XIII
Kumranska zajednica na obali Crnog mora kao i „ rana crkva „ bila je specifično mesijanskog usmjerenja , kojim je dominiralo vjerovanje u dolazak Mesije. Obje u središtu imaju životopisnu i karizmatičnu figuru čija ih je osobnost poticala na djelovanje i čija su učenja oblikovala temelje njihovih uvjerenja. U ranoj crkvi to je naravno Isus a u Kumranu osoba poznata kao „ Učitelj Pravednosti“ , iako isti nije opisan kao božanska osoba, no to nije bio ni Isus sve do izvjesnog vremena nakon njegove smrti.
Posebnu pozornost treba obratiti na vrijeme održavanja Posljednje večere . Bibliciste stoljećima zbunjuje činjenica da se evanđelja međusobno razlikuju u opisivanju ovog događaja.U evanđelju po Mateju Posljednja večera opisana je kao Pashalni objed a Isus je sljedeći dan bio razapet. Međutim u četvrtom evanđelju ( 13:11 i 18:28) stoji da je održana prije Pashe. Naučnici su se složili da je doista bila Pashalni objed ali prema drukčijem kalendaru. Kumranska zajednica je upotrebljavala takav –solarni kalendar za razliku od lunarnog kojim se koristili svećenici iz hrama. Isus se očito ravnao prema kumranskom kalendaru.
I Kumranska zajednica opisala je gozbu koja se po svojim obrednim obilježjima nalikuje Posljednjoj večeri . Mesijansko pravilo : „ Oni će se okupiti za zajedničkim stolom da bi jeli i pili mlado vino … neka nitko prije Svećenika ne ispruži ruku nad prvim plodovima kruha i mladoga vina … izraelski će Mesija zatim ispružiti svoju ruku nad kruhom.
Ovaj tekst je bio dovoljan da uvjeri čak i Rim .Prema kardinalu Jeanu Danielou iz Vatikana : Krist je najvjerojatnije posljednju večeru održao na Veliku subotu u skladu sa kumranskim kalendarom.
Reakcija De Vauxa i tima kad su otkrili prve zapanjujuće sličnosti između kumranskih tekstova i ranog kršćanstva bile su predvidljive. Bio je to duhovni i religiozni ekvivalent dinamitu, nešto što je moglo razrušiti čitavu građevinu kršćanskog učenja i vjerovanja. Do tada se vjerovalo da su Isusova učenje bila jedinstvena, oblikovana kao poruke i radosne vijesti koje nikad prije nisu bile objavljene. Iz istog razloga De Vaux i tim pa i njegovi nasljednici desetljećima nisu željeli objaviti svoje prijevode no najgore što sve to vrijeme nisu željeli ni dozvoliti pristup svicima nezavisnim stručnjacima . Na taj način su sve ovo vrijeme držali monopol nad istima te puštali u svijet samo one prijevode koji nisu predstavljali opasnost za iste.
Post je objavljen 18.02.2007. u 10:11 sati.