solitudine
Kvartovske priče
O zalutalim mravima
Na livadama nesvanuća
O užeglim petama, o suzama
Nekih bezimenih prosjaka
O zalascima sunca
Koji su tako privatni
Nekvartovski
Samo su tvoje boje
Drugačije su
Govoriš mi
Plitko i neopterećeno
Kao rijeka
Koju ne znam preplivati
Gledam kako ti oči govore
Nekom posebnom tišinom
Razumijem tek to
Kako trepere ti zjenice
Nisam ti čuo ime
Niti adresu
Ne znam kako ti je majka
Kad će biti bolje
Kad ćeš ti biti bolje
Niti kada ćeš otići
Govoriš mi
Ali ja te više ne mogu čuti
Plovim
Tvojim morima pod čelom
Pasem na ružičnjaku obraza
I htio bih se umoriti
Na tvojim usnama
Dok ti govoriš
O prokletim zalascima sunca
I krešti nepozvana muzika odozdo
Sve je to tek u magli
Ne pamtim ništa
Tebe pamtim
Kako ti oči pričaju
Neku drugu priču
Daleko od kvarta
Daleko od ulice
Negdje dalje, vani
u visinama…
