Krvava povijest Crkve

Danas dobro znamo da Crkva rado gleda na političare i tajkune koji dolaze na mise ili na crkvene svečanosti . Ista jako dobro zna na koji način su isti došli do svojeg bogatstva ili preko koga su došli do istog ali ih to ne smeta previše , naravno iz razloga što od takvih ljudi i crkva ima velike koristi. Naravno , crkva djeluje i kroz Caritas i slične dobrotvorne ustanove no iskreno meni to sliči na veliki i bogati stol sa kojeg netko povremeno baci i neku kost sa malo mesa na sebi onima koji stoje pokraj ili sjede pod stolom.
Nedugo je u jednim našim dnevnim novinama izašlo da je svećenik odbio pokopati čovjeka jer mu sinovi nisu redovito plaćali lukno ( crkvena davanja) . Pa zar smo mi ovdje radi crkve ili bi crkva trebala biti tu radi nas , navodno svojeg stada , no očito smo za njih glupe ovce .Svećenik je još izjavio da su sinovi loši ljudi , da piju , da su se rastavili . Pa zar crkva nije tu upravo radi takvih ljudi koji su skrenuli sa pravog puta. Zar se po Bibliji nebo ne veseli više jednom grješniku nego li stotini vjernika. Svećenik još kaže da je jedna žena iz te obitelji čak bila i u ludnici . Zamislite sad taj grijeh , žena je bila u ludnici. Ajde sada , dragi vjernici , javite mi koji je to grijeh. Ja se nikako ne mogu sjetiti da je grijeh biti bolestan i biti radi toga na psihijatriji. Zamislite sad ovo kršćansko milosrđe od strane ovog svećenika . Sigurno će se sada obitelj ovog umrlog čovjeka okrenuti prema ovakvoj milosrdnoj crkvi i postat će uzorni katolici . Možeš misliti.
U Hloverkinoj emisiji nedavno na temu o braku i zlostavljanju u istom , bio je kao gost i jedan svećenik. Između ostalog izjavio je i ovo : Mladi prije braka ne bi trebali imati odnose.Trebali bi se suzdržavati jer ako se ne mogu suzdržati nisu dostojni ni spremni za brak. Evo sad mojeg pitanja tom svećeniku . Znači li to da danas, kad ima toliko afera u crkvi sa pedofilijom, da biskupi , kardinali i svećenici koji su pedofili nisu spremni , a ni dostojni za svoj poziv jer se isto tako ne mogu suzdržati. Zanimljivo kako je crkva stalno spremna brinuti tuđe brige i petljati se u sve sfere društva a nisu spremni otvoreno progovoriti o tom istom problemu u njoj kao ni počistiti smeće iz vlastitog dvorišta.

XVII
Što reći na sve ovo . Ja mogu reći samo ono što ja osjećam i što mislim na ovo. Danas ipak živimo u 21.stoljeću i ja osobno ne želim da netko misli za mene ili mi govori što da osjećam , vjerujem ili želim. Isti stav imam i prema životu a time i prema vjeri . Želim da sam odlučujem da li ću vjerovati ili ne .Ako želim vjerovati onda će to biti vjera do koje sam sam došao , najviše po onom što osjećam u srcu a ne zato što to od mene traži crkva ili samo zato što je to normalno jer smo katolici. Odbijam slijepo slušati istu i prihvaćati sve ono što ona tvrdi a da sam nisam preispitao i njeno i svoje stajalište o istom. Uostalom da Bog nije želio da mislimo svojom glavom i spoznamo razliku između dobra i zla , danas se vjerojatno ne bi ni razlikovali od ostalih životinja na zemlji. Za razliku od današnje stroge kršćanske dogme moram priznati da sam čitajući gnostičke spise i evanđelja osjetio veću bliskost prema istima te sam pronašao više vjere u njima nego li kod današnje Crkve.
No zašto je tako ? Većina ovih spisa u globalu ne zastupa nikakvu tvrdokornu dogmu već su isti okrenuti prema isključivo duhovnom segmentu doživljaja Boga bez ikakvih materijalističkih segmenata doživljaja istog. Ovdje nema crkve kakvu danas poznajemo , izbavljenje ne ovisi o crkvenim velikodostojnicima ili o količini novaca koje ćemo darovati . Svi ovi spisi su više zainteresirani za samu spoznaju nego li krutu vjeru . Isti tvrde da čovjek mora posjedovati znanje i pronicavost da bi spoznao Boga . Još ću jednom citirati papu Ivana XXIII : :„pravo svakog čovjeka je da štuje Boga na način koji mu nalaže vlastita savjest „. Pročitavši ovu njegovu izjavu ne mogu se oteti dojmu da je isti u svom razmišljanju bio bliže gnosticizmu nego li službenoj crkvenoj dogmi. No on je nažalost bio jedini papa koji je tako razmišljao i koji je nešto pokušao promijeniti .Po gnosticizmu čovjek se mora razvijati , produbiti božansko u sebi i postati prosvijetljen da bi mogao dostojno živjeti . Sad usporedite ovakav način vjere i današnje katoličanstvo . Nedavno je crkva u Italiji odbila crkveno pokopati čovjeka jer je isti zatražio da ga zbog neizlječive bolesti i bolova isključe sa aparata . Isti je za crkvu nedostojan da bude pokopan kao katolik . Kakvo licemjerstvo ! No Crkva je drage volje sa svim crkvenim počastima pokopala mafijaškog bossa jer joj je taj platio lijepu količinu love da to učine. Koliko je novaca potrebno da si čovjek može kupiti ne samo mjesto za grob nego i mjesto u kraljevstvu nebeskom. Bilo bi lijepo kad bi crkva javno odredila cjenik i za ovu uslugu .

Povijest crkve

Što reći o današnjem papi. Joseph Ratzinger , rođen je u Bavarskoj 1927 g. , bio je prefekt Kongregacije za nauk vjere gdje ga je 1982. postavio papa Ivan Pavao II .
Sukladno papinom poimanju Crkva ne može izaći u susret osobnom doživljaju Boga ili osobnom otkrivenju ( sjetite se sad što je napisao papa Ivan XXIII još 1963. i evo vam dokaza da se crkva ne želi promijeniti ) . Ratzinger tvrdi : Otkrivenje je završilo sa Isusom.Otkrivenje je završilo ali njegovo tumačenje nije. No tumačenje je naravno isključiva povlastica Crkve. Pojedinac ne smije pokušavati tumačiti,ne smije izvlačiti svoje zaključke , ne smije propitivati , ne smije ni misliti.Pojedinac jednostavno mora bezuvjetno prihvatiti tumačenje koje predlažu oni koji su za to zakonsko ovlašteni (Crkva). Iz takvog uvjerenja proizlazi njegova današnja netrpeljivost prema Islamu , ateistima pa i netrpeljivost prema kritikama i otpadništvu i u vlastitim redovima . Ratzinger izjavljuje : Čak i izvjesnim teolozima Crkva se doima kao ljudska tvorevina. Time se uporno zaboravlja da je Crkva kakva je danas i kroz povijest stvarno ljudska tvorevina.Zaboravlja se da je na koncilu u Niceji Isusova božanstvenost izglasana većinom od 217 prema 3 glasa.Zaboravlja se da je papinska nepogrešivost izglasana „većinom“ od samo 535 od ukupno 1084 biskupa. Ratzinger tvrdi da se „ vlast ne temelji na većini glasova „ već proizlazi isključivo iz „ vlasti Krista“, koji ako ste dobro pročitali Novi zavjet nije niti ni pomišljao na osnivanje OVAKVE Crkve a pogotovo ne ovakvog dogmatskog kompleksa u Rimu.Ne zaboravite da danas Vatikan posjeduje i Vatikansku banku , profitnu i u najmanju ruku pomalo tajanstvenu organizaciju Opus Dei koja više podsjeća na sektu nego li vjersku organizaciju , no vrlo draga papama zbog prihoda, darova i bogatstva koje donosi , u krajnjem slučaju danas je Vatikan sa svojim bogatstvom, neprocjenjivim arhivom i dragocjenostima jedna od najbogatijih država na svijetu.
Papa ostaje pri stajalištu da se katolicima zabranjuje primati pričest u drugim kršćanskim crkvama : „ Katolička ispovijed znači da bez apostolskog naslijeđa ne postoji izvorno svećenstvo zbog čega ne može postojati niti euharistija u njezinu pravome smislu“.
Prema papinom krutome i srednjevjekovnom dogmatizmu u zemaljskom kraljevstvu Božjem , a prema tome ni u nebeskom , nema mjesta judaizmu,islamu,hinduizmu,budizmu ili nekoj drugoj religiji. Postoji samo jedna prava vjera dok je sve ostalo hereza .

Povijest crkve

XV
Evo kratkog popisa teologa ,biblicista ili biskupa koje je Kongregacija kaznila ili izopćila jer su se usudili drznuti protiv službene dogme:

1984. brazilski franjevac Leonardo Boff – osuđen na godinu dana šutnje.
1984. nizozemski dominikanski pisac Edward Schillebeeckx
1986. opozvana dozvola za podučavanje teologu Charlesu Curranu (katol.sveučilište Washington)
1987. nadbiskup Hunthausen – pobornik 2.vat.konila podvrgnut je istrazi
Američki isusovac Terence Sweeney dobio zapovijed da prestane istraživati crkvena stajališta o braku svećenika.
1993. Kongregacija obvezala 3 njemačka biskupa da povuku tvrdnje da katolici koji su se razveli bez suglasnosti crkve mogu primiti pričest.
1995. biskup Jacques Gaillot iz Evreuxa smijenjen s dužnosti nakon što je pružio potporu svećeniku koji se oženio.
1995. redovnica Carmel McEnroy otpušena s teološkog instituta u Indiani jer je potpisala izjavu kojom podupire stajalište o zaređenju žena.
1997. otac Tissa Balasuriya koji je diplomirao na Gregorijanskom sveučilištu u Rimu te jedan od osnivača Ekumenske udruge teologa Trećeg svijeta bio je izopćen jer je 7 godina prije toga objavio esej o Djevici Mariji i pravima žena u Crkvi.Naime isti se usudio iznijeti mišljenje da žene u crkvenoj zajednici trebaju imati jednak položaj kao i muškarci.
Upravo je nevjerojatno da ovo gore navedeno se događa krajem 20. i početkom 21. stoljeća .Ponekad mi se čini da ljudi stvarno ne vide dalje od svog nosa kada se ovakve stvari toleriraju .

Povijest crkve

Papa Ivan XXIII bio je najliberalniji ,najrazumniji i najnapredniji papa 20.st a slobodno možemo reći i od postanka crkve do danas. Težio je obnovi odnosa sa protestantizmom te pokušao riješiti jaz između Rimokatoličke i Pravoslavne vjere koje su ostale razdvojene nakon 1054.g. Pod njegovim vodstvom počele su pripreme za drugi vatikanski koncil.
Vatikanska Kurija a naročito najznačajnija među njom , Sveta služba, je ostala šokirana te su poduzeti veliki napori da se koncil spriječi.No usprkos tomu papa se prvi put sastao sa anglikanskim nadbiskupom .Osim toga vođeni su razgovori sa židovskim vjerskim pristalicama te je donesena enciklika prema kojoj se Židovi oslobađaju svake krivnje za Isusovu smrt.
Papa je proširio sastav Kardinalskog koledža te pretvorio Kuriju u međunarodnu zajednicu kakva nikad prije nije bila.
Drugi vatikanski koncil počeo je 11.10.1962 te trajao do kraja 1965.Djelovao je javno i tada su se sakupili predstavnici čak 18 nekatoličkih crkava. Ovo je stvarno bio presedan u crkvenoj povijesti , no crkva je još jednom pokazala pravo lice. Sve ovo je izazvalo nezadovoljstvo nekih članova Kurije i Svete službe ( Inkvizicije) koji su tvrdili da papa vodi razgovore sa hereticima.
Papinsku oporbu je vodio Alfredo Ottaviani – prefekt Svete službe koji je pokušavao osigurati Kuriji nadzor nad Koncilom.Zahvaljujući osobnoj karizmi pape te novim kardinalima koje je papa postavio , papa je odnio konačnu pobjedu.
Napokon su donesene nove promjene.Sveta misa se više nije služila na latinskom nego na govornom području. U enciklici 1963. koju je donio papa IVAN XXIII istaknuo je :„pravo svakog čovjeka da štuje Boga na način koji mu nalaže vlastita savjest „ što je stvarno izjava jedinstvena za jednog papu. Na žalost ubrzo nakon toga , 3.lipnja 1963. , papa je umro a naslijedio ga je Giovanni Battista Montini , savjetnik pri Svetoj službi koji je izabran za papu pod imenom PAVAO VI. koji je polako zaustavio napredak koncila.
Papa Ivan XXIII sastavio je komisiju zaduženu za pitanje nadzora rađanja.Nažalost umro je prije nego li je to pitanje došlo na red. Kada je to pitanje 1964. došlo na red , kardinal Agagianian ( član Svete službe) je skratio raspravu , to pitanje je dostavljeno papi koji je zlorabeći svoju vlast o njemu samostalno odlučio.
Nakon toga je papa priložio svoje amandmane koji su na djelotvoran način spriječili provedbu svakog prijedloga reforme. Tim amandmanima se protivila većina članova Komisije. Papa im je odgovorio enciklikom od 25.07.1968. kojom je na temelju vlastite nepogrešivosti kontracepcija definitivno zabranjena.
1965. g. Sveta služba pod vodstvom novog prefekta Franje Šepera mijenja naziv u Kongregaciju za nauk vjere , kao da će promjenom naziva prikriti svoju krvavu prošlost. Kongregacijskim sudom i danas predsjedavaju Dominikanci a najmanje dvojica pomoćnih sudaca su također dominikanci.
Godine 1979. Kongregacija za nauk vjere oduzela je dozvolu za podučavanje teologije jednome od najutjecajnijih suvremenih teologa Hansu Kungu . Isti je prokomentirao : „Osudio me papa koji je odbacio moju teologiju a da nikada nije pročitao ni jednu moju knjigu i koji se uvijek odbijao sastati sa mnom.Istina je da Rim ne čeka dijalog nego pokornost“. Više od 500 njemačkih teologa napisalo je prosvjedno pismo poznato pod nazivom Kolnska deklaracija. Kongregacija za nauk vjere ostala je ravnodušna prema takvim prigovorima.

XIII
Kumranska zajednica na obali Crnog mora kao i „ rana crkva „ bila je specifično mesijanskog usmjerenja , kojim je dominiralo vjerovanje u dolazak Mesije. Obje u središtu imaju životopisnu i karizmatičnu figuru čija ih je osobnost poticala na djelovanje i čija su učenja oblikovala temelje njihovih uvjerenja. U ranoj crkvi to je naravno Isus a u Kumranu osoba poznata kao „ Učitelj Pravednosti“ , iako isti nije opisan kao božanska osoba, no to nije bio ni Isus sve do izvjesnog vremena nakon njegove smrti.
Posebnu pozornost treba obratiti na vrijeme održavanja Posljednje večere . Bibliciste stoljećima zbunjuje činjenica da se evanđelja međusobno razlikuju u opisivanju ovog događaja.U evanđelju po Mateju Posljednja večera opisana je kao Pashalni objed a Isus je sljedeći dan bio razapet. Međutim u četvrtom evanđelju ( 13:11 i 18:28) stoji da je održana prije Pashe. Naučnici su se složili da je doista bila Pashalni objed ali prema drukčijem kalendaru. Kumranska zajednica je upotrebljavala takav –solarni kalendar za razliku od lunarnog kojim se koristili svećenici iz hrama. Isus se očito ravnao prema kumranskom kalendaru.
I Kumranska zajednica opisala je gozbu koja se po svojim obrednim obilježjima nalikuje Posljednjoj večeri . Mesijansko pravilo : „ Oni će se okupiti za zajedničkim stolom da bi jeli i pili mlado vino … neka nitko prije Svećenika ne ispruži ruku nad prvim plodovima kruha i mladoga vina … izraelski će Mesija zatim ispružiti svoju ruku nad kruhom.
Ovaj tekst je bio dovoljan da uvjeri čak i Rim .Prema kardinalu Jeanu Danielou iz Vatikana : Krist je najvjerojatnije posljednju večeru održao na Veliku subotu u skladu sa kumranskim kalendarom.
Reakcija De Vauxa i tima kad su otkrili prve zapanjujuće sličnosti između kumranskih tekstova i ranog kršćanstva bile su predvidljive. Bio je to duhovni i religiozni ekvivalent dinamitu, nešto što je moglo razrušiti čitavu građevinu kršćanskog učenja i vjerovanja. Do tada se vjerovalo da su Isusova učenje bila jedinstvena, oblikovana kao poruke i radosne vijesti koje nikad prije nisu bile objavljene. Iz istog razloga De Vaux i tim pa i njegovi nasljednici desetljećima nisu željeli objaviti svoje prijevode no najgore što sve to vrijeme nisu željeli ni dozvoliti pristup svicima nezavisnim stručnjacima . Na taj način su sve ovo vrijeme držali monopol nad istima te puštali u svijet samo one prijevode koji nisu predstavljali opasnost za iste.

Povijest crkve

XII
Već 1907.godine papa Pio X zapovjedio je kardinalu Benigni da osnuje tajno društvo ,međunarodnu mrežu doušnika ,pod imenom SODALITIUM PIANUM . Za vrijeme Musolinija taj isti Benigni usko surađuje sa talijanskim gestapom. Za vrijeme 2. svjetskog rata , crkva i svećenici u mnogim zemljama usko surađuju sa nacistima .
Godine 1942. u špilji kod Kumrana na obali Mrtvog mora otkriveni su prvi svici. Naknadno je otkriveno još 10 spilja sa svicima.Isti govore o Mesijanskoj vjerskoj zajednici koja je ondje živjela prije 2000 god.
Spisi upućuju na postojanje Sljedbe Novog Saveza . Vođa im je Učitelj Pravednosti koji jako nalikuje Isusu. Crkva je poradi istog u panici . Pokušavaju uspostaviti nadzor nad svicima . De Vaux se uspio postaviti na čelo ekipe znanstvenika pod pokroviteljstvom Dominikanske ustanove ECOLE BIBLIQUE. De Vaux je rođen 1903 u Parizu. God . 1929. pridružio se Dominikanskom redu te poslan u ECOLE BIBLIQUE u Jeruzalemu, gdje je od 1945.- 1968 bio direktor škole.Iako dobar naučnik bio je nemilosrdan, uskogrudan , krajnje osvetoljubiv čovjek. Politički desno orijentiran, izražavao je simpatije spram diktatura u Njemačkoj, Italiji , kasnije i u Španjolskoj. Bio je anti-semit i anti-izraelskog stava.
Kod biranja eksperata za tim vodio je glavnu riječ. Namjerno je odugovlačio s prijevodima i objavljivanjem radi zaštite kršćanstva.
No zbog čega bi neki stari pergamenti ili svici predstavljali nekakvu opasnost za ovakvu svemoguću i jaku crkvu . Iako bi većina ljudi ovakav problem smatrala beznačajnim, ipak nije tako.Najbolji primjer za to je nedavna knjiga pa i film naslova Da Vincijev kod. Prosječni čovjek bi se samo mogao nasmijati na paniku koju su isti proizveli kod crkve. No ponovo ne bi bio u pravu. Danas ljudi ipak više ne vjeruju slijepo crkvi za što je najvećim dijelom sama kriva. Bez obzira na sve dekrete koje sam gore nabrojao danas izlazi sve više knjiga koja se bave ovom temom i koja pobijaju crkvenu dogmu. Čak i u crkvenim redovima postoji sve više „ otpadnika“ koji ne žele više slijepo provoditi tu dogmu već misle svojom glavom i sukobljavaju se s Vatikanom . Crkva očito danas polako gubi tu bitku i boji se svih dokaza koji bi mogli izaći na svjetlo dana.Taj strah nije toliko vezan za njihovu službenu dogmu već više na strah od gubitka moći te sve posljedice koji bi isti proizveo.
Pa koji je to problem bio vezan uz Svitke s Mrtvog mora. Pa najvećim dijelom u tome jesu li svici pred ili post kršćanski. ( Pavlove poslanice – između 40. i 65. po.Kr. , Evanđelja između 70. – 110 po Kr.)
Ako bi se uspjelo odrediti da potječu prije kršćanske ere moglo bi doći do kompromitiranja Isusove izvornosti jer bi se pokazalo da neke ideje i riječi nisu njegove već tvore dio glavne struje koja je tada postojala na obali Mrtvog mora. Naravno da isto crkva nije mogla dozvoliti .No problem nije skoro ništa manji i ako bi bili iz vremena Isusova života . U tom slučaju bi se moglo tumačiti da je Učitelj pravednosti bio sam Isus i da ga njegovi suvremenici nisu smatrali božanskom osobom. Godine 1958 otkriven pergament koji se vrlo lako mogao prevesti : Zvat će ga Sinom Božjim i nazivati ga Sinom Najvišega. Njegovo će kraljevstvo biti vječno.
Osim navedenog svici sadržavaju izjave militantnog mesijanskog nacionalizma do tada povezivanog jedino sa zelotima a nikako sa Isusom . ( I sama Masada je nekih 70 km. od Kumrana a dio istih tekstova pronađen i tamo.)

Povijest crkve

XI
No idemo dalje kroz povijest postojanja iste. Papa Aleksandar VI rođen je kao Rodrigo Borgia , te je bio izdanak bogate , moćne i zloglasne obitelji . Njegov stric, venecijanski biskup ( kasnije papa Kalist III) nadzirao je njegovo obrazovanje u Bologni , nakon čega ga postavlja za kardinala Rimske crkve.Poslije je korupcijom i spletkama uspio nagomilati golemo bogatstvo. Bio je otac nepoznatog broja nezakonite djece no i četvoro zakonite djece s rimskom plemkinjom.Među njima su najpoznatiji Cesare Borgia i Lucrezia Borgia čija će imena poslije postati sinonimi za zavjere i podvale.Bez obzira na sve Rodrigo je 1492 g. imenovan za papu Aleksandra VI. Postavio je svog sina još u tinejđerskoj dobi za kardinala , zajedno s drugim mladićem klana Borgia , Alessandrom Farnesom , koji će kasnije postati papa Pavle III.
Zapisi iz onog vremena izvješćuju nas o divljim orgijama koje su se odigravale u Vatikanu te bar dvjema ubojstvima trovanjem za koje je osobno odgovoran papa Aleksandar VI .
Ako se sjetite tko je sve kroz povijest od strane crkve proglašavan za sveca , pravo je čudo da je ista imala toliko obraza pa na taj popis nisu uvrstili i papu Aleksandra VI.
Godine 1545. gore spomenuti Pavao III sazvao je koncil u Trentu . Trajao od 1545 – 1563 godine te je nadživio i papu Pavla IV .Ono što je značajno doneseno na ovom koncilu je to da je Crkva kao utjelovljenje tradicije posjedovala sada autoritet jednak onome Svetih spisa . Još jedna nebuloza crkve u njenom pokušaju da se izjednači sa samim Bogom. Ako se sjećate , povijesna činjenica je da je crkva ipak ljudska tvorevina koja je kroz stoljeća izgrađivana i nadograđivana sukladno potrebama same crkve .
Na svu sreću , uz sve ove nabrojane pokušaje crkve da spriječi napredak te nauku ipak se je ljudski rod pokazao kao teško uništiv. Pojavila se je renesansa i čovječanstvo se počelo dalje razvijati. Dovoljno je napomenuti da Inkvizicija nije mirovala ni u ovom periodu i da se svim sredstvima borila protiv napretka no na sreću nisu uspjeli u istom. Iz povijesti znamo koliki su genijalni umovi u to doba bili progonjeni od strane Inkvizicije zbog svojih naprednih ideja.
Godine 1869. održan je Prvi Vatikanski koncil . Ono što je bitno za spomenuti je to da je do tada položaj pape bio pretežito nominalan te je u određenim razdobljima čak bio podložan odlukama crkvenih koncila. Na ovom koncilu praktički je riješen sukob u borbi za vlast između biskupa koji su težili decentralizaciji i papinstva koje oduvijek teži vrhovnoj vlasti. Sam sukob je riješen ,a kako bi i drugo ,uz zastrašivanje i prisilu. Na samom početku koncila bilo je nazočno 1084 biskupa .Kako je koncil odmicao biskupi koji su se protivili papi u njegovoj odluci bili su pomalo ili istjerani ili zastrašeni ili su sami napustili koncil. Sve ovo smo već imali prilike vidjeti iz ponašanja papa kroz stoljeća , no sada ide najljepši dio .Kada je odluka donesena 20.10.1870 godine od 1084 biskupa na početku koncila , glasovalo je samo 535 biskupa za i 2 protiv što je nešto više od 49 % od ukupnog broja biskupa . Zahvaljujući navedenoj „ VEĆINI “ papa je službeno proglašen nepogrešivim na temelju svog prava , a ne na temelju suglasnosti Crkve. Papa je upozorio sve ( biskupe i kardinale ) koji su se protivili ovoj dogmi da će biti proglašeni hereticima . Napokon su pape uspjele sebe i zvanično proglasiti jednakima Bogu . Mislim da je na ovo svaki komentar nepotreban.

Povijest crkve

X
Potrebno je spomenuti da su katari svoju djecu od najranije dobi učili čitati i proučavati Novi zavjet, stjecajući na taj način pismenost koja je bila tako rijetka to doba u Europi te bila skoro isključivo pravo crkve.Na ovaj način kod katara je došlo do stvaranja obrazovanih, pismenih te slobodoumnih muškaraca i žena.
Suprotno njima crkva je u to vrijeme strogo zabranjivala laicima da posjeduju Novi zavjet ( osim Psaltira , Brevijara i knjige bdijenja blažene Djevice). I ovaj ograničeni izbor knjiga bilo je dopušteno čitati samo na latinskom dok je prijevod na pučki jezik bio strogo zabranjen.Zar to nije vrhunac ironije da su tkz. „ heretici“ svim silama nastojali proširiti znanje iz Novog zavjeta dok je „ prava“ crkva činila sve da se to znanje ograniči i nadzire.
Iz ovog proizlazi da nitko ne može osporavati činjenicu da se rimokatolička crkva stoljećima opirala svim oblicima znanja , istraživanja , mudrosti i samo-izražavanja koji odstupaju od njenih tvrdokornih stajališta.
U to ime bili su spremni uništavati i zabranjivati sve oblike pokušavanja istraživanja u medicini, fizici , astrologiji i inim znanostima koje su mogle dovesti do novih spoznaja ili do bolje kvalitete života ondašnjih ljudi .Morate shvatiti koliko je isto bilo pogubno za cijeli ljudski rod . Sa suprotne strane tada suprotstavljena religija katoličanstvu bio je Islam. Na svu sreću u ono vrijeme muslimanska kultura jako brine o čistoći , paze na kupanje, miomirise i prijatnu odjeću.Postojala su javna kupatila, potican je poslovni duh, gostoprimstvo je bilo sveprisutno.Stav prema seksu bio je opušten.Celibata su se klonili kao neprirodnog.Muškarcima je bilo dopušteno imati do 4 žene.Žene su uvažavane u Islamu, priznato im je pravo nasljedstva i vlasništva.Žene u višim slojevima često su bili visokoobrazovane. Robovi u islamu bili su u manje pogubnom položaju nego drugdje. Zahvaljujući svemu navedenom, muslimanskoj civilizaciji u ono vrijeme zahvaljujemo na znanosti , posebno astronomiji, kemiji, fizici , botanici , naročito poeziji, filozofiji , povijesti , obrazovanju, matematici , medicini , arhitekturi i glazbi.
Sad sami usporedite kakvi su bili u ono vrijeme kvaliteta života pod čizmom jedine „ prave crkve „ i tkz. nevjernika muslimana pa kažite iskreno da li bi u ono vrijeme radije bili katolik ili musliman.
Imajte na umu da je bijesna kršćanska rulja na poticaj nadbiskupa Aleksandrije Teofila opustošila Aleksandrijsku knjižnicu 391.g. te pritom pobila sve pogane i gnostike koji su se sklonili unutra. Tim vandalskim činom uništena je neprocjenjiva zbirka drevnih knjiga i pergamenata koji su većinom zauvijek izgubljeni za današnje naraštaje. Ovakav antagonizam prema znanju nadmašuje uske okvire službenog pravovjerja. Isti je na djelu i 529.godine u Ateni kad je zatvorena čuvena Platonova akademija a koju je zapovjedio kršćanski kralj Justijan. Ovu akademiju utemeljio je sam Platon 380.godine prije Krista. Sama akademija postojala je više od 900 godina kad su je zatvorili kršćanski fanatici zbog širenja , za njih , poganskih ideja. Sad zamislite ovu ironiju. Činjenica je da je crkva kroz stoljeća spaljivanje knjiga objašnjavala pobožnim činom a progon učenjaka pravednim služenjem Bogu. Da su uspjeli u svome naumu i danas bi najveća čovjekova dostignuća bila vatra i kotač i vjerojatno bi još živjeli u željeznom dobu.

Povijest crkve

IX
Na ovom mjestu ne želim opisivati ono što je crkva u ime Boga radila narodima koje je zatekla u sjevernoj i južnoj Americi te na otocima koje su zauzimali bijelci u svojim osvajanjima. Ništa nisu bolje prošli ni crnci u Africi no smatram da su to teme koje smo svi učili iz povijesti pa nema potrebe ponovno ih ponavljati. Bitno je da su redovnici svugdje sa sobom donosili krv i patnju pokušavajući narode koje su zatekli preobratiti na kršćanstvo. Stvarno je zanimljivo da se toliko stvari zna o samoj povijesti crkve a da ona i danas uživa ovakav ugled među ljudima . Pružit ću vam još jedan zanimljiv podatak o istoj. Nakon progona katara
„krivovjernici“ koji su se odrekli katarske vjere morali su na svojoj odjeći nositi dva križa i to žute boje , jedan na desnoj a jedan na lijevoj stani. Svi muškarci stariji od 14 te žene starije od 12 godina morali su svake 2 godine polagati zakletvu da se odriču hereze te se najmanje 3 puta godišnje ispovijedati župnom svećeniku. Svećenici su morali potražiti sve koji nisu primali sv.pričest jer bi bili optuženi za heretička vjerovanja.Sve osobe koje bi bile javno potkazane i s čijim bi lošim ugledom bio upoznat biskup bile bi nazivane heretikom. Na ovaj način crkva je stvorila sustav policijskog nadzora nad cijelim stanovništvom .
E sad budite iskreni i recite na što vas ovo podsjeća. Tko je još morao u bliskoj prošlosti nositi oznake na odjeći i to žute boje ,doduše ne oznaku križa već Davidove zvijezde. Naravno da pogađate. Židovi u 2. svjetskom ratu . Još je poraznije da ljudi koji su vodili ove progone pa čak i kralj koji je osobno sudjelovao u istima ( Luj IX) su danas sveci . Kako danas normalni ljudi mogu poistovjetiti onog miroljubivog i punog ljubavi Isusa Krista sa ovim monstrumima koji su u njegovo ime vršili ovakve grozne zločine kroz stoljeća.
No nakon pogroma katara zvijer je tek tada bila puštena s lanca. Godine 1486 . napisan je zloglasni Malleus Maleficarum ili Čekić vještica . O ovoj knjizi nema potrebe govoriti već je dovoljno otići u najbližu knjižnicu te pročitati istu pa da čovjek shvati sav užas koji su ljudi spremni u ime vjere učiniti . Ovo je naime priručnik za lov na vještice koji je napisan u 15. stoljeću i koji je bio biblija Inkviziciji.
Poradi ovakvih prilika ne iznenađuje pojava jednog čovjeka kojemu se vjerojatno također dizao želudac posmatrajući ovu bolesnu i dekadentnu nakupinu zvana crkva u ono vrijeme. Ovaj čovjek zvao se Martin Luther ( 1483 – 1546 ) . Isti je 1517.g. otvoreno napao korumpirano i pokvareno svećenstvo te njihovu doktrinarnu podršku od strane crkve.Luther je razmišljao o jednoj herezi koja se čini vrlo zgodnom , naročito u današnje vrijeme . Radi se o Donatističkoj herezi prema kojoj se vjerovalo da uspješnost sakramenta
ovisi o duhovnoj čistoći osobe koja ga dodjeljuje. Ova hereza je vrlo zanimljiva i zaslužuje da se malo pozabavimo njoj. Idemo ju primijeniti na današnje vrijeme. U eri svih ovih skandala vezanih uz današnju crkvu idemo postaviti ovako stvari. Današnji biskup, kardinal ili obični svećenik udjeljuju svete sakramente.Ukoliko je biskup recimo pedofil , što danas nije rijetka pojava što možemo pročitati iz novina ili čuti sa TV-a , što mislite da li je njegov grijeh manji zato što je biskup . Da li je isti u očima Boga ili Krista zato očišćen od grijeha. Mislim da nije .Po meni isti je daleko veći grješnik upravo zato jer je biskup i visoko u hijerarhiji crkve. Ukoliko je isti zbog svoje sklonosti nedostojan svojeg položaja to je vjerojatno i u Božjim očima . Sada ovaj biskup dolazi u neku župu i udjeljuje na primjer sakrament Krizme. Koliko vrijedi sakrament ovakvog čovjeka i da li vrijedi kod Boga ? Hoćemo li razmišljati zdravo razumski i nepristrano vjerojatno ništa . Ovaj čovjek nije dostojan svog poziva pa sukladno istom nije dostojan ni dijeliti sakramente.Ovo je samo jedan primjer a isto se može primijeniti na bilo koji grijeh današnje crkve a da ih ima , hvala bogu i to znamo.

Povijest crkve

VIII
Još jedan papa koji zaslužuje da ga se spomene je Grgur VII ( 1073-1085) koji je bio član reformskog pokreta.Uvelike je zaslužan za odluku Lateranskog sabora 1057 g. gdje je izbor pape prešao u nadležnost kardinala ( ne cara). Do 1074.g. počeo propagirati ideju Križarskih ratova. Grgurov najveći protivnik je njemački car Henrik IV.Odbio pokornost Grguru i pozvao ga da se odrekne papinstva. Grgur ga je ekskomunicirao i proglasio svrgnutim. Henrik ga zamolio za odrješenje i papa mu ga nerado daje.Godine 1080. papa ga ponovo izopćuje te s grupom pobunjenih njemačkih plemića radi na ustoličenju antikralja. Henrikovi njemački biskupi proglašavaju papu svrgnutim. Za nasljednika odabiru Guiberta – ravenskog biskupa.Između 1081 i 1083 Henrik opsjeda Rim a 1084.ulazi u Rim. Guibert postaje papa Klement III . Grgur VII želio je provesti viziju imperijalnog papinstva ( papa vlada vladarima i nacijama – kao bog. Isti je od strane crkve 1606 g. proglašen svetim).

U ovom vremenu dogodila se još jedna bitna stvar koja zaslužuje da se spomene. Francuski kralj Filip IV (Lijepi) okrunjen je 1285 u dobi od 17.g. Bio je suočen s teškom financijskom situacijom u tadašnjoj državi .Danas ga povijest poznaje kao osobu sljedećih osobina: manipulator , prepreden , hladan no inteligentan i vrlo odlučan. Poradi istog nameće porez Crkvi , te se tako sukobljava s a kako drugačije nego jednako ambicioznim papom Bonifacijem VIII koji je objavio bulu UNAM SANCTAM kojom proglašava suverenost nad svim svjetovnim vladarima (još jedan pokušaj pape i crkve da se uzdignu čak i iznad kraljeva a kamoli ne običnog puka ) . God 1296. Bonifacije donosi bulu kojom se zabranjuje oporezivanje svećenstva i crkve. Borba između njih traje do 1303 . kada je papa izopćio Filipa.Filip protiv pape pokreće parnicu te odobrava njegovo uhičenje u Anagni , izvan Rima. Tri dana je papa zatvoren a onda ga oslobađa puk Anagnija ali u roku od mjesec dana umire od srca.
Bonifacija nasljeđuje Benedikt XI ali umire nakon 8 mjeseci. Filip IV uspio je da u studenom 1305. Bertrand de Got bude izabran za papu Klementa V. Isti je psihološki nestabilan, neodlučan i kao i svi dotada pohlepan.Pod Filipovim vodstvom seli svoje papinstvo u AVIGNON te na taj način Filip dobiva marionetskog papu koji će im omogućiti da zajedno unište u to vrijeme najbogatiji i najjači svećeničko- ratnički red - TEMPLARE . U Avignonu će stolovati još 7 papa do 1377 . g. ( isto je u povijesti poznato i kao BABILONSKO SUŽANJSTVO ).Razlog Filipovog podmuklog napada na templare je isključivo materijalne prirode. U to vrijeme red je bogatiji i financijski jači nego li većina država koje postoje u to vrijeme. Potrebno je napomenuti da su isti na neki način začetnici suvremenog bankarstva , da su uz kamate posuđivali novac i kraljevima pa tako i Filipu koji je zbog istog bio dužan veliki iznos novaca Redu.
Da bi došao do novaca Filip 21.07.1306. hapsi sve francuske.židove te im oduzima imovinu.
Papa Klement V 06. lipnja poziva templare i hospitalce na raspravu o novom križarskom .ratu. Hospitalski majstor ne dolazi ( na Rodosu se osniva nova baza hospitalaca) dok templarski majstor De Molay dolazi, susreće se s Filipom i papom.Tamo ga papa upoznaje s optužbama protiv reda no on sve poriče i vraća se u Pariz. Krunski svjedok protiv templara je Esquin de Floyran – bivši templar.Pronađeno je još svjedoka , svaki od njih od strane Reda templara smatran sramotnim.Dana 14.09.1307. Filip zapečaćenim nalog obavještava sve svoje snage da se spreme za hapšenje templara u zoru 13. listopada ( petak). Taj dan templari su uhićeni a za našu povijest ovaj datum je od velikog značaja . Čak i 700 godina od ovog događaja isti nije zaboravljen. I dan danas ljudi se boje takozvanog PETKA 13 koji označava dan kada bi se moglo nešto loše dogoditi. Dan loše sreće je ostao do danas no ljudi uglavnom ne znaju da vuče podrijetlo iz 1307 g. i početka uništenja Templara.
Filipov poziv vladarima u Europi za hapšenje templara uglavnom nije prihvaćen ili barem ne odmah. Dana 27.10.Klement se napokon usuđuje suprotstaviti Filipu i ukorava ga zbog zadiranja u papinske ovlasti. No već 22.12.1307 papa izdaje bulu kojom od vladara traži da uhapse templare.U veljači 1308 papa privremeno obustavlja inkviziciju.. U svibnju 1308. Filip saziva Generalnu skupštinu , iznosi optužbe protiv reda te se na njoj glasa za podršku Filipovim radnjama i uništenju reda.
Kasnije u pratnji svojih snaga putuje k Klementu. Papa saziva otvoreni Konzistorij koji počinje 29.svibnja. Papa isprva ne popušta no onda dopušta ponovo rad inkviziciji. Dana 12.08.1308. Klement objavljuje FACIENS MISERICORDIAM – listu optužbi protiv templara koji obuhvaća 127 prijestupa. U ostalim zemljama templarima se različito sudi. Dana 16. 10.1311. u Vienneu održava se Generalni crkveni koncil.Dana 20.03.1312. Filip dolazi sa manjim snagama i papa javno čita svoju bulu VOX IN EXCELSO o konačnom raspuštanju reda. Cjelokupni njihov imetak trebao je pripasti Hospitalcima. No vlade i naravno crkva dijele vlasništvo reda a Filipu su otpisani golemi dugovi prema Redu.
Templarski vođe Jacques de Molay , Hugh de Pairaud , Geoffroi de Charney i Geoffroi de Gunneville izvedeni su pred papinsku komisiju .De Molay i De Charney opozivaju priznanja i javno su spaljeni na lomači. Na ovaj način i danas mistični Templarski red poradi ljudske pohlepe završava svoje postojanje i zvanično nestaje s povijesne scene.

VII
Poradi ovakve borbe za vlast između dviju bratskih crkvi došlo je do raskola na zapadnu katoličku i istočnu ili pravoslavnu crkvu . I u to vrijeme vrh crkve je zanimala samo moć . Papa Inocent III kao papa pojavljuje se u 13. stoljeću . Kao papa bio je veoma značajan u svoje vrijeme no nažalost kao i velika većina papa do sada i on će biti zapamćen po uglavnom lošim stvarima , a najviše po , mogli bi slobodno nazvati , staljinističkim ili nacističkim načinom obračuna sa tkz. Katarima. Osim ovog brutalnog rata ostat će zapamćen i po tome što je na taj način omogućio osnivanje najveće zločinačke organizacije u povijesti čovječanstva koja čak sa svojom brutalnošću i brojem ubijenih a naročito svojom trajnošću nadmašuje i naciste u 2. sv.ratu , a to je naravno INKVIZICIJA.
Razočaran zbog propasti križarskog rata papa Inocet III se okreće Albigenškom križarskom ratu koji je počeo 1209. Taj rat protiv hereze trajao 20 god. U Francuskoj regiji Lanquedoc u to vrijeme živjeli su Katari – dualistička sekta kršćana čija su antipapinska reformistička učenja razbjesnila vrh crkve.
Katari su bili kršćanski mistici koji su vjerovali u direktno , osobno iskustvo boga. Vjerovali su da pravi Bog vlada duhovnim svijetom dok Sotona vlada materijalnim svijetom.Štoviše Sotona je stvorio materijalni svijet , samog čovjeka stvorio je sotona iz gline te da je Starozavjetni bog bio zapravo sotona. Sukladno istom papa je na zemlji predstavnik sotone , te su iz istog razloga odbacili crkvu i njenu hijerarhiju. God 1208 Inocent III je pozvao na pohod protiv istih.Obećao oprost grijeha svima koji će služiti 40 dana u pohodu. Papa je naznačio da se imanja i posjedi Katara mogu oduzeti te prisvojiti . Posljednja katarska zajednica u svom planinskom uporištu Montsegura pada 1244.
Papinski nuncij Armaudo Amaurya na pitanje kako će razlikovati katare i kršćane izjavljuje: Sve ih pobijte , Bog će već razlikovati svoje.
Na žalost u ovom ratu pobijene su tisuće ljudi samo zato što su se usudili vjerovati u nešto što se kosilo sa naukom crkve. Od svog postanka Crkva se na sličan način obračunava sa neistomišljenicima. Šta mislite kako bi u ono vrijeme danas prošli ateisti , pripadnici gay populacije , ljudi koji su slobodni u svojim uvjerenjima i slični . Kad slušate današnjeg papu vidi se da se crkva u ovih 800 godina od ovih otužnih događaja nije nimalo promijenila.Na svu sreću danas više nemaju onu moć jer se sigurno ne bi sve završilo na osudi riječima.Činjenica je da su čak i nacisti prije slanja u konc. logore vršili selekciju dok je crkva radije ubila sve ljude koji su živjeli na tom području , bez razlike da li su bili katari ili kršćani , samo da njihovo učenje ne dođe u opasnost.
Ovakve činjenice su same po sebi dovoljno poražavajuće no cinizam crkve se ni tu ne zaustavlja. Ljude koji su pokretale ovakve pokolje ili ih i same provodile uredno su nakon toga proglašavali svecima .
Što reći o vrlo poznatom Sv.Dominiku koji je organizirao mrežu putujućih školovanih fratara .Danas se zna da je bio strog i tvrdoglav ali vrlo tašt čovjek. Sudio je katarima kao inkvizitor. God 1214 . g. za svoje zasluge u progonu i ubojstvu katara dobio je plijen iz jednog osvojenog grada , te 3 kuće Toulouseu. Kako se to odražava na njegovu svetost . No ovakve podatke nećete nigdje pročitati u crkvenim spisima o istom. Osnovao je Dominikanski red , a 1234.g. osnovan Dominikanski sud te je i zvanično ustanovljena INKVIZICIJA. U početku su progonili katare a kasnije i Bogumile , Patarene , Valdeze , Protestante, a nisu se zaustavili samo na njima. Uredno su progonili i sve pripadnike katoličke crkve ako su se naravno usudili suprotstaviti papi ili crkvenoj dogmi. Na iste bi se moglo reći : nije bitno koga progonimo i ubijamo , bitno je da stalno imamo posla. Jedan od poznatijih dominikanaca koji se nije štedio ubijajući heretike bio je i Bernard Gui – osudio 636 heretika.
Ustanovljenjem Inkvizicije dolazi do stvarno poremećenih odnosa u životima ljudi u tom vremenu. Zavladala je histerija pronalaženja heretika . Cijela sela su se proglašavala heretičkim, ljudi su prijavljivali druge ljude samo iz razloga da ih preteknu , jer bi u suprotnom oni mogli prijaviti njih. Histerija je išla dotle da su ljudi prijavljivali kao heretike mrtvace , a zatim bi inkvizitori iskapali poluraspadnuta i raspadnuta tijela mrtvaca , vozili ih kroz selo ili grad , sudili im a zatim spaljivali na lomači. Pokušajte sad zamisliti tu sliku i nemojte zaboraviti da kad ju zamislite , sve ovo je omogućila Crkva.
Da vam pokušam još malo pojasniti kakva je crkva zapravo . Jedan drugi svetac , Franjo Asiški , utemeljio je red Franjevaca 1209 g. pod patronatom Inocenta III. U početku je to bio siromašan red ( kao i Dominikanci) , bili su bosonogi , puno su putovali te radili.Odlaskom sv.Franje u Egipat njegov zamjenik olabavljuje neka stroga pravila reda .S vremenom počinju gomilati bogatstvo .Pola stoljeća nakon smrti sv.Franje red je bogat kao i svaki drugi red u to vrijeme. No sada ide ono najzanimljivije . U 14.st. tkz. čisti franjevci sukobljavaju se s glavnom strujom franjevaca te s Dominikanskom inkvizicijom i samim papom.Zašto dolazi do sukoba ? Čisti Franjevci kritiziraju glavnu struju reda zamjerajući im odmak od učenja Sv. Franje. Prigovaraju im radi bogaćenja i lagodnog života te traže povratak svojim korijenima. I što se događa. Glavna struja reda ni ne pomišlja da se odreknu bogatstva i lagodnog života . Na njihovoj strani je i papa kojemu također ne pada ni na kraj pameti da se crkva odrekne moći, bogatstva i lagodnog života na leđima prostog puka. Godine 1317. papa Ivan XXII presuđuje protiv čistih, a godine 1323 . papa tvrdnje čistih franjevaca osuđuje kao heretičke. Onom tko pogodi što se tada dogodilo plaćam kavu .Ma šalim se naravno , čim su proglašeni hereticima nastupa Inkvizicija i iako su „ čisti Franjevci“ bili katolici te pripadali redu Sv. Franje to ih nije spasilo od Inkvizicije te osude iste. Nažalost ovakve pojedinosti koje oslikavaju stvarnu sliku crkve kroz stoljeća zna vrlo malo ljudi i zato i danas crkva predstavlja u životima ljudi ono što predstavlja .