solitudine
Pregorjela vječnost
Na jagodici tvoga prsta
I plešemo bez muzike
Na podiju šutnji
Kada dvije su sjene ispričale si
Sve što su dosada bile
I sve je bezglasno.
A zapravo je dan
I kasno proljeće
I ljudi
Smiju se djeca
Na ulicama nepostojanog grada
Čekamo tramvaje
Za puteve koji ne postoje.
Takvi smo
Takvo je sve vani.
A mi smo utihnuli radi nas
Radi toga što osjetim
Kako ti duša vibrira
I to je pjesma
Koju obožavam.
A zapravo je život
Zapravo smo nešto slučajno
Zapravo me gledaš
I ne vidiš
Odeš
Nakon što odzdraviš
A ja sam otplesao sve plesove
U našoj noći
U kojoj nema te….
