solitudine
Lutanja Zagrebom
Za svaku onu dionicu puta
Na kojoj sam rasuo nenastavljene misli
Da te ne gledam ni ono zeleno
U očima kojim samo ti znaš me vidjeti
Za svaku cestu
Kojom smo zalutali namjerno
Gutajući pare zavodljivog grada
Miješajuć kvartove i ulice sa imenima
Koja nikad neće značiti gdje smo doista
I za svaku stepenicu
Koju jednostavno nisam mogao preskočiti
Da te impresioniram
Da ti zatitra zeleno u očima
U mlakosti zjenice
Da sebe ugledam
Za svaki naš put
Ovaj put ne idem više.
Čekam te na uglu
Mogli bismo zajedno.
Jaseni su obrubili asfalt
Svaki mi se metar učini kao val
Jer sam plovio s tobom
Plivali smo zamućenim vodama Zagreba.
I negdje tu priča prestaje.
Brojim kilometre
Povlačim crtu.
Nisam se naspavao.
Jer sam ljubio ceste kojima smo prošli
Nadajuć se
Da i ti ćeš tako
Da i ti ćeš htjeti učiniti isto….
