solitudine
...jesi li usamljen...
Jesi li usamljen
Sveto je tvoje saznanje
Da imaš mjesec, pognut od snova
Zazelenjene livade
Po kojima se neke noge sapliću
I koraci idu udvoje
A ruke ti bježe u traženja
Jesi li usamljen
Blaženo je svako tvoje imanje
Lavandinih polja
Frotirnih kaputa pod kojima skrivaš godine
I te sive oči, sive od neke strane tišine
Od koje ne mogu satkati oblak
Od koje se naužiti ne mogu.
Jesi li usamljen
Kao što je usamljena klupa u parku
Ili dijete pred izlogom
Svega što ga zaslijepljuje
Kao što je sama pletena tuga stranca
Koji uvijek ide lijevom stranom ceste
Jesi li usamljen
I jesi li sam
Svakakvo je tvoje poimanje
Da ti pristajem kad ti trebam
Da trebaš me kad me voliš.
Ja volim sve drugo
Slijepo je moje voljenje u tebi...
