solitudine
i ipak
pokrene se jutro
u smjeru još neprepoznatih cesta
zakrenem poglede u lijevo
što dalje od onoga što postojiš
i što si za mene
i što namjerno prpuštam bez suza
ne znam
ja ne znam ništa o tebi
i znam sve o sebi
koliko sam sam
i ipak
ne volim te manje
jer neke su mi tuge poprimile tvoje boje
tvojim sam se imenom sazvao na san
probudio se s tvojim pozdravom
gledao sam se i vidio kroz tebe.
sunce mi tako bezlobno tepa
sve je žuto i sve se blista
i koliko sam sam
tako se jasno vidi po svijetu.
večeras sam grad
u kojem se svjetla bore za moć
pritvoren sam prozor
za čekanje
nagnuta sam sjena nad neke vidike
u kojima, nadam se, ugledat ću te
jer dan je lijep
i štošta se još tu može izgubiti
kad bih barem izgubio samoću
ipak
zbog nje sam sasvim tvoj.voj.
