solitudine
Tvoj svijet
Zaustavljen
Na nišanu tvog pogleda
Paraliza u dlanovima
Što još uvijek streme
Ka tebi
Ostao sam rastvoren
Pred ticalima tvoga svijeta
Kojeg sam načeo, kao priču koju započinjem
Iščitavati
A ne razumijem
Sve dok se ne uvučem među redove
I dok me ne pomiluje
Svatki pobijeg paragrafa
I poput stijene osjećam se u sebi
Svaki dan
Samo bih te maštao
Zapanjen
Pred vratima tvojih snova
I dan danas sanjam
Tvoje boje
A ne razumijem
Sve dok se ne poredam kraj trepavica tvojih
Kao vojnik u maršu
Za pobjede ljubavi
I dok me ne uhvati
Stega usamljenih dana
Neću znati kako je
Kad sam pokraj tebe…
/strong>
