solitudine
Nevažno
Uspio sam zatomiti krikove srne
U šumi praznoga ja
Gdje nemaš gdje ići
Jer su putevi skroz u tebi
Uvučeni u žile
Naslonjeni na obraze
Povinuti sa trepavicama
Izbavljeni
I zamolio sam te
Nemoj me pitati kako sam
Nemoj načeti teške teme
Za ovaj su dan dovoljni nehaji.
I ne dešavaju se slučajnosti
To sam bio ja
Uredio sam svemir za tebe
Ali bilo je nevažno
Neki će drugi paliti cigarete
U pothodnicima
Mada ćeš osjetiti neku vrst žaljenja
Samilosti, nečega
Neće to biti to
Ja sam ti nevažno
Moje skice za život
U futuru sastavljeni soneti
Nevažno
Postojane su tek izmakline.
I sutra ću te voljeti isto
Mada bit će ti nevažno
Stoput sam te zamolio
I još ću koji milijun puta
- nemoj me pitati kako sam
Za ovaj su dan dovoljni pogledi.
