solitudine
Tu da budeš.
Nalakćen nad podzemne nutrine
Ostavljam oči na oglede
Vjetru, suzama, pustinji što je zora moja
Sunovraćen sa vala koji pristiže na mah
I kad sam zaronio duboko
Tad sam uistinu prestao postojati
I želio sav, pretvorivši se u talisman
Tu, tu da budeš.
U lapu cvijeta
U neizrecivosti ulice
U pokrajnostima zgrada
U oštrinama svjetla
Tu da budeš.
Osjećam kako treperi ti duša
I želim tu da budeš.
Sasvim prožeto
U meni.
Po prstima
Dok na papire iscijedim misli
I ostavim izloženostima večeri
Skrovitu riječ koju sam izrodio u muci
Tu da budeš.
U zarezu
U paragrafu
U kvačicama na č.
Svako to slovo zbog tebe
Obožavat ću.
Već ću negdje pospremiti te.
Ako budeš tu
Obećajem
I ja ću biti.
Zbog tebe
I od tebe.
Želim tu da budeš
Mogli bismo biti.
