VI
Za daljnji razvoj kršćanstva u 4. st. veliku ulogu ima rimski car Konstantin . Godine 312. – mladi Konstantin ima viziju gdje mu se ukazao gorući kršćanski križ . Do 324. osvojio vlast i nad istočnim carstvom . Najveća prijetnja jedinstvu crkve u ovom vremenu bila je Arijanska hereza.. Arije je bio egipatski svećenik koji je 318.g. ustvrdio da Krist nije istovjetan s Bogom a niti je od njegove prirodne vječnosti. Ono što danas ogromna većina vjernika ne zna je činjenica da Isus do 325.godine nije smatran božanstvom. Upravo je Konstantin osigurao da se na saboru u Niceji 325.godine na kojem je bilo nazočno 318 biskupa isto ostvari. Tek nakon glasovanja uz 3 glasa protiv izglasana je Isusova božanstvost . Arije je bio nadglasan , izopćen i otjeran u progonstvo . Pravo je pitanje zašto je Konstantin to omogućio. Godine 326. naredio pogubljenje prve žene , sina i nećaka.
Tek 337.g. na samrtnoj postelji biskup Euzebije mu udjeljuje sakrament krštenja i isti postaje na taj način kršćanin. Zašto je isti promicao vjeru koju nije sam želio primiti i prihvatiti sve do svoje smrti.
Justijan – istočni car proglasio je kršćanstvo jedinom vjerom Rim.carstva.Ustvrdio je da je crkva podložna caru.Obnovio je Carigrad , izgradio Sv.Sofiju , pokrenuo progone egipatskih i Sirijskih kršćana MONOFIZITA . Progoni su bili toliko učestali i surovi da su isti pozdravili muslimanske osvajače kao manje od dva zla kad su se isti pojavili. Dragovoljno su prešli na novu vjeru – Islam.
MONOFIZITI – vjerovali da Krist ima samo jednu prirodu ( u cjelosti božanski ). Osim njih postojali su i NESTORIJANCI – vjerovali da je Krist zapravo dvije osobe – jedna božanska i jedna ljudska. Isti su osuđeni Efeškim koncilom 431.g te također progonjeni.
Naravno kao pobjednička frakcija Rimska crkva je proglasila kao jedinu ispravnu RIMSKU DOKTRINU – prihvaćena Kalcedonskim saborom 451.g. Tvrdila da Krist ima dvije prirode – jednu ljudsku i jednu božansku.
Već u to rano vrijeme Crkva je pokazivala svoju netoleranciju prema bliskim i sličnim katoličkim vjerskim pravcima.Već u to vrijeme nisu prihvaćali nikakav dijalog već su slijepo borili za svoju dogmu.
Jeruzalem – glavna meta kasnijeg srednjevjekovnog hodočašća.U sedmom stoljeću osvojili ga muslimani ( 638.g.) . Muslimanski osvajači su blago vladali Jeruzalemom i dopuštali vjerske slobode.Kršćani su bili pod vlašću patrijarha u Jeruzalemu ( prisegnutog Bizantskom caru).
Kao grad Jeruzalem je svet islamu kao i kršćanstvu i judaizmu.
Godine 691. kalif Abd-Al-Malik podigao blizu Crkve Sv.groba više zdanja poznatih kao Prečasno svetište.
Izgradio je kupolu nad stijenom koju su židovi smatrali središtem svijeta ( Stijena gdje se Abraham spremao žrtvovati svog sina Izaka , gdje je Mojsije primio zavjetni kovčeg, nad kojom su Solomon i Herodot izgradili svoje Hramove.) S ove stijene se Muhamed uspeo svojim krilatim konjem u nebo.Bila je to stijena gdje je Muhamed susreo Abrahama, Mojsija i Isusa.
Drugi važan grad na istoku u to vrijeme bio je Carigrad .Osnovan je 657 .pr.Kr. , preimenovan u Konstantinopol i 330. postao prijestolnica Rimskog carstva (istočnog). Tek godine 1453. pada pod naletima Otomanskih turaka. Od 5. do 15 st. bio je najveće trgovačko i pomorsko čvorište svijeta . Stanovništvo u njemu bilo je grčko i rimsko ali je prevladava bizantska civilizacija ( više azijska nego europska). Ovdje su bile pohranjene najveće relikvije kršćanske vjere i to sve izvan papinske kontrole.Podjela na istočnu i zapadnu rimsku crkvu vremenom dobiva sve više zamaha. Doktrinarne razlike između pravoslavne i rimske vjere se produbljuju.
U politici pape su se sa kraljevima stalno borile za vlast.U 6.st.papa Grgur I bio je u stanju zaprijetiti kraljevima i zahtijevati njihovu pokornost ( zahtijevao autonomnost za crkvu).
Istočno carstvo bilo je teokratsko. Bili su pod upravom cara, priznavali su ga za predvodnika crkve.U pravoslavnoj vjeri vjernik je pobožnošću mogao iskusiti spasenje na ovom svijetu. Za rimsku crkvu Kraljevstvo Božje je događaj rezerviran za budućnost.Istočna crkva je cara prihvatila kao Kristovog namjesnika na zemlji.
Križ je bio različit : grčki jednakih krajeva a rimski kalvarijskog stila.Razlikovali su se odjeća , ritualni ukrasi. Grčki vjernik bi u molitvi stajao , rimski bi kleknuo.Grčki svećenici su poticani na ženidbu , rimski upražnjavali celibat.Sukob se vremenom sve više širi .Godine 863. papa je ekskomunicirao patrijarha , a 867. patrijarh papu. Sukob se nastavlja sve do 1054. godine , kada je došlo do velikog raskola.Patrijarh Mihajlo Kurelarije zatvorio je crkve u Carigradu koje su slavile latinski obred , izopćio svećenike i kritizirao papu po pitanju doktrine. Papa Leon IX zahtijevao od njega podčinjenost Rimu i 16.07.1054. papa je objavio bulu o izopćenju patrijarha.
Post je objavljen 25.01.2007. u 20:39 sati.