Papa Ivan XXIII bio je najliberalniji ,najrazumniji i najnapredniji papa 20.st a slobodno možemo reći i od postanka crkve do danas. Težio je obnovi odnosa sa protestantizmom te pokušao riješiti jaz između Rimokatoličke i Pravoslavne vjere koje su ostale razdvojene nakon 1054.g. Pod njegovim vodstvom počele su pripreme za drugi vatikanski koncil.
Vatikanska Kurija a naročito najznačajnija među njom , Sveta služba, je ostala šokirana te su poduzeti veliki napori da se koncil spriječi.No usprkos tomu papa se prvi put sastao sa anglikanskim nadbiskupom .Osim toga vođeni su razgovori sa židovskim vjerskim pristalicama te je donesena enciklika prema kojoj se Židovi oslobađaju svake krivnje za Isusovu smrt.
Papa je proširio sastav Kardinalskog koledža te pretvorio Kuriju u međunarodnu zajednicu kakva nikad prije nije bila.
Drugi vatikanski koncil počeo je 11.10.1962 te trajao do kraja 1965.Djelovao je javno i tada su se sakupili predstavnici čak 18 nekatoličkih crkava. Ovo je stvarno bio presedan u crkvenoj povijesti , no crkva je još jednom pokazala pravo lice. Sve ovo je izazvalo nezadovoljstvo nekih članova Kurije i Svete službe ( Inkvizicije) koji su tvrdili da papa vodi razgovore sa hereticima.
Papinsku oporbu je vodio Alfredo Ottaviani – prefekt Svete službe koji je pokušavao osigurati Kuriji nadzor nad Koncilom.Zahvaljujući osobnoj karizmi pape te novim kardinalima koje je papa postavio , papa je odnio konačnu pobjedu.
Napokon su donesene nove promjene.Sveta misa se više nije služila na latinskom nego na govornom području. U enciklici 1963. koju je donio papa IVAN XXIII istaknuo je :„pravo svakog čovjeka da štuje Boga na način koji mu nalaže vlastita savjest „ što je stvarno izjava jedinstvena za jednog papu. Na žalost ubrzo nakon toga , 3.lipnja 1963. , papa je umro a naslijedio ga je Giovanni Battista Montini , savjetnik pri Svetoj službi koji je izabran za papu pod imenom PAVAO VI. koji je polako zaustavio napredak koncila.
Papa Ivan XXIII sastavio je komisiju zaduženu za pitanje nadzora rađanja.Nažalost umro je prije nego li je to pitanje došlo na red. Kada je to pitanje 1964. došlo na red , kardinal Agagianian ( član Svete službe) je skratio raspravu , to pitanje je dostavljeno papi koji je zlorabeći svoju vlast o njemu samostalno odlučio.
Nakon toga je papa priložio svoje amandmane koji su na djelotvoran način spriječili provedbu svakog prijedloga reforme. Tim amandmanima se protivila većina članova Komisije. Papa im je odgovorio enciklikom od 25.07.1968. kojom je na temelju vlastite nepogrešivosti kontracepcija definitivno zabranjena.
1965. g. Sveta služba pod vodstvom novog prefekta Franje Šepera mijenja naziv u Kongregaciju za nauk vjere , kao da će promjenom naziva prikriti svoju krvavu prošlost. Kongregacijskim sudom i danas predsjedavaju Dominikanci a najmanje dvojica pomoćnih sudaca su također dominikanci.
Godine 1979. Kongregacija za nauk vjere oduzela je dozvolu za podučavanje teologije jednome od najutjecajnijih suvremenih teologa Hansu Kungu . Isti je prokomentirao : „Osudio me papa koji je odbacio moju teologiju a da nikada nije pročitao ni jednu moju knjigu i koji se uvijek odbijao sastati sa mnom.Istina je da Rim ne čeka dijalog nego pokornost“. Više od 500 njemačkih teologa napisalo je prosvjedno pismo poznato pod nazivom Kolnska deklaracija. Kongregacija za nauk vjere ostala je ravnodušna prema takvim prigovorima.
Post je objavljen 19.02.2007. u 20:33 sati.