solitudine
ŠANEL
Sve što volim o tebi
Priča je koju sam izmaštao
Da bih se osjetio boljim čovjekom
Dostojnim svjetla
Svijeća u predvečerje
možda čaše užegloga vina
Jer odlazim plakati na okrajke svijeta
Na naličja postojanja
Tako je lakše.
Uspijem iscijediti osmijehe iz sebe
Za tebe
Da vidiš kako sam sretan uz tebe.
A zapravo bih vrištao.
Lijepo ti govorim
A kunem i proklinjem između dva udisaja.
Mi smo maglica ljetnog mirisa.
Kao šanel.
Lijep i lažan.
Suvišan i nametljiv
Pod krinkom stidljivog šuljanja
U istine koje ne postoje.
Tako je lakše.
Biti netko drugi
I da te ne znaju.
Sve što volim o tebi
Sve je to što sam izmislio
Da ne idemo opet jednom
Svak svojim putem
Nego da ostaneš
I da imam snage zamoliti te to.
