solitudine
Dok je odlazila…
Stoput sam se spotaknuo o sebe
Zabio u zid nedotaknute ruke
Milijun se puta okrenuo oko sebe
Da bih te, možda, propustio.
Još si bila tu.
Tisuću i jednu minutu predugo
Ronio sam tvojim morem.
Zrak istisnut iz pluća
Vratio me gore
gdje ne želim biti.
Još si bila tu.
Samo sam jednom prosiktao sebi u bradu.
Dvaput me je suza u oku nažuljala.
Triput sam povukao dim cigarete
I bacio je u tišinu zadimljenog besmisla.
I nisi odlazila.
Naprosto nisi dozvolila mi
Da jedan tren budem čist od tebe.
Nonšalantno okrećeš mi leđa
I svaki put padnem na koljena.
Osovim se sekundu unaprijed.
(Ne želim da vide.)
Još si bila tu.
Ali nisi vidjela razasute mi udove
Po šljunčanoj cesti.
Kako se razlijevaju oči
Kako se rasporede vlasi po makadamu.
I dok si odlazila
Zrak je dobivao na boli.
Rezao me nož od kisika
Ravno posred trbuha.
Trajalo je to beskrajno
I još si bila tu
Prije i poslije
Tu si.
