IV
Sličnih primjera kroz povijest Crkve nažalost ima i previše . Svi koji se žele malo potruditi te pročitati knjige neovisnih povjesničara i biblicista lako mogu doći do sličnih zaključaka. Kroz cijelu povijest iz crkvenih knjiga su se sustavno izbacivali određeni tekstovi te dodavali novi , zavisno od toga što je za Crkvu u određenom vremenu bilo pogodno a što ne. Ovaj trend je naročito došao do izražaja u mračnom srednjem vijeku. Ovaj period ljudske povijesti je prošaran patnjom , bolestima , pojavom feudalizma ,praktički nazadovanjem cijelog ljudskog roda .No ovo se ne odnosi na Crkvu u srednjem vijeku koja postaje vremenom najveći feudalni zemljoposjednik u Evropi. Ponovno je na djelu vjekovni cinizam Crkve. Ista ne priznaje i ne odobrava praktički robovlasnički sustav koji se javlja u tom periodu no drage volje prima na darove zemlju koju joj daruju plemići i kraljevi a to što su uz zemlju dobivali i kmetove je bila za njih vjerovatno Božja volja , pa su drage volje primali i zemlju i kmetove.
Tu počinje prava moralna propast Crkve koja se na žalost nije promijenila do danas. U tom vremenu Crkva uvodi , odnosno papa Grgur Veliki , kajanje , ispovijed i pokoru kao isključiva sredstva kojim grijehom okaljano tijelo može se iskupiti za Kraljevstvo nebesko. Za Crkvu u tom periodu sama priroda je po sebi zla te izvor seksualnog poriva za parenjem. Celibat se izdiže kao duhovni ideal. Iako to Crkva danas ne želi priznati ali to je doba najvećeg odmaka od izvornog Isusovog učenja i ovo je doba kad Crkva polako preuzima ulogu samog Isusa u odlučivanju što je dobro a što ne.Vjerovatno većina vjernika vjeruje da obredi današnje Crkve potiču još od samog Isusa no kao što gore mogu pročitati to nije istina i to su obredi koje je izmislila sama Crkva .
U srednjem vijeku zbog crkvene zabrane nagosti i kupanja na otvorenom , kožne bolesti , uši i ostala gamad imale su epidemijske razmjere. Kao posljedica oskudne ishrane i medicine prosječna životna dob u to vrijeme iznosi oko 30 godina. Crkvena vijeća služe kao sudovi. Sve ovo dovelo je do toga da je do 7. st. pismenost rezervirana samo za svećenstvo.
Šta to znači za kršćanstvo danas . Nažalost i previše. Da vas sve podsjetim. U to doba , naravno , još nije bilo tiskara koje bi tiskale knjige ili novine , jedini pismeni stalež je bilo svećenstvo što znači da su se sve knjige ili tekstovi koji su se željeli sačuvati za budućnost prepisavali ručno . Sad pokušajte zamisliti koliko je takvih prijepisa bilo , nemojte zaboraviti da su ga vršili isključivo svećenici i kako je Crkva mijenjala svoje stavove i uvjerenja tako su se i mijenjali i korigirali tekstovi . Svaki svećenik tijekom prijepisa bio je praktički slobodan dodati nešto u tekst koji je prepisivao ili izbaciti nešto iz njega a sve i po njegovom slobodnom uvjerenju.
Osim spomenutog Jakova , u novozavjetnim evanđeljima i uloga Marije Magdalene je jako ograničena.Papa Grgur Veliki u 6. st. dovršio je marginalizaciju iste poistovjećujući je s prostitutkom Marijom iz Luke ( 7) pa se nakon toga ona ne može smatrati idealnom osobom koja je bila uz Isusa.No ni Mariju nisu mogli izbaciti potpuno iz tekstova ali su ju mogli ocrniti . Čak su i Evanđelja zabilježila da su apostoli priznali da je Isus volio Mariju više no ijednu ženu pa više i od samih učenika iako se to nije sviđalo Andriji i Petru .
Post je objavljen 22.01.2007. u 10:43 sati.