solitudine
Iz prikrajka
Sačuvah te za poslije
Kada sam tijelo od papira
Sačuvah te kao amulet i ne biram
Kojom ću riječima ukrasiti svoju samoću
Okititi ću se čekanjem
Zelenilo dok mi kida zjenice
I sunce mi probada dušu od papira
Jer u tvojim sam očima
Ipak samo prolaznik.
Trenutak u predvečerje
Kada dadneš nebu znak
I kad ti oko čudno zaiskri
Sumnja možda u zvijezde.
Sačuvah te za poslije
Za ono nakon, ono što slijedi
Kad sam dugin svršetak
Kad sam samo ja.
I onda dođe sve to
Što sam želio a nisam imao
Pružim ti ruku, izgorim
Izgorim poput papira.
