solitudine
Misli i praznine
Vjetar mi rastepe misli
U postelji dok premećem suze
Svoje ili tvoje
Iznad svega najtugujem
Kada mjesec odzdravi mi
I utisne poljubac u podivljalo mi čelo
Mislim
Grad je naježen od boja
Blagoslovljen bih bio
U tišini da te gledam
Dok pričamo
Iznad glave ti je aureola
I ne čujem ti riječi
Pjesma je samo
Oko mene i u meni
Poplavljen sam vodama nota
U kičmi osjećam mrave
Krivokletstva, poklonjene pažnje
Usnu mi razdire neimanje.
Mislim
Otirem se sa klavira
Opet jednom pjesma me napada
Samoćom svojom
Kesim se
Ali jezik mi se rastvara u osmijeh
Kao onda kada u tišini gledam te
Ali vjetar mi raznosi misli
Opet sam prazan
Ne mislim više
Vani je grad nakostriješen od straha
da te neće ugledati
da te vidjeti neću….
