solitudine
Suptilnost
Noć se razdvaja na mliječnoj stazi
Razdireš me
Ti nisi sa ovoga svijeta
I slomit ćeš srce nekom nezgodnijem
Nekom tko to ponovo, neće izdržati
Neki se oblaci rastvaraju kao maslačak
Čekaš nešto, razdjeljuješ me
Ti nisi za ovo
Previše si
I odnijet ćeš dušu nekom slabijem
Nekom tko to, napokon, neće podnijeti
Suptilnost
Uperene oči – osvojeno more
Ruke kao vesla
Nekoj drugoj pučini
Vjetar i miris vanilije
U nosnicama krivog čovjeka
Koji te, do kraja, neće razumijeti
