Povijest crkve
II
Da bismo pratili povijest Crkve moramo se vratiti 2000 g. unatrag , u vrijeme Isusa Krista. Što reći o njemu a što još ne znamo ? Na stranu sad što neki povjesničari sumnjaju da je bio stvarna osoba , ali to je osoba na kojoj se temelji katolička vjera. Neki povjesničari mu pripisuju drugu ulogu ali bez obzira što tko misli , ova osoba je kao nijedna apsolutno pozitivna u povijesti.Riječ je o čovjeku na kojem se temelji vjera miliona ljudi. Lik Isusa Krista i njegova djela poznajemo kroz Evanđelja i Djela Apostolska .
Sukladno povjesničarima pa i nekom biblicistima općenito se smatra da su evanđelja nepouzdana. Smatra se da je prvo evanđelje , po Marku , sastavljeno oko 66. g. u doba pobune židova protiv Rima.Ostala evanđelja su napisana negdje u rasponu od 70. do 96.g.
Najveći problem koji se javlja u autentičnosti istih što su to tekstovi pobožne i poetičke prirode koji se ni ne trude biti kronikama odnosno povijesnim zapisom. Druga stvar je što su nastala u rasponu od otprilike 30 do 60 i više godina od događaja koje opisuju.Pojednostavljeno , to znači otprilike kao da danas sastavljamo kroniku o 2. svjetskom ratu na temelju priča koje mogu ispričati ljudi koji su to isto čuli od svojih očeva i djedova. Naravno da u tom slučaju vjerodostojnost istih se ne može garantirati.
Djela Apostolska se razlikuju od Evanđelja , nastoje biti kronika odnosno neka vrsta povijesnog zapisa . No i ovdje se pojavljuje jedna vrlo bitna činjenica da su ista vrlo pristrana te također u najmanju ruku zbrkana stoga većina povjesničara smatra da su djela očito doživjela brojne zahvate od kasnijih korektora. Ovaj problem nažalost, kao što će se i kasnije vidjeti , prati većinu religijskih dokumenata pa vjerovatno i samu Bibliju.Zbog čega je to važno . Pa iz prostog razloga što su se kroz stoljeća prekrajali crkveni tekstovi , evanđelja te danas religija kakvu poznajemo najvjerovatnije sa svojim korijenima nema baš previše dodirnih točaka.
Djela prikazuju priču samo s jedne strane te najčešće nude samo Pavlovo stajalište tako da teško mogu biti objektivna. Kao što sam i prije naveo pobjednici pišu povijest .Tko zna kakva bi povijest danas bila i što bi se učilo u školama da je u 2.svj.ratu pobijedila Njemačka. U budučnosti takvu povijest prihvatili bi svi jer bi prava istina bila nepovratno izgubljena.Upravo zato i tvrdim da se i sama Djela i Evanđelja ne smiju uzimati zdravo za gotovo .
Autor djela je obrazovani Grk koji sebe naziva Lukom. Da li je to onaj Luka kojeg spominje Pavle ili možda onaj koji je sastavio Lukino evanđelje vjerovatno se neće nikad saznati. Oba djela su napisana na grčkom te upućena osobi po imenu Teofil.
Iako se djela uglavnom odnose na Pavla , ona govore i o njegovim odnosima sa zajednicom u Jeruzalemu koja je bila sastavljena od najbližih Isusovih učenika pod vodstvom Jakova ( poznat i kao „Gospodinov brat“) a oni su kasnije smatrani „ ranom ili izvornom Crkvom“.
Ključna osoba u djelima je Pavao ( Savao ili Savle) . Prije svog preobračenja progonio je pripadnike rane Crkve. Na svom putu u Damask doživljava preobračenje. S konja ga je izbacila snažna svjetlost s neba a zatim je začuo glas : „ Savle , Savle , zašto me progoniš“. Glas mu se predstavio kao Isus te Pavle privremeno osljepljuje , a vid mu vrača jedan pripadnik rane Crkve u Damasku te se on pokrštava. Pavle prema poslanici Galaćanima ondje ostaje 3 godine. Naravno ovo je vrlo skraćena verzija tog događaja , no bitna je za daljni tijek priče.
|
