Povijest crkve
XI
No idemo dalje kroz povijest postojanja iste. Papa Aleksandar VI rođen je kao Rodrigo Borgia , te je bio izdanak bogate , moćne i zloglasne obitelji . Njegov stric, venecijanski biskup ( kasnije papa Kalist III) nadzirao je njegovo obrazovanje u Bologni , nakon čega ga postavlja za kardinala Rimske crkve.Poslije je korupcijom i spletkama uspio nagomilati golemo bogatstvo. Bio je otac nepoznatog broja nezakonite djece no i četvoro zakonite djece s rimskom plemkinjom.Među njima su najpoznatiji Cesare Borgia i Lucrezia Borgia čija će imena poslije postati sinonimi za zavjere i podvale.Bez obzira na sve Rodrigo je 1492 g. imenovan za papu Aleksandra VI. Postavio je svog sina još u tinejđerskoj dobi za kardinala , zajedno s drugim mladićem klana Borgia , Alessandrom Farnesom , koji će kasnije postati papa Pavle III.
Zapisi iz onog vremena izvješćuju nas o divljim orgijama koje su se odigravale u Vatikanu te bar dvjema ubojstvima trovanjem za koje je osobno odgovoran papa Aleksandar VI .
Ako se sjetite tko je sve kroz povijest od strane crkve proglašavan za sveca , pravo je čudo da je ista imala toliko obraza pa na taj popis nisu uvrstili i papu Aleksandra VI.
Godine 1545. gore spomenuti Pavao III sazvao je koncil u Trentu . Trajao od 1545 – 1563 godine te je nadživio i papu Pavla IV .Ono što je značajno doneseno na ovom koncilu je to da je Crkva kao utjelovljenje tradicije posjedovala sada autoritet jednak onome Svetih spisa . Još jedna nebuloza crkve u njenom pokušaju da se izjednači sa samim Bogom. Ako se sjećate , povijesna činjenica je da je crkva ipak ljudska tvorevina koja je kroz stoljeća izgrađivana i nadograđivana sukladno potrebama same crkve .
Na svu sreću , uz sve ove nabrojane pokušaje crkve da spriječi napredak te nauku ipak se je ljudski rod pokazao kao teško uništiv. Pojavila se je renesansa i čovječanstvo se počelo dalje razvijati. Dovoljno je napomenuti da Inkvizicija nije mirovala ni u ovom periodu i da se svim sredstvima borila protiv napretka no na sreću nisu uspjeli u istom. Iz povijesti znamo koliki su genijalni umovi u to doba bili progonjeni od strane Inkvizicije zbog svojih naprednih ideja.
Godine 1869. održan je Prvi Vatikanski koncil . Ono što je bitno za spomenuti je to da je do tada položaj pape bio pretežito nominalan te je u određenim razdobljima čak bio podložan odlukama crkvenih koncila. Na ovom koncilu praktički je riješen sukob u borbi za vlast između biskupa koji su težili decentralizaciji i papinstva koje oduvijek teži vrhovnoj vlasti. Sam sukob je riješen ,a kako bi i drugo ,uz zastrašivanje i prisilu. Na samom početku koncila bilo je nazočno 1084 biskupa .Kako je koncil odmicao biskupi koji su se protivili papi u njegovoj odluci bili su pomalo ili istjerani ili zastrašeni ili su sami napustili koncil. Sve ovo smo već imali prilike vidjeti iz ponašanja papa kroz stoljeća , no sada ide najljepši dio .Kada je odluka donesena 20.10.1870 godine od 1084 biskupa na početku koncila , glasovalo je samo 535 biskupa za i 2 protiv što je nešto više od 49 % od ukupnog broja biskupa . Zahvaljujući navedenoj „ VEĆINI “ papa je službeno proglašen nepogrešivim na temelju svog prava , a ne na temelju suglasnosti Crkve. Papa je upozorio sve ( biskupe i kardinale ) koji su se protivili ovoj dogmi da će biti proglašeni hereticima . Napokon su pape uspjele sebe i zvanično proglasiti jednakima Bogu . Mislim da je na ovo svaki komentar nepotreban.
|
