Crkvu. Ista predaja govori da je Petar bio prvi papa od početka kršćanstva do danas.
No ako ćemo biti iskreni povijesna činjenica je da su takve tvrdnje čista besmislica.Na čelu „ rane Crkve“ u Jeruzalemu nije bio Petar već Jakov „ Pravedni“ . Pavle , na čijim se poslanicama temelji današnje kršćanstvo bio je u sukobu i sa „ ranom Crkvom „ i sa Jakovom . Do 4.stoljeća oblik kršćanstva kakav danas poznajemo nije postojao.On je predstavljao samo jedan od mnogih oblika kršćanskog vjerovanja ,a u to vrijeme postojalo je oko 80 različitih kršćanskih sekti u Rimskom carstvu.Tek kad se ovaj naš oblik kršćanstva uobičajio kao ortodoksan ostali su retroaktivno proglašeni „herezom“. Kao primjer možemo navesti nadbiskupa Atanazija iz 4. st. koji je 5 puta ekskomuniciran iz crkve i isto toliko puta vračan nazad ,ovisno o glasovanju nekog koncila ili političkom potezu nekog vladara. Na kraju djela koja je on zastupao izvojevala su pobjedu i proglašena " pravovjernim" a ostala su proglašena heretičkim.Što to znači? Zahvaljujuči određenim povijesnim događajima danas poznajemo kršćanstvo ovakvo kakvo postoji. Ne zaboravimo da povijest pišu pobjednici , isti određuju i što je pravovjerno a što ne pa su na taj način i pobjednici definirali Bibliju.
Pa čak kad se Rimska crkva uzdignula nad ostalim oblicima kršćanskog vjerovanja imala je vrlo malo sličnosti s današnjom crkvom. Titula pape je uvedena tek krajem 4.st. Sve do sredine 5. st.Rimska crkva je bila potpuno suprotna monolitnim koncepcijama , bila je potpuno decentralizirana a tkz.papa je bio tek rimski biskup , odnosno jedan od biskupa ( u najboljem slučaju „ prvi među jednakima)“.
Čak kada je papinstvo postalo središte moći njegov položaj je bio pretežito nominalan te je u određenim razdobljima bilo podložno odlukama crkvenih koncila.
Sve do 1870. g. još je postojala mogućnost njegove odgovornosti pred crkvenim koncilima.Tek nakon 1870.g. kada je papa prijevarom i ucjenom donio odluku o svojoj nepogrešivosti konačno je izronila monolitna struktura crkve kakvu poznajemo danas.
Htio bih se kratko osvrnuti i na ovu dogmu o papinskoj nepogrešivosti . Za mene je to vrhunac cinizma .Ma dajte budimo iskreni. Pa tko za sebe može reći da je nepogrešiv ? To znači da je netko savršen , bez mane i ljudskih slabosti. Pa zar nismo svi ljudi , pa i papa . Za mene je to isto kao i da netko sebe proglasi Bogom.